DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 400
to odlučno i u hrasticima. Pozoran čitatelj biti će opazio, kako
se pod toč. 1. do 8. poglavja I. samo po sebi ističe močvarnost
tla svagdje ondje, gdje je hrašće u velikoj mjeri usahlo.
Na močvarnoj stojbini mora da je list hrasta mekaniji i nježniji,
što bi bilo možda posliedicom vrlo jake transpiracije i dovadjanja
znatno razriedjenog soka iz korjena. Na oto se mora
takodjer pomišljati i usljed činjenice da gusjenice, koje naravno
vole mekaniji list nego tvrdji, brste osobito u močvarnim predielima.
Sume na brežuljcima nismo nikada vidjeli gole, izim u
zimi, a močvarne šume obrštivane su redovito posvema, pa čim
veća močvara, tim su dotične šume jače i dugotrajnije oštećivane,
kao n. pr. kaptolska šuma toč. 8.


U takovom položaju naravno da je zrak zasićen vodenim
parama, što je uz odgovarajuću temperaturu prvi uvjet razvitku
medljike.


Jedno i drugo mora da je uzrok, što se na brežuljcima
nije medljika ni iz daleka tako bujno razvijala, kao u nizinama,
a ovdje, što nije na gredama tako pogubno djelovala.


Da medljika u opće napada mekanije i nježnije
dielov e biline odnosno da se na njima razvija, opaža se i
kod hrasta. Glavni uzrok što je god. 1.909. toliko stabala
usahlo, leži upravo u tome, što je medljika sred ljeta našla
jošte nerazvit list, jer su prvi obrstile gusjenice S toga se ali
ne može tvrditi, da su gusjenice krive sušenju hrašća, a da
medljika to ne može sama po sebi prouzročiti. Kako se vidi.
na prerezima stabalja po abnormalno uzkim godovima, obrstivale
su gusjenice hrašće i prije tečajem više godina, a da ono
ipak nije uginulo.


S tog razloga je bio i razvitak medljike na poznira hrastiraa
mnogo živahniji i pogubniji, nego na ranim (vidi toč. h.)
pa tako su i vanjske mladice prošle godine bile sve biele.


Radi toga propadaju mladice potjerale iz panjeva koje su
tek u najboljem razvitku kada je temperatura već visoka. Takove
mladice su ove godine većim dielom uništene, te je dielovanje
na listu ovih najpogubnije, jer je mnogo takovog lišća već pocrnjele.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 35     <-- 35 -->        PDF

401


Opet samo uplivu temperature dade se pripisati činjenica,
da se je medljika prošle godine vrlo rano razvila, a
da ove godine, pošto je cieli mjesec svibanj bio hladan, pokazuje
mnogo slabiji razvitak. Uslied tog ranog razvitka naišlo
se je god. 1910. već u drugoj polovici travnja na pobieljelo
lišće, a početkom svibnja bila je medljika već u opće bujno
razvita, zatekla je dakle opet nerazvit i nježan list, pa su
s toga usahla i stabla, kojima gusjenice nisu te godine u opće
list nimalo oštetile, jer ih u opće nije bilo. Dopustivo je dakako,
da su ta stabla usljed haračenja gusjenica, te zaraze
medljike od g. 1909. bila u svojoj vegetaciji vrlo oslabljena,
ali pošto su redovito prelistala, bila bi ostala na životu da ih
nije medljika i te godine opet napala — po gotovo u prvom
razvitku. Ove godine nasuprot hladno proljeće nije dopustilo
jači razvitak medljike, pa se je u svibnju opažalo na lišću samo
spomenute okrugle malene mrlje tamo, gdje se je prvi grib na
jošte mladom lišću razvio, ali se mycelij nije mogao rasprostraniti
po cielom listu, jer je bila za razvitak preniska temperatura,
a kasnije valjda nisu haustorije razvijajućeg se mycelija
mogle prodrieti otvrdnjeli već epidermis lista. Glavno natrušenje
po gribu medljike, kako je bilo prvobitno na 8. kolovoza
1909. nastupilo je ove godine 1 lipnja, tako da je sve
lišće na stabalju, grmlju i travama bilo bielo. U kaptolskoj
šumi se je taj dan kod prolaženji opažala prašina tako, da je
i odielo pobielilo kao u mlinu.


Koja će biti posljedica ove nove zaraze, ne može se sada
ustvrditi, jer će se ta stalno moći ustanoviti istom s proljeća
god. 1912, nu držimo, da se list zaražen tek na 1. lipnja neće
zakovrčati, te da će ostati zeleniji nego je bio prošle godine.
Moguće da će se sjeseni na prilično zelenom listu opažati više
ili manje smedjih ili rdjavih mrlja, da će dakle njeki dielovi
lista i normalno funkcionirati.


Kako previsoka temperatura i pomanjkanje
vlag e spriečava ruzvitak medljike i odklanja pogibelj, pokazuje
hrastova kultura na »Golombrdu«, koja je izvedena u pro




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 45     <-- 45 -->        PDF

— 411 —


frankreich und auch in der Burgund ist es aber nie so stark
aufgetretten, um zur Kalamitat zu werden, und wendet man in
der Regel in diesen Landern auch zumeist kein Gegenmitte
l an, wahrend in Italien, SiJdtirol, Istrien, sowie in Sudfrankreich
u. a. o. das Regelmassige wSchwefeln der Reben zur
Ermoglichung entsprechender Ernten eine Notwendigkeit geworden
ist«.


Treba znati da se vinogradari boje oidija više, nego česa
drugoga, jer obilno razvit oidij pokvari berbu ako i nije sve
groždje bilo napadnuto, pošto vino smrdi, te bez dugotrajnog
popravljanja nije za potrošak.


Kada dakle njemački vinogradari svoje vinograde ne sumpore,
odnosno ne brane redovito proti oidiju, imat će zato svakako
dobar razlog. Taj leži u tome, što se kod njih oidij ne,
može toliko razviti, da bi postao pogibeljan, jer k tomu potrebita
temperatura ne postoji kod njih trajno kao u južnim
predjelima.


Kada dakle oidij u sjevernim predjelima ne postaje pogibeljan
vinovoj lozi, odnosno groždju, neće ni hrastu. Uz to treba
uzeti u obzir, da njemačke šume sačinjava većinom Q. sessiliflora,
koj biva kako g. Dr. Petračić u članku od prosinca 1909.
po E. Bureau-u navadja, slabije od medljike oštećivan. Nismo
mogli iz literature ustanoviti da li list kitnjaka imade tvrdji
epidermis od lista lužnjaka. Ako imade, jasno je i opisano oštećivanje.


Spomenuli smo, da razlike u razvitku, a po tome i u
učinku hrastove medljike ovise izim o klimi, takodjer o posebnim
odnošajima. Iz prije navedenih činjenica jasno je, da naši hrast´ci
stradaju uslied zaraze medljike samo na močvarnoj stojbini.
0 stojbinama njemačkih hrastika ne imademo doduše potanjih
podataka, nu držimo da ne ćemo pogriešiti, ako ustvrdimo,
da u Njemačkoj i Doljnoj Austriji takj>;ih močvara ne
trpe, ako u opće imadu hrastovih šuma u ravnicama, kakove
su uz Kupu i Savu, jer po takovima tamo rade parni plugovi.
Kada dakle manjka glavni uzrok slabe otpornosti hrasta proti




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 44     <-- 44 -->        PDF

— 410 — napredovati
u krošnju, kad je dakle kolanje sokova i napram
dolje i napram gore već prestalo, a to sve uslied djelovanja
medljike od god. 1909.


God. 1909. nisu se istina usušili hrastovi mladici u kojima
nije bilo gusjenica, ali je to bio slučaj g. 1910.


Moramo takodjer oprovrći navod g. Kosovića, daje prošle
godine bilo u sisačkom kotaru mraza. Od mraza nisu u cielom
području štetovali niti vinogradi, a kamo li hrastici, akoprem
imade vinograda, koji na istočnim i sjeveroistočnim obroncima
leže jedva 20 m. iznad ravnice. Takodjer se znade, a i vidljivo
je iz u početku navedenih opisa nastradalih šuma, da oborinska
voda, koja je ,,njekoliko dana" stagnirala, nije nimalo uzrok
sušenju hrašća, jer da je tako, nebi ga svagdje tamo, gdje je
stradalo, već odavna ni bilo.


Što se tiče mjenja spomenutih zavoda, ističemo ponajprije,
da su ova izdana i mogla se izdati samo na temelju opažanja
u Njemačkoj i Austriji, dočim činjenice koje smo istakli traže
da se razvitak i učinak hrastove medljike proučava za Hrvatsku
u Hrvatskoj, jer ovi ovise o klimi i o posebnim odnošajima. U
opće ne može se pitanje, koje se tiče opstanka jednog diela
hrvatskih hrastika, riešiti jednostavnom komisijom i izazovom
mjen a zavoda, kojim ono ne može biti poznato, a niti se smije
dopustiti, da se rieši bilo čijim autoritetom bez stvarnog obrazloženja,
proizašlog iz ozbiljnog proučavanja činjenica.


Pogledom na klimu, posve je razumljivo izkustvo njemačkog
zavoda, da do sada nije poznato, da bi medljika ugrozila opstanak
hrastika.


U opisu razvitka medljike vinove loze, naveli smo već u
prevodu posliedak iztraživanja znamenitih autoriteta, glede razvoja
medljike u pojedinim predjeHma. Kako je to važno radi
razumjevanja stvari i radi nesuglasja kod nas opaženih činjenica
sa iskustvom prije spomenutih zavoda, citiramo dotični odlomak
doslovno u originalu:


„Man kennt zwar das Oidium in allen Weinlandern; in
Deutschland, den nordlichen osterreichischen Provinzen, Nord




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 43     <-- 43 -->        PDF

— 409 —


hrašće, koje se je prošle godine kao suho pokazalo, nije bilo
ni prelistalo, stoji, nu ne stoji zaključak iz toga, da nije medljika
mogla biti uzrokom njegovu osušenju. Novi list na tom
hrašću bio je po medljiki zaražen god 1909. pa su stabla us-
lied njegovog ne funkcioniranja prestala živjeti već iste godine,
što upravo proizlazi iz toga, što nisu u proljeću 1910. u opće
prelistala. Jer da je u njima bilo ma kako slabe vegetacije do
jeseni, bila bi sliedećeg proljeća bar nješto prelistala, pa bi se
moglo kazati, da su god. 1910. usahla, kako je te kod mnogih
drugih stabala i bilo. Medljika bila je uzrok usahnuću već god
1909., pa je prošle godine nije k tomu više ni trebalo. U slijedećoj
alineji tvrdi g. Kosović, da je stabalje moralo već god.
1909, izdati svu svoju »izbojnu snagu« sve u savezu, da tomu
nije uzrok medljika, ne tumačeći ipak, kako se je to inače
moglo dogoditi obzirom na činjenicu, da gusjenice čim se zapredu
ne smetaju više stablu u njegovom razvitku, te ono
imade više ne polovinu vegetacionog razdobja nesmetano na
razpolaganje za rast, pa po tome ne može biti niti govora o
posvemašnjem prestanku izbojne snage uslied dielevanja gusjenica.


