DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1911 str. 57 <-- 57 --> PDF |
— 295 — u 5 sati po podne sahranjen na ondašnjem groblju uz vanredno saučešće činovništva, gradjanstva i naroda. U mjesecu svibnju t. g. umro je u Sibinju u visokoj starosti Gustav Heinz , umirovljeni nadšumar gradiške imovne općine. Obojica vrijednih pokojnika bili su dugogodišnji članovi hrv.-slav. šumarskoga društva, te smo želili još u ovom broju donjeti njihove životopise. Radi toga obratili smo se već poodavno i to za jednoga na dotični gospodarstveni ured, a za drugoga na njeke njegove prijatelje i sudrugove sa zamolbom, da bi nam priposlali životopise pokojnika, ili barem za to potrebne najnuždnije podatke, nu na žalost ne dobismo do danas nikakov odgovor. Evo ovako podupiru njeka gospoda članovi izdavanje našega društvenoga organa «Šumarski list«. Dne 12. lipnja t. g umro je u Perušiću Jurica pl. Rukavina, kotarski šumar otočke imovne općine. Pokojni Rukavina rodio se je u Perušiću g. 1866. Šumarske nauke svršio je na bivšem šumarskom učilištu u Križevcima, te je nakon svršenih nauka god. 1891. nastupio službu kod otočke imovne općine u svojstvu šumarskog vježbenika. Nakon višegodišnje službe kod gosp. ureda i ostalih šumarija, postao je upraviteljem šumarije Perušić, te je kao takav unapredjen bio na kotarskog šumara g. 1908. Gromornog stasa, prava lička korenika, zadobio je u teškoj i napornoj službi klicu bolesti, kojoj je u brzo podlegao, a 14. lipnja o g. predasmo ga materi zemlji. Pokojnog Rukavinu riesila su liepa svojstva karaktera i poštenja. Bijaše dobar suprug i otac vieran prijatelj, maran službenik, a u lovstvu mu nebijaše premca medju drugovima. Od naravi jak, precienjivao je tu svoju jakost i odpornu snagu, te odviše prepustio uzde prirodjenoj si lovačkoj strasti — poduzeo je više puta upravo vratolomne izlete u lovu na medjede i divokoze po kršnom Velebitu, nu zato su mu mnoge krasne lovačke trofeje riesile njegov stan. Oplakuju ga supruga Tonka rodjena Pavičić, troje nejake dječice i jedini brat Ivan, kr. profesor u velikoj gimnaziji Gospićkoj. Kako je pokojnik bio obljubljen, vidilo se je na sprovodu, na kojem se sakupila sva sila svieta svijuh stališa iz mjesta i okolice. Tu vidismo sve mjestne oblasti zastupane po cielokupnom činovništvu i školsku mladež sa učiteljskim zborom. Nebrojeno gradjanstvo i seljački narod digao se je listom, unatoč silnoj kiši i nevremenu Iz Gospića bio je takodjer veliki broj onih, koji su pokojniku odali zadnju poštu. Skoro cielokupni profesorski zbor gimnazije, kolegi šumarske struke, velik broj činovnika i gradjanstva Iz okolice bijahu svi zastupnici i odbornici imovne općine, zatim šumarski stručnjaci, učitelji, te vidjeniji gradjani i seljaci mjesta Kosinj Pazarište, Klanac, Osik, Ramljane, Janjce itd. Iz Otočca dodjoše zamjenik vladina povjerenika za otočku imovnu općinu i brojna deputacija šumarskih činovnika imovne općine. Kondukt je vodio prečastni gosp. kanonik Dr. Marušić uz asistenciju brojnog svećenstva iz Perušića, Klanca, Kaludjerovca, Kosinja, Ramljana, i Osika. Nad grobom oprostio se je s njim u ime činovnika otočke imovne općine, drug mu šumarnik F. Althaller. Slava i pokoj viečnijurici pl. Rukavini! F. A. |