DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1911 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 491 ~ je sa strane naših gostova dosta pitanja, a sva. su nam dokazivala, da su nam u posjet došli vanredno odlični stručnjaci, kojima niti jedno važnije opažanje nije izmaklo i neće pasti u zaborav. Naročito mi domaći šumari, možemo se veseliti uspjehu ove exkurzije, jer naše uzgojne radnje, izvadjanja naših proreda, te obzirom na svesvjetsko tržište naših hrastika, nuždna prodaja na panju, bijahu takorekuči bez iznimke potpuno odobreni, pa tko se je možda za izradjivanje u vlastitoj režiji još zagrijavao, taj je kod sutrašnjega posjeta ovomjestnih dviju paropila morao uviditi, da režijskom radu u našim slavonskim hrasticima još sada mjesta nema. Nakon toga odvezli su se izletnici kolima do lovačkoga dvorca na Spačvi, gdje ih je dočekao po slavonskom običaju priredjeni objed, naime pečenke pečene na ražnju I ovo je za naše goste bilo nešto novoga i zanimivoga, pak su o tomu snimili fotografski njekoliko slika za »Oesterreichische Forst- und Jagdzeitung«. Kod objeda je predsjednika austrijskog drž. šumarskog društva, Njegovu Jasnost kneza Auersperga, u ime Njegove Preuzvišenosti gosp. kr. ugar. ministra za poljodjelstvo, pozdravio gosp. ministerialni savjetnik Csik Imre, a pošto Nj. Jasnost nije putovala preko Budimpešte, nego se je izletnicima pridružila istom u Vinkovcima, to ga je ovdje u ime ugarskog šumarskog društva pozdravio veliki župan i. s. i veleposjednik 0 s z t r o1 a z c k y. Kr. šumar, nadsavjetnik Robert Bokor pozdravio je austrijsko šumarsko društvo sjedne strane kao kućedomaćina. a sdruge strane po naročitoj ovlasti Njeg. Preuzvišenosti Marka grofa Bombellesa . kao predsjednika hrvatsko-slavonskoga šumarskoga društva, u ime toga društva. Na ovim nazdravicama zahvalila se Njegova Jasnost knez Auersperg vrlo liepim govorom, pa kada je dovršio, ne bijaše poklicima »Živio, Hoch i Eljen« ni kraja ni konca, jer kao štogod naš Preuzvišeni g. predsjednik, tako znade i vojvoda kočevski osvojiti srca svojom Ijubeznom susretljivošću. Bolešću zapriečenom I. potpredsjedniku austrijskog šumarskog društva, barunu B e r g u, nazdravio je u krasnom govoru, sa pravim pjesničkim poletom, tajnik ugarskog šum. društva Dragutin Bund Odma na to zaredalo je uz tamburice naše slavonsko kolo, koje zaigraše nadošle snaše, djevojke i momci. Koli samo igranje kola, toli i naše milovidne snaše i djevojke zadivile su naše goste svojom ugodnom osebujnom pojavom. Na žalost moramo spomenuti, da osim obješenih dukata oko vrata, nije ništa drugo od nošnje naših krasotica podsjećalo na staru divnu narodnu nošnju — pogospodiše se ali samo na svoju i narodnu štetu, nu zato su ali momci zaigrali kolo u narodnoj nošnji, pa da su imali domaću publiku, odneli bi doista oni, a ne snaše i djevojke palmu pobjede. Osobito su se naši gosti divili dukatima, pa kako ne poznaju veliki dukat, kojega narod zove »suferin«, to je skoro svaki pitao, nije li to imitacija, jer im se nevjerojatno činilo, da bi tako skupi nakit nosile seljačke djevojke. Jedino prisutna dvojica monaha, koji kao stručno izobraženi šumari, uz naslov šumarnika vode upravu šuma svojih manastira, čini se, da se |