DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 51 —


0 uzgoju hrastovine u Ceskoj.


u 5. broju češkog šumarskog časopisa „Spolkovy časopis
pro lesnictvi, myslivost a pfirodovedu" od god, 1911., nalazi
se vrlo zanitniva rasprava od Karla Heirovsky-a, o zalihi hrastovine,
a napose o iskustvima stečenim u pogledu uzgoja hrasta
u Češkoj, koji donašamo u slobodnom prevodu toga radi, da prikažemo
kako se odavna velika briga posvećuje uzgoju hrastovine
u Ceskoj, i na koje su sve načine tamošnji šumari nastojali,
da valjanu i za tržište sposobnu hrastovinu uzgoje.


Akoprem su naše šumsko-gospodarske i kUmatske prilike
od čeških vrlo različite, a napose naše podnebje za uzgoj hrasta
neprispodobivo bolje, ipak imade u toj raspravici sabrano mnogo
iskustva, koja i za nas imade veliku vrijednost, naročito radi
toga, što nas mogu očuvati od onih raznih pogrješaka, koje su
nekad pravili šumari u Ceskoj i Njemačkoj pri osnivanju i odgajanju
hrastovih mješovitih kultura.


Glavna i naravna zadaća zdrave šumarsko trgovačke politike
imala bi se sastojati u tome, da nastoji onim šumskim
produktima, koji se u domaćem proizvodnom području u znatnoj
množini i u mnogo traženoj dobroj kakvoći nalaze, osjegura
pomoću raznovrstnih gospodarskih i uzgojnih mjera potrajno
proizvadjanje tako, da ih za domaće preradjivače nikada neuzuzmanjka.


Ovakovim trgovačko-političkim kalkulima, vršio bi se veliki
upliv na cjelokupno šumsko-gospodarstvo, a medju narodnogospodarske
zadatke našega šumarstva svakako spada, da one
šumske proizvode, koje domaće tržište u velikoj mjeri treba, u
tolikim količinama i takovoj kakvoći, proizvadja, da ta potreba
bude uvijek pokrivena, tako, da ib netreba iz inozemstva uvažati.


Količina drva, što ga Austro-Ugarska monarkija proizvadja,
je vrlo znatna, te sačinjava jedan od najvažnijih predmeta izvorne
trgovine.


Godine 1909. iznašala je vrijednost izvezenog drva
230^500.000 kruna, a od te ogromne svote, odpalo je na vrijed-.




ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 14     <-- 14 -->        PDF

— 52 —


nost izvezene hrastovine 23,200.000 K, dakle lOVo cjelokupne
vrijednosti.


Hrastovina iz Austro-Ugarske, vrlo se cijeni u inozemstvu
poradi njene osobite vrstnoće, a kao osobiti dobar bačvarski
rnaterial cijeni se češka hrastovina, akoprem se nje razmjerno
vrlo malo proizvadja.


U samoj austro-ugarskoj monarkiji, troši se mnogo hrastovine,
a ta potreba raste danomice, jer se razne industrije koje
hrastovo drvo rabe, sve to bolje razvijaju.


No stavimo li si pitanje, hoće li naša produkcija hrastovine
biti u stanju, uzdržati eksport na dosadašnjoj visini, a uz
to još podmirivati i sve više rastuću potrebu domaćih obrta,
odnosno drugim riečima, da li se u šumama monarkije nalazi
tolika množina hrastovine i uz tako povoljan raspored dobnih
razreda, da bi tim zahtjevima bar u dosadanjoj visini potrajno
udovoljavati mogla, to će na to pitanje i najveći optimista negativno
odgovoriti.


K tome se mora uvažiti još i ta okolnost, da potreba na
hrastovini u opće sve to više raste, i da je pokriće te potrebe
na svjetskom tržištu već sada s neprilikama skopčano, što se
može zaključiti iz sve više konstantno rastućih cijena.


U zadnjih 50 godina poskočile su cijene hrastovine na
četverostruku visinu, docira su u istom razdoblju cijene mekog
drva povišene tek za 30 do 507o.


Cijene hrastovine porasle su dakle upravo vanredno, makar
da je hrastovinu, kod raznih gradjevnih objekata većinom istisnuo
umjetni kamen i željezo, makar da stolari neprave više kao
njekada cijelo pokućtvo, dapače i stražnje dijelove istoga iz čiste
hrastovine. Ali za to je silno porasla potreba hrastovine za
druge stvari na pr. za fournire, i za bačvarsku robu, jer se
pivarska industrija silno razvija.


Najbolja hrastovina iz Slavonije, kao i ona iz Spessarta,
potroši se većim dijelom za pokućtvo, a samo neznatan i to
lošiji dio izradjuje se kao bačvarska roba.


Osobito njemačko tržište traži u sve to većoj rajeri uvoz
hrastovine, no uzalud, jer u novije vrijeme dapače i Američani




ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 15     <-- 15 -->        PDF

- 53


restringiraju uvoz tako zvanog bijelog hrasta. Za sada se još
nunože presuditi, dali je ovo ograničenje izvoza nastalo uslied
pomanjkanja materiala, ili je to samo spekulacija kao posljedica
dobro svaćenog položaja na drvnom tržištu, pa će nara to tek
budućnost razbistriti.


Uza svu razgranjenost pivarskog obrta u Češkoj, mogla
se je do prije 30 godina sva potreba na bačvarskoj robi pokriti
domaćim šumskim proizvodima, a strukovnjaci davali su
češkoj hrastovini prednost pred inače izvrstnom ali poroznom
slavonskom hrastovinom stoga, što osobito dobro drži tekućine,
a napose visoki tlak plinova.


Zaliha na hrastovini većih dimenzija, pada u opće, a napose
u Češkoj sve to više, a što je najgore, ne namiče nova,
jer nema starijih dobnih razreda, Naročito nema dobni razreda
u dobi od 60 do 120 godina. Vrlo je dvojbeno, da li će sadanje
zalihe starih hrastova moći još tako dugo potrajati, da
to pomanjkanje barem djelomice pokriju.


