DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 392 šume, podnipošfo nestoji. Pričuvci visokoga uzgoja morali bi i tada široke godove razvijati, kada se je kasnija podstojna sastojina sklopila, što se takodjer s opaženim činjenicama ne slaže. Nadalje bi morao u gustim mladicama prirast u onoj mjeri padati, kako sklop krošanja biva gušći i rasvjetljeni dio krošnje biva manji, nikada se ali ne bi smio opaziti iznenadan pad prirasta, kako se to skoro redovito u mladim smrekovim sastojinama u dobi letava opaziti može. Svagdje u prirodi vlada svrsishodni princip, da drveće kao što i sve druge višje ustrojene biline, imade mnoge organe, pomoću kojih je u stanju štetno djelovanje prevelike jakosti svjetla oslabiti i iste prema potrebi regulirati, iz česa slijedi, da svjetlo nije valjda u tako silnoj i u svakoj mjeri po biljke probitačno, jer bi bilo nepojmljivo, da bi se biljka proti onome branila, što joj prija. Ove činjenice, a još više uporabiva i temeljna iztraživanja velikoga bečkoga fiziologa Wiesner a na području užitka svjetla po bilinarna dovoljno pokazuju, da je takodjer i svjetlo jedan stojbinski faktor, koji jedva igdje u nedostatnoj mjeri na raspolaganje stoji, radi česa bi i nazore i zaključci naših šumarskih veterana o važnosti svjetla za drveće trebalo predati zaboravi. Medju navedenim činjenicama vrijedno je naročito nješto pobližje razjasniti, onu, kako pada debljinski rast nastupom sklopa sastojine. To iznenadno padanje debljinskoga rasta na njeki niži stupanj, iza kako je isti prije nastupa gustoga skopa živahno i trajno napredovao dopušta shvaćanje, da su nastupom sklopa najmanje dva, ako ne i više, važna stojbinska faktora istodobno oslabiti morala, jer ako bi samo jedan vegetativni uvjet oslabio, kako to oni uzimaju, koji drže, da je umanjeno djelovanje svijetla krivo tako, svome nazatku prirasta, to bi se pošto se slabljenje prirastne djelatnosti ipak samo onako slabo opaža, kako sklop biva gušći, moglo takovo shvaćanje protumačiti vazda samo kao neko polagano nastupajuće i isto tako polagano napredujuće popuštanje u prirastu. Do boljega razjašnjenja u govoru stojećega pojava dolazi se i na temelju shvaćanja, da isti pojav stoji u uzročnom sa |