Te protimbe dolaziti će od tuda, što se hoće nješto dokazati,
što se dokazati neda, a tako je i sa zaključkom u daljnjoj
alineji, da malobrojno lišće nije moglo ,probaviti veliku
množinu soka", pak se je taj sok spario. Sto bi bile tjeralo
sok u stablo de lišća, kad ovoga nije dovoljno bilo? Kako je
poznato iz fiziologije bilja, pritisak korjenja te ne može, već
se to degadja samo onda ako lišće isparuje i vodu tako rekuć
od zdola crpi gore (Saugwirkung der Verdunstung).


Lišće radi medljike nije moglo isparivati, barem ne normalno,
pa tako sok nije mogao doći od korjena do izbejaka i
lišća. Od tuda i pojava spomenuta već u III. poglavju, da je
biel, kojom voda putuje od korjena prama listu, najprije na
granama osušena bila. Zapariti mogao se je sok samo bliže
panja, što je i epaženo, ali od toga nije stablo usahlo, jer se
je to moglo dogoditi tek onda, kada taj sok nije već mogao




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 48     <-- 48 -->        PDF

— 414 —


stručnjaci, već treba zato upotrebiti i općinske organe. Uz sav
takav nadzor neće se postići svrha, ako nadzorni organi neće
imati na razpolaganje novčanih sretstava, da umjesto nemarnih
šumovlastnika mogu najmiti radnike, koje za taj posao trebaju.
Putne troškove za takav nadzor morala bi naravno nositi zemlja,
docira bi se trošak za radnike mogao lako od šumovlastnika naknadno
utjerati.


Material za palenje vatara većinom je lako namaknuti od
grmlja ili od podstojne sastojine, a treba ga koji dan prije
posjeći, da se list osuši, po čemu gori jasnim plamenom, što
upravo i treba, jer leptiri naravno nalieću na svietlo, a ne radi
vatre ili dima.


Možda bi se u mnogim slučajevima tamanjenje leptira najjeftinije
dalo provesti pomoću svjetiljka, kako je to običajno u
vinogradima radi grozdovog moljca. Jedan ovdašnji vinogradar
namjestio je u vinogradu blizu hrastove šume takovu svjetiljku,
na koju se je u jednoj noći ulovilo 620 gubarevih leptira.


Na stavljenu nam jednom zgodom primjetbu. da na noćne
vatre nalieću skoro sami mužjaci četnjaka moramo upozoriti,
da se je to moglo opažati samo onda, kad je palenje prekasno
započeto. Ženka kad jednom počme izbacivati jaja, o^taje na
onom mjestu dok ne ugine, dakle ne leti više ni k svietlu


I mimo gusjenica imati će se posvetiti pažnja okolnostima,
koje prema prijašnjemu pogoduju štetan, dapače i uništavajući
učinak na hrašće.


2. Vrst h r a š ć a.
Da pozni hrasti mnogo više trpe od medljike, jasno je iz
okolnosti, što se ova nerazvija na tvrdom listu dočim mekani,
odnosno nerazviti Hst može uništiti.


Ove godine opazili smo mjeseca kolovoza izmeđju tamnozelenog
hrašća jedan hrast sa jako po medljici oštećenim
listom, a prisutni jedan stari pastir tvrdio je, da taj hrast u
cieloj šuroi najkasnije lista, što on cieli svoj život opaža, jer
danomice prolazi putem uz koji taj hrast stoji. Ove godine nije
se medljika radi hladnog proljeća doduše niti na poznom hrašću




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 49     <-- 49 -->        PDF

415 —


znatnije razvila, ali ovaj osobito pozni hrast imao je mladi list


jošte onda, kada je već temperatura bila povoljna za razvitak


micelija medljike, pa je uslied toga i jako oštećen Prošle go


dine bili su svi pozni hrastovi jako zaraženi, a naravno da će


se to opetovati svake godine sa toplim proljećem. Da ovakovo


ponovno oštećivanje lišća, koje spriečava njegovo funkcioniranje,


mora biti štetno po razvitak stabla, a i ubitačno, ako nastupa


uzastopce, držimo da nitko neće poreći, tko je promatrao za


raženo hrašće, a da je ubitačno, dokazuje množina prošle i ove go


dine lih uslied medljike usahlih stabala, kako je navedeno u I.


poglavju pod toč. 4. za odiel 10. te pod tri 7 zasrezove Mravince


i Dubiševo, a osobito to dokazuje sušenje hrašća u šumi >Suka«


koje se spominje u sliedećoj točki.


Da se pako te pogibelji za buduće nasade obranimo, po


stoji jednostavno sredstvo u porabi žira sa ranih hrastova za sadnju.


Priroda u skrbi za opstanak vrsti, pokazuje nam sama
taj put. Ove su godine urodili znatnije upravo rani hrasti, pa
su nam seljaci pokazivali, kako su hrasti sa tamno-zelenim
lišćem liepo urodili, dočim oni sa žuto-zelenim ni malo. Seljaci
razlikuju rane hraste od poznih, što imadu tamniji list, a žir je
već u kolovozu dosta velik, te ranije otpada, a tamne je boje,
dočim za žir poznog hrasta vele da je »žut«. U dotičnoj šumi
bili su prošle godine pozni hrastovi takodjer jako zaraženi od
medljike, uslied česa se nisu ni pupoljci normalno razvili, čemu


e po svoj prilici posliedica nerodica žira.


Sjegurno nije zadaća šumara, da prirodi kvari posao, prenoseć
iz šuma zaraženih medljikom, sjeme poznih hrastova u
zaražene prediele.


Držimo da je kod nas neosnovana pogibelj mraza za rani
hrast, kao što i mišljenje o krepavanju gusjenica zbog hladne
kiše u svibnju, koju smo preuzeli iz njemačke literature Ako
u Njemačkoj otpada lišće s hrasta uslied mraza, ne smije se
to jednostavno primjeniti za naše prediele. Živimo već 20 godina
medju hrastovim šumama, a nismo nikada opazili ošteta
na hrašću od mraza.. U jednoj šumi ležećoj u kraju izvrženom
osobito jakim proljetnim mrazovima, opažali smo, da je bukova




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— 408 —


torici stalno službujućih šumarskih činovnika o tora povjerenstvu
ništa poznato.


Jednodnevnim možda pohodom koje šume, ne može se proučiti
ovako važno i opsežno pitanje, pogotovo kad je nastupilo
prvi puta u zemlji gdje je do sada bilo nepoznato!


Ponajmanje može se pako to pitanje riešiti ispitivanjem
naših lugara ma i najpomnijim. Tu su bila službena izvješća
šumarskih stručnjaka uzorne jedne šumske uprave, a i opažanja
drugih stručnjaka, koja su se mogla bolje upotrebiti.


Ovdje bi se bilo moglo ustanoviti da n. pr. u kaptolskoj
šumi, već u ljetu 1909. nije bilo gusjenica, a god. 1910. u većini
šuma nimalo. Tako nije moglo ni navodno hladno i kišovito
vrieme u svibnju gusjenice uništiti, sve kad bi to u opće
bilo moguće. Ovdje se već četvrt stoljeća znade za gusjenice,
pa se nijedan šumar niti seljak ne sjeća, da bi hladno vrieme
u svibnju dovelo gusjenice do krepanja. Svi naprotiv znadu, da
se gusjenice kod nastupa hladnog vremena u proljeću, skupe u
hrpu, nu da se čim sunce sine, opet razidju Izim toga nije
prošle godine bio mjesec svibanj hladan, već upravo protivno
topao, tako da se je medljika osobito brzo razvijati mogla.
Ove pako godine bio je svibanj hladan, pa se medljika nije
osobito razvila, ali su gusjenice ostale tamo gdje ih je bilo,
na životu, što dokazuju obrštene šume oko Ozlja i Karlovca.


U sisačkom kotaru je uništenju gusjenica uzrok abnormalna,
tako rekuć proljetna temperatura u prosincu god. 1909. Mora
se ponajprije istaknuti, da je medju gusjenicama, koje su god.
1908. i 1909. brstile ovdje hrastike, bilo malo onih od četnjaka,
već, a osobito god. 1909. skoro izključivo od gubara i zlatokraja
Gusjenice posliednjega izplazile su pred Božić 1909. iz
svojih zapredaka uslied visoke temperature, pa su, čim je nastupila
normalna prosinačka temperatura, uginule.


Gusjenice gubara pako mora da su bile napadnute po uništavajućem
ih parazitu, jer ih se je opažalo u potpunom miru
visjeti na nitima. *


Izjava nekih lugara, spomenuta na strani 431, da ono




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 41     <-- 41 -->        PDF

— 407 —


raovine, kako bi svi šumari, koji gospodare sa hrasticima, bili
upućeni u sve okolnosti tičuće se te bolesti.


Nu kako ne samo predjašnji zaključci, već i uvodno navedene
činjenice, stoje u izravnoj oprieci sa člankom g. B. Kosovića
u Šum. listu od studena prošle godine, moramo se na taj
članak potanje osvrnuti.


Samoj tendenciji tog članka ne čudimo se, niti ju se može
osuditi, tim manje, što smo u vrieme, kada je pisan i sami,
ako ne baš uvjereni bili, ali obzirom na goleme štete barem
živjeli u nadi, da se sušenje hrastika, kad je nestalo gusjenica
neće nastaviti,


Gosp. Kosović nastupio je dokaz, da se sušenje hrasta
ne ima pripisati medljiki .,već sasvim drugima i to samo povremenim
uzrocima". Kako se taj dokaz temelji ponajprije na izvješću
posebnog jednog povjerenstva, a onda opet na mnjenju
zavoda za obranu bilja u Hohenheimu, te c. k. visoke škole za
zemljotežtvo u Beču, moramo se posebno na to osvrnuti.


Glede toga ali ističemo u prvom redu, da se tvrdnje g.
Kosovića, koje da su ti zavodi potvrdili, protive izvješću iz
Hohenheima, objelodanjenom po g. Dr. Petračiću u Šum. listu
od prosinca 1909., a tako i spomenutog francuzkog strukovnjaka.
Tamo se navadja, da se je u Franceskoj godine 1908. već
mjeseca lipnja mnogo lišća osušilo i otpalo, dakle da je učinak
medljike bio sve bez gusjenica gori nego kod nas.


Rezultat opažanja spomenutog povjerenstva nije objelodanjen,
pa se možemo obazrieti samo na navode g. Kosovića
iznesene na strani 430—432 Š. L.


Ističemo, da ti navodi potiču od opažanja god. 1910. kad
jošte nije moglo biti poznato daljnje usahnuće hrašća, koje je
bilo vidljivo istom s proljeća 1911. nu da i za god. 1910.
dobrim dielom neodgovaraju pravom stanju stvari.


Ne znamo da li su ti navodi rezultat promatranja povjerenstva,
niti gdje je povjerenstvo stanje bolesti proučavalo, nu
u sisačkom kotaru, gdje je bolest po svim ravnicama rasprostranjena
i gdje ima preko jednog milijuna štete, nije jedanaest




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 40     <-- 40 -->        PDF

- 406 —
jako zaraženo lišće pako, ne samo da se dalje ne razvija, nego
ostaje kao bolestno na krošnji, koja uslied toga ni ne razvija


novo lišće.


Kad se je dakle medljika razvila na mladom lišću ciele
krošnje, imade stablo samo Vs, ´A ili ´A površine lišća, a i to
lišće nefunkcionira normalno, ili dapače vrlo slabo. Posliedice
takovog stanja t. j . ovog učinka medljike, vidimo na usahlim
hrasticima.


