DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1910 str. 21     <-- 21 -->        PDF

- 427 —
je isti sastavljan, jer imao je tada pred sobom same krajiške
zadruge, koje su tada imale jake realne kvalifikacije, a s druge
strane vrlo mali broj tih obitelji, koje su reklamirale svoje
pravo na temelju davanju vojnika, te da i njima ne bude krivo
naneseno za ovu uslugu, stvorena je točka e) § 1. naputka A.


Svjedoči nam ovo i stari prvi kataster od 1882. godine.
Vidimo u njemu sa naslova slova d) uvrštene same krajiške
zadruge, a sa naslova e) samo po kojega samovlastnika-krajišku
obitelj. Danas su prilike posve drukčije.


Tako je na pr. u osnovu pravoužitničkoga katastra mjesta


N. Karlovci preneseno iz staroga katastra 8 pravoužitnika kategorije
e), a prilikom revizije je povodom uloženih prigovora
otpudeno kot. oblasti na postupak sa naslova točke e) 62,
od kojih je do polovice mjeseca kolovoza t. g. bilo uvršteno
27, za 25 još nije bio proveden postupak, a za 10 uloženi su
utoci od strane ureda proti uvrštenju.
Ovakovih primjera mogli bismo još dosta navesti, te općenito
ustvrditi, da se broj reklamanta kao i uvrštenih u kataster
sa naslova točke e) u svima mjestima znatno povećao, u
nekim dapače nerazmjerno u velikoj mjeri prema starom katastru,
što je poteklo povodom naprijed ocrtanoga postupka,
naime da je bez obzira na personalnu kvalifikaciju, bio upućen
na postupak sa naslova točke e) svaki, koji nije imao oranica
i livada. Vremenom će ovaj broj bivati sve veći, te ne će dugo
trebati, da ćemo prema današnjem postupku priznavanja pravoužitništva
sa naslova točke e) u pojedinim mjestima imati
veći broj pravoužitnika ove kategorije, od onih druge kategorije
8 naslova točke d), prema čemu se ukazuje potreba i u
ovom smjeru njeke izmjene naputka A. provesti.


(Svršit će se)


Medljika i uzroci sušenja hrašća po Hrvatskoj.


Pošto su u zadnje doba učestale po raznim javnim glasilima
članci, u kojima se upravo napadnim načinom najavljuje
»posvemašnja propast i uništenj e h rašća po med




ŠUMARSKI LIST 11/1910 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 428 —


Ijiki« , dužnost nam je osvrnuti se na to pisanje i samu stvar
prikazati u pravom svietlu.


Početkom svibnja ovo godine osvanuo je jednog jutra vedi
dio hrašda u njekim predjelima Hrvatske, posut bielosivim
prahom, ili kako ga narod zove »pepelom«. Doskora je hrašce
uslied djelovanja tog pepela dobilo izgled, kao da je preko
njega prešla mutna voda. Kod pregledavanja te zaraze opaziše
šumarski stručnjaci, da sa hrašća lišde opada, da su pojedine
hrpe hrašda bez lista, dapače da ved ima suhih i uvenulih
stabala.


8 početka se mislilo, da je zaraza zahvatila samo rubove
starih hrastika u močvarnijim predjeUma, te samo tako zvano
pozno hrašde, koje kasnije Ustava, no doskora dodjoše viesti
iz svih krajeva Hrvatske i Slavonije, da ima zaraženog i mladog
i starog hrašda i ranog i poznog, i to ne samo po nizini, nego
i po brdinama. Skoro po svuda, od kud su te viesti stizale,
javljalo se isto: hrašde žalostno izgleda, ciele hrpe nemaju na
sebi lista, ved ima dosta i suhog i polusuhog stabalja a i
mladik da je u pogibelji.


Odmah je bilo jasno, da je hrašde zaraženo »medljikom«
(Mehlthaukrankheit, Erjsiphie, Microsphera alni), no kako
medljika napada i druge vrsti drveda i bilja, pa se na nju
nitko neoevrde, ne bi se bilo ni na ovu zarazu obaziralo, da
nije pridošlo sušenje hrašda.