Pa ni mladji hrastov naraštaj, što se sada u češkim
šumama nalazi, za budućnost teško da će moći ikada dati valjanu
robu većih dimenzija.


Ova rasprava imade upravo i svrhu, da taj pojav razjasni.


Na prikladnim stojbinama rastao je hrast u Češkoj od
vajkada kao domaće drvo, što dokazuju u nekojim krajevima
nalazeći se komadi okamenjene hrastovine kao i u tresetištima
nalazeće se kadkada cijele hrastove klade koje su uslijed dugogodišnjeg
ležanja u mulju postale crne poput ebanovine, koje
se kao rijedki komadi vanredno troše za pravljenje vrlo skupocijenog
pokućtva.


Danas nalazimo hrast po čitavoj Češkoj sve do medjašnih
gora, bilo u čistim ili mješovitim sastojinama, pomješan sa
borom, jelom ili bukvom. Često ga nalazimo i u drvoredima,
uz ribnjake itd. Po čitavoj zemlji nalazimo zastupane obje glavae
vrsti hrasta, lužnjak i kitnjak.


Velike čiste stare hrastove sastojine, danas su u Češkoj
prilična rijedkost. U čisto šumsko-gospodarstvene svrhe danas




ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 16     <-- 16 -->        PDF

- S4


se takove više ni ne osnivaju, već jedino kao parkovi ili zvjerinjaci.


Uopće hrast, koji je uzrasao u čistoj a po tom rijetkoj sastojini
niti jeste, niti je ikada bio idealni tip stabla, koje bi imalo osobito
vrijednu deblovinu,jer mu je obično deblo kratko, rijedko kada posve
zdravo, a još rjedje cjepko. Pa stoga kakogod je na prostom
polju uzrasli hrast veličanstveno drvo, i kako god on i služio
onom kraju gdje se nalazi kao ukras, to on ipak neodgovara
onim uvjetima, što ih šumar u pogledu kakvoće i koristi od
hrastova stabla traži i očekuje. Deblovina takovog hrasta je
vrlo kratka, a napram inače velikom cjelokupnom kubičnom
sadržaju stabla, daje razmjerno vrlo maleni postotak drva za
tehničku poiabu.


U čistim hrastovim sastojinama, nalazimo najviše zastupan
hrast lužnjak.


U svrhu proizvodnje drva jakih dimenzija sposobnog za
svaku tehničku porabu i za svijetsko tržište, nedolaze u opće
u obzir stari izbojci panjeva, kojih nalazimo dosta u nekadašnjim
niskim šumama. Ideal hrasta, koji ne samo da najbolje odgovara
šumsko-gospodarstvenim prilikama Ceske, te uz to daje
za tehničku uporabu najbolje drvo, pa je uz to i u uzgojnom
pogledu za šumara najinteresantniji jest hrast kitnjak, koji je
uzrasao u smjesi sa drugim drvećem, osobito ako ima i čistu
deblovinu.


Takovo stablo miože uzrasti samo u gusto sklopljenoj sastojini,
pa se može reći čim gušći sklop sastojine, tim bolja
kakvoća hrastovine.


Za Češku je tipična ona hrastovina koja je uzrasla u okolišu
Tfeboiia (Wittingau). Još prije 20 godina nalazila su se
tamo u većoj količini vanredno lijepo uzrasla hrastova stabla u
smjesi sa jelom, te bi mnogi strani stručnjak, kada nebi gledao
na krošnju, lako zamjenio deblo hrasta sa deblom jele. Takovi
primjerci hrastovine sada su već rijedki, ali još uvijek sačinjavaju
tipičnu sliku sastojine.




ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 17     <-- 17 -->        PDF

- 55 —
Takovo hrašće davalo je vrlo traženo drvo za eksport, i
to ne samo trupce za rezanje, nego i vanredno dobru bačvarsku
robu.


Kada šumarski stručnjak namjerava, od hrastovog podmladka
uzgojiti ovako besprikornu hrastovinu, sposobnu za svaku
tehničku uporabu, te da se idealnom tipu barem donjekle približi,
mora si prije svega razjasniti na koji način su takove
sastojine postale i kako su rasle.


Ciste hrastove sastojine, nastale su često umjetnim pomladjivanjem,
no uzgajanje čistih sastojina je upravo posve
oprečno cijelom šumsko-uzgojnom nastojanju same prirode.


Moramo uzeti, da u gustom sklopu mješovite sastojine
uzrasli stari hrastovi potječu svakako od naravnog pomladjivanja.


Ti hrastovi, stari su danas 250 do 300 godina, pa ako
njihov postanak i nesiže u doba prašume, to ipak pada u ono
doba, kada je još čovjek svoju potrebu na drvu podmirivao po
miloj volji neurednim prebiranjem širom čitave šume.


Takovu šumu možemo si predstaviti kao mješavinu svih
mogućih vrsti drveća, koje je priroda mogla na dotičnoj stojbini proizvesti,
ali takodjer i iz svih mogućih dobnih razreda dotičnog
drvlja, počam od jednogodišnje biljčice do obamirajućeg gorostasa.


Kada se je pako takovo drvo zbog starosti, izvalilo ili
ako je vihor ili ljudska ruka prekinula sklop sastojine, pokrila
se je nastala čistina za kratko vrijeme mladikom svih mogućih
vrsti drvlja, koje je moguće već i prije ondje potišteno raslo
ih je niklo iz sjemena, kojega je vjetar onamo donjeo, jer priroda
prepuštena sama sebi, neostavlja u šumi posve pustu ni
najmanju krpicu zemlje


Taj mladik, imao je s početka tešku borbu za opstanak
izprva sa raznim dračem, a kašnje sa raznovrstnim drvljem,
koja borba je trajala sve do visoke starosti.