Ovom vrlo znatnom umanjenju površine lišća imademo
možda pripisati uništenje tolikih mladih gustih sastojina, dočim
su starije, inače zdrave sastojine, pod istim okolnostima manje
trpjele. Gusti mladici imadu razmjerno malenu krošnju, odnosno
i malenu površinu lišća, pa kad je ova jošte smanjena na četvrtinu,
a i ta četvrtina nije normalno funkcionirala, bilo je to
sve premalo za uzdržanje života u mladom stablu. 20-godišnja
stabalca pokazala su odmah s proljeća 1910, u svim dijelovima
potpuno mrtvilo, pa na jednom komadu takove branjevine, koji
smo za vrieme listanja dali posjeći, nije iz panjeva potjerala
nijedna mladica.


Tražio se fiziološki učinak razvite medljike na hrastovom
lišću u bilo kojem smjeru, uvjeke stoji opažena činjenica, da su
stabla, na kojima se je medljika na mladom listu bujno razvila
(iz posebnih uzroka), usahnula uslied učinka te gljivice, tim više,
što sve druge okolnosti, koje su uz ovu postajale, nisu jošte
nikada prouzročile u roku od njekoliko mjeseci posvemašnje
propadanje stabala.


Da radi toga ali ne treba zdvajati nad opstankom naših
hrastika, proizlazi iz iztaknutih okolnosti, koje su buđ povod,
bud preduvjet takovom učinku, te se s toga s ovima moramo
jošte posebno zabaviti.


IV.
Djelovanje medljike na hrastu nismo opažali, a niti opažanja
objelodanili rad toga da bilo s kime polemiziramo, već s toga,
što je nuždno, da se slična opažanja sabiru iz svih krajeva do




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 39     <-- 39 -->        PDF

— 405 —


nospore vrlo brzo usahne, jer se njen mycelij razvija vrlo gusto
na dolnjoj strani lista, dapače prodire i odozgor kroz zračne
šupljine. Myce´ij medljike neprodire doduše kroz list, ne može
dakle, ako je pao na gornju stranu horizontalno stavljenog lista,
spriečavati dielovanje zračnih šupljina, jer nema razloga tvrditi,
da se grib medljike ne može razvijati i u stanice na dolnjoj
strani lista, kad je poznato, da se razvija i na mladicama.


Po Hempelu je isparivanje potpuno spriečeno, ako je zrak
zasićen vodenim parama. Po tome morao je i močvaran položaj
nastradalih šuma uz pogodovanje medljiki sniziti i isparivanje,
te pospješiti sušenje hrašća uslied spriečenog kolanja soka od
korjenja do krošnje.


Isparivanje, kao i asimilacija morala je biti spriečena i povodom
dalnjeg jednog, a možda i najodlučnijeg učinka medljike.
Jedno i drugo zbiva se uz inače jednake okolnosti u razmjeru
površine lišća. Lišće pako, koje je u nerazvitom stanju napala
medljika, nije se dalje razvijalo ni raslo. U kaptolskoj šumi
opažalo se je mjeseca rujna g. 1909,, da je lišće mnogo manje
nego obično Moglo bi ?e reći, da su mu dimenzije bile samo
polovične od normalnog lista. To bi značilo umanjenje površine
na četvrtinu. Pred nama je ubrano lišće s jednog brdskog
hrasta. Na prvom (proljetnom) lišću ne opažaju se tragovi
medljike, dočim su dva lista sa ivanjskih mladica zaražena po
medljici tako jako, da su djelomice pocrnjeli i zakovrčani, odnosno
da je izvan svake sumnje, da se ovakovi ne mogu dalje
razvijati. Normalno uzraslo lišće imade pojedince površinu od
35 — 50 četv. centimetara, dočim zaraženi samo 9´5 odnosno
7 cm. Kad bi zdravom hrastu skinuli lišće u razmjeru 50 : 9-5
ili 35 : 7, ili tri četvrtine, ili samo dvie trećine svega lišća zaostao
bi u rastu, jer za toliko umanjeno lišće ne može stvarati
organsku supstancu za normalni razvitak stabla, kako se
to vidi kao posliedica brstenja gusjenica. Po gusjenicama obršteni
ili inače lista lišeni hrast, potjera ali novo lišće, koje se
razvija u potpunoj mjeri i funkcionira sve do pred zimu, pa
padoknadjuje bar dielomice onaj privremeni zastoj. Po medljiki




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 38     <-- 38 -->        PDF

_ 464 -»


nova voda iz dolnjih dielova stabla. Ovim isparivanjem oduzimlje
se ponajprije voda iz dielova tik ispod lista, koji ju
moraju nadoknadjivati iz bližih djelova krošnje, a ovi opet iz
susjednih, dok posljedni nadju u staničevju, odnosno medjustaničju,
vodu dovedenu pritiskom korjenja. Ova »uspojna struja«
bilinskih sokova biva u bieli. Ako se promotri stanje bieli
usahlih stabala, mora se doći do zaključka da lišće uslied naslage
mycelija medljike nije takodjer niti normalno isparivalo.


Biel bila je najme kod tih stabala mrtva ponajprije na
vrhu krošnje, dočim je kod panja bila malene normalna. Kad
je takovo stablo kod sječe palo, pretrgale su se grane na sitne
komadiće.


Kod običnih hrastovih sušaca, koji tekar tečajem mnogo
godina usahnu posvema, da im kora s cielog debla odpadne,
biel je doduše krhka, nu ipak tvrda.


U krošnji od medljike usahlih stabala bila je biel spužvasta
i mekana, te vrlo slabe gorivne snage. Biel običnih sušaca
pako jest kao i suhe grane, kako svatko znade, najbolje gorivne
snage — znak da to drvo nije poginulo u kratko vrieme
uslied bolesti, već da je tečajem dulje vremena obavljalo funkcije
zdravog drva, nu u sve slabijem stupnju, dok to nije posvema
prestalo.


Skupimo li dakle opažanja na kori i liku s jedne strane,
te na bieli usahlih stabala s druge strane, ne možemo si na
stale kod njih promjene tumačiti inače, van time, da lišće nije
moglo kod vrlo bujnog razvitka mycelija medljike, ni asimilirati,
ni transpirirati. Za asimilaciju je to lako razumljivo, kad
je očevidno manjkalo chlorophila, čemu dolazi jošte valjda i fizični
učinak gustog mycelija, uzev u obzir da na pr. Populus
alba na dolnjoj strani lista, koja je pokrita gustom vunastom
naslagom, ne može skoro nimalo ugljične kiseline rastvarati.
Za transpiraciju pako mora se to zaključiti iz stanja bieli, naročito
postepeno g njenog propadanja od vrha prama deblu.
Moglo bi se to tumačiti time, što list transpirira kroz zračne
šupljine, nalazeće se na dolnjoj strani. List napadnut od pero




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 403
zelena, ili čak bielo-žuta boja lišća, neobazr ev se na one dj
love lista, koji su već rastvoreni, te smedje ili crne boje I ove
godine kad se medljika radi nizke temperature nije mogla jače
razvijati, vidjelo se je ipak s visina, kako su šume u
nizinama žuto-zelene, a na brdinama gdje se je medljika uvjek
slabije razvijala, tamno zelene.


Pošto zelenilo lista dolazi od clilo rophila, može bliedo-zelena,
ili bielo-žuta boja lista biti samo znak pomanjkanj a
c hl 0 r op h i la.


List koji ne ima chlorophila, ne može ugljičnu kiselinu
rastvarati, a tako i posve mlad, zdrav list, koji dapače ugljičnu
kiselinu razvija. Bez rastvaranja uglične kiseline pako ne
može se u listu sakupljati ugljik, a bez ovoga naravno ne ima
ni ugljikovih spojeva za stvaranje ,organske supstance".


Produkti asimilacije zelenog lišća putuju u doljne dielove
stabla ponajviše unutar kore i u liku (Bast). Dosliedno tome
mora se ovdje i opaziti promjena, ako je asimilacija prestala,
ili se umanjila. S time u savezu biti će opažanje spomenuto
pod toć. 8. Za stupanj usahnuća od medljike zaraženih stabala
u zimsko doba, je u istinu jedini znak stanje kore i lika. Kod
zdravog nezaraženog hrasta doljnja sekundarna je kora jednolično
crvenkasta, dočim je kod zaraženih bila tim više šarena
uslied primjese biele boje, čim je stablo bilo bliže usahnuću.
Ciela kora pako bila je vrlo krhka Taj izgled kore zapamtili
su već i radnici kod obilježenja sjeći se imajućih stabala. Isto
je tako bilo i sa likom, koje je kod zdravog hrasta zajedno sa
dolnjom korom tvrdo bez niti, dočim je kod bolestnih — uz
mliečnastu boju — mekano i skupljeno u duge pramove, kojse
i od kore i od bieli lako odlupljuju, dakle jednom rieči
uvelo.


Za asimilaciju potrebna je uz chlorophil i voda koju korjen
zajedno sa rastopljenim mineralnim sastavinama iz zemlje doi
vadja u deblo. Do stanovite visine diže se ta voda uslied pritiska
korjenja (Wurzeldruck). Nu da dodje do lišća, potrebno
je isparivanje vode iz lista čime se trošenjem vode privlači




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— 46Ž —


Ijeću 1910. sa blizu dva vagona žira, na dosadanjem golom
pašnjaku. List se je ovdje za vrieme zaraze medljike dakako
tek razvijao, nu pošto odnosni kompleks leži na visokoj ravnici
izvrženoj jakom propuhu vjetra, te pošto je vegetacija trave,
što radi slabog tla, što radi sunčane žege, slaba, nije mogao
zrak uz tlo biti vlažan, a ovo se je moglo jako ugrijati. Tu
je temperatura lako mogla doseći onih kritičnih 40—4r)0, te
spriečiti svaki daljni razvitak mycelija medljike, pa mlade
biljke nisu s toga ni stradale


Naprotiv opaža se u gustim šumama, gdje se zrak ne
može do visokog stupnja ugrijati, te na vlažnim mjestima, da
se medljika u lipnju i ove godine razvija jako na hrastovim
biljkama.


Jake kiše u svibnju i lipnju mora da su dobrim dielom
isprala gribove s gornjih dielova krošanja,


III.
Sto se tiče učinka bujno razvijenog mycelija medljike na
funkcije lista, treba ovdje istaknuti ono, što nam može služiti
za pokušaj tumačenja samog tečaja usahnuća stabala, a što je
ujedno uz opažene činjenice dokaz pogubnog djelovanja medljike
i za hrašće, kada se ona uz odgovarajuće okolnosti može nesmetano
razvijati.


Poznata je važnost chlorophila za život biljke.


Prof. Dr. Prantl-Aschaffenburg, veli: Die in den chlorophillhaltigen
Zellen gebildeten Stoffe sind das Material »aus \velhem
alle anderen Stoffe des Pflanzenkorpers hervorgehen«, te opet:
»es stammen alle Stoffe des pfllanzlichen Korpers, \vie der sich
direkt oder indirekt von Pflanzennahrenden Tiere, in letzter
Instanz aus den Cklorophillkornen.«


Chlorophilna zrnca, sama po sebi bezbojna, mogu obavljati
asimilaciju, odnosno rastvarati ugljičnu kiselinu samo onda, ako
su zasićena chlorophilom.


Kod svih jako zaraženih krošnja pako opaža se i pada u
oči ne samo pomanjkanje običnog zelenila, već izravno žuto




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 399 —


Takodjer plemenka, silvanac, muškat i dr , te mnoge talijanske
vrsti trpe mnogo od oidija, dočim taj kod burgundca, graševine,
traminca, carmeneta i u opće kod vrsti sa tvrdjom kožom
bobica, rietko kada prouzrokuje veće štete.


