DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 428 —


Poučni izlet članova hrv,-slav. šumarskoga
društva u sume gradiške imovne obćine i
cerničkoga vlastelinstva.


Prema ustanovljenom programu sastadoše se društveni
članovi nakon glavne skupštine dne 5. kolovoza o. g. poslije
podne na drž. kolodvoru u Zagrebu, odakle su sa popodnevnim
tuzovlakom u posebno prikopčanim dvima kolima odputovali u
Novugradišku.


Pošto su I. i II, podpredsjednik bili zapriječeni kod izleta
sudjelovati, to je vodstvo ekskurzije ovlaštenjem predsjedničtva
dobrohotno preuzeo nadšumarnik otočke im. obćine g. Šandor
Pere.


Već za vrijeme same vožnje u onoj velikoj i nesnosnoj
ljetnoj sparini u željezničkim kolima, zabaviše se izletnici u razgovoru
i promatranjem raznih objekta, koje smo putem imali
prilike primjetiti.


Tako pilanu tvrdke Deutsch na stanici u Turopolju, koja
će za kratko uporabiti i one prastare, već odavna za sječu
prezrele hrastove sastojine obće poznatog Turopoljskog luga,
što se još uočuju uz desnu stranu pruge kod spomenute stanice
Turopolje.


Zanimiv objekt za izletnike, koji tečajem zadnjih dviju h
godina nisu ovom prugom putovali, bijahu svakako uz željezničku
prugu u okolici Lekenika ležeće mlade hrastove sastojine
vlastelinstva Thurn i Taxisa zatim šuma »Dužica« vlastel. zagr.
nadbiskupije, koje, kao što je to u ovom listu bilo već mnogo
spominjano, bijahu od medljike najžešće napadnute. Pošto su sva
zaražena stabla prije dvije, odnosno djelomično i lanjske godine
izvadjena i poradjena, to na rijetko preostala ona zdrava i
mlada stabla podaju na prvi pogled doista vrlo čudnu sliku tih,
po medljiki tako grozno opustošenih sastojina, da neće ino
preostati, van njeke od tih sastojina posve izkrčiti i na novo
kultivirati.




ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 429 —


U Okučanima primjetismo pilanu tvrdke Turković iz Rieke
koja izradjuje bukovinu iz drž. šuma, ležećih s ovu stranu
»Psunja«, koja gravitira prama Okučanima.


Kod toga je kr. nadsavjetnik g. Kuzma, koji je svojedobno
u tim predjelima službovao, učestnicima pomoćju vojničke specialne
karte razložio razprostranjenost i položaj upitnih šuma.
Pilana postoji već oko 10 g., a za exploataciju sastojina služe
se posebno izvedenom šumskom željeznicom. Ujedno nam se odavle
pružio lijep pogled i na sam Psunj, na kojem smo sutradan s onu
drugu stranu imali razgledati zanimivi objekt našeg izleta »žicani
«.


Kod Novske bijaše predmet živahnog razgovora mlada sastojina
koja je bila u proljeću g. 1892. uništena onim poznatim ciklonom,
neobične žestine, koji je prevalio i smrvio željezničke vagone,
poskidao krovove sa kuća, čupao i prelamao stara hrastova
stabla, a cijelu jednu mladju sastojinu, u površini preko 30 jutara,
koja nam se obnovljena vidiku pruža, posve poharačio. Tim živahniji
bijaše taj razgovor, što je upravo 20 godina proteklo, što
smo njeki učestnici ovog izleta kao slušatelji križevačkog zavoda
ovom istom prugom odmah dan iza ove katastrofe, odnosno
sa I. slijedećim vlakom putovali na ekskurziju u šume brodske
i petrovaradinske im. obćine, te smo na svoje oči i užas mogli
viditi posljedice te grozne elementarne nesreće, a i ranjenika,
liječnika iz Sarajeva, ležećeg sa odrubljenim obadvima nogama,


U postaji Novska ušao je u vlak nadšurtiar gradiške imovne
obćine Dragutin Hradil, koji je izletnike kao na teritoriju gradiške
im. obćine od strane im. obćine pozdravio, a ujedno svim
učestnicima razdijelio cedulje sa naznakom opredijeljenih im
stanova.


U 7»6 sati po podne stigosmo u Novu Gradišku, gdje se
na kolodvoru okupilo činovničtvo gradiške imovne obćine na
čelu sa šumarnikom i zamjenikom upravitelja gradiške im. obć.
Bogoslavom Hajekom i mjestnim poslovodjom šumarnikom Vjenceslavom
Potočnjakom, a bijahu prisutni i zamjenik vlad. povjer.
za gradišku im. obćinu Dr. Ivan Guttner i trgovištni načelnik
Ivan Kramarić.




ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 430 —


Izletnici odpraćeni u grad porazmjestiše se u opredijeljene
im stanove, a nakon toga sastadoše se na večeru u bašći svratišta
»Nadvojvoda Dragutin«, gdje se pozdraviše sa onim kolegama,
koji ne bijahu u Zagrebu na skupštini, već su izravno
iz obližnjih krajeva doputovali u Novu Gradišku na izlet. Tu se
uz prijateljski razgovor razvila posve nevezana i ugodna zabava,
dok po malo izletnici, umorni od puta i predmijevom na
sutrašnji naporniji izlet, ne krenuše na počinak,


Slijedeći dan u jutro oko 7» 7 sati posjedasmo u pripravljena
kola, s kojima se odvezosmo preko Cernika u sv. Rok,
Tu sidjosmo s kola, a nakon kratkog čekanja dojuri iza zaravanka
šumsko-industrijalna željeznica vlastelinstva Cernik, izkićena
zelenilom i trobojnicama.


Tu nas u kratko pozdravi vlastelin Bois de Chesne, vlastnik
željeznice, žicare i vlastelinstva Cernik, a po tom odvezosmo
se istom željeznicom do iztovarišta žicare na podnožju brda
»Psunj«. Sama vožnja vrlo se ugodno doimlje, jer smo se iz
ravnice, krivudajući izmedju brežuljaka u dolini potoka »Mačarnica
«, sve više približavali brdu Psunj, nadalje, što se već iz
daleka za vrijeme same vožnje dobro izdjevala prosjeka na
brdu »Psunj«, kojom žicara prolazi.


Za orientiranje vrlo nam dobro poslužila pregledna relief
karta predjela »Psunj«, sa urisanim šumama drž. šum. erara,
vrlo točno i umjetnički izradjena po šum. nadsavjetniku Gjuli
Kuzma, koju je isti za porabu izletnika dobrohotno sobom ponio,
a iz koje smo mogli plastički viditi dolinu, kojom željeznica
prolazi i pravac, kojim je žicara izvedena, zajedno sa položajem
ostalih gorskih kosa i šumskih predjela, gravitirajućih
prema žicari.


