DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 3 <-- 3 --> PDF |
BROJ 11. U ZAGREBU, 1. STUDENOGA 1912. GOD. XXXVI. 5UMHR5KI LI5T Pretplata za nečlanove K 12 na godinu. — Članovi šumar društva dobivaju list bezplatno. — Članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove podupirajuće K 20. — Za redovite članove J razreda K 10 i 2 K pristupnine. — Za lugarsko osoblje K 2 i 1 K pristupnine i za >Sum. list« K 4 u ime pretplate. — >Lugarski viestnik« dobivaju članovi lugari badava. Pojedini broj »Šum lista« stoji 1 K. Članarinu i pretplatu na list prima predsjedništvo društva. Uvrstbina za oglase: za 1 stranicu 16 K; za pol stranice 9 K; za trećinu stranice 7 K; četvrt stranice 6 K. — Kod višekratnog uvrštenja primjereni popust. Šumske štete i šumsko-odštetni cjenici. Piše B. Kosović, kr. zem. šum. nadzornik. I. Šumska površina kraljevinah Hrvatske i Slavonije jest bezdvojbeno tolika, da bi lahko mogla podmirivati sve potrebe žiteljstva na gradji i ogrjevu. No razne okolnosti, a naročito segregacionalnim i njima sličnim zakonima stvoreni novi posjedovni odnošaji, zatim razna novovjeka za izvažanje drva vrlo povoljna prometila, slaba privreda žiteljstva itd. jesu uzrokom da žiteljstvo, naročito seljačko, svojih potreba na drvu njemu do sada običajnim načinom pokriti ne može, nego je često upravo prisiljeno da mora praviti šumske štete i zalaziti u šumsku kradju. Dok nije bila provedena segregacija i dok nisu bila zavedena razna prometila, kojima se sada drvo iz zemlje u velikoj mjeri u najudaljenije krajeve svijeta izvažati može i izvaža, stajala je cijela tada još zajednička šumska površina sa svima njezinima proizvodima na razpolaganje šumovlastnikom i njihovim podložnikom. Šumski proizvodi nisu imali skoro nikakove cijene, pak su se s toga i mogli ovlaštenici, uz male iznimke, tako rekuć po miloj volji drvariti, bez štete po prihodnu snagu šume same i bez bojazni, da će šumovlastniku drva uzmanjkati za njegove privatne potrebe. Segregacija stvorila je naprečac sasvim novo stanje u pogledu posjeda i uživanja šuma. Veliku šumsku površinu razdije |
| ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 414 — .. se medju gospodare i podložnike tako, da su gospodari dobili veći i bolji dio, a podložnici jedva toliko, da su za prvi čas mogli dohodcima šume podmirivati potrebu na drvu. Drugačije nije bilo ni moguće dijeliti, jer su se segregacionalni zakoni svih zemalja stavili na stanovište, da se šumske služnosti imadu odkupiti prema gospodarstvenim potrebama i obsegu uživanja, koje je zakon zatekao. Na razmnožavanje žiteljstva i napredovanje gospodarstva u budućnosti nisu ni zakoni stranih zemalja, pa ni naš zakon, uzeli nikakova obzira. Pošto se je pučanstvo doskora umnožilo i gospodarski uznapredovalo, a usljed toga porasla i potreba na drvu, nije ju više mogla bivšim podložnikom dosudjena šuma podmirivati. Mnogi i mnogi nisu predvidili, da će ta oskudica na drvu tako brzo nastupiti kao što je nastupila, pak s toga nisu novih šuma ni odgojili niti su si ih za vremena kupom pribavili. Usljed novovjekih sgodnih prometila počeli su vlastnici velikih šuma drvo u velikoj mjeri izvažati u inozemstvo, a cijena drva dosegla je usljed toga toliku visinu, da ju obični seljak obzirom na slabu prihodnu snagu svoga gospodarstva platiti ne može. Dapače, posjednici velikih šuma niti neće na drvu oskudnom seljačtvu da prodavaju drvo ni na malo, jer im je puno sgodnije isto prodavati na veliko i to redovno za izvoz u inozemstvo. Osobito brzo nastupila je oskudica na drvu u zapadnom dijelu bivše vojne