DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 19 ~
Yrlo je važan pravac iskapanja biljka, kojemu se poslu mogu
pripustiti samo vješte radnice. Biljka se mora neozljedjena rastati
sa zemljom! To se načelo mora utuviti svakom radniku prije
nego započne posao i pri poslu se mora držati strogi nadzor.
Tečaj iskopavanja je slijedeći. Pred prvim redom biljka iskopa
se u širini lopate jarak. Zatim se zabode lopata u sredini izmedju
prvog i drugog reda i pritiskom prema prvom redu, obori se
taj u jarak. Na mjestu prvog reda nastane jarak, u koji se
obori drugi red itd.


Dok jedna radnica, obara biljke u jarak, dočekuje ih druga
na ruke i oslobadja ih od zemlje. Ne valja čekati, da se biljke,
nagomilaju u jarcima, pa da se onda \z gomile čupaju biljke,
jer se time ozliedjuje korijenje. Korjenje se oslobodi suvišne
zemlje tako, da se uhvati skup od više biljki nisko pri korjenu
i oprezno potrese ili se grude zemlje skinu oprezno rukom.
Cesto se dogadja, da radnica uhvati skup biljki za vrh i nemilosno
udara njima po kakovom tvrdom predmetu, dok nestane
s korjenja i zadnje grudice zemlje — ali i s njome i sitnih onih
korjenčića, koje biljki neobhodno nužno trebaju, za sisanje sokova,
a takav posao ne valja. Od suvišne zemlje oslobodjene biljke
sortiraju se i vežu u skupine od 100 komada. Ozlijedjene, nevaljale,
bolesne, izobličene i one biljke bez sitnih korjenčića
"bacaju se, a ostale se vežu. Ovaj posao prebiranja najzgodnije
je obaviti u vrtu, a ne prepustiti ga radnicima prigodom
sadnje. Radnice koje taj posao svake godine obavljaju, steknu
neku vještinu u tome, dočim radnik pri sadnji ne će taj posao
nipošto savjesno obaviti, a osim toga i dangubi s njime.


(Svršit će se.)


V


Šumarstvo i industrija drva.


Slavonske šume.


Valjda samo pod Kavkazom u Aziji i na Rijeci Misisipi
u Ameriki mogle bi se još naći onakove sastojine starih hrastovih
šuma u sklopu, kako su to bile daleko izvan granica
jiaše domovine dobro poznate hrastove šume u Slavoniji. Na




ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 20 —


svim svjetskim izložbama u tu- i inozemstvu, odlikovala se Sla.
vonija svojom brastovinom. Šire općinstvo, posjećujući te izložbe,
nije se moglo dosta nadiviti onim ogromnim dimenzijama izloženih
hrastovih debala, a stručnjaci su uveliko hvalili nedostiživu kakvoću
slavonske hrastovine, osobito za fine stolarske proizvode.
U godini 1888. izložila je tvrtka S. H. Gutmann iz Belišća na
svjetskoj izložbi u Briisselu jedno hrastovo deblo iz Podravine,
koje je bilo još pod korom, te obuhvaćalo 27 kubičnih metara
čvrste drvne gromade, a tvrtka Jakob Sorger iz Osijeka, izložila
je na istoj svjetskoj izložbi 40 komada u četvrt tesanih
hrastovih balvana, kojih dimenzije su bile tako ogromne, da su
agenti ,Adrije" Kenedy i Hunter u Anversu tražili 7000 tranaka
samo za istovarenje tih balvana iz parobroda »Stefanije" i položenje
na željeznička kola. Kada su napokov ti balvani prispjeli
željeznicom u Briissel na izložbu, te ih trebalo istovariti i smjestiti
na opredijeljeno mjesto u izložbi, nije se htio nijedan radnički
sindikat prihvatiti toga posla uz nikakovu naplatu. Na brzojavni
poziv od strane izložbene uprave, je tvrtka Jakob sorger
poslala iz svojih posavskih šuma 20 Ličana pod vodstvom činovnika
Lemajića brzovozom u Briissel, da rečene balvane sa
željeznice dignu i na mjesto izložbe postave. Belgijski radnici,
videći to mukotrpno djelo naših kršnih Ličana, ne mogaše se
dosta načuditi snazi i spretnosti tih priprostih seljaka, a općinstvo
posmatrajući one kolose od drva, neznajući im još za porijeklo,
jednostavno je tvrdilo, da to mogu biti samo drva iz
Amerike, jer na evropskom tlu ne rastu takovi gorostasi. Prije
nekoHko godina, prodano je i izradjeno jedno hrastovo deblo u
državnim šumama u Posavini, koje je pri izradbi dalo 18 kubičnih
metara čiste tehničke gradje. Jeloviti vitki uzrast slavonske
hrastovine, zgodno je obilježio stručnjak, carski savjetnik


g. Mavro Engel u svom predavanju držanom godine 1910. u
bečkoj eksportnoj akademiji, kojom prilikom je osobito istaknuo
vitak uzrast hrastovih stabala u Slavoniji sa riječima : „Vlastelistvu
kneza Schaumburg-Lippea pripada jedna šuma u ravnici
blizu Virovitice, koja se zove „Napast*. U ovoj šumi posječeno


ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 21 —


je nedavno jedno hrastovo stablo od 81 cm debljine u promjeru,
koje je bilo 39 metara dugačko dakle visina relativno još
mladih stabala, kakova se nalazi u dobrim sastojinama jelovih
šuma. Takove gorostase hrastovih debala mogla je proizvesti
samo duboka mekota slavonskih, podravskih i posavskih nizina".


Obilježje posavskih, bivših krajiških šuma.


Kad ne bi bili na početku svršetka nekadanje cvatuće industrije
drva u Slavoniji, mogli bi baš sada slaviti pedesetgodišnji
jubilej od začetka obrtnog poslovanja u hrastovim šumama
Slavonije. Nu baš zato, što se nalazimo na toj medji naše
šumske industrijalne djelatnosti, bit će zanimivo, da retrospektivno
prodjemo dobu od god. 1860,, kada je prviput bila upriličena
veća prodaja hrastove šume u Slavoniji u industrijalne
svrhe, pa do sada, kada se žalibože nalazimo na izmaku te
naše najunosnije obrtne i gospodarske privrede.


Prema orografskom položaju Slavonije, koji dijeli tlo u
.poriječja posavsko i podravsko, moramo za bolje poznavanje
položaja slavonskih šuma i mi ove dijeliti u posavske i podravske
šume. To su predjeli, koji se s jedne strane na lijevoj
obali rijeke Save protežu od Lonje do Zemuna, a s druge
strane na desnoj obali rijeke Drave od Pitomače do Osijeka.


U posavskom predielu leže šume državne i šume krajiških
imovnih općina, a u podravskoj nizini šume privatnika, vlastelinstva
i urbarijalnih općina. U bivšoj vojnoj Krajini spadaju sve
´šume u vlasništvo države, odnosno do godine 1871. bijahu iste
vlasništvo vojnoga erara, a od tada prešle su u vlasništvo države,
kao i sav drugi negibivi imetak bivše hrv.-slav. vojne
krajine. Krajiškim temeljnim zakonom od god. 1850. i šumskim
zakonom od god. 1860. potvrdjena odnosno obnovljena i proširena
su prava krajiških pravoužitnika na uživanje u njihovom
području ležećih šuma. Krajišnici su u tim šumama imali razne
povlasti uporabe i ukorišćenja, te se je naročito na tim šumski
n povlasticama osnivalo nekadanje besprimjerno seljačko blagostanje
i bogatstvo u bivšoj slavonskoj Krajini. Nu kad se
je u godini 1871. počela ukidati vojna krajina i vojna uprava




ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 22 —


hrv.-slav. Krajine, nastojala je država, da sve te šume predju u:
državno vlastništvo, jer je država tvrdila, da su te šume od
uvijek bile državne, pošto vojni erar kao takav nema i nemože
imati ikakovog negibivog imetka.


Polučivši država predaju svih krajiških šuma u njeno vlasničtvo,
nastojala je odmah, da se uredi način izvršivanja služnosti
krajiških pravoužitnika u šumama bivšim dojako vlasništvo
vojnog erara. Zakonom od 8. lipnja 1871. bi ustanovljeno, da
se od svih državnih šuma jedna polovina izluči i u neograničeno
vlasništvo preda takozvanim krajiškim imovnim općinama,
kojih je zakonom od 16. srpnja 1873 ustrojeno za svaku bivšu
krajišku pukovniju po jedna, odnosno područje svake bivše pukovnije
postalo je područje novo osnovane imovne općine. Druga
polovina šuma jednaka prvoj polovini, imala je zatim sačinjavati
vlasništvo države. Za izvršenje tih zakonskih ustanova bi postavljeno
diobno povjerenstvo- kojemu je bio zadatak razdijeliti
površinu od 1,245.476 jutara šume u tadanjoj procjenitoj vrijednosti
od 128,521.423 forinta, a krajiške imovne općine (ovih
11 na broju) 751.933 jutra u jednakoj vrijednosti od 128,251.423
forinta. Ova velika razlika u površini šuma 493.543 naprama