Stabalje koje je odmah s početka valjano u vis poraslo,
te koje je i dalnjim rastom moglo slobodni vrh očuvati, to je
ostalo i nadalje kao vladajuće drvlje, te je uzraslo sa vitkim




ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 56 —


čistim, a valjkastim deblom. Sve ostalo tiskalo se s njim usporedo
ili za njim, te je tako rekući vladajuće drvlje još upravo
poticalo na rastenje u vis, i sve do kasne starosti zastiralo i
zasjenjivalo debla, što je osobito povoljno djelovalo na uzrast
i čistoću hrašća.


Tisuće pojedinih individua raznovrstnog drveća, koje treba
puno svjetla za svoj rast, poginulo je u toj borbi, a što je od
drvlja koje podnaša zasjenu preostalo, bilo je potisnuto, te je
sačinjavalo uzgrednu, tlo štiteću sastojinu.


Moguće, da je u takovim starim sastojinama njekada stajalo
ogromno hrašće, sa silno razvijenim krošnjama, a u mekoj
humoznoj zemlji takove prašume sa podjednakim obiljem vlage,
našao je obilni rod toga hrašća izvrstnu podlogu za klijanje.
Podzaštitom i u sjeni staroga sjemenom radjajućeg drvlja, nije se mogao
taj raladik razvijati, nego je sjegurno često i propadao, ali je novi
ponovno iza njega izrasao, dok nije konačno staro stablo uginulo,
i tada obilno svjetlo probudilo podmladak na snažno priraščivanje
u vis. Od onih hrastovih stabalaca, koja su svoje hrastove
vršnjake po starosti ili svoje vršnjake drugih vrsti drvlja,
kano i druga kašnje izniknula stabalca za toliko u rastu pretekla,
da već nisu mogla biti od njih nadrašćena i zasjenjena,
izraslo je ono krasno hrašće, kojemu se danas toliko divimo.
Potištena sastojina krijepko je pripomogla lijepomu uzrastu tog
hrašća jer mu je držala deblovinu u zasjeni, a zaštićivala je i
tlo Na slični način uzraslo je i ono hrašće što je poteklo iz
sjemenja, koga su kreštelice i druge životinje kojekuda razvukle.


Mora se primijetiti, da je takovo naravno pomladjivanje
moguće samo kod hrasta kitnjaka, jer samo njegov mladik podnaša
razmjerno tako veliku zasjenu, da se može dugi niz godina
pod gusto sklopljenom sastojinom na životu održati, a
čim dobije više svjetla, da počme na novo živo i snažno tjerati.


Za lužnjak to ne vrijedi, buduć on treba mnogo svijetlosti
a naročito netrpi postranog zasjenjivanja. Razumije se samo
po sebi, da se na takov način može hrast uspješno pomladjivat




ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 57 —


samo ondje, gdje stojbina njegovim zahtjevima u punoj mjeri
odgovara.


Tako uzgaja majka priroda svoje sastojine davajući svakoj
vrsti drva ono mjesto, koje joj prema stoj bini najbolje odgovara,
a tim načinom proizvadja savršene primjerke dotične
vrsti drveća.


Obzirom na postignutu svrliuje, sa čisto šumsko uzgojnog
gledišta, taj postupak, prirode upravo uzoran, no nesmije se
zaboraviti, da priroda imade pri tom jedini cilj uzdržavanje dotične
vrsti, a uz to obzirom na pojedine individue, radi sa silnim
i bezobzirnim sredstvima. Miljarde klica i nebrojena već živuća
bića propadaju, ako se pokažu, da su preslaba u toj borbi za
opstanak. No što je pri tom glavno, priroda je gospodarica
vremena, te radi sa prirodnom ophodnjom, koja je i kod pojedinih
individua iste vrsti vrlo različita Razdoblje izmedju
sjetve i žetve je kod nje po ljudskom svaćanju neobično
dugačko.


S vremenom su ljudska naselja bivala sve gušća, a šuma
se je krčila sve više i više za poljodjelska zemljišta ili kako se to
obično kaže, šuma je sve to više potiskivana u njezine naravne
granice. Usljed pomnožavanja žiteljstva rasla je sve više i potreba
na drvu, a s njome i vrijednost drva i šume. Suma je
tako postala takodjer faktor produkcije i prihoda, pa su joj toga
radi počeli i veću gospodarsku pažnju posvećivati


Samovoljno neuredno prebiranje, moralo je prestati, te
ustupiti mjesto što bolje uredjenom šumskom gospodarstvu,
Na mjesto fizične ophodnje, došla je ekonomska ili bolje reći
tehnička ophodnja a na mjesto nepravilnog prebiranja, oplodna
sječa Kašnje kao posljedica težnje, za uvedenjem čim većeg
poredka u šumi, razvila se je iz oplodne čista sječa.


Zavedenjem čiste sječe, prestala je dakako za hrast mo


gućnost, da bi se mogao na prije sponienuti način naravno
pomladjivati, makar se je u prvi mah mnogo kušalo nastale
čistine ostavljanjem pojedinih sjenienjaka naravnim načinom
naploditi.
5




ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 20     <-- 20 -->        PDF

-5Š


Videći, da tim načinom nemogu uspjeti, pokušali su tu
svrhu postići umjetnim pošumljivanjem i to sa podpunim zasijavanjem
čistina. Iz starih šumskih spisa i računa doznajemo,
da su izprva sjemenje raznovrstnog drveća, sa žirom skupa
sipali u velike vreće, dobro ga smiješali, te ga omaške sijali
ili na skroz nepripravljenu ili na mjestimice motikom prekopanu
zemlju, te tada sjeme grabljama ili drljačom pod zemlju zagrabljali,
odnosno zadrljali.


U onim rijedkim slučajevima, kada sjeme drugih vrsta
drveća nije u opće niknulo ili je niknulo vrlo slabo, kao i tamo,
gdje je inteligentni i dalekovidni šumar poraslu sastojinu već
u najranijoj dobi pročistio, te i pri daljnjoj gojitbi pripazio na
uzgajanje hrastovog podmladka, uzrasle su iz takove pune sjetve
mjestimice dosta dobre, a na mjestima upravo uzorne mješovite
sastojine, u kojima je hrast, u koliko mu je stojbina prijala,
zastupan u onoj množini, koja odgovara gospodarskim svrhama.