I većina amerikanskih vrstih trpi malo od oidija. Kod
njekih vrstih opaža se nepovoljno djelovanje samo na mladicama,
a naprotiv samo malo na groždju.


Iztiče se ovdje jošte, da se prema studijama Mares-a oidij
može već kod prilično nizke temperature polagano razvijati, ali
se brzo razvija i rasprostranjuje tekar kod srednje dnevne temperature
od 20° C, te kada se dnevna maksima dignu na 24" do
30". Posliednje temperature najzgodnije su za njegov razvitak.
Kod 35—40° C. već jenjava, a kod 40—4.5° prestaje. Otale


dolazi, što oidij izčezava sa dielova loze, koji su izvrgnuti
sunčanom žaru a blizu tla, koje se ljeti može ugrijati do 50 i
55° C Mares ustanovio je, da se u južnoj Franceskoj samo
lišće može u sred ljeta ugrijati na 39—45" C


Vlaga pogoduje razvitku oidija kao i svih gljivica, nu tomu
nije kao kod peronospore potrebita voda u tekućem obliku, već
je dovoljno, da je zrak u velikom stupnju zasićen vodenim
parama.


Jake plohe mogu po P. Viali dapače koristiti time, što odplave
gribove sa biljke.
Zanimivo je, što nas narav sama podupire u svladavanju
oidia i to njegovim parasitom. gljivicom Cicinnobolus Cesati.


Iz mycelija tog parasita, koji se razvije u myceliju oidija,
rastu u nosioce njegovih konidija mnogočlanehyphe, iz kojih se
razvija sporangium eliptičnog ili batastog oblika od 0-025—
0´035 mm duljine, koji zadržaje bezbroj malih, cilindričnih
spora, koje grib razprostranjuju. Te gljivice ne nadju se ali
uvjek uz oidij, te nisu u južnom Tirolu nikada opaze ne«.


Prispodobimo li s gornjim razvitak medljike na našim
hrastovima, vidimo da su uvjeti za život i razvitak tog parasita
isti kod hrasta kao i kod vinove loze.


Kako vlažan položaj i velika vlaga u zraku (blizina
šume) odlučno upliva na razvoj parasita u vinogradima, tako je




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 398
U tu svrhu donašamo u prevodu odlomak iz za vinogradare
najmjerodavnijeg diela »Babo und Mach, der Weinbau«,


1.893.
»Oidium poznat je doduše u svim vinorodnim krajevima,
nu u Njemačkoj, u sjevernim austrijskim provincijama sjevernoj
Franceskoj i u Burgundu nije nikada nastupio tako žestoko,
da bi od tuda nastala kalamiteta, pa u ovim zemljama redo vito
ne upotrebljuju nikakovo obranbeno sredstvo proti
njemu. U Italiji, južnom Tirolu, Istri, te južnoj Francuskoj i na
drugim mjestima, postalo je pako sumporenje loze nuždnim
sredstvo m za omogućenje odgovarajuće berbe.


U njekim godinama, osobito posliednjim čini se, da zbog
jačeg nastupa bolesti treba lozu sumporiti i u Njemačkoj i
Austriji.


U Klosterneuburgu pojavljuje se bolest skoro uvjek samo
na lozi uzgojenoj visokim rezom, najviše trpiše čokoti uzgojeni
u špaliru uz stjene, te u sjenicama.


Skoro nikada nepokazaše se tragovi bolesti na čokotima,
koji su uzgojeni rezom na glavu.


Do stanovitog stupnja opaža se i u predjelima, gdje se
oidium jače razvija, da loza niskog uzgoja trpi manje od te
gljivice.


U opće pogodovati će bolesti onakovi načini uzgoja, koji
manje više spriečavaju pristup zraka i svietla, ili kod kojih
groždje visi unutar bujno uzraslog lišća. Kod toga treba uzeti
u obzir i okolnost, da groždje uzraslo u debelom hladu, imade
mnogo tanju kožicu, pa je već radi toga manje otporno napadaju
gljivice.


Tlo i položaj vinograda od odlučnog su upliva na razvoj
bolesti. U vlažnim, ravnim položajima, ili na mokroj ilovači,
kao i u vinogradima u blizini šume, nijesu vinogradari u južnijim
krajevima u stanju bolest svladati kraj svih protusredstava
i opetovanog sumporenja. U vinogradima sa mnogo
korova nastupa oidium takodjer vrlo jako.


Takodjer je učinak na raznim vrstima loze različit Modri
Trollinger poznat je dapače i u Njemačkoj kao vrlo osjetljiv.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— m —


Iz ovoga se vidi, da bi zaraza ki´je vrsti peronospore na
hrasticima prouzročila mnogo brže i daleko veće štete, nego
zaraza medljike. Peronosporom napadnuti list koruna ili vinove
loze za kratko vrieme usahne posvema na mjestima, gdje se
je parasit razvio, dočim medljika na vinovoj lozi a i na hrastu
ne uništuje obično list sam do kraja, ali spriečava važne životne
funkcije lista u mnogo većoj mjeri nego kod vinove loze.
Ova naime tjera za ciele vegetacione periode nove izdanke, pa
uništenje vršike ili jednog diela lišća bud glivicama, bud nožem
vinogradara, ne ima upliva na život loze. Dapače se takovo
»oštećivanje« na lozi izvadja iz raznih uzroka hotimice. Pa ipak
su vinogradi uz svu tu životnu snagu u Madeiri malo ne propali
uslied zaraze Oidija godine 1.850.—1.862., dok još nije
bilo poznato sumporenje, koje je uvedeno istom posljednje te
godine. Kada bi se gljivice mogle na listu hrasta samo jedanputa
u godini razviti, bilo bi pogledom na učinak žderanja gusjenica
bolje, da ga odmah unište, jer bi novi list onda normalno
funkcionirao.


Osim toga dolazi ali u obzir jošte jedan učinak medljike na
list, koji funkcioniranje mjestimice izravno uništuje. Haustorije
prodrle u epidermu lista, razvijaju kao organe za držanje (Haftorgane)
nejednolične izrastline, koje prouzrokuju u nutarnjosti
stanica epiderme promjene i raztvaranje staničevja. Uslied toga
opažaju se na pojedinim mjestima malene smedje piknjice, koje
se sve više povećavaju i potamnjuju, po čemu kod znatnog razvijanja
dobiva cieli list mrku boju.


Time je dakle jedan dio lista izravno rastvoren, te lišen
chlorophila, ali takodjer nervature, koja imade u listu hraniva
dovadjati i odvadjati (Leitbiindel).


Kako zarazu hrastove medljike imademo u zemlji u većoj
mjeri, nuždno je upoznati uvjete njenog života i razvitka, pa
kako nam nije poznato, da je o tome raspravljano u šumarskoj
literaturi, odnosno da je to u opće sa stanovišta šumskoga
gospodarstva iztraženo, te kako je medljika vinove loze (Oidium
Tuckeri) praoblik Erisipha, moramo upotrebiti proučavanja, koja
su te odnošaje ustanovila za medljiku vinove loze.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 396 —


II.
Iz napred navedenih činjenica, osobito onih pod točkom
4, 7 i 8. proizlazi, da htastici nisu usahli samo radi toga, šSo
su gusjenice godine 1,909. prvi i drugi list obrstile, a da je
ponovno izlistali napala medljika, koja je mekani nježni list uništila
tim laglje, što bi se taj uz potpuno odgovarajuće uvjete
sasvim razvio tekar do jeseni. Jošte manje pako radi toga, što
su gusjenice bile i god. l/JlO. list obgrizle, jer ih te godine u
sisačkom kotaru uz male iznimke u opće nije bilo.
Takovo tumačenje nije u opće temeljito kada se promotri
djelovanje takovog parasita u južnim krajevima, gdje viša
temperat ra pogoduje osobito njegov bujan razvitak. Da i sama
zaraza medljike ne može proći ni za hrastike bez znatnih ošteta
sliedi \6 učinka vegetacije parasita na kolanje sokova u stablu
samomu.
Za bolje razumjevanje tog pitanja treba spomenuti i nješto


o samom parasitu, kao i o funkcijama lišća, odnosno štetnim
posjtdicama poremećenja tih funkcija. Suvišno bilo bi upuštati
se u potanko razglabanje svih životnih funkcija medljike, tim
više, što 0 tome jošte što šta nije stalno utvrdjeno — nama
je dovoljno i zanima nas ovdje samo način razvitka i života na
dielovima stabla.
Erysiphe i Peronospore spadaju u istu familiju, ali im je
djelovanje na zelene dielove biline različito.


Obje vrsti napadaju mlade izdanke, a osobito list jednako
tim, što gribovi iz njihovih rasplodnih organa padnu na gornju
stranu lista ili na izdanke. Peronospore (na korunu Phytophthora
infestans, na lozi Peronospora viticola) razvijaju klice u
samu unutarnjost lista ili mladice, a prodiru iz lista kroz zračne
šupljine na dolnju stranu, gdje se razvijaju ljetni plodovi u
gustoj naslagi poput pusta. Erysiphe pako razvijaju mycelij na
površini lista, a u same stanice i to gornje, pružaju samo haustorije
u svrhu crpljenja hrane iz stanica epiderme. Rasplodni organi
(konidije) izrastu iz mycelija vertikalno na gornjoj strani
lista.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 395 —


9. Imali smo prilike razgledati i šumu »Kotar«, vlastnost
grada Petrinje. U ovoj je u III. i XI. okružju, koja su do god.
1909. slično napadnuta bila od gusjenice i medljike, usahla
većina stabala, pa je ciela drvna gromada privedena prodaji.
Trebalo je izviditi dali je i okružje VII. ugroženo povodom


zaraze medljike. To okružje leži izmedju Ill-ćeg i XI-tog i to


na uzvisini, dočim je okružje XI. u dosta mokroj nizini, a III.


na slabo nagnutoj strani brda.


Okružje VII. nije po izjavi stručnjaka i šumarskog osoblja
bilo godine 1 910. oštećivano od gusjenica, nu za prijašnje godine
nismo o tome mogli što stalna doznati. Pošto ali to
okružje leži izmedju dvajuh posve nastradalih, mora se predmjevati,
da su gusjenice brstile list već prijašnjih godina, tim
više, što su iste do gola obrstile nedaleko ležeće šume već
godine 1904.


Ovdje je zatesivanjem u biel, preduzetim u zimi, ustanovljeno,
daje ista mekanija i da se odljupljuje laglje, ako i ne
u dugim nitima. Od ukupnog broja stabala sa 9.784 komada u
dobi od 120—150 godina označena su ove godine 2.162 kao
bolestna. Od 80 takovih, a poslije pregledanih, bilo je ali samo
8 posve suhih stabala, dočim ostala pokazuju slabi rast, te
imadu dosta suhih grana. Te grane ali suhe su već više godina.
U tom odielu ustanovljeno je na panju jednog 120 godišnjeg
hrasta, da je taj za posliednjih 30 godina prirasao u debljinu
samo za 48 mm. U odielu XI. izbrojeno je na više ležećih trupaca,
da je prirast u debljinu iznašao posljednjih 40—50 godina
samo 3 mm. na godinu.