751.933 jutra u jednakoj vrijednosti po 128,521.423 forinta
temelji se na tom, što su šume, dopitane državi bile jezgra
svih šuma, dočim su šumski dijelovi dopitani imovnim općinama
bili lošije vrsti, ponajviše u blizini sela, u koje je više i lakše
mogla zalaziti marva i sikira. Od površine šuma koje su tim
povodom zapale državu, leže 103.411 jutara u posavini, od
kojih su 89.728 jutara pretežno hrastove šume, sa malom primjesom
jasena, bukve, topole i dr. Od šumske površine, koja
pripada imovnim općinama leže 180.755 jutara u Posavini, od
koje površine su 145.535 jutara čiste hrastove, a 35.240 jutara
bukove šume.
Po dovršenoj segregaciji krajiških šuma, te nakon preuzeća
polovice ovih šuma u vlasnost države, odredi Njeg. Veličanstvo
premilostivi apostolski kralj osnutak t. zv. krajiške investicionalne
zaklade, kojoj posebnom instrukcijom od 23. siječnja 1 873.




ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 23 —


bude povjereno raspolaganje glede uporabe novca, koji toj zakladi
bude dolazio iz veleprodaje državnih hrastovih šuma.


Isprva se pomišljalo, da u alimentaciju te krajiške investicionalne
zaklada spadaju sve državi pripale krajiške šume,
nu državni erar se je takovome shvaćanju opirao i na mjerodavnom
mjestu ishodio, da se u svrhu posebnih investicija u
bivšoj vojnoj krajini, naročito pako u svrhu gradjenja željeznica,
izluči i unovči samo jedan stanoviti kompleks hrastovih šuma.
Utržak iz tih šuma imao bi sačinjavati glavnicu pomenute krajiške
investiaionalne zaklade.


Tim povodom izlučeno je iz državnih hrastovih šuma, ležećih
u području krajiških okružja Brodskog i Petrovaradinskog,


30.000 kat´ jutara najljepših hrastovih šuma, te se cijeli taj
kompleks proda jednom konzorciju za cijenu od 33,300.000 for.,
ili 1.100 forinti po jutru. Ta svota bi dakle bila imala sačinjavati
glavnicu krajiške investicionalne zaklade, nu na sreću,
po tu zakladu, nije taj konzorcij mogao preuzeti i isplatiti kupljene
šume. U isto doba desio se je naime na bečkoj burzi veliki
burzovni »krah«, koji je do temelja potresao novčane krugove.
Članovi krajiškoga konzorcija poplaše se i odustanu od
kupa krajiških šuma, ostavivši krajiškoj investicionalnoj zakladi
znatnu svotu u ime izgubljene jamčevine. Sve to odigralo se u
jednoj godini 1873., i već u godini 1874. odluči krajiška investicionalna
zaklada prodavanje svojih šuma postepeno u manjim
kompleksima godišnje do 1000 jutara. Ovo je bila vrlo dobra
odluka rečene zaklade, jer su te šume do konca godine 1910.
kada je prodano zadnje stablo iz tih 30.000 jutara prostranih
šuma donijele kraiiškoj investicionalnoj zakladi tri puta veću
vrijednost od one, koju je htjeo platiti gore spomenuti krajiški
konzorcij.
U to doba pada i organizacija imovnih općina i kr. ug.
državnih šumarija. Posljednjim se predala i uprava šuma krajiške
invensticionalne zaklade, akoprera se je ova dvije godine za to
borila, da se uprava njenih šuma preda povjerenstvu te zaklade.
Previšnjim reskriptom dtto. Luksenburg dne 12. kolovoza 1875.




ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 24 —


bude konačno odredjeno, da zakladne šume imadu ostati u upravi
kr. ug. državnih šumarija, a krajiška invensticionalna zaklada,
da imade za tu upravu platiti državnom šumskom eraru 1% od
svakoga utrška svojih šuma.


Podravske šume.


Dok se je tako u Posavini organizirala šumska uprava
dotle se je u Podravini i u srednjoj Slavoniji već bila razvila
živahna industrija drva. Vlastelinstvo nuštarsko grofova Khuen
Belassy podiglo je prvo parnu pilanu u svojoj hrastovoj šumi
Sodolovci, zatim je bečki drvotržac Josip Pfeiffer podigao pilane
u Orahovici i u Našicama, a za ovima nastupio je bačvar
Lovro Jager iz Bavarske, koji je svojim parnim pilanama . u
Egmeču i u Pustinji, slavonskoj rezanoj hrastovoj gradji otvorio
put u cijelu Evropu U to doba pada i nastup francuskoga
društva Societe d´ Importation de Ghene, koje je za svoga 35godišnjega
istom koncem g. 1910. konačno obustavljenoga poslovanja
u Slavoniji ne manje jedan milijun hrastovih debala u
vrijednosti od blizu 60 milijuna kruna posjeklo i na svojim
parnim pilanama u Daruvaru, Siraču, Vukovju i toplici od god.
1876. do 1883., u Gorjani od god. 1876. do 1884., u Barcsu
od god. 1878. do 1897., u Slatini od god. 1884. do 1895,
u Vrbanji od god. 1892. do 1910. i u Normanci od g. 1895.,
do 1910. u raznu hrastovu rezanu gradju izradilo.