Šumsko ind. željeznica vrlo je lijepo i solidno izvedena,
što se dade suditi već po sigurnosti, brzini i mirnoći same
vožnje. Cijela pruga željeznice počam od stanice žicare (iztovarišta)
do pilane i kemičke tvornice u Cerniku iznosi 9 klmt.
Pretežno je gravitaciona. Vozi brzinom od 15 kim. na sat, a
dnevno obći 7 puta. Za pogon rabi lokomotiva od 60 H. P.,
a težka je 50 tona.




ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 431 —


Točno u 8 sati stigosmo do žicare i to do postaje za
istovarivanje. Ta je žicara uredjena na najmoderniji način po
njemačkom sistemu. Stabilna je, dakle gradjena za dulje vremena,
s toga je tako smještena, da se njom [može lagano sa
mnogo bližih i dalnjih okolnih sječina spuštati drvo u dolinudo
koje je izvedena šumska željeznica. Ova je žicara duga


3.300 mt. Od iztoVarišta pak do vrha zvanog »Kidi« dugačka
je 2.500 mt., a razlika visine od iztovarišta pak do vrha »Kidi«
iznosi 250 mt., dočim je nadmorska visina »Kidi« S20 mt. Od
vrha »Kidi« spušta se žicara preko na drugu [stranu »Psunja«
u duljini od 800 mt. kroz šumu drž. šumskog erara. Tamo je
postaja za iztovarivanje, na kojoj se sada utovaruje bukovo
drvo iz dviju sječina drž. šum. erara, koje je sječine vlastelinstvo
Cernik prekupilo od tvrdke Ivana Turkovića iz Rieke.
Kod postaje za istovarivanje točno smo pregledali uredjaj
žicare, a tumačem bio nam je sam vlastelin Bois de Chesne.
Žicara je bila upravo u radnji, pa nam je bilo moći tim laglje
točno razviditi djelovanje i svrhu njenih pojedinih dijelova.


Cijela naprava izvedena je solidno pod čvrstom i nadkritom
sušom. Do suše nalazi se omanja zidana zgrada, u kojoj je uz
ino smješten parostrOj od 15 H. P., koji rabi za pogon žicare.


Žicara sastoji se iz tri žična užeta, i to iz dvijuh nosilaca,
od kojih jedna služi za spuštanje, odnosno nošenje tereta,
dočim se drugom nosilicom prazne naprave, koje služe za nošenje
tereta, vraćaju natrag na utovarište, zatim od treće žice
zvane »poteznice«, naime od pomičnog užeta bez kraja, a
uslijed ovog užeta bez kraja izgledje na prvi pogled, Jcao da
žicara sastoji iz 2 para žica. Nosilice su napete i čvrsto prir
vezane na posebnim napravama, namještenim na jakim tramoh
vima kod utovarišta i istovarišta, zatim na posebnim jakim pod-
pornjacima, takodjer izvedenim iz debelih hrastovih greda. Ovi
podpornjaei postavljeni su uzduž žicara u poprečnom razmaku
od 400 mt-, a najdulji razmak kroz jednu oveću uvalu iznosi
720 mt. Podpornjaei služe u svrhu, da se njima učvrste žice i
nosilice, a ujedno imade na njima oslon žica poteznica, počivajući
na posebnim, kolutićima.; .;.,. . . :´. - --i ; .. i




ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 432 —


Pomoćju pođpornjaka laglje je i žice napeti, jer samo napinjanje
vrlo je važna i tegotna stvar. Bez pođpornjaka nebi
bilo moguće napeti žicu na cijelu duljinu žicare. Nadalje bi
kod prevelikog razmaka pođpornjaka žica pravila preveliki luk
uslijed vlastite težine i težine tereta, a nebi mogla podnašati
ni toliki teret.


Žica nosilica, koja nosi teret i na kojoj se odpremaju drva,
debela je 30 mm. Žica, kojom se prazne naprave, koje služe
za nošenje i pričvršćivanje tereta vraćaju natrag na utovarište,
a isto tako i žica poteznica, imadu debljinu od 18 mm. Žice
imadu veliku elastičnost ´i čvrstoću, izvedene su iz najboljeg
ljevanog željeza, a izpletene iz sijaset tankih žica od 1 mm.
promjera. Po žici spušta se teret okruglo od 1 m3, a spuštaju
se i trupci i cjepanice.


Kako je spomenuto, kola sa teretom teku po žicari na
»nosilicama0, a miču se pomoćju »poteznice*.


Drvo se doprema na slijedeći način: Ka žici »nosilici«
obješena je posebna kuka sa kotačem, tako, da se taj kotač
može po žici slobodno kretati. Ako se spuštaju trupci, potrebne
su dvije kuke, na kojima se nalaze lanci, sa kojima se uz pripomoć
željeznih klanfa pričvrste trupci. Za spuštanje cjepanica
dovoljna je jedna kuka, na koju se objesi posebna sprava,
naime željezni okvir sa točnim sadržajem od 1 kub. met. 1000
klgr., a praktično je tako udešena, da iz toga okvira ne treba
drva iztovarivati, već se odkopčaju dvije donje prečke okvira i
cio sadržaj izpadne na polje.


Sa spomenutom kukom jest teret pričvršćen na žicu poteznicu
(uže bez kraja) pomoćju posebno udešenih kliješta, a
kako se poteznica kreće, tako vuče i sobom teret na istovarište
i opet prazne naprave za tovarenje natrag na utovarište.


Novost i najvažnije kod ove žicare jest automatsko odpiranje
klješta, To je posebno udešena sprava sa polugom. Čim
teret prispije na iztovarište pod šušu, sama se automatski prebaci
jedna poluga, koja otvori klješta, a time teret nije više u
nikakom savezu sa uzetom bez kraja, već visi na kuki sa kotačem
posve slobodno jedino na žici nosilici, a žica poteznica




ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 433 —


nesmetano se kreće dalje svojim putem. Da neima tog automatskog
odpiranja, to bi se vazda, čim koji teret prispije na
istovarište, morala kretnja žicare obustaviti na vrijeme, dok ne
bi radnici teret odrješili od žice poteznice.


Od žice poteznice odrješeni teret odvuče radnik, koji teret
dočeka, dalje na žici nosilici do rampe, gdje ga istovari, a
odavle utovaruju se drva opet na industrijalnu željeznicu, kojom
se dalje otpremaju i to za tehničku porabu sposobni trupci na
pilanu, a ostalo bukovo drvo u Bantlinovu kemičku tvornicu u
Cerniku.