Krajine. Zakoni o odkupu šum. služnosti u tom dijelu kraljevine Hrvatske sadržavali su naime ustanovu, da se imadu u prvom redu i pred svima drugima namiriti pravoužitnici sa tolikim dijelom šumske površine, kolika će im moći prema njihovim dosadanjim potrebama za sva vremena u budućnosti pokrivati njihove potrebe na drvu. Pošto se je mislilo, da će jedna polovica svih šuma svake bivše graničarske pukovnije moći podmirivati te potrebe bivših graničara, dapače, da će oni iz te polovice još od suvišaka dohodaka na drvu moći još i graditi ceste, škole i t. d. to je u zakon osim prvo nave |
| ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 415 — dene ustanove uvrštena još i ustanova, da se bivšim graničarom u gornje svrhe mora dati polovica šuma njihove pukovnije. Druga polovica postala je vlastničtvom kr. drž- zajed. šum. erara. Za šumara strukovnjaka je upravo nepojmljivo, kako su te obje ustanove mogle biti uvrštene u jedan te isti zakon o odkupu šumskih služnosti, kad one u stanovitim slučajevima jedna drugu upravo podpuno izključuju. Evidentno je naime, da na stanovitoj šumskoj površini može prirasćivati samo stanovita količina drva, te da ta količina ne može podmirivati potrebu žiteljstvanadrvu. akojeta potreba veća od one količine što prirašćuje. Logično bi bilo s toga, da se je u zakon uvrstilo .ili 1. da se šume imadu dijeliti po polovici vrijednosti, pa što koga zapalo da zapalo, ili 2. da se imade ustanoviti potreba ovlaštenika, te dodijeliti ovlaštenikom toliku površinu, koja će moći potrajno tu potrebu podmirivati, ili napokon 3. da se je odredilo predati polovicu šuma ovlaštenicima, a ako ta polovica nebi mogla u kojoj im. obćini podmirivati potreba ovlaštenika, da im se tada ima dati barem još toliko šume, da budu mogli svoje redovite potrebe na gradji i ogrjevu potrajno podmirivati. No to nije učinjeno, nego je, kako je jur gore spomenuto, rečeno, da se pravoužitnikom u bivšoj vojnoj Krajini imade za podpuno podmirivanje njihovih od starine pripadajućih ih potreba na ogrjevu i gradji dati polovica erarskih šuma vojne Krajine i to u svakoj pukovnijskoj obćini polovica državi, a polovica budućoj imovnoj obćini. Već letimičnim izračunanjem potrebe graničarskih obitelji na drvu i izračunanjem godišnjeg prirasta dotične šumske površine na drvu, moglo se je kod većine im. obćina vrlo lahko ustanoviti, da ta polovica neće moći pokrivati ni najnuždnije potrebe pravo užitnika na drvu, a kamo li da bi se iz utržaka njezinih suvišaka mogle još izvadjati razne opće koristne investicije. Osim toga što su ovlaštenici naročito oni u bivšoj vojnoj Krajini dobili za svoje potrebe premalenu proizvodnu šumsku površinu dobili su i teret, da moraju uzdržavati skupu šumsku upravu i o svom trošku praviti puteve i ina prometila. Da se ti troškovi podmire, trebalo je opet dosta drva na veliko pro |
| ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 416 — dati, a to je kako je poznato opet išlo a conto i onako suženih užitaka pravoužitnika. Ne ćemo se upuštati u razglabanje pitanja, koji bi od gore spomenutih načina diobe šume u bivšoj vojnoj Krajini sa pravnoga gledišta bio najpravedniji, a koji po pravoužitnike najpovoljniji, jer to u ovu razpravicu nespada. Jedino moramo opetovano iztaknuti, da je odabrani i provedeni način uzrokom, da se u Krajini po žiteljstvu ne samo prave, nego upravo i moraju praviti šumske štete. Sasvim isto je i u bivšem provincijalu, gdje se je žiteljstvo razmnožilo, a segregacijom dobivena šumska površina ostala ista, te gdje usljed toga žiteljstvo ne može ni badava ni za novac