Iza ovih nastupili su svoje poslovanje u podravskim šumama
Slavonije tvrtka Marchett i Lamarche iz Belgije, koja je izradjivala
krasne hrastove šume vlastelinstva našičkoga, i napokon
i danas još postojeća glasovita tvrtka S. H. Gutmann u Belišću.


Sto su sva ta industrijalna poduzeća u nizu zadnjih 40
godina na polju drvarske trgovine i industrije stvarala poznato
je svakomu, koji je iole kakovoga interesa na razvitku domaće
industrije imao.


Industrija hrastove gradje.


U posavini odnosno u bivšim krajiškim šumama, nije se
medjutim mogla razviti osobita djelatnost u mehaničkom preradjivanju
drva. Razlog tomu bio je, što se u Posavini nisu




ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 25 —


prodavali veliki kompleksi na jednom mjestu ili u jednom komadu,
te je istom u god. 1892. podignuta prva paropilana po
Već spomenutom francuskom društvu, a odmah zatim i po domaćoj
tvrtki Krafft i Tiikery u Vrbanji. Mnogo kasnije ustrojene
su parne pilane tvrtke Vuk u Vinkovcima, Gamiršek u
Mitrovici i druge. Nu glavnu djelatnost u krajiškim hrastovim
šumama razvijala je proizvodnja hrastove cijepane gradje. U
tom smjeru bila ta djelatnost nedostiživa sve do godine 1900.


Već od god. 1860. izradjivane su hrastove šume u Slavoniji
skoro isključivo u njemačku bačvarku gradju i francusku
dužicu. Jedna prilično velika hrastova šuma u blizini Vinkovaca
izradjena je u kockaste panjiće za taracanje cesta. Temelj ceste
vodeće iz Nuštra u Vinkovce, taracan je u godini 1861. sa
hrastovim kockama.


Njemačka bačvarske gradja proizvadjana je većinom u
podravskim šumama, dočim su francuske dužice proizvadjane
skoro isključivo u krajiškim šumama u Posavini. Ova podjela u
proizvodnji bila je posve opravdana obzirom na izvoz gotove
robe. Njemačka bačvarska gradja imala je svoju prodju u
Austriji i u Njemačkoj, te je po tom najlakši i najjeftiniji izvoz
imala vodenim putem po Dravi i Dunavu sve do Regensburga
u Bavarskoj. Glavno tržište za njemačku bačvarsku gradju bilo
je u Ujszeny-u u Ugarskoj i u Miinchenu u Bavarskoj.


Francuske dužice im>ale su svoju glavnu prodju u Francuskoj,
u Španiji, u Italiji i u Portugalu, te su naravno u izvozu
težile k moru do god. 1890. u Trst, a od tada na Rijeku.
Put k moru bijaše najjeftiniji i najlakši po vodi Savom u Sisak,
gdje je bilo i glavno tržište za francusku dužicu.


Proizvodnja hrastove bačvarske gradje bijaše isprva neznatna,
ali se je na brzo u veliko razvila, te je već koncem
šestdesetih godina prevladjivala skoro na svim tržištima. U najboljemu
razvitku naše drvarske industrije nastupi veliki rat
izmedju Njemačke i Francuske, te je prodja bačvarske gradje
kak«^ u Njemačkoj, tako i u Francuskoj kroz dvije god. 1870.
i 1871. bila skučena na skrajnu potrebu. Ova okolnost je u
slavonskoj industriji drva proizvela veliki preokret.




ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 26 —


Uslijed Njemačko-Francuskog rata nastala je naime velika
potreba hrastove rezane i tesane gradje. U Njemačkoj i Francuskoj
bile su u tečaju izradbe velikih gradjevina, za koje je
svakim danom sve više rasla potreba rezane hrastovine. Ponukali
tom povećanom potražbom rezane hrastove gradje,
počnu se podizati parne pilane u slavonskoj Podravini, gdje
su vlastelinstva prodavali velike komplekse hrastovih šuma. Tu
se dakle razvila velika industrija mehaničkog preradjivanja drva,
dočim je u krajiškim šumama u Posavini izradba šuma bilo
tako pala, da se kroz dvije tri godine nije mogao niti jedan
komad šume prodati. Uslijed toga je i sirovo drvo na panju u
šumi u cijeni vrlo palo, te dočim je još prije 10 do 15 godina
jedan kubični metar u tehničke svrhe sposobnog drva
prodavan popriječno po 9 torinti, mogla se je pri dražbi u
godini 1879, jedva postići popriječna cijena od 7 forinti po
kubičnom metru.