Okružje XV. te šume nastradalo je znatno godine 1.910.,
te je ovog proljeća ostalo suho stabalje osobito u odsjeku 4.
sa 40 jutara površine, obrasle 43-godišnjim, umjetno uzgojenim
hrastikom dobrog uzrasta. Odsjek taj leži na ravnini, nješto položenoj
prama istoku, a močvarnoj za vrieme izdašnih oborina.
Gusjenice obrstile su sastojinu godine 1.909. sasma, a g. 1.910.
samo dielomice.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 394 —


Prodaja ovih usahlih stabala bila je ovdje prva te vrsti,
pa je prigodom označenja odnosnih stabala trebalo ustanoviti
granicu, do koje se imade stablo smatrati nesposobnim za
daljnji rast.


Tom prigodom razvrstana su sjeći se imajuća stabla u tri
razreda, koje ovdje navadjamo, jer se iz tog razvrštaja vidi
djelovanje žderanja gusjenica kao i medljike, te zareznika.


U prvi razred ubrajana su ona stabla, koja su bila pravi
šušci, jer godine 1.910. nisu u opće prelistala. Ova su bila sva
napadnuta od zareznika t. zv. mušice, većinom Platipus cylindrus-
a, dočim im je liko i biel posmedjila, odnosno pronijenila
boju sve do crno-crvene. Ovakovih stabala bilo je 507o od
svih doznačenih stabala.


Stabla drugog razreda imala su lišće, ali samo iz adveativnih
pupoljaka po „starom drvu". Od mušice su bila samo
djelomice napadnuta.


Treći razred stabala napokon, koja nisu bila napadnuta po
mušici, sačinjavala su ona, koja se predvidno neće oporaviti,
koja su naime imala na jednom dielu krošnje lišća, nu u razmjeru
naprama cieloj krošnji premalo, a da bi mogla ostati
zdrava. Koja stabla spadaju u taj razred, moralo se je ustanoviti
pokusima, i to odstranjenjem kore i zatesivanjem do bieli,
pa je ustanovljeno, da se imadu vaditi ona stabla, koja pokazuju
u kori i liku znakove uvelosti, i to u tome, što je kora
vrlo krhka, liko mliečnaste boje, koje se lako odlupljuje od
bieli i kore u dugim nitima. U tu svrhu oguljena su radi prispodobe
i njekoja stabla, koja nisu pokazivala rečene znakove,
kao i dva, jedva pronadjena, posve zelena stabla, na kojima je
liko bilo tvrdo.


Na drugi razred otpalo je kojih 30, a na treći razred oko
207o svih sječi se imajućih stabala.


Godine 1.910. bilo je preostalo hrašće kao i drugdje rano
napadnuto po medljici. Koliko je ponovno stabala usahlo, neda
se ustanoviti, jer stabla i^pod 26 cm. nisu godine 1.910. prebrojena,
nu onih iznad 36 cm. promjera biti će opet oko 1.500.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 393 —


gusjenice u tolikoj množini, da su svemu hrašću obgrizle prvi
list odmah u proljeću a zatim i drugi list.


Godine 1909. razvile su se gusjenice u tolikoj množini, da
im je to bila smrt, jer nije bilo toliko lišća, da bi imale što
žderati do svojeg potpunog razvitka, tim manje, što su se vrlo
rano razvile, te obrstile jošte nerazvijeno lišće. Preko rieke
nisu mogle preći u druge šume, pa su pokrepale. Voda u nizinama
bila je od mrtvih gusjenica otrovna, pa je vlastelinski
činovnik, koji je bez čizama prošao kojih 50 koračaja u vodu,
dulje vremena bolovao na nogama.


Nakon uginuća gusjenica istjerao je drugi list i razvio se
nesmetano, dok nisu u noći od 7. na 8. kolovoza 1909. vjetrom
doneseni gribovi medljike i to u tolikoj množini, da je ne samo
lišče hrašća, nego i trava na 250 jutara umske livade pobielila.


Za vrieme izmedju uginuća gusjenica, pa do 8. kolovoza
nije u šumi bilo traga gusjenicaraa ni medljiki. Polovinom mjeseca
lipnja te godine imali smo prilike pod vodstvom pokojnog
šumarskog nadzornika Andrije Borošića pregledavati ta šumu
u poslu gospodarstvene osnove, a prema tadanjem izgledu
novog lišća nitko nije mislio, da će ju za kratko vrieme stići
takova katastrofa. Koncem kolovoza izgledalo je sve lišće bielo
i nerazvito, a u rujnu mnogo je lišća otpalo.


S proljeća 1910. pokazalo se je sušenje hrašća u toj šumi
u puno većoj mjeri, nego li u ostalim šumama.


Izsječeno je 7.420 stabala od 26—36 cm. te 5.G03 stabla
preko 36 cm. prsnog promjera sa 8.080 m^ gradje, a tanjih
stabala usahlo je bezbroj. Samo na spomenutim gredama uz
vodotoke bilo je razmjerno ma´o usahlih stabala.


Tanja stabla usahla su u njekim odjehma u tolikoj mjeri,
da će se ovi morati iznova pošumljivati. Ti odjeli leže u zapadnom
dielu šume, u kojem smo odma u početku predradnja
za gospod. osnovu, morali dati izvesti njekoliko manjih kanala
u Odru, da se omogući posao, jer su radi ležeće vode bih jošte
mjeseca kolovoza neprolazni.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 392 —


bez lista opredjeljeno već preko 1.000 m´ za sječu. Popriečni
prsni promjer tih stabala iznosi 35 cm.


U šumama ležećin na brežuljcima i brdinama ne ima usahlih
stabala, akoprem je medljika prošle godine vrlo žestoko zarazila
njeke predjele (Jurjevac).


8. Šumu prvostolnog kaptola zagrebačkog »Medjidorje«
upoznali smo prije dvije godine, prigodom predradnja za sastav
gospodarstvene osnove, te doznake usahlih stabala, te smo u
njoj sve učinke brstenja gusjenica i zaraze medljike motrili
osobno tečajem dvijuh godina, daklem najviše od svih drugih šuma.
Ta šuma u površini od 1.200 jutara optočena je sa tri
strane riekom Odrom i njenim rukavom »Mrtva Odra«. Za
vrieme visoke vode u Savi i Kupi popljavljena je ciela šuma i
njen okoliš na 2 do 3 metra visine.


Duž rečenih vodotoka proteže se »greda«, a unutarnjost
šume jest nizina, iz koje voda ne ima otoka. U koliko to dopušta
položaj i obrast tla, skuplja se suvišna voda u dvie velike
bare „Vidrenski i Imelni čret", u kojima voda leži i ljeti
50—70 cm. duboko, odnosno bilo je to do god. 1.910., kada
su iskopana dva odvodna kanala. Oko tih bara neuspjeva više
hrast.


Ciela ostala površina, izuzev naravno rečenu gredu, te
njeke manje uzvisine, ne samo da je močvarna, već je tlo
ovdje upravo glibavo.


Glavnu sastojinu tvori hrast Jasenove sastojine nalaze se
u manjim odsjecima, t. j , u nizinama, u koje se više vode sakuplja.
Inače je jasen po svoj površini kao podstojno drvo
kržljavo uzrasao.


Po čitavoj površini izim greda, raste šaš tako bujno, da
sprečava prolaz.


Ovu su šumu godine 1886. do 1888. brstile gusjenice u
tolikoj mjeri, da se na odrezciraa uzor stabala jedva mogu prebrojiti
godovi. Ova se šuma u opće može smatrati leglom gusjenica
u ovoj okolici- Obgrizavanje lišća opažalo se je opet
znatnije god. 1904.—1906. a god 1907. i lo08. razvile su se




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 391 —


broju a godine 1.911. ne imade ih u opće, a u koliko se pojedine
opažaju, vidi se po njihovom gibanju, da su već bolestne
(Schlafkrankheit).


Zaraza medljike opažena je godine 1.909. ljeti, nakon što
su gusjenice dva puta obrstile list hrašća. Usahlo je uslied toga
73 hektara 20—30 godišnjih hrastovih gajeva, a u starijim sastojinama
obilježeno je i prodano stabala iznad 12 cm. prs.
promjera 42.710 komada sa 19.500 kub. met tvoriva, te


19.293 prostr.
met. goriva.
Ova su stabla izvadjena u predjelima Kalje, Gornjak, Mravince
i Crevača.
Srezovi Kalje i Crevača protežu se uz Odru, položaj i
tlo je više manje isto kao u kaptolskoj šumi, (toč. 8.). Srez
Gornjak leži ispod ceste Sisak—Vel. Gorica prama željezničkoj
pruzi. Većim je dijelom močvaran, nu protežu se u njemu
omanje »grede«, na kojima nisu stabla usahla.


Srez Mravinec leži jošte u ravnici južno od Lekenika do
podnožja spomenutih brdina. Močvaran je u toliko, da po njemu
uspjeva sitinac i šaš.


Prošle godine nisu gusjenice u ovom srezu brstile, nu
medljika je zarazila lišće već u travnju. List ostao je na stablu
sve do jeseni. Ovog proljeća opaženo je ipak, da je skoro sve
hrašće usahlo, te će se usjeci oko 12.000 m", dočim je prošle
godine izvadjeno samo 2.014 m´ gradje i 1.710 prost, metara
goriva.


Kultura u tom srezu od 7 jutara, bila je prošlog proljeća
normalno prolistala, gusjenica nije u njoj bilo, a medljike kao
i drugdje. Ovog proljeća je polovica stabala ostala suha i to
hrpimično.


U srezu »Dubiševo« nije prošle godine ništa sječeno, jer
nije bilo suhih stabala. Leži nedaleko »Mravinca«, s kojim ima
jednaku stojbinu. Gusjenica god. 1910 nije ni ovdje bilo,
dočim se je medljika jako razvijala. List je i ovdje ostao na
stablu do kasne jeseni Lugari su prošle zime javljali, da će
biti kojih 15—20 usahlih stabala. Nu do sada je od stabala




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 390
Kod ovih je oštećeno oko 4.056 jutara, s kojih je, neračunajuć
gajeve i mladike, u god 1.910. usječeno preko 140.000
stabala, dočim usjek g. 1911. nije jošte poznat.


U svrhu statistike izračunana je šteta, potičuća od snižene
ciene prodanog stabaija, te ogojnih troškova, kao i gubitak prirasta
kod uništenih gajeva na 380.100 kruna. K tomu se ali
jošte imade priračunati diskontirana razlika u vriednosti jedinice
drvne groraade usječenih tankih stabala, naprama vriednosti,
koju bi ista gromada imala kao dio stabala sa većim dimenzijama.


Hrastove nove kulture prošle su dosadanju pogibelj dosta
dobro. Jedna oveća kultura u »Dužičkom lugu« (toč. 4.) od g.


1.907. bila je od medljike napadnuta 1.909. i 1.910., nu ta se
nije razvila tako, da bi se vidjelo lišće pobieljeno, već su se
opažale samo smedje mrlje u veličini leće.
U proljeću 1.910. izvedene su u području sisačkoga kotara
opsežne kulture sa blizu četiri vagona žira. U šumi »Grabrovica
«, u kojoj je oko kulture opsižuće 30 jutara, usahlo preko
ll.OOO .«tabala, opažalo se jednako djelovanje medljike kao i u
Dužičkom lugu t. j . bez štetnih posljedica. I ovdje nije bilo gusjenica,
kao u opće god. 1,910.


