DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1911 str. 14 <-- 14 --> PDF |
^ 94 -™ maceg našeg goveda. Živjela je ta životinja sa bizonom, s kojim su ga ljudi i zamjenjivali. Bila je to životinja poput našeg goveđa, samo krupnija, a vele da je bila crne boje, uzduž hrpta sa sivom prugom. Carski poslanik u Beču Herberstain, koji je bio češće u Poljskoj, poznavao je mnoge visoke ličnosti, te koji je od njih čuo o tom štošta, dobio i kožu životinje na dar od poljskoga kralja Sigismunda Augusta II. On sam spominje, da ljudi zamjenjuju tura sa zubrom (bizonom), a to ga je valjda i ponukalo, da je god. 1550.—1562. donesene kože sa rogovima ovih inače srodnih životinja, dao i naslikati. On veli, da pragovedo dolazi u Masovijij zemlji što graniči sa Litvom. U 15. i 16. stoljeću spominje se ta životinja, kada se govori o lovnim zgodama, ili 0 zvjerinjacima. Počele su se te životinje gubiti već u 6, i 7. stoljeću, oko 12. i 13. stoljeća bilo ih je od Češke do Pruske, bilo ih je u to doba još u okolici Bromberga. Bilo ih je nekada i u Krapini^ a danas ih više nema nigdje. Bizon europejski (Bison europaeus)5 za razliku od američkoga^ živio je, kako je već spomenuto, sa pragovedom^ ali se je sačuvao do danas. Pod strogom paskom i zabranom ubijanja izdane po ruskoj vladi, održalo se nekoliko stotina sve do danas u Biaiowiczi (Litva)^ inače bi bio i bizon već isčeznuo. Pojedini primjerci u zoologičkira vrtovima potječu od ovih. — Bizon, ili kako ga Poljaci zovu zubr, sjeća na bika^ ima široku kratku glavu sa kratkim rogovima. Na prednjem djelu tijela, vratu i prsima ima grivu, a napodbratku bradu. Čovjek ga nije pripitomio kao pragovedo, koje se bar u nekim domaćim pasminama sačuvalo. Inače živi bizon još u Kavkazu na obali Kuhana, a nekada ga je bilo po cijeloj srednjoj Europi. Lo s (Cervus Alces, E!ch) još danas dolazi u sjevernoj umjerenoj zoni naše zemlje kao veliki jelen. Ima široku gubicu, kratak debel vrat, grlo sa grivom. Rogovije starijeg mužjaka može biti do 25 kg teško, sa 2 djela i to veći uspravni na na rubu prstasto razdijeljeni i manji prema naprjed postavljeni dio< Nekada ga je bilo po Europi, i kod nas, svakako je zalazio mnogo dublje prema jugu, dok danas prebiva n baltičkim aizi-^ |