Niska cijena sirovom materijalu, a podjedno i sve više
rastuća potražba hrastovine u tu- i u inozemstvu učine, da rad
u slavonskim hrastovim šumama opet oživi. Na svim stranama
kako u Podravini i u Posavini tako i u nutarnjosti Slavonije
odjekivali su kroz cijelu zimu udarci sjekire i slavonska industrija
drva otpočne posve novi poslovni život. Od tada je proizvodnja
cjepane hrastove gradje u Slavoniji neprekidno rasla, te je
počevši u razdoblju od 1860. sa jedan i pol milijuna akova
njemačke bačvarske gradje i 15 milijuna komada 1: 36 francuskih
dužica, dosegla vrhunac u god. 1889 sa 4 milijuna
akova njemačke bačvarske gradje, a u god. 1893. sa 50 milijuna
komada francuskih dužica. Sva njemačka bačvarska gradja
izvezena je preko Osijeka u Austriju i u Njemačku, dočim su
francuske dužice većinom otpremane Savom do Siska i otuda
do god. 1884. preko Trsta, a od tada preko Rijeke na more.
Tako je na primjer u god. 1880. izvezeno francuskih dužica
preko Trsta 42 milijuna, a preko Rijeke 4 milijuna komada,
dočim je već u god. 1890. od tadanje cijele produkcije dužica
izvezeno preko Trsta 6 milijuna, a preko Rijeke 38 milijuna




ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 27 —


komada. Sada se proizvodi fraacuskih dužica u Slavoniji jedva
5 milijuna godišnje i od te proizvodnje otprema se 907o preko
Eijeke, a samo 10% preko Trsta.


Posve je naravno, da su postepenim razvitkom izvoznih
pjilika iz Riječke luke, preudešavani i podvozni tarifi i na željeznicama,
te je već od god. 1890. Riječka luka postala glavnom
izvoznom lukom za slavonsku hrastovinu. Uslijed toga je i
Sisak izgubio svoju dojakošnju važnost po izvoz hrastove robe
u inozemstvo Drvotršci su posve napustili pretovarni promet
na sisačkom tržištu, jer im se bolje naplaćuje izravna otprema
robe željeznicom od mjesta proizvodišta izravno u Rijeku, čemu
uveliko povladjuju medjutim izradjene mnoge linije vicinalnih
željeznica.


Decenijem iza decenija dobivala je drvarska industrija posve
drugo obličje, a promijenjenom obliku poslovanja morale su se
prilagoditi i sve druge sa drvarskom industrijom u savezu stojeće
grane. Zanimivo je pri tom, u kakovom razmjeru stajaše
ciene surovog materijala, naprama cijenama gotove robe.


Dobava hrastovog materijala.


Postepenim razvitkom drvarske industrije, bivala je i potražba
sirovog materijala sve veća, dočim se je prodaja državnih
i općinskih šuma svejednako gibala u opsegu postavljene
gospodarstvene osnove. Ciene surovinama rasle su dakle progresivno
svakom godinom, jer su se drvotršci pri dražbi natjecali
i skoro svaki put službene procjene na dražbi po nudiocima
bile precjenjivane u mnogim slučajima dapače i po 507o od
izvorne cijene. Progresivno rastenje cijena šumama, nije dakle
niti krivnja niti zasluga službenih šumarskih organa, nego u
prvom redu dotičnih drvotržaca, koji su svojim precjenjivanjem
prisiljavali šumarske organe, da procjenu šuma prema tržnim
cijenama stavljaju; dakle da cijene šuma na temelju pretprošlih
dražbenih utržaka ustanovljuju. To bi se dalo podnositi, da su
podjedno u jednakoj proporciji rasle i cijene gotove robe, ali
ove su se ravnale po cijenama na svjetskim tržištima, gdje je




ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 28 —


Tia cijene uplivao dovoz hrastove gradje ne samo iz Slavonije,
nego iz cijele Evrope, u novije vrijeme dapače i iz Amerike i
iz Azije. Do kakove je anomalije taj nerazmjer u cijenama
doveo, najbolje dokazuju slijedeće brojke.


Popriječna cijena hrastova na panju u šumama, bila je u
razdoblju od 1860. do 1875. po kubičnom metru 6 for. do 9
for , ili 12 do 18 K dočim je jedan kubični metar izradjene
čiste hrastove gradje koštao 25 do 40 for., ili 50 do 80 K.
U razdoblju od 1876 do 1890. bijaše popriječna cijena za hrastovo
drvo na panju u šumi 8 do 14 for., ili 16 do 28 K, a
gotova roba od 25 do 60 for., ili 50 do 120 K po kubičnom
metru. Od 1891. do 1906. plaćalo se je za hrastove na panju
od 12 do 18 for., ili 24 do 36 K, dočim je gotova roba jedva
postizavala cijenu od 25 do 70 for., ili od 50 do 140 K. Time
je cijena za surovinu postigla svoj vrhunac, jer za gotovu robu
na svjetskim tržištima nisu bile više mjerodavne cijene slavonskih
šuma. Slavonska hrastova gradja izgubila je bila vodstvo
na vanjskim tržištima, i produkcija u slavonskim šumama morala
je prestati, jer nije više stajala u razmjeru sa tržištem gotove robe.