Nakon što je teret na rampi istovaren, odvuče radnik
kuku sa spravom za pričvršćenje drva u polukrugu po žici nosilici
do protivne strane, naime do nosilice, kojom se prazne
sprave vraćaju na utovarište. Tu se takodjer nalazi poluga, koja
se automatski sama prebaci i time sa klještima pričvrsti kuku
uz poteznicu, pak poteznica odvuče te naprave sobom dalje do
utovarišta. I tako se žicara neprestano kreće i radi. Isti je postupak
i kod postaje za utovarivanje kod primanja praznih naprava
i odpremanja tereta.


Poprečni razmak (udaljenost) jednog tereta od drugog iznosi
200 metara. Žicara može godišnje izvesti 40.000 kub. m.
drva. Brzina kojom se žicara okreće iznosi 2 met. po sekundi,
dakle za put, što ga teret prevali od utovarišta do istovarišta,
potrebno je pol sata.


Sa žicarom spojen je telefon, koji posreduje signale i
radnju izmedju postaje za utovarivanje i istovarišta.


Vrlo važan sastavni dio žicare jest zavor za zapiranje,
kojim posebni radnik ravna sa brzinom, kojom treba da se žicara
kreće, a ude-šen je tako, da se zaokretom jedne poluge
može kretnja, odnosno radnja žicare s mjesta obustaviti, ako je
za to sa telefonom dan znak sa utovarištne postaje, ili ako se
inače bud s kojeg razloga hoće radnju na kraće vrijeme obustaviti.


Lijevo i desno od žicare izveden je vrlo široki prosjek
da stabla, koja bi eventualno vjetar izvalio, ne dosegnu žice i
ne oštete ih.




ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 24     <-- 24 -->        PDF

434 —


C´1´.-..U savezu sa žicarom jesu i radničke kuće, podignute u
dolini kod istovarištne postaje za nastanbu namještenika i nadzirača
žicare.
Ova je žicara uredjena troškom od preko 120.000 K., odnosno
po kim. dodje stajati na 40.000 K. Posve točne podatke
o njenom trošku, kao i podatke o njenom rentabilités,
nema još ni samo vlastelinstvo. Izgradjena je pred tri godine,
a za vrijeme od 12 godina, u kojem bi se vremenu imala posve
amortizirati.


Nakon što smo kod istovarištne postaje točnije razgledali
uredjaj žicare, popesmo se do sidrišta »Kidi«, gdje je žicara
po posebnom njemačkom sistemu dvostruko usidrena i
odakle se, kako je spomenuto, spušta preko na drugu stranu
brda »Psunj«.


Uz put razmotrismo stojbinske i sastojinske odnošaje ove
vlastelinske šume, a kod podpornjaka, do kojih smo uz put
došli, raztumačio nam vlastnik žicare njihov uredjaj i svrhu.
Sa „sidrišta" pružio nam se lijep vidik i na izvedeni prosjek,
kuda je žicara položena, a još više na savsku dolinu


Pošto je vrijeme poodmaklo, a radi velike žege i napora
odustalo se, da se prema prvobitno ustanovljenom programu
spustimo kroz šumu drž. šumskog erara do postaje za utovarivanje,
već zakrenusmo na lijevo na „Ćakinu livadu« u hladovinu
na odmor, gdje nam je vlastelinstvo Cernik priredilo obilan
zajutrak.


Iza kratkog odmora podiže domaćina Bois de Chesne čašu
te u ime vlastelinstva Cernik pozdravi članove hrv.-slav. šum.
društva, naglasiv, da se vlastelinstvo smatra počašćenim, što se
hrv.-slav. šumar, društvo odlučilo razviditi njihove šume i njihova
industrijama poduzeća, pak želi, da sve vidjeno bude izletnicima
na korist.


Po tom je šum. nadsavjetnik Kuzma pozdravio kućedomaćina,
iztaknuv, da ga pozdravlja ne samo kao veleposjednika i
industrijalca, nego i kao našega kolegu šumara. (Rečeni vlastelin
je naime absolvirao i visoku šumarsku školu).




ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 435 -
Ujedno je kućedomaćina, pošto nije tofiko vješt hrvatskom
jeziku, zamolio šumarnika g. Hajeka, da izletnicima u kratko
ocrta i prikaže stanje o vlastelinskim šumama i o šumsko-gospodarskim
prilikama vlastelinstva.


Šume vlastelinstva Cernik zapremaju površinu od okruglo
9000 jutara, koje se prostiru na jugoistočnoj strani «Psunja«.


Najviša točka je Brezovo polje sa 984 m. nadmorske visine.
Tlo je vrlo plodno i za šumsku kulturu osobito prikladno
Sume su većinom ciste bukove i čiste hrastove sastojine. Za
šume jošte ne postoji gospodarstvena osnova, ali se ista nalazi
u izradbi.


Svrha je budućeg gospodarenja, da se bukvu izmijeni sa
rentabilnijimi vrsti drveća, ali da se i bukvu pridrži kao tlo poboljšajuću
vrst drva.


U ovim je vlastelinskim šumama zavedena s toga posebna
vrst sječe, a za pravo radi se o naknadnoj umjetnoj kulturi.


Sječina stavi se u predzabranu te se ostavi potrebiti broj
sjemenjaka. Gdje god to položaj i stojbina dopušta, provede
se umjetno pomladjenje sa hrastom.


U početku sadio se žir pod motiku, nu došlo se do nemila
iskustva, pak se s toga od toga odustalo, pa se pomladjuje sa
hrastovimi biljkami. Gdje nema izgleda, da bi hrast uspio, nastoji
se, da se u smjesi uz bukvu uzgoji jela. U tu se svrhu


odnosne sječine umjetno pomladjujuju sa jelovinu sadjenicami.
Tek na posve plitkom i lošem tlu, kao i na vrhuncima, pomladjuje
se sa borom.


Ovim načinom gospodarenja čini se za pravo pokus, jer
se predmnijeva, da će bukva jelu prerasti i podušiti.


Vlastelinstvo nada se ovom vrsti sječe u šumsko-ogojnom
pogledu povoljnom uspjehu. Ovu im nadu podaju uspjesi, polučeni
na „Papuku«, Vlastelinstvo dalo si je mnogo truda, da
prouči i nadje način, kako bi gledom na rentabilitet što uspješnije
exploatiralo svoje šume, a da ujedno osigura podpuno pomladjenje
sječina — i iste, koliko je to moguće, izmijeni sa
vrijednijima vrstima drveća.




ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 26     <-- 26 -->        PDF

- 436 —
Nadjoše, da su kod njih isti stojbinski i orografski odnošaji,
kao i na gori »Papuk«. Na Papuku provadjaju navodno
tamošnja vlastelinstva već odulje vremena ovu vrst sječe i način
pomladbe i to sa vrlo dobrim uspjehom. Osokoljeni tim, poprimiše
taj način i oni, jer im konvenira.