7. U koliko nismo mogli opažati tečaj bolesti u šumama
većine zemljištnih zajednica, imademo s druge strane na razpolaganje
točne podatke za njeke vlastelinske šume.
U šumama kneza Thurn-Taxisa ugroženo je uslied medljike
od ukupnih 8.000 hektara, kojih 400. Godine 1.909. usahlo je,
odnosno s proljeća 1.910. konstatirano je sušenje hrašća na
površini od 228 ha. a 1.911. na ukupno 400 ha. na kojima su
sve okolnosti kao i napredovanje bolesti pomno promatrane i
u spisima kneževskog šumskog ureda izkazane.


U svim ovim nastradalim šumama, koje leže isključivo u
ravnici, te u močvarnim predjelima u nizini rieke Odre, kao i
u daljnjim šumama, protežućim se uzbrdice prema Cerskim brdinama,
razvile su se gusjenice u ogromnom broju tečajem godine
1.907., 1.908.11.909. Godine 1.910. bilo ih je u neznatnom




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 389 —


5. Suma »Medjidorje« z. z. Greda leži na lievoj obali
Odre, te ima 82 jutra. Položaj i tlo kao pod toč. 8. u šumi
zagrebačkog kaptola, kojom je obkoljena. Sastoji se iz hrasta,
sa jasenom kao sitno drvo. Obrast je prije zaraze bio jedva
0*5 a 1.909. godine usahlo je 2.130 stabala.
Suma »Gnojek« iste zem. zaj. na, desnoj obali Odre sa
116 jutara, je čisti 120 godišnji hrastik, sa popriečno 50 stabala
preko 35 cm. prs. promjera po jutru.


Terain uzdiže se od Odre prama jugu, tako da za vrieme
poplave leži voda uz Odru na 1 met. visoko, dočim južni kraj
šume nije poplavljen Jednolični pad teraina prekinut je na njekim
mjestima udubinama u površini od 1 i više jutara, u kojimavoda
ostaje ležati. Te su nizine neobraštene.


Gusjenice i zaraza medljike kao u »Medjidorju«. Godine
1909. i 1910. bili su pupoljci potpuno razviti. Usahlo nije ni
jedno stablo.


6. Za šumu »Lug« zem- zaj. Žažina spominjemo, da smo
dne 20. travnja 1910. opazili već znatni razvitak medljike Na
lišću poznih hrastova, koje nije jošte bilo potpuno razvito, bio
je mycelij medljike razvit tako, da je boja lišća bila bielo-žuta.
Lišće ranih hrastova pako bilo je već tamno-zeleno, nu na
njima nije bilo bielog mycelija, već samo bliedo-smedje mrlje
u promjeru od njekoliko milimetara.
Ista zajednica posjeduje šumu uz prvu, koja se proteže na
brežuljku od 15 m, relativne visine, koji prelazi u visoravan sa
mokrim tlom. Na ravnim mokrim dielovima usahla su stabla,
tim više, što se više nalazi trava močvarica, dočim su na obroncima
zelena, ali su ipak mnogim usahle vršike.


Ovo su šume zem. zajednica, koje smo slučajno imali prilike
potanje promatrati u pogledu ovih ošteta. Od 48 zemljištnih
zajednica nastradali su hrastici 24. zera. zajednica, koje imaju
šume u ravnici uz Savu, Kupu i Odru . .:


Većinu ovih nismo imali prilike promatrati, jer je bilo odredjeno,
da bolestna stabla imadu označivati seljaci t. j . odbornici
zemljištnih zajednica.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— ´M —


4. Suma »Dužički lug« sa 402 jutra. Sastojina je čisti
hrastik, sa nješto jasena u nizinama, a vrlo je nejednolična.
Giela šuma izvržena je poplavama rieke Odre, iza kojih je
po velikom dielu voda ostala ležati.
Pred 3 godine izvedena su iz najvećih nizina dva kanala,
od kojih jednomu recipient nije jošte reguliran,, s toga su 3—4
odiela i sada jošte dosta močvarna.


U močvarnom dielu odiela 4, su stabla sasvim usahla, Prigodom
predradnja za sastav gospodarstvene osnove mjereno je
jedno stablo od 31 cm. prsnog promjera, a u dobi od 100 godina,
koje je na prerezu pokazivalo znakove započete truleži.


Odsjeci 3/b sa 16 jut. i 4/b sa 26 jut. u dobi od 48 g.
močvarni su, te su stabla većim dielom usahla.


Odsjeci 10/b i d sa 21 jut. nisu kanalizirani i vrlo su
močvarni, a tlo je glibovito sa visokim šašom. Hrastovi su
60 god. stari. U proljeću 1909. usahla te pOvSJečena je ´|^ stabala,
a označivali smo takova osobno, neštedeć kod toga sastojinu
obzirom na budući obrast, pošto se odiel 10. pretvara
u pašnjak. God. 1910. nije bilo gusjenica, a medljike je bilo kao i
drugdje od svibnja do jeseni, U proljeću 1911. pokazala su se
usahlima polovina preostalih stabala.


Odsjeci 7/a i d te 8/b u ukupnoj površini od 34 jutra,
jesu 18 godišnji gaj, te su skoro sasvim usahnuli. Morati će se
iznova kultivirati. Ovi su odsjeci izlučeni rad toga, što su uslied
ležeće vode posve propale izmedju njih ležeće hrastove kulture.
Prije 3 godine izvedene su troškom od 107 kruna dvije odvodne
grabe u medjašnji kanal, a čistine zasadjene su ameri-.
kanskim jasenom.


Odsjek 8/c sa 51 jut. i 36 godina starosti je vrlo liepog
uzrasta. Na pokusnoj plohi izračunana su uzor stabla sa 15-3
i 23-8 cm. prsnog promjera, te 17 i 20 m. visine, a za odsjek


d. 8 i 13´5 cm. promjera te 9*5 i 11 m. visine. Od ukupne
gromade sa 1.548 m´´ izradjeno je god. 1910. od usahlih stabala
820 m^ goriva. Prije 2 godine izvedeno je u medjašni kanal
više omanjih odvodnih graba. Sjevero zapadni dio ostao je u
toliko zdrav, da može za budućnost tvoriti vriedniju sastojinu.


ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 387 —


U proljeće 1910. prelistalo je sve stabalje na gredama
izim pojedinih rietko raštrkanih eksemplara, dočim je u nizinama
bilo usahlo sve osim njekih komada.


Usahlo i izsječeno je 9.707 stabala od 16-4 0 cm. prs.
promjera, a preostalo je 17.358 stabala.


Godine 1910. bilo je lišće po medljiki zaraženo već mjeseca
svibnja, a gusjenica nije u opće bilo. U mjesecu listopadu opažalo
se, da se je medljika razvila i svojim micelijem objelila
lišće, nu da je kod stabala u gustom sklopu gornji dio krošnje
bio slabije zaražen.


2. wSuma »Lipje« sa 74 jutara, nedaleko prve, većim je dielom
jednolična močvarna ravnica, obrasla 40 godišnjim čistim hrastikom.
Glede gusjenica i zaraze od medljike bilo je kao pod 1.
Godine 1910. usahlo je na pokusnoj plohi od 2 jutra 370 stabala,
a preostalo ih je 167.


3, Šuma »Bok« kod Lekenika sa 142 jutra. Tlo u odsjecima
I—6 u površini od 90 jutara je nepropustno, obraslo
većim dielom sitincem, vode i blata ima do ljeta.


Ta šuma je čisti 100 godišnji hrastik, Va stabala je od prije
suhobrka, a mnogo takovih je tečajem godina izvadjeno Oštećivanje
po gusjenicama nije bilo tako intenzivno kao pod 1,
Medljika zarazila je lišće ljeti 1SJ09., a 9. kolovoza 1910. vidjeli
smo u toj šumi, kako se je — izuzev jednu gredu —
na svakom sliednjem listu neusahlih stabala medljika razvila tako,
da je bio više biel nego zelen. Zatesivanjem stabala sa potpunoma
zaraženom krošnjom, ustanovljeno je, da je liko bilo
zdravo.


Godine 1909. usahlo je 6.6.50 stabala od 20—60 cm, debljine,
a to pretstavlja V3 svih stabala.
Preostala su deblja stabla, dočim su tanka skoro sva
usahla.


Suvislo preostalo je stabalje samo na jednoj gredi, koja
se je i god. 1910. isticala zelenijim listom, nu i na njoj usahla
je koja stotina stabala naknadno.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 386 —


Činjenice ali opažane tečajem godine 1910., te ovog proljeća,
govore proti tom jednostavnom i donjekle utješljivom tumačenju.
S toga se treba na nje obazrieti, ter tu pogibelj po
naše hrastike čim bolje uočiti i spoznati, e da se nama šumarima
ne bi moglo predbaciti, da smo mirne duše gledali silno
oštećivanje, odnosno propadanje naših hrastika.


I.
Za bolje razumjevanje, i kako nisu u javnost izneseni podaci
0 promatranju tečaja te bolesti i sušenja hrašća, pobilježiti
ćemo ponajprije značajnije pojave u njekim šumama sisačkog
kotara, u kojima u koliko znademo, ima najviše štete od gusjenica
i medljike.


1. Šuma »Topoljak«, 213 jutara, leži 2 kim. od Save, ali
ju ova nepoplavlja.
Ciela površina na prvi pogled izgleda kao potpuna ravnica,
nu za vrieme većih oborina nalaze se dielovi od jednog i više
jutara zaliveni vodom na 10—20 cm. visoko. Samo jedna
omanja bara je pod vodom sve do velike suše, a ta je neobraštena,
dočim su hrastova stabla oko nje bila suhobrka. Ostala
površina uzvišena je samo toliko, da s nje voda jakih oborina
otiće na spomenuta niža mjesta. Ovakove uzvisine zovu Posavci
»greda«.


Elevacija tla iznosi ovdje oko Va stupnja, odnosno pad
0-47o. U rastu hrastika ne vidi se razlika izmedju grede i nizine,
samo je tlo tia prvima obraslo boljom travom i deteljom,
a u nizinama pojavljuje se sitinac i što se ovdje ondje opaža
koj suhobrki hrast.


Sastojina je 70—90 godišnji hrastik.


God. 1907. do 1909. obrstile su gusjenice cijelu tu šumu
do gola. Kako ta šuma stoji osamljena izmedju sela i gospodarskih
zemljišta, vidjela se je lieti iz daleka u posve zimskom
izgledu.


Ljeti 1909. zaražena je gribom medljike, te je lišće bilo
kao okrećeno.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 19     <-- 19 -->        PDF

m


odnose na ekonomiju imovne općine križevačke u užem smislu


t. j . ekonomiju šuma Graničara bivše 5. varaždinsko-križevačke
krajiške pukovnije.
Možemo vjerovati, da kaošto je kod stvaranja imovne op


ćine bio povod i svrha njena na vidiku stvarača njenog, tako


može da i nestane imovne općine, ali tek onda, kad nestanu


poslijedice povoda i svrhe njene. Dioba imovne općine, kako


si ju to mnogi pravoužitnik i ini zamišlja, značilo bi razkoma


dati i rastepsti sakupljeni šumski kapital, koji tek kao ujedinjen


veleposjed nosi najveći prihod --a zahtjeva najmanje troškove.


U ostalom o tom će odlučivati faktori, koji su za to zvani.


Na nama je za sada, da upravljamo ekonomiju šuma imovne


općine križevačke načelom potrajnosti, a po načelima šumarske


znanosti i postojećim propisinna, zadovoljujući r arodu u najvećoj


mogućoj mjeri, al uvijek u okviru zakonskih ustanova i realne


mogućnosti.