U najviše slučajeva, uspjeo je tako sijani hrast u istinu
vrlo slabo, jer ako je koji žir i izmakao oku gladnih kreštelica,
miševa, fazana itd. te izniknuo, nadrasle su ga i zasjenile biljke
drugog brže rastućega drveća, a konačno ga i zagušile, čega
radi u većini tada osnovanih sastojina hrast posvema manjka.


Iza pune sjetve došla je sjetva na krpe ili redove, a i sam
žir zakapan je puno bolje, no ni ovaj način sjetve nije postigao
povoljan uspjeh. Skoro svaki od starih stručnjaka imao je u
mladjim godinama sjegurno prilike, da se upozna sa ovakovom
mješovitom sastojinom, proizašlom iz sjetve žira ,u redove, te
si je uzalud razbijao glavu, kako bi iz takove mješovite sastojine
pročišćavanjem stvorio nešto što bi bar donekle valjano
bilo, no to je bio obično uzaludan posao. Takova mješavina
sastojala se je iz jednog reda bora, jednog reda hrasta pa reda
smreke, pa opet hrasta itd. Hrast se je nalazio u toj mješavini
samo sporadično, u vrlo kukavnim zakržljalim ekseraplarima,
a smreka opet uzrasla je tanka kao konoplja, žuta i kržljava
od bolesti. Vrhu njih širio se je bor, modrozelen, silno razgranjen,
sa granama sve do zemlje, više sličan slobodno uz




ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 59 —


rasloj divljoj kruški, nego li obično lijepo uzraslom drvu četinjača.


Starost tih sastojina, bila je obično nevjerojatno visoka,
a zemljište pod njima bilo je posve podivljalo, te postalo za
svaku produkciju nesposobno. Takovih sastojina može se u Češkoj
još i sada u nekojim većim šumskim gospodarstvima naći.


Proteklo je mnogo decenija, dok se je došlo do spoznaje
i uvidjavnosti, da se hrast neda u mješovitim sastojinama na
prostranim čistim sječinama odgojiti umjetnim sijanjem sjemenja
raznovrstnog drveća.


U ono doba zametnute sastojine, dandanas u opće ili nesadržavaju
hrastovine, ili ako se takova u njima i nalazi, mogla
se je ona u njima održati samo uslijed za hrastovinu osobito
povoljnih prilika.


Sadnja velikih hrastovih presadnica (Heister) upotrebljavana
je u ono vrijeme samo u dekorativne svrhe, za drvorede,
ograde itd, a u istu svrhu rabljene su one i u prijašnja vremena.
Tako je još godine 1660. odredio grof, a kasniji knez
Schwarzenberg, da se imade hrast u ogradjenim prostorima,
dakle u šumskim vrtovima uzgajati, a nakon 4 do 5 godina
presadjivati na čistine, te tim načinom uzgajati valjanu hrastovu
šumu. No akoprem našim dalekim pretšastnicima nije u nikojem
pogledu uspjelo osnivanje i uzgajanje hrastovih sastojina nesmijemo
im to zamjeriti.


Muževi, koji su radili na prvim početcima uredjenog šumskog
gospodarstva, našli su se najednom pred doista teškom zadaćom,
da one veličajne i rasipne prirodne sile, koje u velikim i neograničenim
razmacima vremena stvaraju savršena djela, upotrebe
u svoje svrhe, te da sa daleko ograničenijira sredstvima
u kratkom razmaku vremena stvore nešto sličnoga, i to još u
ono vrijeme, kada još ni iz daleka nisu proučili sve tajne djelovanja
tih sila. Oni nisu, kao mi sada, imali na razpolaganje
plodove znanstvenog istraživanja prirode, koji bi im služio za
temelj njihovog djelovanja. Oni su, što no rieč, tek počeli odgonetati
slova iz velike knjige prirode, u kojoj za pravo ni




ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 60 —


današnja generacija još valjano čitati ne umije. Oni dalcle nisu
mogli rješiti pitanja, na kojih rješavanju najbolje sile naše generacije
još i sada rade, a koja se još dugo i dugo vremena
neće moći konačno riješiti. Uz to moramo još uvažiti, da su
naši predšastnici radili onda, kada je šumska renta, sravnjivajući
ju sa današnjim prilikama, bila neobično malena. Pa premda
im principi našeg modernog financijalnog računanja nisu bili
poznati, oni su sami od sebe, empiričkim načinom nastojali postići
cilj, koji se postizava gospodarenjem na temelju financ. računanja,
jer ih je već njihov prirodjeni ekonomski osjećaj od toga odvraćao,
da konačni prihod šuma. kod tadanjeg visokog kamatnjaka
sa nerazmjerno visokim kulturnim troškovima opterete.


Pošto su uvidjeli, da sa uporabljenim načinom sjetve, neraogu
uzgojiti valjane hrastove sastojine, koje bi šumsko gospodarstvenim
zahtjevima udovoljavale, počeli su se, sve u nadi,
da će ipak pravi način odkriti, sve to više udaljivati od prirode,
i počeše saditi ne samo mlade hrastove biljke, nego i veće
mladice (Heister), jer su sa istima izvan šume, na pr. kod
drvoreda, postizavali dosta povoljne uspjehe


Kako i na koji način se mora odgajati hrast u biljevištima
u obće, dobro nam je poznato. Tu treba najprije žir usaditi,
zatim biljke dvaput ili triput školovati, pri čemu se svaki put
mora krošnja i korijenje prirezati. Mladice moraju dobiti jaku i
veliku piramidalnu krošnju, a mora se zapriječiti rašljasti razvoj
stabala. Za presadjivanje dorasle biljke, treba oprezno izvaditi
i pri tomu osobito pozorno presjeći im žile srčanice, te glatkim
rezom odstraniti sve ozlijedjene i bolestne dijelove korjena, da
prije zacijele. Prigodom obrezivanja korjena, mora se razmjerno
prirezati i krošnja. Svi ti poslovi obavljali su se i obavljaju se
u raznim šumskim gospodarstvima na više ili manje sličan način,
sa malo više ili manje pomnje. Konačno treba mladice zasaditi
na za njih odredjeno mjesto u šumi. Nas prije svega zanima,
način, na koji su njekadanji šumari te velike hrastove mladice
(Heister) u mješovite sastojine presadjivali, te kakove su uspjehe
sa tom sadnjom polučivali.




ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 61 —


U prvom početku, pokušavali su, da te velike hrastove
mladice sade pojedince ali raštrkane širom čitave površine, koja
se je imala pošumiti. Na taj način združili su ih sa drugima
vrstima drveća, nadajući se, da će hrastići, koji su bili od ostalog
drveća za kojih 6 do 8 godina stariji, moći dosta dobro napredovati,
te i nadalje gospodovati nad svim ostalim vrstama
drveća, buduće sastojine


Dakako, da se ta predpostavka nije ispunila, jer ako je
glavnu sastojinu sačinjavala kakova god vrst crnogorice, to je
ista hrast brzo dostigla Hrast se je neko vrijeme borio i otimao,
no konačno je ipak u borbi za opstanak podlegao i uginuo.


Pošto su uvidili, da se sadnjom velikih mladica nemože
dati hrastu tolika prednost u razvoju, koja bi mu u mješovitoj
sastojini prema ostalim vrstima drveća ?a uvijek osigurala dominirajući
položaj, počeli su velike hrastove mladice saditi u
redove i hrpe, praveći tako posve male, čiste hrastove sastojine.


U umjetnim mješovitim hrastovim sastojinama, kao i u
posve čistim hrastovim sastojinama, koje su na spomenuti način
nastale, imade najviše hrasta lužnjaka, dočim je u hrastovim
sastojinama, koje su nastale naravnim pomladjivanjem najviše
zastupan kitnjak. Ova pojava tumači se time, da se čisti žir
od kitnjaka nemože u opće dosta lahko nabaviti, a pogotovo ne
od raznih dobavljača, koji do lužnjakovog žira dolaze mnogo
laglje, te ga vrlo često podmetnu kupcu umjesto kitnjavog žira.
Žir lužnjaka je mnogo veći i ljepši od sitnog i neuglednog,
često posve namreškanog kitnjakovog žira, čega radi ga svatko
radje primi, nego potonjega


Osim toga su jednako stare mlade biljke lužnjaka mnogo
jače od kitnjaka, te se u šumskim vrtovima, naročito gdje je
pomješano sjeme od obe vrsti hrasta zasijano bilo, često dogadja,
da ih radnici i slabo upućeno šumsko osoblje izluči i
baci, držeći ih za škart.


U češkim šumama provadjala se je kroz više decenija
sadnja velikih hrastovih mladica 6, 8 dapače i 10 godina starih,
te su ih sadili u hrpe ili redove, rabeći pri tom razmak redova




ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 62 —


do 6 metara, dok se nisu konačno uvjerili, da taj način sadnje
nije osobito prikladan. Prije svega uvidili su, da taj veliki
razmak redova nije probitačan, jer je zemljište obraslo dračem,
te podivljalo i omršavilo. Hrast nije valjano uspijevao, a ondje,
gdje zemljište nije bilo dosta snažno, počeo je u prirastu zaostajati
i kržljaviti. U tako rijetkom sklopu, počeo je osobito
lužnjak razvijati jako prostrano granje, a tome se nije moglo
predusresti ni kljaštrenjem, ma da je takovo bilo vrlo skupo,
i nespretno. Osim toga su na ranjavim mjestima stabla izbijale
čitave hrpe izbojaka radi kojih su opet nastale kojekakve kvrge
i izrasline, koje su pokvarile oblik i vrstnoću debla. U kratko,
sadnja velikih hrastovih mladica, u velikim razmacima, nije se
pokazala ni u šumsko uzgojnom, ni gospodarskom pogledu, niti
najmanje uspješnom.


Da doskoče tim nedaćama, kušali su, da ispod hrasta
podsade smreku, te da tim načinom stave u zasjenu hrastova
debla, a ujedno da zaštite tlo.


No tim nisu postigli željenog uspjeha, jer i onda, kada su
sadnjom velikih mladica dali hrastu znatnu prednost u rastu,
dostigla ga je smreka najkašnje u četrdesetoj godini. Smreku
se moralo izsjeći, a na hrastu su se iza toga ukazali svi oni
zli pojavi, koji se na hrašću u opće pojavljuju, kad se nenadano
oslobodi zasjene, dakle pojavi, koje na njem redovno vidimo,
ako ga se ostavi pojedince kao pričuvke. Kad se stablo iznenada
oslobodi zasjene, probude se na njegovu deblu spavajuća
oka, te se ono pokrije nebrojenim izbojcima. Na mjestima gdje
ti izbojci izbiju, nastanu natekline i gule, a uslijed silnog gubitka
soka kroz novo nastale izbojke, zaostane prirast u vis.
Takovo hrašće postane suhobrko, te se mora prije reda posjeći.
Da drvo takova hrašća nije za tehničku porabu osobito sposobno,
razumije se samo po sebi. Na mnogim mjestima načinili su u
takovim mješovitim sastojinama pokuse, da hrast od nadrašćivanja
i ugušenja očuvaju na taj način, da su primješane smreke
prevršili, no nisu ni na taj način ništa postigli, jer tako iznakažena
podstojna smi´ekova sastojina, tako je jako zasjenila




ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 63 —


tlo, da na isto nisu mogle djelovati atmosferlije, Uslije toga,
nastale su neugodne poslijedice, kao nagomilavanje neraztvorenog
humusa itd. tako, da je kroz to zemlja počela gubiti na
produktivnoj snazi, što se je opažalo i na vrlo nepovoljnom
razvoju hrasta, koji je počeo propadati.


Tako se je konačno došlo do uvidjavnosti, da je za valjani
uzgoj hrasta potreban mnogo uži razmak redova. Stoga se počelo
ponovno saditi sasvim mlade biljke, koje su za sadnju ne
samo mnogo spretnije, nego uz to i znatno jeftinije, a pri tom
postupku ostalo se je sve do najnovijeg vremena.