Skora će. ali ^budućnost pokazati, koliko se možda u
ogojnom pogledu griešilo.


Na ovu je vrst šumskog gospodarenja vlastelinstvo i prisiljeno
uslijed velikih investicija, uloženih u šum. industrijalnu
željeznieu, žicaru i ina prometila, kao suhe spuzaljke, koje smo
takodjer imali priliku vidjeti itd., koje investicije zahtijevaju, da
se pojedini šumski predjeli, do kojih su ta prometila izvedena,
u što kraćem vremenu eksploatišu i svojoj svrsi privedu. ´Nadalje
je rečeno vlastelinstvo i posebnim ugovorom vezano na
prama Bantlinskoj kemičkoj tvornici d. d. u Cerniku da istoj
godišnje stavlja za porabu stanoviti veliki kvantum bukovog
drva.


Upravo s tog razloga, a s druge strane, da još njeko
vrijeme pričuva svoje mladje sastojine, prekupilo je vlastelinstvo
od tvrdke Turković iz Rieke dvije sječine iz šuma drž. šumskog
erara u Psunju, iz kojih se sječina i sada pomoćju žicare izvaža
drvo, a sjegurno je, da će vlastelinstvo nastojati iz rečenih
drž. šuma za svoju porabu dobaviti i dalnjih sastojina.


Pošto se dovoljno odmorismo, povratismo se do istovarišta
žicare. Tu ponovno posjedasmo u kola industrijalne željeznice
i odvezosmo se do parne pilane vlastelinstva Cernik u
Cerniku. U pilani nijesmo se dugo zadržavali, jedno stoga jer
nam nije dostajalo vremena, a drugo, što su svi izletnici imali
prilike već mnogo sličnih pilana vidjeti.


U toj pilani režu se za tehničku porabu sposobni bukovi
trupci u daske, daščice, bukove frize i razni ini bukovi
polufabrikati, koji rabe za pravljenje pokućtva.


Najvažnije u toj pilani jest parenje bukova drva. Drvo postaje
tim trajnije i dobiva ljepšu boju. Vlastelinstvo imade u
Novoj Gradiški i posebnu svoju tvornicu za izradjivanje razno




ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 437 nr.
vrstnog pokućtva iz bukovog drva, koja vrlo dobro uspjeva,
nu nije nam dostajalo vremena, da si tu tvornicu razgledamo,
kako je to bilo namjeravano.


Po tom razgledasmo u neposrednoj blizini nalazeću se
Bantlinovu kemičku tvornicu d. d., naime tvornicu za suhu destilaciju
bukovog drva, koja nas je svojom veličinom, razgranjenošću
i uredjajem upravo zapanjila.


Kako je poznato, pod suhom destilacijom drva razumjevaju
se kemijske promjene drva grijanjem bez pristupa zraka. Industrija
suhe destilacije drva ide zatim, da se shodnim udesbama
po mogućnosti što više destilacionih produkata uhvati i sabere
iz posebno zidanih ugljenarskih peći — i posebno u tu svrhu
gradjenih ogromnih retorta i raznih aparata.


Baš imadosmo priliku vidjeti, gdje se iz ogromnih valjkastih
željeznih ugljenarskih peći nakon dovršene suhe destilacije
vadio ugljen, koji se po tračnicama odvaža na hladjenje u
posebnim zatvorenim limenim posudama, jer inače počne na
zraku odmab plamenom goriti.


Tek je ugljen izbačen, nabaca se u istu vruću peć ponovno
bukovih cjepanica u sadržaju od 1 prost, metra, vrata se zatvore,
dobro omažu zemljom, da se prepriječi pristup zraku —
i postupak destilacije počinje.


Na stražnoj strani peći nalaze se naprave, koje sabiru hlapive
destilacione produkte, koji se ´savršenimi hladili hlade, da
se što podpunije kondenzuju, te se posebnim cijevima odvadjaju
u dalnje prostorije, gdje se dalje kemički preradjuju.


Posebnom cijevi odvadja se kondenzovana vodena para.


Glavni destilacijom produkti, koji se neposredno dobivaju, jesu


drvni ocat, iz kojeg se dalje u ostalim prostorijama i aparatima


kemičkom manipulacijom vadi za jelo valjana octova kiselina,


zatim sirova drvna žesta, u kojoj imade množtvo hlapivih tje


lesa, a sva su derivati octove kiseline.


Destilacione peći griju se vlastitimi produkti, naime plino


vima za gorenje, koji se kod destilacije razvijaju.


Čim je destilacija (ugrijanje) naglija, daje manje ugljena,


ali i manje drvnog octa, u kojem je uz to i manje kiseline.




ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 438 —


Uvjeti za maksimalnu izdašnost drva na ugljenu, drvnoj žesti i
octovoj kiselini jesu s toga što laganija i što pravilnija destilacija,
jer se kod razne temperature dobivaju razni produkti,
budući da suha destilacija nije ništa ino, no unutarnje izgaranje
vodika i ugljika sa nazočnim kisikom, a po tom spajanje tako
nastalih produkta u različite nove spojeve kod raznih temperatura
i kemičke manipulacije.


Na koji način će se to najlaglje i najjeftinije postići,
imade obično svaka ovaka tvornica svoj posebni postupak, kojega
drži tajnom. S toga je ravnateljstvo rečene tvornice, kako
je to naglasilo u svom, na predsjedničtvo šumarskoga društva
upravljenom dopisu, dozvolilo i nama razgledati svoju tvornicu
jedino predmnijevom i uvjerenjem, da medju izletnicima nema
kemičko-tehničkih vještaka i po tvornicu opasnih konkurenata.


No ta bojazan bila bi i inače suvišna, jer smo se u tako
ogromnoj tvornici prekratko vrijeme zadržali i pošto se približavala
večer, prelazili žurno iz jedne prostorije u drugu tako, da
smo jedva mogli i pratiti, kakovi se kemički produkti kod pojedinih
naprava dobivaju, a kamo li, uz koji točni kemički postupak.


Tko se s toga podrobnije zanima o suhoj destilaciji i
njenim produktima, toga upućujemo na oveću šumarsko-tehničku
znanstvenu radnju prerano preminulog uvaženog stručnjaka Dr.
Srećka Bošnjakovića, objelodanjenu u 2., 3. i 4. broju našeg
Šumarskog lista od god. 1908. pod naslovom »Kemijske promjene
drva grijanjem bez pristupa zraka«.


Preporučivši se ovdje još jednom sa vlastnici vlastelinstva
Cernik i ravnateljem rečene kemičke tvornice, povratismo se sa
kolima u Novu Gradišku.


