DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1911 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— 116
puškom. Još ima u starim Basim šumama ogromnih stabala:
hrastova, bukava^ jela i omorikia, nađje se po koja tisa, a
kad ne možemo ostaviti cijele predjele sa prirodnom krasotom,
možemo učiniti to, što su učinili na nekim mjestima Amerikanci,
da su ostavili skupinu ogromnih stabala sebi i potomstvu na
uspomenu.


Kadgod me put nanese u Lokve u lijepom našem Gorskom
kotaru, uživam u pogledu na Golub njak sa bizarnim´stjenama,
omašnim stablima, vijugavim puteljciraa, stazama, a u
donjem dijelu upravo sa malim botaničkim vrtom po prirodi
sabranih mnogobrojnih biljčica — medju njima dosta redjih i značajnih.
Ovaj kutić zaslužuje svaku pažnju, vrijedan je pomne
zaštite. Ima i Kapela, a po gotovo Velebit krasnih predjela, a
oni koji poznaju naše krajeve a i naše prilike bolje od mene,
znali bi odabrati prikladne krajeve za zaštitu prirode, a možda
i način, kako da se to izvede.


Ja, koji uživam u prirodi, spomenuo sam sve ovo u našem
»Šumarskom listu« upravo zato, jer čitatelji ovog lista najbolje
me shvaćaju, a najviše su zvani staviti se zborom i tvorom
dobrovoljno u službu krasnog cilja: zaštite prirode.


Osobne viesti.


Premještenja. Kr. ugar. ministar za poljodjelstvo prenijestio je:


a) U interesu službe: kn šumarskog savjetnika Dragutina Polaček a
iz Sušaka u Zagreb; kr. šumar, nadinžinire Rudolfa Ha j d u-a iz Zagreba
na šumariju jasenovačku^ Sandora Kayser a iz Gline k središnoj službi
u Vinkovcima i Vilima Perc a iz Jasenovca k središnjoj službi na Sušaku;
kr. šumarske inžinire Rudolfa Suszter a iz Otočca na Sušak, Virgila
Boeriu-a iz Krasna na jaminsku šumariju u Moroviću, Dragutina Boora
iz Ivanjske na šumariju u Niemcima i Arpada Bogsch a iz Niemaca na
šumariju u Novoj Gradiški; kr. šumarsko inžinirske pristave Dragutina
Ott a iz Vinkovaca na šumariju u Škarama, Belu Jel i maun a iz Škara
k ispostavi u Otočcu, Hellmutha Braxalor a iz Sušaka na šumariju u
Krasnom, Svetozara Š o 1 c a iz područja kr šuma.\ ravnateljstva u Zagrebu
kr. ug ministartvu za poljodjelstvo u Budimpešti, Roberta Matherny-a
iz Vinkovaca u Glinu. Gustava Masztics a iz Ravnegore u Ivaosku i
Bd-linta Schaab a iz Zagreba u Ravnugoru.


b) Na vlastitu molbu kr. šumarskog nadinžinira Ivana Zezulk u iz


Morovića u središnju službu u Vinkovcima.


c) Konačno je spomenuti ministar kr. šumar, nadinžinirn Gejzi pl


Horvathu povjeno obavljanje protustavničkih posala u bWaim. ´




ŠUMARSKI LIST 3/1911 str. 37     <-- 37 -->        PDF

,/ ´\ ~ 117 —:


Ban kraljevina Hrvatske^ Slavonije i Dalmacije premjestio je iz
službenih obzira kr. kotarskog šumara IL raz. Nikolu Stivičević a i
kn šumarskog vježbenika Mihajla Der e tu i to: prvoga od kr. županijske
oblasti u Zagrebu kr. kotarskoj oblasti u Gospiću, a potonjega od
kr« kotarske oblasti u Sisku k onoj u Gračacu.


Ultlro. Dne "25. sieČnja o, g. u 9 sati na večer umro je u mladenačkoj
dobi od 27 godina Nikola Gržeta , šumarski pristav gjurgjevačke
imovne općine.


Nesmiljena bolest sušica podgrizala mu je već dulje vremena njegov
mladi život, koji joj se svom snagom opirao, ali konačno ipak podlegao.


Kao čovjek svijestan svoga strukovnog znanja, svijesno je zakoračio
među redove onih, koji su videći u šumskom gospodarstvu veliko blago
našega naroda, nastojali, da mu to blago sačuvaju i što više povećaju.
Stupio je na polje javnoga rada pun ideala i zanosa za zelenu struku, te
željom i čvrstom voljom, da poradi na dobrobit naroda i domovine. Nei:slječiva
ali sušica potpomagana pustom prozom života za svakdanji kruh, kojom
je protkan čitav njegov mladenački vijek, razorila je život, razorila tijelo
i s prahom tijela pretvorila u prah i njegove ideale i njegove snove.


Rodio se je^4. prosinca 1883. u Sv. Jurju kod Senja, gdje je svršio
osnovnu školu. Željan nauke, prem sin siromašnih roditelja^ pošao je u
gimnaziju u Senj. U ovoj već dobi počeo je on osjećati svu zbilju i težinu
života, jer ne samo, da je svoje mlade sile morao upotrebljavati za
,nauku, kojoj se posvetio, nego je morao da se brine i za svagdanji
opstanak. No želja za naukom prebrodila je i te poteškoće i on svrši
gimnaziju položivši ispit zrelosti s lijepim uspjehom.


Nagovorom njekih prijatelja, a uviđajući´ i sam, da je teško posvetiti
se nauci, a-podjedno boriti se za opstanak, odluči poći u duhovni
stalež.


No kao slobodnom misliocu^ koji sve pojave, sve zakone, podvrgava


sudu, razglabajuć ih do u tančine, da dođe do spoznaje o njihovom za


četku i- postanku, postade mu tijesno u sjemeništnim zidinama i on ne


žacajući se životne borbe, svuče nakon dvije godine crnu halju i posveti


se šumarskom zvanju.


Sreća mu je poslužila, te dobi od otočke imovne općine godišnji


štipendij od 600 K., čime mu je bilo omogućeno, ne samo da započete


nauke nastavi i godine 1906 i, dovrši, nego da od te male stipendije


šalje potporu svojim siromašnim roditeljima.


U kolovozu iste godine bude imenovan šumarskim vježbenikom kod


gjurgjevačke imovne općine, a položivši god, 1908 državni ispit, za


samostalno vođenje šumskog gospodarstva, bi u ožujku g. 1909. promaknut


za šumarskog pristava, u kojem je svojstvu sve do svoje rane smrti


službovao i vršio svoje dužnosti osobitom ljubavlju. Koliko je ljubio šu


marsku struku, najbolje svjedoče´sliedeće njegove rieči, što ih je nedelju


dana prije smrti rekao jednom svom sudrugu: „Ako sada i umrem, barem


ću umrijeti kao šumar mirno^ jer sam uvijek vršio svoje dužnosfi" j


Kao dobrome sinu, koji je bio nada i utjeha svojih roditelja i kao
vrlome kolegi i iskrenom prijatelju^ neka mu bude među nama trajna
uspomena. Slava mu! ^" ,, , , I C.