U tome nara dolazi na um riječ sir J(;hna Lubbocka, kada veli:
»Muzika poznaje tek sedam nota u skali, pa tim malim mirazom
umjetnik stvara čudesa, a na nama je da u muzici socijalnog
života pogodimo prave akorde, kojima ćemo u svim
granama pobuditi simfoniju«.


Lijepo veli engleski mislioc, al baš pogoditi ono pravo u
socijalnoj ekonomiji kod šumarstva imovne općine, držimo, da
je vrlo teška umjetnost.


Sušenje hrastika.


Piše Ivo Konig, kr. kotarski šumar.
Do minulog proljeća držalo se općenito, da je hrastova
medljika posredno prouzročila sušenje hrastika samo ondje, gdje
su gusjenice ponovno obrstile sav list, tumačeć to time, što
je sried lieta ponovno iztjeralo lišće natrušeno gribom medljike,
koja se je na mekanom listu razviti mogla, te ga i
uništila, te da je stablo na taj način — naime stoje cielu godinu
bilo bez lista, moralo uginuti.


28




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 46     <-- 46 -->        PDF

— 412 —


medljici, a opet i sama mogućnost njenog bujnog razvitka, naravno
je, da su spomenuti zavodi konštatovali, da ne ima za
hrast niti pogibelji od medljike.


U tome leži i odgovor na primjetbu gosp. Kosovića da medljika
napada i druge vrsti bilja, pa se na nju nitko ne osvrće. I
kod nas pšenicu i zob ne siju u močvari.


V.
Kako ne ima temelja nadi, da će hrastova medljika sama
po sebi izginuti, već treba pretpostavljati, da će se uzdržati
onako, kako se je uzdržala već preko pol stoljeća na vinovoj
lozi i drugom bilju, a to tim više, što u šumama postoji u najvećoj
mjeri glavni uvjet njenog razvitka t. j . vlaga, nužno je
ustanoviti, kako da se udesi djelovanje šumara kod uzgoja i
uzdržavanja hrastovih šuma.
Tom prigodom treba uočiti dvije mogućnosti i to djelovanje
medljike iza obrštavanja hrašća po gusjenicama, te djelovanje
ove same po sebi.


1. Gusjenice.
Naglom usahnuću hrastika u samoj jednoj vegetacionoj
periodi, a u tako ogromnoj mjeri, bile su povod gusjenice, jer
su prouzrokovale, da je medljika ljeti 1909. god. našla na
hrašću nerazvit i mekan list, na kojem se je mogla razvijati i
po tom uništavati djelatnost probavnih organa stabla.


Kad bi se brštenje hrašća do gola ponovno dogodilo, uništila
bi medljika pretpostaviv povoljne uvjete za njezin bujni
razvitak, a ti će kod nas mjeseca lipnja postojati valjda svake
godine, i opet hrašće u sličnoj mjeri kao ovog puta. Naravno
je da će trebati po tome u buduće razvitak gusjenica spriečavati
koliko je iole moguće. Na sreću ta mogućnost postoji u
starom sretstvu »spaljivanja leptira«. Samim uništavanjem jaja
i gusjenica neće se u šumama mnogo postići.


Spaljivanje leptira nije ali tako jednostavno provedivo, da
bi bilo dovoljno da »šumari na njih bolje pripaze«, kako to g.
Kosović na strani 433 Š. L. veli.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 47     <-- 47 -->        PDF

^ 413 -


Za uspješno ovakovo tamanjenje treba sa strane viših oblasti
stroge i detailne odredbe i novaca. Kr. kotarska oblast
u S. izdala je god. 1908. i 1909. odredbe, da svi šumovlastnici
imaju paliti noćne vatre, čim se leptiri pojave. Ističemo
da je to bilo pod šefom, koji je znao biti vrlo energičan, a
nnnogomu nemarniku i neugodan kod provadjanja oblastnih odredaba.
A i taj je šef tečajem triju godina jedva jedvice očistio
po selima voćke od gusjenica, koje je svaki općinski organ
danomice mogao vidjevati, a zato tamanjenje imade množinu
sredstava, koja se u šumi ne mogu upotrebiti. Sa 30 m. visokog
hrasta ne može nitko rukama gusjenice pobirati, niti ih
može bakljom spaljivati, a niti zapretke škarama obrezivati.
Tamanjenje gusjenica moguće je kod voćaka u svakom stadiju
razvitka, odnosno tečajem ciele godine, u šumi pako gdje preostaje
samo spaljivanje leptira, ima se cieli posao obaviti u
kratko vrieme. Jednostavne odredbe i naknadne kazne ovdje ne
pomažu, jer prije nego će globa za šumovlastnika biti izrečena,
snesti će leptiriće jaja, a posao susjednih šumovlastnika biti će
od slabe koristi. I u ovdašnjem kotaru su njeke zemljištne zajednice
ložile noćne vatre i spalile vehke množine leptira, nu
takvi su iz susjednih šuma neprestano dolietali, a sliedećeg
proljeća prelazile su i gusjenice granice, pa im stoga posao
nije skoro ništa koristio.


Jedino bi se za jednu šumu (»Luka« z. z. Lukavac) moglo
tomu palenju pripisati uspjeh, izražen u tomu, što je god. 1910.
nadjeno na 200 jutara hrastika samo 70 usahlih stabala, dočim
su dvije susjedne šume sa 300 jutara skoro sasvim usahle.
Noćne vatre paljene su ovdje plaćenim radnicima ustrajno i intensivno,
pa se je pripoviedalo kao čudo, koliko je leptira spaljeno.
Ova je ali šuma od susjednih šuma razdieljena vodom,
preko koje nisu gusjenice mogle preći.


Da se razvoj gusjenica može spaljivanjem leptira spriečiti
nuždno je, da se to provede svestrano i u pravo vrieme. Za
ovo nuždan je strogo organizirani nadzor, kojeg većinom (a
osobito u provincialnom diehi) ne mogu provesti sami šumarski




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 50     <-- 50 -->        PDF

— 416 —


podstojna sastojina izgubila sve lišće uslied mraza, ali je hrašće
ostalo posve neoštećeno. Sto se s njekih mjesta javlja o štetama
od mraza, biti će za naše krajeve iznimke, proizašle iz
posebnih lokalnih prilika.


I u tvrdnju, da se uslied mraza može kod nas gubiti prihod
žira, mnogo ne vjerujemo, a kada bi to 1 stajalo, bolje je izgubiti
koj put prihod na žirovini, nego imati bolestno stabalje.


U jednoj šumi smo proljetos više dana radili, za koje je
vrieme pao snieg upravo kada su rani hrasti prelistali. Ovi su
koncem kolovoza bili tako rodni žirom, da se je granje savijalo.


Možda bi se uzgojem ranih hrastova umanjila i pogibelj od
gusjenica. Spomenuti stari pastir rekao nam je takodjcr, da
gusjenice brste najviše pozne hraste, jer ih još nema, kad rana
šuma lista. Trebalo bi i o tomu sakupljati točne podatke Biti
će dakle shodno, da se u šumama, u kojima se bere žir za
vlastite kulture, označe rani hrastovi u svrhu razpoznavaiija od
poznih prigodom branja žira


Hrast kitnjak, koji od medljike manje trpi, ne će kod izbora
vrsti doći u obzir, jer na stojbini, na kojoj medljika postaje
ubitačna, neuspjcva.


3. S t 0 j b i n a.
Na važnost uočenja stojbinskih odnošaja kod prosudjivanja
pogibelji od medljike, upozorujemo osobito.
Iz spomenutih već opažanja proizlazi, da su hrastici u većoj
mjeri i suvislo usahli samo u močvarnom tlu, a to bez razlike
izmedju ranog i poznog hrasta.


Ističemo, da pod „močvarnim" tlom ne razumjevamo takovo
u običnom smislu riječi, jer u pravoj močvari hrast više
ni neuspjeva, pa s toga takovo tlo ovdje ne dolazi u obzir.
Radi kraće oznake rabimo tu oznaku za svako mjesto, s kojeg
oborinska voda ne može oticati. Prema našem opažanju spadaju
amo i takova mjesta, na kojima ostaje voda makar samo
na 10 centimetara duboko ležati, dok ju zemlja ne upije, ili
sunce neishlapi.


Poznaju se takova mjesta i za vrieme suše po močvarnom
bilju, koje pod hrastovom sastojinom raste.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 51     <-- 51 -->        PDF

- 4l7Sušenje
lirašća opaža se doduše već i uz trave, koje rastu
samo na mokrom tlu, nu u glavnom spadaju ovamo mjesta,
gdje već raste sitinac, a osobito ona sa šašem.


Da je hrašće usahlo u suvislim skupinama samo na takovim
močvarnim mjestima, znade ovdje svaki šumski radnik,
koji je izradjivao usalila stabla.


Kao svagdje, ima i ovdje iznimaka, nu hrasti sušili su se
odnosno uginuli su i prije po brdinama s raznih uzroka, pa kada
je nadošlo jošte oštećenje po gusjenicama, te zaraza medljike,
naravno je, da su usahli u većem broju.


Tko nebi vjerovao, da je močvarnost tla u savezu sa propadanjem
hrašća uslied medljike, treba samo da prodje 5. odiel
»Letovanskog luga«. U ovomu mjenjaju se močvarna mjesta
sa t. ZV. gredama neprestano u razmacima od 20—100 met.
Nizine t. j . močvarna mjesta obrasla su sitincem i šašem, na
gredama pako raste već glog.


Te grede nisu od močvare više nego li 20—50 cm. a ipak
su nizine sada skoro sasvim lišene hrastove sastojine, dočim je
na gredama usahnuo samo po koji hrast. Značajna je u tom
pogledu i šuma »Topoljak« opisana pod toč. 1. I. poglavlja.


Da otstranimo močvarnost tla, trebati će šume kanalizirati.
Vrlo je mnogo do sada u tora pogledu propušteno, akoprem
su zle posliedice stagnirajuće vode očevidne, osobito iz
činjenice, da hrastovi uz močvare postaju suhovrhi, dok ih napokon
sasvim nestane. U tom pogledu bilo bi suvišno istraživati,
da li su gusjenice uzi okom tolikih plešina u našim hrasticima.
Treba samo dotična mjesta promatrati poslije većih
kiša, pa će se opaziti, da tamo gdje su plešine bez panjeva,
da u njima leži voda.


0 učincima vode u šumi i o samom odvodnjivanju raspraviti
ćemo u sliedećem članku, pa se tim pitanjem ne ćemo sada
potanje baviti, nu ističemo, da će se odvodnjivanje hrastika
morati povodom zaraze medljike provadjati intenzivnije, nego se
je to do sada smatralo potrebnim. Spomenuta šuma »Luka«
kanalizirana je godine 1908. Prigodom izvedbe te kanalizacije
držali smo prema dosadanjem iskustvu, dovoljnim izradbu kanala


3U




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 52     <-- 52 -->        PDF

— 418 —


po glavnim nizinama, pa nismo odvodnili svako mjesto na kojemu
voda plitko leži.