Posljedica ove anomalije nije mogla izostati. Tri godine
zatim, nije bilo ni jednog dražbovatelja pri raspisanim dražbama
niti u Vinkovcima niti u Zagrebu. U god. 1907. izradjivane su
šume kupljene i preostale još iz godine 1906., a u godini 1908.
i godini 1909. umuknuo je svaki poslovni život u slavonskim
šnmaraa. Nešto se je radilo u Podravini u prije kupljenim vlastelinskim
šumama, ali u Posavini nije se kroz dvije godine
čuo odjek ni jednog udarca od sjekire niti u državnim, niti u
šumama imovnih općina. U Slavonskoj kroz 60 godina cvatućoj
i neprekidnoj napredujućoj drvarskoj industriji, nastala je bila
posvemašnja stagnacija. Mnoge pilane moradoše uslijed pomanjkanja
surovog materijala obustaviti rad, a neka veća drvarska
poduzeća, zaključiše svoju poslovnu likvidaciju.


Zadnje epohalne prodaje hrastovih šuma u Slanoniji.


Ove dvije godine posvemašnje stagnacije u slavonskoj
industriji drva bile su dovoljne, da se isprazne u inozemstvu




ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 29 —


nalazeća se skladišta slavonske hrastove gradje, a k tomu objava,
da će se povodom druge dražbe prodati zadnji ostaci najljepših
krajiških šuma, pripadajućih Krajiškoj investicionalnoj zakladi,
namamila je strane poduzetnike upravo na jagmu k dražbama
raspisanim u jeseni prošle godine 1910. Tako živahnih šumskih
dražba nije još nikada u Slavoniji bilo. Ne samo da su poduzetnici
iz raznih krajeva cijele Evrope pohitali na raspisane
dražbe u Slavoniju, nego su i posjednici šuma, kao da su se
bojali opetovane stagnacije u prodaji šuma, iznijeli na prodaju
izvanredno mnoge i velike komplekse, pa ipak je, malom iznimkom,
sve prodano uz cijene, kakovih do sada još nikad nebijaše.


U Posavini, gdje nema privatnih šuma, odnosile su se te
prodaje naravno samo na šume trijuh imovnih općina Gradiške,
Brodske i Petrovaradinske, zatim kr. šumskog erara i Krajiške
investicionalne zaklade. Dražbom ´otpočela je Brodska imovna
općina u Vinkovcima, koja je raspisala prodaju od 33.115 hrastovih
stabala u procjenbenoj vrijednosti od K 3,716.120. Prodano
je sve uz cijenu od K 4,521.534 ili za 21´77o iznad procjene.
Jedan hrast, koštao je dakle u šumama brodske imovne
općine popriječno K 136—. Zatim je Petrovaradinska imovna
općina u Mitrovici raspisala u prvoj dražbi 19.112 hrastovih
stabala u procjenbenoj vrijednosti od K 724.793, a prodala je
sve uz cijenu od K 759.542, te je polučila 0´487o iznad procjene.
Kod druge dražbe, raspisala je ista imovna općina 6375
hrastovih stabala, uz procjenu od K 496 472, a prodala je sve
uz cijenu od K 731.529 ili za 47 SVo iznad procjene. Od jedne
dražbe do druge, dakle niti za jednu godinu dana razmaka, nastupila
je tako velika razlika u cijeni, da je kod prve dražbe
jedno hrastovo stablo polučilo popriječnu cijenu od K 40"—, a
kod druge dražbe cijenu od K 115"—. Skoro istu diferenciju
u polučenim cijenama za prodane šume, imala je imovna općina
u Novoj Gradiški. Kod prve dražbe, raspisala je naime 6071
hrastovo stablo u procjenbenoj vrijednosti od K 436.640.´— a
prodala je sve za cijenu od K 435.640—, ili za 16"5"/o iznad
procjene. Kod druge dražbe, raspisala je ista imovna općina na




ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 30 —


prodaju 6375 hrastovih stabala, u procjenbenoj vrijednosti od
K 525.247-—, a prodala je sv9 uz cijenu od K 772.019-—,
ili za 47-3Vo iznad procjnne. U Gradiškoj je dakle koštao jedan
hrast kod prve dražbe K 70-—, a kod druge dražbe K 120-—.


