DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 338 — Njegovanje dakle sastojine nije ništa drugo tiego li samo reguliranje sklopa. U uskom sklopu dobijemo dakle punije stablo, čisto od grana, ravnoga i dugačkoga debla t. j . stablo sa krošnjom na vrhu, nasuprot pako na slobodnom prostoru stablo slabije kakvoće, ali debelo. Ta su nam svojstva sklopa dobro poznata, nu poteškoće, -da ta svojstva izrabimo za njegu sastojine, leže samo u tome, da pogodimo ono povoljno izjednjačenje, koje je kadro dovesti u sklad štetno djelovanje slobodnijega prostora na faktore, i koristne uplive, koji čine sastojinu vrjednijom. Pošto traženje svrsi shodnoga stupnja sklopa čini jezgru uzgoja sastojine, to ćemo s tim i pozabaviti. Za to se ne mogu općenite norme postaviti s razloga, što se, ne gledeći na to, da nadasve promjenljiva stojbina znatnu ulogu igra kod rašćenja šumskoga drveća, takodjer i razlika u fiziološkim svojstvima vrsti drveća gledom na mjerodavne faktore, t. j . zahtjev svjetla, razvoj krošnje i debla, zatim na visni rast mora pri tome osobito u obzir uzeti. Ob ovim trim faktorima sada ćemo u kratko raspravljati. 1. Zahtjev svjetla. Poznato je, da se naše sastojinsko drveće prema potrebi svjetla različito odnosi, te da je i u pogledu razvoja krošnje različito. Od naših glavnih vrsti jesu n. pr. ariš, hrast i breza, koje osobito svjetlo ljube, dočim bukva i jela podnašaju sjenu. Prve vrsti dakle više trebaju prostora za svoj razvoj, nego li zadnje. Za razvoj krošnje trebaju listače uopće više prostora, nego li četinjače. Iz toga odnošaja za uzgoj i njegu sastojine slijedi vrlo važan zaključak, da na jednakoj površini i kod jednake visine stabla mnogo više takovih im ade, koje sjenu ljube, nego li onih svjetlo Ijubećih. Ako pri 20 m stabalnoj visini na jednoj srednjoj boniteti jele možemo nabrojiti 1500 jelovih ili 100 bukovih stabala, to |