Tako je ostao odsjek 3. b. neodvodnjen. Taj je u toliko
močvaran, da se u hrastovoj sastojini pojavljuje jasen. Kako
smo spomenuli, šuma nije od gusjenica ništa stradala, a do gola
nije bila nikada obrštena Dočim se je spomenutih 70 hrastova
pokazalo suhima u proljeću 1910. to je ove godine, nakon što
je godine 1910. medljika lišće jako zarazila, usahlo na tom
odielu od 5 jutara više stabala nego ()rije u cieloj šumi. Isto
je tako u šumi »Topoljak« većina nastradalih nizina za vrieme
kiše samo malo vodom pokrita, tako da u mnogim ne raste ni
sitinac, te ih prije nebi bili odvodnjivali.


Ako se u starim hrasticima možda neće pokazati ovako
intenzivno odvodnjivanje nuždnim, svakako će to biti od prieke
potrebe u mladim sastojinama.


Recipienat za odvodnju našli smo svagdje, gdje hrast
uspjeva, a kanale neće trebati osobito duboko kopati, jer iz
netom spomenutoga proizlazi teško razturaačiva činjenica, da
podzemna voda, koja leži 20—50 cm. ispod površine, ne upliva
na pogubno djelovanje medljike, već samo ona, koja leži na
površini, makar samo tako plitko, da uz to hrasti jošte dobro
uspjevaju. Trebati će ali naprotiv odvodne kanale ili grabe nanizati
gušće.


Medju šumarima nailazi se na mjenje, da vodu treba u
hrastovim sastojinama zadržavati ili ju uvadjati. Tako to zahtjevaju
njemački viši šumarski činovnici, koji vrše vrhovnu
upravu u njekim privatnim hrvatskim šumama, pa su dosada zabacivali
predloge ovdašnjih upravitelja, koji su. akoprem prije
sami tog mjenja po ovdje stečenom iskustvu, predlagali odvodjivanje
hrastika. Zabranjivalo se je dapače medjašne grabe izvadjati
neprekinuto, samo da ne bi voda mogla otjecati. Nu i
strani su strukovnjaci iskustvom došli do osvjedočenja, da u
našim ravnicama imade previše vode, uslied koje ne samo hrastovi
već i jaseni postaju suhovrhi.


Da pako hrast ne mora za bujni rast imati obilno vode,


^di se na panjevima po brežuljcima. Ovdje je širina godova po




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 53     <-- 53 -->        PDF

— 4l9 —


1 cm obična pojava, dapače naišli smo po brežuljcima redo


vito na šire godove, nego u mokrim ravnicama. Kako uvjera


vaju stari izradjivači slavonske hrastovine, raste glasovito »fino«


drvo sa godovima od 1—2 mm po nizinama kao i po gredama.


U ostalom kad nas činjenice sile da radi zaraze od medljike


hrastike odvodnjujemo, morati ćemo to činiti sve kad bi rast


hrašća uslied toga bio i manje bujan, a tim više, kad ta bo


jazan ne postoji.


Gdje bi pako odvodnjivanje bilo preskupo, morati će se
pomišljati na promjenu vrsti, za koju se čini, da je već gdjegdje
nastupila nužda. Da su i naši hrastici podvrgnuti zakonu
degeneracije, neće biti sumnje, a možda je ona osobita »finoća«
drva slavonskih hrastova već znak takovi^ degeneracije. Drugdje,
gdje hrastovo drvo nije tako glasovito sa svoje vrstnoće, imadu
hrastovi uviek veći godišnji prirast u debljinu nego li 2—3 mm.
pa nastaje pitanje, da li je financijalno opravdano uzgajati tako
osobito vrstno drvo, kada se za robu iz ovoga izradjenu polučuje
samo za 30—40% viša ciena.


U kategoriju takovih hrastika spadaju možda spomenuta
okružja III. i VII. šume »Kotar«^, gdje je nješto stabalja usahlo,
akoprem su stajala na brdu U posliednjem mnogo više stabala
nego ih je usahlo povodom zaraze medljike, pokazuje nepovoljnu
vegetaciju i ne bi bilo čudo, da za par godina dielovanja
medljike usahnu. Hrast koj za 30 godina poraste u debljinu
samo 48 milimetara (umjesto centimetara), držimo nesposobnim
da uzdrži bilo znatnija oštećivanja po gusjenicama, bilo opetovanu
zarazu medljike.


Ovdje nastaje daljnje financijalno pitanje, da li se šumovlastnik
smije, neuzev u obzir nastupilu najnoviju pogibelj, pridižati,
da staru sastojinu uz ovakav postotak prirasta uzdržaje
jošte 30 ili 40 godina. Nikako ne možemo vjerovati, da bi
prirast u cieni mogao nadmašiti gubitak, koji nastaje time, što
bi se sada postignuta kupovnina u 40 godina početverostručila
i što bi medjutim porasla nova sastojina A to sve uz vječnu
pogibelj, da će stabla ovako slabe vegetacion´^ snage nastra
dali od medljike. *




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 54     <-- 54 -->        PDF

— 42G —


Možda će medljika gdje koga uputiti, da njegova stojbina
nije više za hrast prikladna. Svakako treba u obzir uzeti, da
si Hrvatska ne smije dozvoliti luksus, da producira najfiniju
hrastovinu a na račun sniženog kamatnjaka.


Za zemljišta, koja bi bilo preskupo tako odvodniti, da bi
hrast i usprkos medljike dobro uspjevao, ili na kojima hrast u
opće razmjerno slabo prirašćuje, imademo za nj izvrstnu zamjenu
u amerikanskom jasenu, a osobito ondje, gdje premokru
stojbinu prouzročuju ljetne poplave. Maloposjednici mogu uz to
uzgajati i briest za gradjevno drvo, od kojeg su u Posavini
sagradjene skoro sve seljačke kuće i gospodarstvene zgrade.


4. Vrst uzgoja.
Kako od medljike osobito trpe izdanci iz panjeva, trebati
će osobitu pažnju posvetiti nastavljanju niskog i srednjeg uzgoja
kod hrasta, dočim pretvorbu visokih hrastovih šuma u
niske, ne bi za sada nikomu preporučili. Kako se je javljalo iz
Francuske, a kako je i kod nas opažano, nastradale su mladice
svakako u gornjem dielu, čemu je posliedica, da se rast u
visinu nastavlja sliedeće godine iz nižih pupova, što bi kod potrajnog
takovog oštećivanja prouzročilo grmolik rast sitnog
drva, ali takodjer i znatno umanjenje prirasta.


Direktno obran beno srestvo proti medljici sastoji
u sumporenju, U šumama se takav postupak ne može pr´^vesti,
ne s toga, što nebi za to bilo dosta sumpora, već što se prašenje
visokih stabala ne može obavljati — izim da nam stoje
na razpoložbu zrakoplovi.


Medjutim možda će se mnogi odvažiti na sumporenje kultura,
kada će opetovano ugledati žalosno stanje mladih biljka.
Ove se tim sretstvom svakako dadu očuvati od ošteta po medljici,
nu i takove će kulture porasti do visine, uz koje se prašenje
neće moći obavljati. Dok se ali to zbude, može se provesti
i odvodnja šume, odnosno odvodnja bi zato vrieme stvorila
takove stojbinske odnošaje, koji po sadanjem iskustvu ne




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 55     <-- 55 -->        PDF

— 421 —


pogodjuju razvitak medljike u toj mjeri, da postane opasna za sam
opstanak hrašća.


Trošak sumporeiija je vrlo malen. Iznosio bi maleni dio
troška, kojeg prouzročuje žetva trave i korova iz mladih kultura.
Kada se ne žali trošak za takvu žetvu, nema uzroka da
se ne troši mnogo manje za sumporenje.


Dodajemo s toga iz navedenog djela glavno o sumporenju.


Od sviju sretstava, koja su za uništavanje gljivica preporučivana,
nijedno ne djeluje, niti je praktično tako uporabivo,
kao što je u svim južnim vinogorjima provadjano prašenje oboljelih
dielova loze sa fino samljevenim sumporom. Uporabu sumpora
pokušao je prvi vrtljar Kyle 1846, u Engleskoj. Godine
1850. obavljeni su prvi pokusi u Francuskoj, nu ipak je općenita
uporaba sumpora i u Francuskoj nastupila tek god. 1857.
a u Tirolu istom 1862.


Da sumporenje bude uspješno ima se obavljati kod mirnog
zraka za toplih i sunčanih dana i to nakon osušenja rose.
Opažati će se onda u vinogradu izraziti miris sumpora, odnosno
po raztanjenoj sumpornoj sukiselini.


Tamo, gdje se bolest redovito pojavljuje, kao n. pr. u
Tirolu, ne čeka se na to, već se prvi put sumpori čim su se
mladice razvile. Sumporenje imade se obavjati toliko puta, koliko
se puta pojave nove gljivice u vinogradima često´ 7—8
puta.


Nastupi li odma iza sumporenja vlažno ili kišovito vrijeme,
bio je posao u većini slučajeva uzaludan, pa ga treba ponoviti
čim nastupi liepo vrieme.


Sumporenjem ne smije se u proljeće zatezati ni štediti,
jer ćemo bolest tim teže svladati, čim više s početka štedimo
sa sumporom.


Djelovanje sumpora na gljivice jest bezdvojbe kemičko.
Prema pokusima Moritz-a. Basarova i dr. čini se, da sumporenje
djeluje ushed razvijanja sumporne sukiseline, koja se iz
sumpora u to većoj mjeri razvija, što je viša temperatura, kojoj
je izložen. Uz svaki sumporni prašak razvija se toliko sumporne




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 56     <-- 56 -->        PDF

— 422 —


sukiseline, da nježno slaničevje gljivica, koje s njom u doticaj
dodje, bezuvjetno mora biti razoreno.


Kod nabave sumpora treba paziti, da je po mogjćnosti
kemički čist i najfinije samljeven. Sumporni cviet nije dobro
rabiti, jer se zrnca, koja su kod ovoga više okrugla, ne drže
na listu tako, kao oštrobridna zrna samljevenog sumpora.


Finoću mljevenja može se istražiti pomoću Chamel-ove
cievi, što je važno koli glede troška, toli i glede uspjeha, koj
je tim veći, čim je sumpor finije samljeven.


Uputno je sumpor prije porabe prosijati kroz fino sito, da
se razmrve grudice.


Sprave za sumporenje poznate su, a biti će uputno za
sumporenje hrastovih biljka, radi prištednje rabiti onakove, koje
sumpor nerazbacuju širom.


Naše imovne općine i veća vlastelinstva zvana su, da u
tome izvedu barem pokuse i objelodane troškove i uspjeh, koji
će možda biti dvojben samo na prevlažnim mjestima, te u predzabranama,
u kojima zasjena starih stabala zapriečuje dopiranje
sunčanih zraka do sumpora.


Gospodarska osnova za šumu zem. zajednice
Draganić.


Piše Mirko Puk, kr. žup. šum. nadzornik.
U prošlom broju ovoga lista opisao je g. šumar, nadzornik


B. Kosović ovogodišnji izlet hrv.-slav. šumarskoga društva u
šume zem. zajednice Draganić. On je tom prigodom priopćio
najglavnija načela, po kojima g. kr. z. šumar, nadzornik V. Dojković,
glasom njegovoga tumačenja pred izletnicima, smjera izraditi
gospodarsku osnovu za šumu Draganički lug, vlastnost
spomenute z, z. a podjeđno se je kritički osvrnuo na ta načela
i razložio, s kojih razloga ih sa strukovnoga gledišta drži pogriešnima,
a za zem. zajednicu Draganić sa gospodarstvenoga
gledišta štetnima i neprovedivima,