DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1912 str. 3     <-- 3 -->        PDF

BROJ 3. U ZAGREBU, 1. OŽUJKA 1912. GOD. XXXVI.


ŠUMARSKI tlŠT


Pretplat a za nečlanove K 12 na godinu. — Članovi šumar društva dobivaju list bezplatno.


— Članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove podupirajuće K 20. — Za redovite
članove I razreda K 10 i 2 K pristupnine. — Za lugarsko osoblje K 2 i 1 K pristupnine i za
>Šum. liste K 4 u ime pretplate. — »Lugarski viestnik« dobivaju članovi lugari badava. Pojedini
broj »Šum. lista« stoji 1 K. Članarinu i pretplatu na list prima predsjedništvo društva.
Uvrstbina za oglase: za 1 stranicu 16 K; za pol stranice 9 K; za trećinu stranice 7 K;


četvrt stranice 6 K. — Kod višekratnog uvrštenja primjereni popust.


Šumarski grijesi.


upravo je tradicionalan običaj našeg »Šumarskog Lista«
da izbjegava iole osobnim polemikama i kako se za strukovno
glasilo i patri samo stvarnim i strukovnim polemikam svoje
stupce otvara. Mora dakle svaki pisac ako neće da mu urednik
njegovu muku nespravi u Lethe, recte urednički koš, izbjegavati
oštrijoj ocjeni sadašnjeg šumarskog gospodarstva, da nebude
zamjere, svadje i oštre replike, duplike i t. d.


Pa ipak bi po momu nazora bilo nuždno, da naš Š. L.
nedonaša samo pohvalnih ocjena raznih radnja strukovnih i gospodarstvenih
načela, uz svrsi shodno izvedenje istih u šumarskoj
praksi, nego da kadkada iztakne i naše i naših predšastnika
grijehe, i time mladje od sličnih grijeha odvrati.


Istina je doduše, da naši grijesi u šumskom gospodarstvu
opažaju se davno tek nakon naše smrti, pak je i to može biti
i razlog, da se nikomu neda prigovarati djelima preminulih po
onoj »de mortuis nihil nisi bene".


Ali treba da mi s tim običajem prekinemo, te da za vremena
iznesemo mane, koje se počinjaju na uštrb šuma, jer
ćemo time poslužiti ne samo gospodaru šume nego i mladjima
šumarima a naročito cijeloj našoj zemlji, kojoj kako je poznato
veliki dio financijalne snage u šumi leži.


Stoga ćemo ovdje opisati grijehe davno već preminulih
nam drugova, neoznačujući pobliže mjesta gdje smo -ih motrili.