Na večer bio je u svratištu Nadvojvode Dragutina zajednički
banket, kojeg je u počast izletnika priredila gradiška
imovna obćina.


Osim izletnika šumara prisustvovao je kod tog banketa i
predsjednik gradiške im. obćine Stjepan Jakešević, zatim kao
gostovi ing. Gjuro Weiss, vlastelin Bois de Chesne, kr. kot.




ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 439 —


predstojnik i zamjenik vlad. povjerenika Dr. Ivan Giithner i načelnik
novogradiški Ivan Kramarić.


Na banket stigoše dva brzojavna pozdrava i to od nadšumarnika
i upravitelja gosp. ureda gradiške im. obćine Pude
Rukavine, zatim gradskog šumara koprivničkog V. Bôhnela.


Da je ovaj banket, kod kojeg je palo dosta oduševljenih i
lijepih zdravica uz svirku dobro uvježbane domaće glazbe, prošao
u najugodnijem razpoloženju, ne treba ni spominjati.


Slijedeći dan u jutro krenusmo kolima iz Nove Gradiške
u Godinjak na stovarište uskotračne šumske željeznice gradiške
im. obćine u Tisovačkom brdu.


Svakom učestniku bijaše već dan prije uručen litografirani
tehnički opis ove željeznice, a isto tako opis gospodarstvene
osnove šumskog kompleksa „Babje gore« i izvještaj o modifikovanoj
oplodnoj sječi bukovih šuma, koja su nam pomagala
vrlo dobro poslužila.


U Godinjaku održao je društv. član ing. prof. Vinko Hlavinka,
kojemu je bila povjerena izgradnja rečene željeznice,
predavanje i razlaganje o istoj željeznici, iz kojega donašamo
slijedeće, sa šumskog gledišta najvažnije podatke:


Izvedena uskotračna željeznica imade služiti izvozu šumskog
materijala iz šuma na Tisovačkom brdu, koje su u prvom redu
opredijeljene za namirenje pravoužitničkih potreba za vrijeme
od narednih 20 godina, naime za razdobje od god. 1910. do
1930., pošto su putevi, koji vode iz sela Tisovca u Tisovačko
brdo dolinom potoka Pokotine i Jamborovca radi bujičnog karaktera
istih potoka posve neprikladni makar i za vožnju neznatnih
tereta.


U tom razdobju od 20 godina imade se godišnje izvažati


oko 15.000 kub. met. drva.


Trača izvedene željeznice vodi od željezničke pruge kod


sela Godinjak prema selu Tisovcu, a odanle dolinom potoka


Pokotine. Kasnije izgraditi će se prema napredku šumske sječe


ogranak dolinom potoka Jamborovca.




ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 440 —


Za pravoužitnike uredjeno je u mjestu Godinjaku stovarište,
a u svrhu trgovačke prodje moći će se roba tovariti na
željeznicu i to na posebno izgradjenoj kolotečini kod mjesta
Godinjaka.


Cijela dužina pruge iznosi 9800 m., od kojih odpada na
ravne poteze 7200 m. (73%), i na zavoje, koji su izvedeni
kao kružni lukovi 2600 m. (27°/„). Minimalni polumjer zavoja
iznosi 60 m., a maksimalni 1000 m.


Niveleta se željeznice uspinje od početka pruge u Godinjaku
sve do kraja u Tisovačkom brdu, dočim u suprotnom
smjeru na cijeloj dužini pada tako, da idu tereti iz Tisovačkog
brda sami nizbrdice, dok idu uzbrdice samo prazna kola. Na
ovaj način mogu natovarena kola voziti iz Tisovačkog brda
nizbrdice gravitacijom sve do Godinjaka.


Uzpon nivelete mijenja se prema terrainu, te iznosi 10 do
40%. Maksimalni uspon iznosi 40%i a minimalni 8%- Vodoravnih
pruga neima. Stovarište na Godinjaku na početku željeznice
leži u usponu 8°/0, ugibalište u sredini željezničke pruge
kod Jamborovca u usponu 31%, a stovarište na kraju pruge u
Tisovačkom brdu u usponu 15%.


Dimenzije dolnje gradnje, odnosno glavne dimenzije normalnog
profila jesu ;


Raztečina 76 cm. izmedju glava sinja; širina planuma 3 m.,
pokosine nasipa i odkopa 1 :17a, odvodni jarci imadu dubljinu
od 30 cm. izpod planuma i širinu njihova pna 30 cm.


Maleni propusti sa otvorom od 40 cm. izvedeni su od
betonskih cijevi.


Propusti sa otvorom od 1—3 m. izvedeni su sa upornjacima
i krilima od betonskog zidja, a gornja gradja od hrastovih
greda.


Preko široke doline potoka »Jamborovca« izveden je most
sa rasponom od 21 m., otvorom od 7 m.


Sinje su vignol-šinje od ocjeli, podložene sa poprečnim
podvlakama u razmaku od 60 cm. i spojene s ravnim i ugljastim
spojkama u neprekidnu kolotečinu.




ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 441 —


Podvlake su od hrastovine sa najmanjom širinom gore
15 cm., dole 18 cm., debljinom 15 cm. Dužina podvlake iznosi
140 cm.


Da se doskoči nepravilnostima kod vožnje u zavojima,
umetnuta je na oba kraja kružnog zavoja izmedju pravca i luka
prelazna krivulja, a u samome zavoju izvedeno je povišenje
vanjske tračnice i proširenje rastečine.


Mijene su konstruirane po sustavu jednostavnih mijena na
jezik.


Za vožnju šumske gradje upotrijebiti će se kola, koja sastoje
iz dviju podkolica, svaka sa dvije osovine od ocjeli i četiri
kotača od lijevanog željeza sa pelešem od ocjeli, koja su
nataknuta čvrsto na osovinama. Osovine vrte se u ležajima, na
kojima je pričvršćen okvir gornje gradnje kola za primanje tereta.
Okviri su od drva.


Gornji je dio kola udešen na podkolicama za vožnju kratke
(cijepane) robe, ili dugačke gradje (trupci), a u svakom slučaju
vrti se gornji dio na stolici, utaknutoj sa vertikalnim čepom u
priečci okvira.