Ujedno je napuštena sadnja u redove ili male hrpe, a prešlo
se k zasadjivanju ovećih sastojina. U svrhu zaštite tla, podsadjiva
se bukva i grab. Na ovu vrst sadnje ponukali su gospodarski
razlozi.


Da hrast uzraste do takovih dimensija, da može davati za
trgovinu sposobnu i opće traženu robu, treba oko 200 godina,
dakle da se uzmogne valjano unovčiti, treba upravo dvaput tako
dugu ophodnju, kao ostale domaće vrsti drveća.


Uzgoj pojedinog hrasta kao pričuvka pri čistoj sječi u
svrhu proizvodnje jakih sortimenta, neima iz gore već napomenutih
razloga nikakova uspjeha, pogotovo ako se uzgaja u smjesi
sa kojom vrsti crnogorice, jer mu u najkritičnije doba ostane
deblovina bez zaštite. Toga radi prešlo se je na uzgoj malih
čistih hrastovih sastojina, koje se imaju u svrhu uzgoja pričuvaka
ostaviti kao cjelina, a to je bio opet povod, da se je na
zemljištima, koja nisu obrasla tratinom, i na kojima se nije
trebalo bojati korova, počelo rabiti sadnju žira


Kad su hrastove biljke ponešto odrasle, osnovalo se je
u svrhu zaštite tla, podstojnu sastojinu sjetvom, ili još bolje
podsadjivanjem bukovih ili grabovih biljaka. Podsadjivanje bukve,
koja kako je poznato vrlo povoljno djeluje na tlo, pokazalo se
je osobito uspješnim u onim krajevima, gdje je njezin porast,
mnogo sporiji od porasta hrašća, a to biva osobito na stojbinama,
koje su siromašne na vapnu.


Grab djeluje takodjer povoljno na tlo i na razvoj hrasta,
a, uz to raste dosta sporo, te kao drvo druge veličine uvijek




ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 64 —


zaostaje u visini za hrastom. Kao podstojna sastojina spriječava
svojim zasjenjivanjera, da se na hrastu nemogu razviti grane
i spavajuća oka. Lišćem opet popravlja tlo, te ga podjedno
zaštićuje, da ne obraste sa dračem. Takovo povoljno djelovanje
graba opaža se osobito u ouim sastojinama, koje su nastale
sadnjom žira, uz koji se kašnje naselio grab.


U novije doba, zaštićuju se pojedine hrpe hrastovih pričuvaka
na rubovima na taj način, da su oko njih zasadili uski
pojas bukovine. Ova bukovina imala je osim čuvanja i zasjenjivanja
debla uz to još i zadaću, da svojim lišćem popravlja tlo.


Svakako je uputno, da se kod osnivanja čistih kao i mješovitih
hrastovih sastojina najrigoroznije pazi na izbor stojbine, jer
šumar, koji misli, da je cijela njegova šuma za uzgoj hrasta
prikladna stoga, ako u njoj ima gdje gdje po koje lijepo uzraslo
stablo, može se ljuto prevariti.


Usprkos navedenog, neće se moći u Ceskoj napustiti sadnja
velikih hrastovih mladica na onim mjestima, gdje iniade mnogo
visoke divljači, te gdje se ograde iz različitih uzroka nemogu
postaviti, zatim za drvorede, te u opće gdje se hrast sadi u
dekorativne svrhe


Toliko 0 uzgoju hrasta na čistinama.


Kako je zadnjih 100 godina u Ceskoj provadjana većim
dijelom čista sječa, to i najveći dio sadašnjeg hrastovog podmladka
potiče iz onoga vremena, kada su sadili samo velike
hrastove mladice (Heister). Prema raznolikosti stojbine, te prema
načinu gojitbe tih sastojina, jest i uspjeh tih sadnja vrlo različit,
a pri osobito pomnom pripravljanju hrasta za pričuvke, postignuti
sn vrlo često povoljni uspjesi, koji nas, u koliko su
im bile ine okolnosti povoljne, podpuno zadovoljavaju. Ali u
onim slučajevima, gdje se na izbor stojbine nije dovoljno pazilo,
gdje se je sa valjanim ogojnim mjerama iz raznih razloga
škrtarilo nadalje gdje su hrastovi, kao pričuvci došli naglo u
posve slobodni položaj, — a to se odnosi na veliki dio hrastovog
današnjega naraštaja, — tamo neima nade, da će od tih njekad
sadjenih velikih hrastovih mladica, biti takova debla, koja bi




ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 65 —


mogla dati bezprikornu, krupnu i valjanu robu, sposobnu za
svjetsko tržište.


Mnogo povoljniji su odnošaji kod onog hrašća, koje je
uzraslo u naravno pomladjivanira mješovitim sastojinama, bilo
da je ondje od naravi niknulo, ili da je umjetno u iste zasadjeno.
No kako se u Ceskoj u ono doba rabilo naravno pomladjivanje
samo za jelove i bukove šume, a za pomladjivanje
hrastovih šuma rabila se pretežno, dapače skoro izključivo
čista sječa, to ima u Ceskoj razmjerno vrlo malo lijepih, naravnim
načinom, odnosno tomu načinu sličnom umjetnom načinu
podignutih hrastika.


Prilike, pod kojima se po potonjem umjetnom načinu podižu
hrastici, jesu u cijelosti povoljne, te mnogo bliže razvoju hrasta
u naravnoj šumi. Gospodarskom cilju, koji teži za uzgojem
debelih i vrijednih stabala iz tog naraštaja, dati će se obzirom
na te povoljne prilike dosta približiti. Predpostavimo li, da sastojina
sa dobom od 100 godina stupa u stadij naravnog pomladjivanja,
to moramo računati, da do konačnog dovršenja
tog pomladjivanja treba 30 do 40 godina. Za to vrijeme, mora
se sa hrastovim pričuvcima shodno postupati, t. j . mora ih
se kako smo već spominjali, držati u primjerenom sklopu \\ijm
moramo drugim kojim načinom pribaviti nužnu zaštitu debla i
korjenja, da time osujetimo one zle posljedice, kojima su
hrastovi pričuvci izvrženi, kad ih napomenute zaštite lišimo.
Takove ogojne mjere, valja provadjati barem sve do 140 godine,
pošto se iza te starosti dotične zle posliedice na hrašću nepokazuju
više tako napadno.


