DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 36     <-- 36 -->        PDF

^ 34


ft


Osobne vijesti.


Imenovanje. Kr. ug. ministar za poljodjelstvo imenovao je kr. šum.
inžinirske vježbenike: Ljudevita Gossweina, Antuna Berzenkovića i
Juliju Slijepčević a kr. šumarskim inžinirskim kandidatima u XI. plaćevnom
razredu.


Kr. ung. ministar za poljodjelstvo imenovao je u sjedinjenom statusu
državnih šumarskih činovnika kr. šumarskog inžinirskog vježbeni Mihajla
BV atelj e vic a kr. šumarskim inžinirskim kandidatom u 3. stepenu XI.
plaćevnog razreda.


Ivan Kahn , šumarski asistent u Markovom hribu vlastelinstva čabajskog,
imenovan je šumarskim pristavom vlastelinstva valpovačkog.


Nostrifikacija dol(torata. Doktoratu g. kr. šumar, povjerenika Gjure
N e n a d i ć a, stečenom u godini 1907. na kr. bavar. sveučilištu u Miinchenu,
koji je, c. kf. ministarstvo za bogoštovlje i nastavu u Beču, odpisom
od 17. prosinca 1910. broj 45.626 nostrificiralo za visoku školu za
kulturu tla u Beču, priznata je odpisom kr. zem. vlade, odjela za b´^goštovlje
i nastavu od 22. srpnja 1911. broj 14.116 valjanosti na području
doktorat, ili kojima kraljevine Hrvatske i Slavonije.


U smislu toga otpisa pripadaju g Dr. Nenadić u ista prava, koja
posjeduju osobe koje su u kraljevi nam Hrvatskoj i Slavoniji propisno stekle
doktorat ili kojima je isti kao pravovaljan priznat.


Sa kr. šumarske akademije zagrebačke. Svršetkom prošle školske
godine prestala su na toj akademiji obučavati prva njena dva profesora,
i to gg. Dr. Oton Frangeš i inž. V. Hlavinka.


Presvj. gospodin Dr. Oton Frangeš imenovan je upraviteljem gospodarskog
odjela bosansko-hercegovačke zemaljske vlade u Sarajevu uz
naslov dvorskog savjetnika, a gosp. inž. V. Hlavinka izabran je za redovnog
profesora c. kr. politehnike u Brnu


Koliko god su oba imenovanja na čast i ponos našoj šumarskoj
akademiji, toliko je njihov odlazak za nju osjetljiv gubitak jer u njima
gubi šumarska nastava odlične i kako vidimo visoko uvažene predstavnike
inžinirske i gospodarske nauke, koju su oni kroz dulji niz godina
s najvećim uspjehom medju svojim mnogobrojnim slušateljima naučavali
i širili.


Glas 0 njihovom odlasku proizveo je u srcima njihovih slušatelja
bez sumnje najveću žalost, u kojoj će im utjeha biti jedina čvrsta nada,
da oni ne će zaboraviti šumarsku akademiju za koju su kroz dulji niz
godina zalagali mnogo truda i muke, kako bi se ona zakonom definitivno
uredila, te da će i u buduće sa svojih uglednih položaja unapredjenju i
procvatu te šumarske akademije mnogo dobra doprinašati.


Tako će šumarska akademija i njeni apsoventi u osobi presvj. gosp.


Dr. Otona Frangeša gledati moćnoga zaštitnika svojih interesa i živoga


zagovaratelja kod njihovog budućeg namještenja u bosansko-hercegovačkoj


šumarskoj upravi.


Osim toga zabilježiti nam je dalnju novost, da je kr, zem. vlada,
odio za bogoštovlje i nastavu početkom ove školske godine kreirala treću
stolicu za šumarsku struku, a predavanje predmeta te struke povjerila
p n. g. Dr. Andriji Petrašiću, šumaru gradiške imovne obćine, koji ja




ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 35 —


od imovne obćine u tu svrhu dobio jednogodišnji dopust. U tomu gledamo
početak, da su mjerodavni faktori odlučili šumarsku akademiju definitivno
urediti, jer je njeno dalnje provizorno podržavanje na štetu šumarstva,
koje kod nas predstavlja važnu granu narodno-gospodarske privrede, te
što je sadanje stanje i na uštrb našem kulturnom položaju, kojeg smo
od davna kao širitelji šumarske naobrazbe na Balkanu zauzimali.


U mjesto g. inž. V. Hlavinke imenovao je ban kraljevine Hrvutske,
Slavonije i Dalmacije, Pavla Hrvata, kr. inžinira IX. činovnog razreda,
učiteljem u spomenutoj akademiji, te mu uz promaknuće u VIII činovni
razred podjedno podijelio naslov profesora. N . . . ć.


t Božo Kranjc kr. kotarski šumar. Dne 14. prosinca 1911. ote nam
nemila smrt dobrog druga i prijatelja Bozu Kranjca, kr. kotarskog šumara
u Osijeku


Ako i je pokojnik zadnjih godina poboljevao, došla je smrt ipak
nenadano, jer je još dan prije smrti bio na nogama.


Pokojnik se je rodio dne 24. listopada 1861. u Djakovu


Svršio je četiri razreda gimnazije, te više šumarsko učilište u Križevcima,
koje je absolvirao godine 1877.
Državni izpit za samostalno vodjenje šumarstva položio je godine
1885.


Počeo je službovati kao šumarski vježbenik kod brodske imovne
obćine, te je nakon prve godine služio kao jednogodišnji dobrovoljac kod
78 pješačke pukovnije u Osijeku, gdje je položio izpit za c. i kr. poručnika
u pričuvi. Nakon dovršene vojničke službe djelovao je kao kr. kot.
šumar u Djakovu i Semeljcima, a od godine 1896. u Osijeku. Zadnje
vrijeme bila mu je povjerena i uprava šum. kotara doljno miholjačkog
kao i uprava nad šumama grada Osijeka.


Gdjegod je Božo službovao ostavio je lijepu uspomenu koli kod,
svojih predpostavljeni, toli i kod svojih drugova. Bio je vrstan strukovnjaki
vanredao savjestan i zamjerno marljiv u službi, izvan službe društven
dobar kolega. Radi tih njegovih lijepih sposobnostih i vrlina svatko je
žalio, što on, kao ni mnogi drugi kotarski šumari u zem. službi niti nakon
30 godina službe nije mogao biti promaknut dalje od X činov. razreda,
makar da tu blagodat mnogi njihovi kolege u obilnoj mjeri u drugim
kategorijama službe uživaju.


Kao otcu obitelji a sjegurno i uslied samosvijesti o vlastitim sposobnostima
znalo mu se često oko orositi, kad bi se povela riječ o nejednakoj
mjeri, kojom se šumarima mjeri


Za pokojnim Bozom plaču ucviljena mu supruga sa sinom Ljubomirom
i kćerkom Marijom te mnogobrojna rodbina Utješljivo je što su
mu djeca jur obskrbljena.


Dne 16. prosinca predani su zemni ostanci miloga pokojnika materi
zemlji. Posljednju počast izkazalo mu je činovničtvo kr. županijske i kotarske
oblasti sa velikim županom i upraviteljem županije na čelu, te
mnogobrojno autonomno i zajedničko činovničtvo. Pjevačko pako društvo
»Kuhač«, oprostilo se se sa svojim mnogogodišnjim članom ganutljivom
tužaljkom.


Milom Bozi, koji je u najljepšoj dobi prije reda legao u hladni grob
i razcvilio mnogobrojne svoje štovatelje i prijatelje — bila lahka crna
zemlja 1 C - ć.