Nije dakle nikakovo čudo, da su šumarski stručnjaci pod
dojmom žalostnog izgleda svojih srezova, pripisali sušenje hrastova
medljici, te iz toga stvorili zaključak, da će hrašde u
dogledno vrieme po medljici sasvim uništeno biti, ako sama
narav kojim sretnim slučajem njezin razvoj ne zaustavi.


Počelo se ved tražiti i preporučivati sredstva za uništavanje
medljike, kao sumporenje, odgoj mješovitih šuma itd.,
kao da ima za tu svrhu na svietu dovoljno sumpora i novca
za sumporenje, te kao da medljika, koja zrakom ide, ne
može dođi do bukvama i inim drvedem obkoljeuoga hrasta.


Sad kako bilo, ne možemo poredi dobru volju dotičnim
piscima o propasti hrastika, ali ipak moramo osuditi njihov




ŠUMARSKI LIST 11/1910 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 429 —


način pisanja, jer bombastičnim načinom objavljivati propast
hrastovih šuma, znači za nas Hrvate objavljivati našu gospodarstvenu
smrt prije reda, a što je još u prvom redu glavno,
znači oštetiti nas financijalno i na onom, što još imamo i što
bi još mogli prodajom spasiti.


Sve kad bi takova bojazan i bila opravdana, morali bi i
mi šumari imati toliko trgovačkoga duha i taktike, te prikrivati
pogibelj barem tako dugo, dok ne unovčimo ono, što se
unovčiti dade. Ovako naprosto kazujemo trgovcu, da smo u
silnoj nuždi i da prodati moramo, objavljujemo mu da moramo
preko mjere mnogo hrastovine na tržište baciti, a on če, poznavajuč
glavni princip trgovine »o ponudi i prodji«, poslužiti
se njime, te daleko manje za hrastovinu ponuditi, nego što bi
inače nudio, kada za našu nevolju ne bi znao.


Ovakovo pisanje kadro je u sirah natjerati i neukije šumovlastnike,
te ih prisiliti da svoje inače još zdravo hrašče, za
bud što prodadu i tako tobože spase, što se još spasiti dade.


Pošto na temelju opažanja posebnog, za proučenje uzroka
sušenju hrastovih stabala po kr. zem. vladi izaslanog povjerenstva,
kao i na temelju za riešenje takovih pitanja kompetentnih
faktora, možemo dokazati, da se sušenje hrašca u ovoj
godini ima pripisati sasvim drugima i to samo povremenim
uzrocima, a ne medljiki, to moramo i odlučno ustvrditi, da su
dotični pisci novinskih članaka ili stanovite pojave pregledali,
ili su ih njeki prividni pojavi tako zavarali, da su došli do
neispravnih zaključaka.


Spomenuto povjerenstvo izaslanika kr. zem. vlade ustanovilo
je pomnim saslušanjem šumarskog i lugarskog osoblja,
te inih žitelja, da su zadnje tri godine gusjenice upravo harale
po hrastovim šumama izmedju Vel, Gorice i Siska.


Bilo je tu gusjenica od četnjaka (Cnethocampa processio
nea), gubara (Ocneria dispar i Porthesia chrjsorrhoea), grbe
(Geometridae) i´ suznika (Gastropacha neustria), a brstile su
kako je već poznato od ranoga proljeća do kasne jeseni. Lani
pod jesen bilo ih je u pojedinim predjelima šume toliko, d a
se ni kora stabala od njih vidjela nije!




ŠUMARSKI LIST 11/1910 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 430 —


Tko je imao prilike motriti, znade vrlo dobro kako žalostno
izgleda i sa malo i od jedne vrsti gusjenica napadnuta
šuma i kako se ona bori da ju gusjenice ne unište, a kako se je
tek moralo boriti ovo, tolikom množinom i sa tolikim vrstima
gusjenica kroz više godina napadano hrašde.


Poznato je, da mnogim vrstim bilina, a i mnogim vrstima
drveća ne treba ništa drugo, nego za vrieme soka ošmrkati sav
list, i ono de uginuti; a dosljedno tomu, da će ako i ne odmah
uginuti, a ono bolovati i drveće sa jačom životnom snagom.


Hrast je drvo silne životne i izbojne snage, pa ne pogiba
tako lahko, ali kao kod svačesa živoga, tako je i kod hrasta:
duga bolest gotova smrt.