Vlastita težina podkolica uzeta je sa 500 kg, a težina
kola sa 4 osovine sa 1000 kg. Težina tovara uzeta je sa 8 kub.


m.
drva, što odgovara težini od pp. 8.000 kg.
Kod statičkog računa mostova i sinja uzeta je težina natovarenih
podkolica sa 5.000 kg,, dakle pritisak jedne osovine
sa 2.500 kg., a pritisak jednog kotača sa 1.250 kg.
Za sustezanje brzine vožnje providjene su: kod svakih kola
jedna podkolica sa zaporima, koji se pritegnu sa vretenom na
obod svih 4 kotača.
Za vožnju treba 16 kola, dotično 32 podkolice, od kojih
može biti polovica (8 kola) udešena za vožnju dugačke gradnje,
a druga polovica za vožnju cijepane robe, ali se dade udesiti
svih 16 kola za vožnju jedne i druge vrsti robe.
Na početku pruge uredjeno je u godinjačkom pašnjaku
stovarište sa širinom od 60 m., a dužinom od 200 m.




ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 442 —


Kod sastanka dolina potoka Pokotine i Jamborovca na ledini
zvanoj »Skočvoda« izvedeno je ugibalište, iz kojega bi se
imao kasnije odvajati ogranak u dolinu potoka Jamborovca.
Ugibalište imade dvije tračnice spojene sa dvije mijene.


Pošto natovarena kola idu nizbrdice gravitacijom, a uzbrdice
voze se samo prazna kola, to za pogon vlaka od 10
praznih kola sg, 20 podkolica, svaka sa težinom od 500 kg. i
kod brzine vožnje od 10 kim. rabi lokomotiva od 12 tona i
teglećom snagom od 60 H. P.


Kod zasnovanja ove uskotračne željeznice proračunati su
troškovi gradnje i opreme željeznice sa 216.000 K, uz predpostavu,
da će se upotrijebiti za gornju gradnju sinje od 12 kg.
i da će se vožnja udesiti sa lokomotivom.


Proračunati trošak dijeli se u slijedeće stavke:


1. Zemljoradnje i učvrste ...... . 29.200 K
2.
Mostovi i propusti ...... . 20.400 K
Dolnja gradnja ukupno . . 49.600 K
3. Željezni materijal za gornju gradnju (sinje,
mijene itd.) .
. 70.722 K
4. Podvlake od hrastovine . . . .. . 18.910 K
5. Izvedenje gornje gradnje . . . . . 26.750 K
Gornja gradnja ukupno . . 116.382 K
6. Odkup zemljišta i nepredvidljivo . . . 5.018 K
7. Vozila (lokomotiva, kola) .. . . . . 40.000 K
Sveukupno . . , . . . 216.000 K


Dužina željeznice iznosi 10 kim., pak prema tomu odpada
na km. 21.600 K.


K tome dolazi jošte gradjevni trošak ugibališta, izvedenog
nakon zasnovanja željeznice za tovarenje robe na glavnoj pruzi
državne željeznice kod Godinjaka blizu Petrovog sela sa privoznom
kolotečinom sa iznosom od 30.000 K., koja se svota
mora takodjer u 20 godina amortizirati, tako da gradjevni troškovi
ove željeznice iznose ukupno 246.000 K, odnosno po
km. 24.600 K. ,




ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 443 —


Konačno je tehničkom opisu ove šumske željeznice dodan
račun rentabiliteta, nu u račun pogrješkom se je uvukla kriva
predpostava, pak s toga isti nije ispravan. U ostalom ni sama
im. obćina nema jošte točnih podataka, niti glede rashoda, dok
željeznica ne bude konačno sasvim dovršena i prometu predana,
a niti glede prihoda, pak se čisti račun u rentabilitetu ove željeznice
ne može za sada jošte ni prikazati. Nu skora će budućnost
pokazati, da li i u koliko je im. obćina izgradnjom
ovakove vrsti željeznice učinila koristnu, odnosno rentabilnu investiciju.


Zahvaliv se g. prof. ing. Vinku Hlavinki na uloženom trudu
za obširno zanimivo tumačenje, nastavismo sa kolima, put do
sela Tisovca, a odavle pješice uz prugu šumske željeznice u
Tisovačko brdo do Miillerove barake, gdje nas je dočekao predsjednik
im. obćine i priredio nam obilan zajutrak.


Nakon okrjepe izvjestio je šumarnik g. Bogoslav Hajek
uz pomoć gospodar, nacrta i pregledovida najprije o gospodarstvenoj
osnovi šumskog kompleksa »Babje gore«, iz kojeg
izvještaja donašamo slijedeće :


Kompleks šuma »Babje gore« koji zaprema površinu od
10300 jutara, sastavljen je od dijela bivšeg krajiškog posjeda
gradiške imovne općine, t. j . dijela posjeda, što ga je gradiška
imovna općina dobila prigodom segregacije krajiških šuma i t.
zv. provincijalnog posjeda gradiške imovne općine, t. j . vlastnika,
koji leži u području bivšeg provincijala, a to je ; Plemičko
dobro »Gračanica« sa površinom od 1565 jutara, kupljeno za
305.000, t. j . za svotu od 195 K. po jednom jutru. Plemićko
dobro »Brestovac« sa površinom od 2300 jutara, od Dr. M.
Reinera za svotu od 56.000 K. t. j . za 243 K. po 1 jutru i
Plemičko dobro »Škrabutnik sa površinom od 984 jutara kupljeno
od B. Pollaka za svotu od 75.989 K. t. j . za 77 K.
po 1 jutru.


Usljed kupa gore spomenutog »provincijalnog posjeda i
usljed izgradnje šumsko industrijalne željeznice, nastala je potreba
novog uredjenja tog šumskog kompleksa.




ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 444 —


Svrhom gospodarenja u tom kompleksu jest podmirba potreba
pravoužitnika gradiške imovne općine.


Kako se ta podmirba pravoažitničkih potreba, kani u glavnom
provesti na dva načina, i to dijelom tako, da se doznače
stabla u šumi, i ova predadu pravoužitnikom samim na izradnju
i izvoz, a dijelom tako, da se u pravoužitnikom nepristupnim
dijelovima izradnja izvoz dade po poduzetnicima provesti, a pravoužitnikom
doznače izradjena drva na skladištu, razdjeljen je ovaj
kompleks »Babje gore« u dvije kategorije.


U prvu kategoriju spadaju gospodarstvene jedinice I. II.


VI. i V. dočim u drugu kategoriju spada gospodarstvena jedinica
VII. (Babja glava).
Osim toga su izlučeni, manji kompleksi, koji su nepristupni
koli pravoužitnicima gradiške imovne općine, toli željeznici,
pa su stoga namjenjena pokriću najnuždnijih potreba pravoužitnika
bivšeg provincijala, najme gospodarstvene jedinice Zgonovi
(III.) i Zavinje (IV.).


Gospodarstvene jedinice prve kategorije arondirane su prema
gravitaciji i smještene uz sela, kojima imadu svoje proizvode
prodavati, te su prema tomu površinom manje, dočim je u gospodarstvenu
jedinicu »Babja glava« svrstan velik dio kompleksa,


.jer je
obzirom na zajednički glavni izvozni put »željeznicu«
morala usljediti koncentracija drvosjeka.
Najveće i najvažnije jesu :


I. Gospodarstvena jedinica Gostinac,
sa površinom od 1554 jutra, razdijeljena je u 24 okružja,


(prosječno odpada na okružje površina od 65 jutara).


