DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1911 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 273 — su u početku bila samo dva kotarska šumara za cijelu imovnu općinu, dapače njeko vrijeme (god. 1874. i 1875.) su doznake obavljali općinski načelnici. Da nije tom zgodom nitko premalo drva dobivao, to se samo po sebi razumjeva. Isto obrazloženje nastavlja: »Što se tiče gospodarstva, zatim vođenja sječina i uporabe glavnog užitka šuma, to se je slijedeći postupak krajiške uprave, vodila oplodna sječa, kojom su lijepe kulture polučene. Za zapriječenje paše na sasječenim površinama, slijedio seje također postupak državne šumske uprave, postavljajuć oko branjevina grabe, odnosno plotovi, koji su se uspješnima pokazali. Razlog slabom obrastu njekojih šuma prvog dobnog razreda, tražiti nam je u tom, što su u početku ustrojstva imovne općine, u pomanjkanju šumara često upotrebljivani nadlugari i načelnici, koji o načinu vođenja oplodnih sječa apsolutno nikakova pojma imali nisu, a uz to je narod jatimice blago u branjevine tjerao. (Nastavit de se) Držanje i paša koza u području županije ličko-krbavske. Naredbom kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove od 25. VI. 1907. br. 32759., glede držanja i paše koza, dozvoljuje se držanje koza, nu samo za vlastitu kućnu potrebu. Krmljenje koza u staji, ili na vlastitom zemljištu, izuzev ono navedeno pod točkom 3. te naredbe, dopuštejio je svakom žitelju bez posebne dozvole i izkaznice. Glasom točke 3. spomenute naredbe je paša koza u opće zabranjena na drvljem obraslim pašnjacima i u šumama, koje podpadaju pod ustanove §§. 6. i 7. š. z. (zaštitne šume) i koje su po §§. 19. i 20. š. z. stavljene pod zabranu; koje se steru u vrelovju potoka, rieka i liekovitih voda; koje se u smislu §§. 3. i 10. š. z. imaju ponovno pošumiti, ili su branjevine, te napokon u kojima je paša zabranjena u smislu zakona od 22. X. 1895. o uredjenju bujica (vododerina). 12 |