Dok su se još naravna pomladjivanja izvadjala po načelima
Hartigovim, t. j . tako zvanim slabim progaljivanjem, tako dugo
bio je prostor za pomladjivanje u takim sastojinama vrlo ograničen.
Naročito nije se mogla sadnja odmah s početka u većoj
mjeri provesti, kako je to nužno pri osnivanju mješovitih sastojina,
već je bila u prvi mah ograničena samo na veće čistine,
a najvećim dijelom mogla se je istom pod konac t. j . prije
dovršnog sijeka podpuno dovršiti.




ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 66 —


Sadašnji bavarski način, koji se sve više upotrebljuje,
pruža šumaru u pogledu sadnje hrasta, što se tiče prostora i
vremena mnogom više slobode.


Taj način pruža mu mogućnost, da može po volji i prema
potrebi u zgodno vrijeme već u početku pomladjivanja ili kašnje,
sastojinu progaliti ili pako provesti mjestimični kružni sijek
(Kesselhieb).


Sto se tiče načina, to se može hrast u takove sječine raznovrstno
zasaditi. Velike hrastove mladice, kakove su u prvasnja
vremena sadili, da ih divljač neošteti, nesade se sada već skoro
nigdje: jer gdje imade mnogo divljači, tamo se moraju površine,
koje se pomladjuju, bezuvjetno kojim god načinom zaštititi.
Gdje se je bojati drača, tamo bi bilo dobro, da se rabe hrastove
biljke, a gdje je još zemljište lako zasjenjeno od preostalog
drvlja, te gdje nije opasnosti, da bi mogao u većoj
mjeri drač prevladati,, tamo je svakako najzgodnija sadnja žira
i to na krpe, ali prije toga treba zemljište prirediti. Pri tom
nevalja previše štediti sa žirom, jer ako gdje biljke pregusto
i izrastu, mogu se oprezno izvaditi i gdje drugdje presaditi.


Nekoje šumske uprave u južnoj Češkoj, postigle su sa uzgojem
hrasta u mješovitoj sastojini, osobito sa bukvom, vrlo
lijepe, dapače uzorne uspjehe.


Razumije se samo sobom, da uzgoj hrasta u mješovitim,
naravno pomladjenim sastojinama, stavlja mnogo veće zahtjeve
na djelovanje šumara, nego u onim sastojinama, koje su umjetnim
pošumljenjem nastale. Osobita poranja mora se posvećivati,
odnošaju hrasta prema primješanoj bukvi, da od nje nebude
hrast zagušen, osobito, ako od hrasta brže raste, pa je često
nužno, da se prema potrebi bukva prevrši.


No prije nego završimo, nesmijemo zaboraviti da spomenemo
kako bi se moralo postupati sa onim hrastovima, koji su nastali
slučajno kroz raznašanje žira po kreštelicama, te su pojedince ili
u hrpama raznim sastojinama primješani, a žele se ostaviti za
pričuvke. Pošto se naglo, svake zasjene sa strane oslobodjeni
hrastovi, poradi raznih mana, kao izbijanja spavajućih pupoljaka




ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 67 —


sušenja vrha, raznih bolesti itd. moraju kako smo već spomenuli
prerano odstraniti, to se ovom zlu može bar donekle doskočiti
time, da se to drveće jakim proredjivanjem ili prebiranjem okolišnih
stabala, malo po malo priuči na osamljeni položaj. Uslijed
povećanog užitka svjetla, može se onda gornja krošnja slobodnije
i ljepše razvijati, čime se ujedno spriječava razvitak spavajućih
oka Ujedno se u isto vrijeme ispod tog drvlja može lijepo
razvijati podmladak, sve do 3o. i 40. godine Ako su takove sastojine
hrastovih pričuvaka na ovećoj površini, tada se ispod
istih ima u svrhu zaštite tla zasaditi ili zasijati bukva ili grab.


Iz svega predidućeg razmatranja možemo razabrati, da
uzgoj hrastovine tim bolje uspjeva, čim se pojedini načini kultiviranja
više približavaju naravi, te čim su bliži onom prirodnom
razvoju, koji je utjecao na stare hrastove, koji su u prašumama
nastali.


Iskustvo, koje je do sada šumarska nauka na tom polju
sakupila, uči nas, da se uzgoj hrasta neda svesti na kojekakove
ishitrene umjetne načine, koji se od naravi daleko udaljuju.
Upravo hrast, kao malo koje drugo drvo, zahtjeva naravne
prilike za klicanje, a pogotovo zahtjeva ih za dalnji razvoj sve
do kasne starosti, ako se od njega očekiva, da postane stablo,
koje će dati drvo, sposobno za svaku tehničku porabu. Čitavi
dakle rad šumara, morao bi ići za tim, da se iznadje i usavrši
takav način uzgoja hrastovine, koji bi njegovim fiziološkim zahtjevima
i njegovom naravnom razvoju podpuno udovoljavao, a
ujedno omogućio uzgoj pričuvaka, u svrhu proizvodnje tehničkog
drva jakih dimenzija, bez da se povisiva obhodnja glavne sastojine.
Prema današnjem smijeru šumarske nauke, koja ide za
sastojinskim gospodarenjem na najmanjoj plohi, biti će mjesta
i za uzgoj hrastovine prema gore spomenutom načinu i to tim
više, što moderno šumsko gospodarstvo ne stoji više na tom
temelju, da stabla pojedine sastojine upravo moraju biti podjednake
starosti.