Kako sastoji u glavnom iz hrastovih sastojina, ophodnja


i uporabno doba joj je 120 godina.


Uredjajno doba iznosi 160 godina


Unutar tog uredjajnog doba siječe se, obzirom na nepo


voljan razmjer dobnih razreda (I. dobni tazred sa 929 jutara,


II. 210 jutara, III. 155 jutara, IV. sa 149 jutara, V. sa 92
jutra, a VI. sa 5 jutara \ periodično jednaka površina već u


ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 445 —


I, i II. npr. 105 jutara u III. 121 jutro, u IV. 236 jutara, a
u V, do VIII. normalna sječna površina od 256 jutara.


Sječiva zaliha I. up. razdobja sastoji većinom iz bukovih
sastojina, te iznosi 16.617 m3. u sadanjoj, a 18.708 m3. u sječivoj
dobi.


Po čem odpada na 1. deset godište 9.354 m\ od koje je
odredjena za sječu godimice zaliha od 935 m3 uz godišnju sječivu
zalihu nuzgredne sastojine od 117 m3.


Zatim: VII. Gospodarstvena jedinica »Babja glava«, sa
površinom od 7.305*20 jutara, sa 115 okružja (prosječno po 65
jutara).


Obhodnjom od 80 godina. Uredjajno vrijeme 80 godina.


Periodična sječna površina iznosi 1775 jutara, a zaliha I.
uporabnog razdobja 252.805 m3 u sadanjoj, â cea. 279.405 m3
u sječivoj dobi. Od ove odpada na 1 deset godište 139.702 m\
Od koje se sječe godišnje 11-898 m3. bukovine za gorivo,
dočim se ostali prihod godišnje 1804 m3, ne sječe u godišnjim
jednakim obrocima, nego prema zahtjevom oplodne sječe.


Uzgojnim radnjam u svim gospodarstvenim jedinicam jest
princip, pretvorba čistih sastojinah u mješovite, uz nastojanje,
da se teren za uzgoj hrasta što moguće proširi.


U visokim šumama primješati će se bukovini u glavnom
hrast (na direknim sunčanim zrakama izloženim pozicijama) i
javor bijeli (na ostalim pozicijama).


Osim toga primješati će se tim sastojinama u manjoj mjeri
orah i crni jasen.


Čistim hrastovim visokim sastojinama primješati će se u
glavnom u nižjim paritijama bukva, grab i kesten, u višjim
bukva, a na mjestimice plitkom tlu bor.


Nizkim šumam hrastovim primješati će se u glavnom predvidno
pitomi kesten.


Po tom održao je šumarnik g. Bogoslav Hajek obširnu
raspravu o svojem zasnovanom načinu »Modifikovane oplodne
sječe bukovih šuma?, koju razpravu prema odnosnom, svakom
učestniku uručenom litografiranom primjerku, ovdje doslovno
objelodanjujemo.




ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— 446
Modifikovana oplodna sječa bukovih šuma.
Gdje god se u našoj okolici izradjuje drvo u bukovim šumama
u vlastitoj režiji, opaža se, kako vlastnici šuma, principijelno
izbjegavaju provedbu redovite oplodne sječe, pa ju zamjenjuju
najradje čistom sječom. Samo u slučajevima, u kojim
rade takovi vlastnici šuma pod nadzorom i pritiskom oblastih,
koje čistu sječu zabranjuju, provadja se njeka vrst sječe, koja
zaista nezaslužuje ime ´oplodne sječe, jer ono njekoliko >sjemenjaka
« , koji se ostavljaju u takovom slučaju, ne mogu
izvršiti zadaću, koja je oplodnim sječama namjenjena.
Naučeni smo na prečac odsudjivati takav postupak, pod


mećuć tim vlastnicima šuma nemar za budućnost sastojina, u
uvjerenju da oni to rade samo iz požude za momentanom dobiti.
Ako takav način mišljenja moguće i postoji kod pojedinih
vlastnika šuma, ne smije se zaključivati iz toga, da svi ne vode računa
o budućem stanju svojih šuma, ta i oni u pravilu znadu
i te kako prosudjivati, koje teške posljedice prouzročava takav


nemar.
Svi oni opravdavaju svoj taj postupak navodnim nastojanjem,
da njime kane povisiti sadanji i budući sječivi prihod,
svojih šuma.
Sadanji sječivi prihod povisuje se zaista usljed toga, što
čista sječa iziskuje manjih novčanih izdataka za izradnju. sva


žanje i izvoz drva iz drvosjeka.*
Ta razlika iznosi po informacijama, koje sam mogao dobiti
okruglo % cijelog sječivog prihoda, a to je nedvojbeno
okolnost, koja zaslužuje pažnju.


Budući sječivi prihod, nastoje oni znatno povisiti tim što
sadanje čiste bukove sastojine, kane pretvoriti u mješovite šume
koje će sastojati iz stabala mnogo rentabilnijih vrstih drva.


U kratko oni izbjegavaju oplodnu sječu, da znatno povise
rentabilitet svojih šuma, a to je princip, koji mora i gospodarenje
sa šumama imovnih općina prihvatiti, ako se i s obzirom
na svoj osebujan položaj, nemože povesti u svemu za rečenim
privatnim vlastnicima šuma.


* Expraktation (JankovYsky).


ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 447 —


Privatni vlastnici šuma u pravilu nastoje bukovinu u koliko
je moguće posve iztisnuti, a u buduće uzgajati one vrsti drva,
koje daju što veći prihod na što vrjednijoj gradji.


Nastojati ću konkretnim primjerom razjasniti stanovište
što držim da su ga imovne općine dužne zauzeti u tom pitanju


Gradiška imovna općina, koja se smatra jednom od »bolje
stojećih« krajiških imovnih općina, daje svojim pravoužitnicima
sa ´u selištnim posjedom, u ime pripadka na gorivu, godišnjih
8 prostornih metara gorivih drva, i to s razloga, jer redoviti prihod
njezinih šuma, za sada nedozvoljava više davati.


Uzme li se, da godišnja potreba ovakovog prosječnog seoskog
kućanstva na gorivu drvu iznosi barem 20 prostornih met,
stoji, da imovna općina gradiška redovitim prihodom svojih
šuma može podmiriti samo 2|5 potrebe svojih pravoužitnika na
gorivu drvu.


