DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 20 <-- 20 --> PDF |
-5Š Videći, da tim načinom nemogu uspjeti, pokušali su tu svrhu postići umjetnim pošumljivanjem i to sa podpunim zasijavanjem čistina. Iz starih šumskih spisa i računa doznajemo, da su izprva sjemenje raznovrstnog drveća, sa žirom skupa sipali u velike vreće, dobro ga smiješali, te ga omaške sijali ili na skroz nepripravljenu ili na mjestimice motikom prekopanu zemlju, te tada sjeme grabljama ili drljačom pod zemlju zagrabljali, odnosno zadrljali. U onim rijedkim slučajevima, kada sjeme drugih vrsta drveća nije u opće niknulo ili je niknulo vrlo slabo, kao i tamo, gdje je inteligentni i dalekovidni šumar poraslu sastojinu već u najranijoj dobi pročistio, te i pri daljnjoj gojitbi pripazio na uzgajanje hrastovog podmladka, uzrasle su iz takove pune sjetve mjestimice dosta dobre, a na mjestima upravo uzorne mješovite sastojine, u kojima je hrast, u koliko mu je stojbina prijala, zastupan u onoj množini, koja odgovara gospodarskim svrhama. U najviše slučajeva, uspjeo je tako sijani hrast u istinu vrlo slabo, jer ako je koji žir i izmakao oku gladnih kreštelica, miševa, fazana itd. te izniknuo, nadrasle su ga i zasjenile biljke drugog brže rastućega drveća, a konačno ga i zagušile, čega radi u većini tada osnovanih sastojina hrast posvema manjka. Iza pune sjetve došla je sjetva na krpe ili redove, a i sam žir zakapan je puno bolje, no ni ovaj način sjetve nije postigao povoljan uspjeh. Skoro svaki od starih stručnjaka imao je u mladjim godinama sjegurno prilike, da se upozna sa ovakovom mješovitom sastojinom, proizašlom iz sjetve žira ,u redove, te si je uzalud razbijao glavu, kako bi iz takove mješovite sastojine pročišćavanjem stvorio nešto što bi bar donekle valjano bilo, no to je bio obično uzaludan posao. Takova mješavina sastojala se je iz jednog reda bora, jednog reda hrasta pa reda smreke, pa opet hrasta itd. Hrast se je nalazio u toj mješavini samo sporadično, u vrlo kukavnim zakržljalim ekseraplarima, a smreka opet uzrasla je tanka kao konoplja, žuta i kržljava od bolesti. Vrhu njih širio se je bor, modrozelen, silno razgranjen, sa granama sve do zemlje, više sličan slobodno uz |