I Krajiška investicionalna zaklada obdržavala je u istomu
razdoblju dvije dražbe, na kojim je prodala i zadnje ostatke
njenih bivših nekada najkrasnijih slavonskih hrastovih šuma. Pri
prvoj dražbi bijaše razpisano 12.336 hrastovih stabala u procjenbenoj
vrijednosti od K 1,621.675" , a prodano je sve uz
cijenu od K 2,360.570"—, ili za 4o´o7o iznad procjene. Kod
druge dražbe prodani su zadnji ostanci hrastovih šuma krajiške
investicionalne zaklade i to 8984 hrastovih stabla u procjenbenoj
vrijednosti od K 2,321.279*— za polučenu ukupnu cijenu
od K 3,247 604-—, ili za 407o iznad procjene. Kod prve dražbe
koštao je jedan hrast K 200´—. a kod druge dražbe K 360-—
ili K 50-—, odnosno K 90*— po jednom kubičnom metru za
tehničku izradbu sposobne drvene gromade.


Kralj, nadšumarski ured u Vinkovcima, iznio je u istom
razdoblju god 1910. iz šuma drž. šum erara na dražbu 10.412
hrastovih stabala u procjenbenoj vrijednosti od K 1.425.739 i
prodano je sve za cijenu od K 2,123.428-—, ili za 407o iznad
procjene. Jedan hrast u državnim šumama postigao je dakle
popriječnu cijenu od K 200´—.


Ako ovim velikim prodajama hrastovih šuma u zadnjem
izradbenom razdoblju, pribrojimo još mnoge druge manje prodaje
iz šuma pojedinih urbarijalnih općina i privatnika, naročito
prodaju šnma vlastelinstva Kutjevačkoga i Djakovačkoga, onda
nam se prikazuje slika živahne industrije drva u Slavoniji tečajem
godine 1910 , a na početku svršetka njenoga 50-godišnjega
procvata i napretka. Ogromna drvna gromada od 185
hiljada hrastovih stabala u prodajnoj vrijednosti od 20 milijuna
kruna, predana je u toj jednoj radjevnoj dobi industriji na izradbu
i ona će ju u razmaku od dvije do tri godine raznijeli
po cijelom svijetu.


Ovako nam se dakle prikazuje slika slavonske industrije
drva na koncu njenoga pedesetgodišnjega razvitka. Ali nema




ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 31 —


dvojbe, da će ova industrijalna grana već u najbližoj budućnosti
ući u posve novu epohu. Ogromni materijal,´ koji će se preraditi
iz u prošloj godini kupljenih hrastovih šuma, prenapuniti
će strana skladišta, te će se pokriti potreba na hrastovoj gradji
barem za nekoliko slijedećih godina. Osobito Njemačka, kojoj
novi carinski ugovor veoma pogoduje uvoz neobradjenog drveta
iz Austro-Ugarske, povlači sada iz Slavonije velike množine
hrastovih okruglih panjeva, koje će prema potrebi izradjivati
na svojim pilanama u Njemačkoj. Za nas je to doduše velik
gubitak, ali uslijed zadnjega zastanka u poslovanju naših domaćih
pilana, jenjala je svaka jača pobuda za novim poslovanjem
te su zaista od bivših do sada u poslovanju 18 velikih parnih
pilana još samo 6, koje potpunom snagom preradjuju hrastovi
materijal. Sve ostale pilane ili su se obratile preradjivanju drugoga
materijala, ili se nalaze još i sada u posve besposlenom
stanju.


Kako je zima bila blaga i vlažna, a šumske površine osobito
u Posavini do kasno u ljetno doba ležale duboko pod vodom,
to se niti deseti dio izradjenog materijala nije mogao iz
šume izvesti. Ta okolnost je doduše po mnoge šumske poduzetnike
bila veoma štetna, ali uopće je bila korisna, jer je donekle
otešćavala izvoz, pa će se sada održati dobre cijene,
akoprem se u šumama još ogromna množina materijala nalazi
u izradbi.


Budućnost slavonske industrije hrastove gradje.


Pri gore ocrtanim okolnostima ne će Njemačka i Francuska
još u daljnoj budućnosti tako silno reflektirati na slavonsku
hrastovinu kao do sada, jer pri sadanjim visokim cijenama
za surovi materijal isplaćivat će se tamo eksploatacija vlastitih
hrastovih šuma, a takovih imat će kako Francuska tako i Njemačka
baš u budućoj epohi velike površine za sječu zrele. Mnogo
hrastovog drveta dovozi se sada već i iz male Azije, iz Japana,
pa još uvijek i iz Amerike, akoprem u sjevernim državama
američkim poznati šumski gavan Weyerh6user nad izvozom hra




ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 32 —


stove gradje iz Amerike neku vrst monopla izvršuje i time
čuva svoje cijene od svake vanjske devalvacije.