Ostale 3|5 te potrebe pravoužitnika (cea. 150.000 prostornih
met.), kao i cijela takodjer znatna potreba nepravoužitnika područja
gradiške imovne općine, mora se ali podmiriti, pa na
kakav bilo način.


Moguće je za sada taj dio nepodmirene potrebe namiriti
ili redovitim prihodom ostalih šuma, koje se nalaze unutar područja
gradiške imovne općine, ili dobavom goriva iz vana ili
konačno ne redovitim prihodom iz svih šuma toga područja.


Osim šuma gradiške imovne općine, imade u području iste
šuma državnih, šuma zemljištnih zajednicah i privatnih.


Redovitim prihodom iz državnih šuma za sada se u pravilu
ne podmiruje domaća potreba, jer se ti prihodi prodaju u
veliko i izvoze van.


Redoviti prihod šuma zemljištnih zajednica i privatnika za
sada je obzirom na razmjerno iin malen obseg, a naročito obzirom
na momentano im vrlo nepovoljno gospodarstveno stanje
tako neznatan, da može podmiriti tek izčezavajući dio prije
navedenih nepodmirenih potreba.


Dobava goriva iz vana, otežčana je tim, što je moguće
samo uz znatne novčane žrtve, koje seljačko pučanstvo, obzirom




ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 38     <-- 38 -->        PDF

— 448 na
dosta nepovoljno gospodarstveno stanje, za sada nebi nikako
moglo snositi.


Zapada dakle ne redovite prihode šuma gradiške imovne
općine zadaća, da podmire ogroman ostatak nepodmirene
potrebe.


I u onom slučaju, ako se predpostavi, da svi nepravoužitnici
spomenutog područja, mogu podmiriti, kojim bilo načinom,
svoju potrebu na gorivu u državnim šumama u šumama
zemljištnih zajednica i privatnika, i uvozom iz vana i da uz
njih u tim šumama mogu pravoužitnici gradiške imovne općine
podmiriti \ svoje potrebe, pada na šume gradiške imovne općine
još uvjek teret podmirbe .. potrebe njezinih pravoužitnika
i to neredovitim prihodom iz njezinih šuma.


To jest uz redoviti prihod, mora se crpsti iz šuma gradiške
imovne općine neredoviti prihod, približno isto tako velik,
kolik je izračunani redoviti prihod.


Posljedicom takovog gospodarenja mora nužno biti »k at
a s t r o t a«.


Kako gradiška imovna općina neima ingerencije na gospodarenje
sa šumama ostalih vlastnika šuma, niti dovoljne ingerencije
na potreban gospodarstveni napredak žiteljstva svog
područja, ne preostaje joj ino, hoće li izbjeći katastrofi, nego
da podigne redovit prihod svojih šuma.


Prihod šuma može se podići kvantitativno i kvalitativno.


Kako je kvantitativni prihod šuma gradiške imovne općine
danas već podignut, skoro do skrajne granice mogućnosti, mora
ona uložiti sve svoje nastojanje, da prihod svojih šuma podigne
i kvalitativno.


Teren za kvalitativno podignuće prihoda sužen je u tom
slučaju na brdske bukove šume, jer su hrastove šume nizine
i brda polučile malo ne kulminaciju i mogućeg kvalitativnog
prihoda.


Kojim bi nam putem valjalo poći, da dignemo kvalitativni
prihod današnjih bukovih sastojina gradiške imovne općine, razabrati
ćemo iz slijedećeg primjera.




ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 39     <-- 39 -->        PDF

I


— 449 -
Jedan m3, gorivog drva, izradjen i dovezen iz vana u područje
imovne općine stoji približno 10 kruna.


Ogromna potreba na gorivu drvu sili imovnu općinu da u
svrhu podmirbe pripadka svojih pravoužitnika rabi za gorivo
drvo i ona stabla, koja su prikladna za proizvodnju tehnički
uporabivog drva, koje je znatno više vrijedno, nego gorivo drvo.


Ona to mora činit, i opravdano je da čini sve dotle, dok
vrijednost takovog drva ne nadvisi svotu od 10 kr. po 1 rn3
jer bi za svaki kubični metar, kog bi ona upotrijebila kao tehnički
uporabivo drvo, morala dobaviti 1 m3. goriva drva iz vana.


(SvrSit će se).


Njekoliko o imenima šumskih predjela.


Piše Z. Turkalj.


Nisam nikakov lingvista niti se bavim filologijom niti etimologijom,
pa mi nije niti na umu, da ovdje iznesem kakovu znanstvenu raspravu u
tome pravcu, već sam obični šumar, pa ovako ljeti kad obavim kakovu
vanjsku radnju u šumi na priliku u Pećinskoj Kosi legnem kroz podne u
hlad debeli i gledam sa one božje visočine pod sobom valovito Brezno,
i_ oko njega vijenac gora. Eno Veliki Lisac, Srneća Glavica, Gvozd,
Skrabotnik, tamo Crni Vrh, pod njim Sopača i t. d. a onda sve i nehote
razmišljam, otkuda ta imena, tko je krstio te glavice, i otkuda su tako
nazvane? 0 tome mislim reći ovdje par riječi za odmor gg. čitačima našega
lista.


Svakako odmah mogu ustvrditi, da su sva imena šumskih predjela


osobito ovuda po Gornjoj Hrvatskoj i bivšoj Vojnoj Krajini, koliko ih god


imade i koliko god sam ih čuo, prava slavenska imena, nekoja od njih


vuku svoj korjen još iz staro slovjenskoga jezika, a dosljedno tome su


to prave hrvatske riječi odnosno naši narodni nazivi.


0 tim nazivima odnosno imenima šumskih predjela dalo bi se sa
više strana raspravljati, no mi ćemo se najviše obazirati na samo značenje
pojedinih naziva t. j . riječi. Velika većina šumskih predjela dobila
je svoje ime po vrsti drveća, grmlja i bilja, kojim su obraštena, pa mi
se ta imena čine najnaravnijima. pravo da rečem i najispravnijima. Tako
na priliku Javorak. Drenova Glavica, Jasenovo Bilo, Bazgovac, Jagodnjak,
Borovi Vrh, Tisovac, Tisovljača Smrekovača, Bukovača, Grabova Kosa,
Lipovača, Bršljanovica, Brezovica, Brestik, Golosmreke itd. Na isti način
postala su imena Šuplji Javor, Bijeli Javor i Jari Jasen. U toj vrsti imena
imade ih. koja su vrlo stara, zvuče jako mekano, dolaze samo u jednini,
a označuju baš skup ili množinu stanovite vrsti drveća te imenuju odnosni
šumski predjel. To su imena: Tisje, Bukovje, Javorje, Jelavje, Jasenje;
tako je u šumariji ogulinskoj predjel Dobrinić Bukovje. Tisje, to