Ono hrašće, što smo ga imali prilike motriti u gore spomenutom
kraju, izbijalo je neprestano novo lišće i konačno
pozvalo u pomoć i zadnje životno sredstvo »svoje izbojke iz spavajućih
očiju«, ali i te su mu gusjenice pojele. Drveće je bilo
puno soka, ali nije bilo lišća, tog probavnog organa bilinskog,
pak se je drvo sparilo, a stabalje uvenulo i počelo se sušiti.


Kako gusjenice redovito najprije obrste ono drvo, na kojem
su se izlegle, to su s toga i stradala u prvom redu najviše
ona stabla, na kojima je bilo najviše gusjenica. I danas se još
vidi, da na osušenom stabalju ima najviše zapredaka.


,U drugoj polovici prošle godine bila se je već pojavila i
medljika na hrašću, ali kako je već bila blizu jesen, i tim
lišće sa stabalja doskora opalo, prošlo je gusjenicama prouzročeno
bolestno stanje hrašća, a i sama medljika, takorekući
neopažena.


U proljeće ove godine pojavila se je sa gusjenicama i medljika
u žestokoj mjeri, no kako je došlo naglo svibanjsko hledno
i kišovito vrijeme, pokrepale su od njega gusjenice, a medljika
je ostala i podala hrašću uvodno opisani izgled.


Kako je i do sada bivalo, da je na hrašću skoro svake
godine bilo sad više sad manje gusjenica, koje ali nikad obstanak
hrašća niti približno ugrozile nisu, to su šumarski stručnjaci
za sjegurno držali, da će hrašće kao do sada, tako i ove godine
opet potjerati.




ŠUMARSKI LIST 11/1910 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 431 —


No faktično mnoga stabla nisu potjerala, nego su se osušila,
mnoga su njesto potjerala, ali su doskora počela venuti i
sušiti se, a njeka su prolistala te im se je lišće održalo kroz
cielu godinu na stabalju, makar da je medljikom zaraženo bilo.


Po izjavi samih lugara nije bilo ni prolistalo ono hrašće,
koje se je prvo u proljeću ove godine kao saho pokazalo, pak
po tom nije ni mogla biti medljika uzorkom njegovu osušenju.


Ono mora da je već pod konac prošle godine izdalo svu
svoju izbojnu snagu i da se je preko zime osušilo.


I ono drugo stabalje, koje je doduše prolistalo, ali je
doskora uvenulo i počelo se sušiti, nije toliko i tako medljikom
napadnuto bilo, da bi se moglo reći, da od nje pogiba,
jer je faktično bilo u okolini puno jače napadnutih stabala,
kojima se je list sasvim čvrsto na grančicama držao i koja
ipak nisu izgledala, da bi se od medljike osušiti mogla. Dapače
bilo je stabalja, kojemu je list bio zelen i malo medljikom napadnut,
ali je imalo malo lista, pak se je sušilo. Ne može
biti dvojde, da je to bilo ono stabalje, koje je već u godini
1909. skroz oslabilo, ali je imalo ipak još toliko izbojne snage,
da potjera ovoga proljeća, no radi velike slabosti nije se moglo
održati na životu. Ono nješto kržljavih izbojaka nije moglo
probaviti veliku množinu soka, pak se je taj sok u stablu što
sam od sebe, a što od nastale vrućine spario i stablo uvenulo.


U predjelima, a naročito u mladiku, gdje gusjenica nije
bilo, ili ih je bilo u maloj množini, nije se opazilo sušenje
hrašća ni opadanje lista, makar da je ono jako medljikom
zaraženo bilo.


Uzme li se još k tomu, da je u onom predjelu baš u vrieme,
kad su gusjenice pokrepale i kad je počeo novi list izbijati,
bilo i jakoga mraza, uslied kojega, kako je iz nauke o čuvanje
suma poznato, može ne samo lišće odpasti, nego se i jače grančice
osušiti, te uzme li se i ta okolnost u obzir, da je uslied
velikih kiša u ovom predjelu njekoliko dana stagnirala voda,
koja kako je poznato drveće zagušiti može, onda moramo doći




ŠUMARSKI LIST 11/1910 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 432 —


do zaključka, da su i ovom sušenju hrastova u prvom redu
uzrokom gnsjeuice, a mjestimice i mraz i staguirajuda voda.