Sve ovo ide samo u prilog budućemu razvitku industrije
u Slavoniji. Kakvoća slavonske hrastovine bit će i u buduće
nenadkriljiva, akoprem će nestati onih velikih množina slavonske
hrastove gradje na svjetskom tržištu. Ali baš tu okolnost mogu
naši drvotršci izrabljivati, ako budu znali u sporazumu sa šumskim
posjednicima održavati primjerenu proporciju izmedju godišnjih
prodaja šuma i proizvodje hrastove gradje. Da to uzmognu,
nužno je da znadu, koja zaliha za tehničku gradju sposobnih
starih hrastovih šuma još stoji u Slavoniji, te kada će dospjeti
sada u zabrani stojeće mlade šume do sječe. Poznavanje ovih
okolnosti je od tako velikoga zamažaja po budući razvitak naše
industrije drva, da se time moramo pobliže pozabaviti.


U ovom računu mjerodavne su velike šumske ploštine u
Posavini i Podravini, jer u tim ploštinama dolazi hrastovina u
čistim sastojinama a i u najboljim kakvoćama.


Iz autentičkih podataka doznaje se, da je u slavonskoj
Podravini 67.581 jutro pokriveno čistom hrastovom šumom, od
kojih su 46.983 još mlade sastojine ispod 50 godina. Srednjodobnih
sastojina imade 10.998, a starih sastojina zrelih za sječu
9 600 jutara. U slavonskoj Posavini imade 235.263 jut. čistih hrastovih
šuma, od kojih su 169.113 ispod 50 godina još mlade
šume. Srednjodobnih sastojina imade 32.016, a starih sastojina
zrelih za sječu 34.134 jutra. Ukupno dakle na cijelomu površju
u Posavini i u Podravini zaraslom sa hrastovinom, imademo
starih za sječu zrelih šuma još svega 43.734 jutra. Sve ostale
hrastove šume su još mlade, te će prema dotičnoj gospodarstvenoj
osnovi moći u normalnu sječu doći istom poslije 60 do
80 godina.


Mi dakle moramo sa ovim dobnim rasporedom naših hrastovih
šuma u budućem razvitku naše industrije hrastove gradje
točno računati, te nastojati, da u sječi i izradbi starih hrastovih
stabala uvedemo neku proporciju barem u pogledu onih šuma
koje pod oblasnom kontrolom stoje. U taj račun spadaju ali.




ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 33 ™
samo onih 34.134 jutra starih hrastovih šuma, što no su vlasništvo
kr državnog šumskog erara i triju slavonskih imovnih
općina. U tom pravcu morala bi se ova četiri vlasnika sporazumjeti
kako glede godišnje prodaje, tako i glede prodajne
cijene, pak bi, ako na primjer svake godine iznesu po 1000
jutara na prodaju, mogli u industriji hrastove gradje održati
kontinuitet još barem 30 godina, a znto vrijeme bi već dozrele
srednjodobne sastojine u površini oko 20.000 jutara, s kojim
bi tada mogli alimentirati industriju drva do sukcesivnog dospjetka
sadanjih mladih šuma za sječu.


Ovaj kontinuitet industrije hrastove gradje potreban je radi
održanja mušterije u neprekidnom priznavanju nedostižive kakvoće
slavonske hrastovine time, što ova vrst hrastove gradje ne bi
smjela nikada izčeznuti sa svjetskog tržišta. Za pokriće tuzemne
potrebe na hrastovoj gradji, moći će si drvotršci po volji nabavljati
materijal iz privatnih vlastehnskih i urbarijalnih šuma,
jer i od ovih imade u Slavoniji još oko 10.000 jutara za sječu
zrelih. Pod neku vrst zabrane u prodaji imale bi se staviti
samo šume kr. ugar. državnog erara i šume imovnih općina.
Eventualni gubitak na medjutim propalom materijalu sigurno bi
se naknadio održanjem stalnih visokih cijena, a i inače potpuno
osiguranom prodajom.


Mi ovdje ističemo za sada samo potrebu takove izvanredne
mjere, bez da stavljamo konkretan prijedlog na koji način bi
se te mjere dale provesti pretpostavljajući, da će priznati stručnjaci,
koji´se sada nalaze na čelu kr. šum. erara i naših svih
triju imovnih općina, razumjeti naš mig, te u tom pravcu zajedničkim
sporazumom pronaći najbolje sredstvo i način, kako
da očuvaju svoj šumsko-gospodarstveni interes, a podjedno
trajnom održe na tako dobrom glasu stojeću industriju hrastove
gradje u Slavoniji. (Iz izvješća trg. obrt, komore u Osijeku
za g, 1910).