DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1911 str. 15     <-- 15 -->        PDF

95


Hama, a obilnije u Sibiriji. Albertus iMagnus (g. i 193,—12^0.)
veli, da ga je bilo dosta u šumama Pruske, Ugarske i Slavonije.


Krav a morsk a (Rhytina Stelleri, Seehtih) je rodjaka
kitova biljoždera. Steller ju je našao na Beringovom otočju,
bli^u Aletita (nedaleko Kamčatke) kao do onda nepoznatog sisavca,
kojeg su kasnije po njemu prozvali. Vele, da je bila
preko 7 m a i do 10 m. duga te 4000 a i 8000 kg teška. —
Prednja pola tijela naličila je više tulnju, stražnja pola kitu.
Prednje noge bile su kratke, stražnje su tvorile vodoravnu plitvu.
Meso imalo je ukus već prema starosti životinje kao teletina ili
govedina. Rusi su i njeno mljeko pili, .Kamčadalci zvali su ju
kapustnik, a mi bi rekli kupusnjak. Tu životinju našli su u velikim
jatima? ali tečno njeno meso uz mlijeko namamilo je ljude,
da ju proganjaju i ubijaju, to više, što ju je bilo lako uloviti.
Nije čudo, da su ju ljudi brzo iskorjeniii. Steller se je naime
pohvalio, daje naišao na množinu životinja, a to je ponukalo
mnoge lovce^ da podju na te otoke u lov. Tako je god. 1745: donio
njeki kozački podčasnik preko 3000 koža životinja, a tom i drugim
zgodama poubijalo se mnogo i spomenutih morskih krava. God.
1757, već je bila ta životinja na Berinškora otočju rijetka, a
god. 1768. vele da je zadnji komad ubijen, ako se ne vjeruje
kasnijim vijestima. Norđenskiolđ mogao je naime još g. 1878/9.
naći i kupiti mnogo kostiju te životinje, medju njima 3 cijele
lubanje^ a dao se je složiti i potpun kostur. Po pripovjedanju
stanovnika bilo je te životinje barem do god. 1854. Bilo ih je
i u Sibiriji te Kamčatki.


Podjimo ali još bliže — u naše dane. Sto vidimo? U savezu
sa intenzivnijom kulturom tla, pada pod sjekirom mnoga
starodrevna šuma, nestaje prašuma, smanjuje se broj većih biljožderih
sisavaca, tamani se nemilice krupnija zvjerad, već radi
štete, što ju čovjeku nanaša. Iščezavaju u Europi tako rekuć
na očigled na sve strane ris i dabar, a uz ove manje više i
divlja svinja, vuk, čagalj, medjeđ, koji još dolaze i u našim
krajevima. Kako dugo još?


Ri s (Felis lynx, Luchs) bio je prvobitno vrlo raširen po
Europi, danas osim istočne Europe postao je upravo rijetkost.