Spomenuto je povjerenstvo u tom sm slu i izviestilo kr. zem.
vladu i preporučilo joj, da šumoposjednici ne trebaju svoje hrastike
braniti od medljika, nego od tih gore spomenntih nepogoda.


Kasnije se izpostavilo, da su i drugdje, gdje god se je
opazilo sušenje hrašda, sušenju prethodili isti pojavi, naročito
da je ono više godina za redom od gusjenica obršdivano bilo.


Ima doduše šumara koji tvrdi, da je u stanovitom predjelu
ostalo hrašde bez lista i tamo, gdje nije bilo gusjenica, no
kasnije da je opet prolistalo, ali nije izključena mogudnost, da
su gusjenice još prije pregledavanja šume bile izginule, ili da
se nije lišde otrunilo od mraza, ili od hladnog vjetra.


Pošto se u našim krajevima nisu gusjenice kroz više godina
i u tolikoj mjeri do sada pojavljivale, da bi prouzročile
sušenje hrašda, i pošto je medljika u žestokoj mjeri već više
puta opažena, naročito zadnjih godina u Franceskoj i Njemačkoj,
gdje nije takodjer prouzročila sušenje hrašda, to je
kr. zem. vlada c. k. visokoj školi za zemljoteštvo u Beču i
zavodu za obranu bilina u Hobenheimu, prikazala opažanje
svojih izaslanika, te zatražila i od tih zavoda mnienje o pretedoj
pogibelji.


Oba zavoda izjavila su, da je mnienje vladinih izaslanika
ispravno, te da su uzrok sušenja hrastova gusjenice a ne medljika,
za koju u opde da do sada nije poznato, da bi ikada
ozbiljno opstanak hrastova ugrozila bila.


O propasti hrastika od medljike ne može dakle biti ni
govora, a kako je gusjenice potamanilo zločesto vrieme, nede
se ni ove tako lahko u bližnjem vremenu po svoj prilici opet
jako ragploditi i hrastike ugroziti. Mi demo izgubiti ono, što
se izgubiti mora, naime suho i uvelo hrašde, ali mlađik i neobršteno
hrašde ostati de nam za bududnost.


Naš narod kaže, da gdje je blaga, tu je i štete, a mi
držimo da tolike štete od gusjenica uebi bilo, da su šumari




ŠUMARSKI LIST 11/1910 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 433 —


na njih bolje pripazili i poznatim sredstvima njihov razvoj za
vremena sprečiti nastojali, što će od sada po svoj prilici i
činiti.


Kad smo već kod ovoga predmeta, držimo da nebi bilo
s gorega ispitati, nisu li možda gusjenice uzrokom i suhovrhoeti
njekih naših starijih hrastika i da nisu možda one svojevremeno
bile uzrokom, da su u njekim hrasticima tolike plešine
nastale.


Konačno mi je spomenuti da nije ni sgorega, da ovakova
zaraza potakne šumovlastnike i osoblje na ozbiljno razmišljanje
i 0 raznim drugim momentima, koji uplivaju na razvoj naših
sastojina. Tako su n. pr. i za šume izmedju Siska i Velike
Gorice, pozvani faktori tek usljed medljike došli do osvedočenja,
da im šuma u močvarnom predjelu skoro ništa neprirašćuje, da
je lišajiva, a stabalje u njoj šiljasto, te da ]u treba odvodniti, što
i mi sa svoje strane najtoplije preporučamo,


B. K 0 8 0 V i ć.
Šumarstvo županije požežke u godini 1909.


Napisao Gašo Vac, kr. kot. šumar.


(Svršetak).


5. Š u m 8 k o-u pravni kotar Daruvar.
Površina šuma zemljištnih zajednica iznaša 10.776 jutara
205G", a privatnika 28,018 jutara 6240°.


Od šumskog glavnog užitka odredjena su na osnovi drvosječnih
prijedloga u šumama zemlj. zajednica u ime gorivne
kompetencije 11.694 prostornih metara, a u ime gradjevne
potrebe 50 m´.