I šumarski stručnjaci u onim krajevima Njemačke, koji se
bave sa uzgojem hrasta, rade na sličnom problemu U njihovim




ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 68 —


šumama, manjkaju stanoviti dobni razredi hrasta, a nekoji šu


marski stručnjaci iz Bavarske zahtjevaju, da bi se za neko


vrijeme sječa starodrevnih hrastova u Spessartu usporila, dok


dorastu mladje sastojine, a potreba na hrastovu drvo, da bi se


za te vrijeme pokrila povećanim uvozom, i tako pomanjkanju


dobnih razreda bar donekle doskočilo.


U bavarskim, pruskim, badenskim i hessenskim državnim
šumama, rade takodjer već kroz decenije na tom, da šumsko
uzgojnim i gojitbenim mjerama, koje se temelje na naravnom
pomladjivanju, omoguće uzgoj hrastovine, jakih dimezija i to
na temelju racionalnog uzgoja pričuvaka, a da kraj toga ophodnju
ne povise.


Naravno pomladjivanje hrasta, provadjaju na taj način, da
u žirovnim godinama ispod rodnih hrastova u jeseni prirede tlo,
a kad žir odpadne, da te hrastove posjeku Osim toga nalazimo
kod njih mjestimičnu sadnju žira, pod lakom zasjenom borovih
sastojina, koje su prije toga proredjeni bili, zatim sadnju žira
u bukovim sastojinama, koji se pomladjuju oplodnom sječom,
dakle svagdje gdje je to samo moguće, rabe sadnju žira, a u
odraslijim hrastovim sastojinama, osnivaju u svrhu zaštite tla,
gdje je to ikako moguće bukovu podstojnu sastojinu, i to
umjetnim ili naravnim načinom.


Kao sredstvo gojitbe, nalazimo često obrezivanje i kljaštrenje
hrastovih grana, a na stojbinama, gdje bukva od hrasta
brže raste, kljaštre i prevršuju bukovinu na korist hrasta.


Bukova podstojna sastojina, koja se nalazi ispod hrastovih
pričuvaka, ostaje pod njima i za vrijeme druge ophodnje, u svrhu
zasjenjivanja deblovine, a troškovi osnivanja bukove sastojine,
pokrivaju se predužitcima i medjutimnim užitcima. Osim što
bukva koristi hrastu zasjenom, koristi ona i time što svojim
lišćem proizvadja humus i popravlja to.


U tom pogledu je za razne pokuse i istraživanja još širom
otvoreno radno polje, a sveta je dužnost šumarstva, da se produkcija
tako ´plemenitog drva ne samo uzdrži, nego da se i
postignu načini, kako će se polučiti čim bolji uspjesi. Dakako




ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 31     <-- 31 -->        PDF

- 69 —
da i u tom pogledu, kao i kog svakog šumsko uzgojnog rada
u pojačanom smislu vrijedi rečenica, kneza Ivana Adolfa
Scliwarzenberga, što ju je još godine 1660 izrekao:


Neka se u svakom radu uvijek misli više na korist potomstva,
nego na korist onih, koji sada žive! V. Č.


Osobne vijesti.


Kr. zem vlada, o za b. i n., obnašla je naredbom od 16 siječnja 1912.
br. 959. Andriji Pe t rac i ću, kr. kot. šumaru gradiške imovne obćine
i suplentu kr. šum. akademije u Zagrebu, njegovu, g. 1907. u sveučilištu
u Miinchenu stečenom, a od c. kr ministarstva za bogoštovje i nastavu
u Beču odpisom od 17. prosinca 1910. br 45.626. za visoku školu za
kulturu tla u Beču, nostrificiranom doktoratu državnoga gospodarstva, pri
znati valjanost i sva s time skopčana prava na području kraljevine Hrvatske
i Slavonije.


Član I. razreda B r o s i g Rudolf, knez jiadšumar, Svratka u Češkoj,
imenovan je začastnim gradjaninom općine »Češke Milovy«.


I Milan M i r k o v i č, kr. kot. šumar u Irigu, umro je prošlog mjeseca
u dobi od 51 godine. Pokojnik rodio se je u Ogaru u Slavoniji, šumarske
nauke svršio je g. 1885 u Križevcima, te je službovaokod kr. zem.
vlade, odjela za unut. poslove u Zagrebu, kod petrov. im^v obćine u
Moroviću, kao obć. šumar u Sv. Ivanu Zelina, odkuda je godine 1896,
došao kao kr kot. šumar u Irig, gdje služio u istom svojstvu sve do
svoje smrti. Lahka mu zemlja!


Društvene vijesti.


Zakladi u spomen Andrije Borošića. Na odar pokojnog kr kotarskog
šumara Bože Kranjca položio je kr. žup. šumarski nadzornik Gjuro Cesarić
vijenac, dočim su ostali kolege radi kratkoće vremena u mjesto
vijenca u gore navedenu zakladu doprinjeli i to:


Kr. kotarski šumari Adolfo Dumendjić 10 K, Aleksander pl. Koroskeny
10 K Rudolf Kolbaš 6 K. zatim:


Od strane vlastelinstva valpovačkog: šumarski nadzornik Stjepan pl.
Hankony 10 K, šumari Stjepan Kopf 5 K, Lav Krnić 5 K, Ladislav pl.
Rozgony 5 K, Krešimir Mifka 5 K, šumarski pristav Vjenceslav Zeithammer
3 K.


Od strane vlastelinstva bizova-^kog: šumarnik Albert Goderer 4 K,
nadšumar Andrija Gettwert 4 K, šumari Josip Fey 2 K, Melkior Lukenić
2 K, Ferdo Dvoržak 1 K. šumarski pristav Robert Steger 2 K, šumarski
vježbenik Josip Fichtner 1 K


Od strane vlastelinstva djakovačkog: šumarnik Rudolf Maraković 5 K
šumaiski procjenitelj Josip Hefner 2 K, šumar Mijo Marušić 2 K, Gjuro
Strapajević 2 K.


Pripomoćnoj zakladi (K6roskeny) Pristupio je g. Rudolf Brosig.
knez. nadšumar u Milovy u Češkoj i V, Čmelik, kr. ž. š. nadz. u Zagrebu,
uplativ svaki po 10 kruna.