potrebno drvo dobiti. Istina je doduše, da ima i takovih šumoštetnika, koji prave štete iz objesti ili iz koristoljublja, no ipak se mora priznati, da je takovih razmjerno malen broj. Osim toga glavnoga uzroka može se reći, da je i nezgodno smještenje dobnih razreda, naročito starijih sastojina, a po tom i udaljenost sječina često uzrokom većim šum. štetama, pogotovo u krajevima gdje nema dosta voznoga blaga i gdje putevi u šume nisu izgradjeni, te žiteljstvo voli praviti kvar u bližim šumama, nego ići po odkazano drvo u udaljene srezove. Osobito mnogo pravi se kvara utjerivanjem blaga u branjevine, a mnogo se šumskih odšteta presudi i za utjerivanje blaga u nezabranjene tudje šume. Uzroci tim štetama jesu razni, no najobičniji uzrok jest taj, što su tudje šume i branjevine često u blizini kuća te što su nezagradjene i tako lahko blagu pristupne. U predjelima, gdje nema dovoljno i valjanih pašnjaka, gdje nema sijeno producirajućih livada, a dovoz sijena je iz udaljenijih krajeva nerazmjerno skup, tamo sbilja nije čudo, što se blago u kvar utjerava i naročito kresanjem brsta šuma tamani. I najveći prijatelj šume posegnuo bi za brstom, kad bi mu blago gladovalo, a kako neće posegnuti neuki Krajišnik, koji za vrijeme Krajine tako rekuć sijena nikada ni kupovao |
| ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 417 — nije, nego je po cijeloj, tada zajedničkoj šumi, blago napasivao, po proplancima travu kosio i t. d. Iz sudbenih razprava o raznim kradjama i prekršajima znademo, da sudovi na osnovu gradjanskog i kaznenog zakona uvažuju olahkotne okolnosti, te kazne u manjoj mjeri prestupitelje, ako su bili´prilikama prisiljeni, da štetu počine. Oštećeni pako ne rijedko takovima prestupiteljima iz milosrdja ili veledušja opraštaju bud djelomice bud sasvim naplatu nanesene im štete. Takav postupak mogao bi se, a i morao bi se primjeniti i na mnoge i mnoge šumske prekršaje, kad iz netom obrazloženoga znademo, da se i oni većinom prave iz velike potrebe i nužde . No žalibože to se ne dogadja, jer mnogi šumovlastnici, a i veliki dio šumara stručara drži, da se mora sa šumoštetnicima drakonski postupati, te nastoje raznima, dapače zakonskim propisima upravo protivećima se sredstvima žiteljstvo od šteta odvratiti. Uspjeh im je redovito negativan, jer kad žiteljstvo drva nema niti ga dobije, a treba ga, ono će si ga prisvojiti pa makar mu neznam kakva kazna i odšteta prijetila. Jedno od takovih glavnih drakonskih sredstva, kojima se šumovlastnici i šumarsko osoblje služi, jest zastrašivanje žitelja računanjem visokih šumskih odšteta, na temelju u tu svrhu po njima već sastavljenih šumsko-odštetnih cjenika. Ta želja za zastrašivanjem izobličila je gdje koje naše šumsko odštetne cjenike tako, da oni ne mogu izdržati ni pravne ni stručne kritike, a i mnogomu i mnogomu šumaru oduzela je upravo sasvim smisao za shvaćanje te grane šumarstva. Moramo priznati da ni pravnici pravnoj strani te grane šumarstva ne posvećuje dovoljno pažnje, a posljedica je, da žiteljstvo neopravdano trpi, bez da je time ikomu što god pomoženo. Istina je, da mi kao šumari, koji nismo ujedno i vlastnici šuma, ne možemo prema gore obrazloženom dijeliti milosti i opraštati ili smanjivati odštete za štete u šumama počinjene, |
| ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 418 — ali nam je ipak dužnost visinu istih skroz sdušno i propisno ustanoviti. Na to nas nuka ne samo čovječnost nego i jasno slovo kaznenoga zakona, koji nam pod pretnjom stroge kazne brani znalic e i notic e obračunati veću odštetu, nego se ista dokazati može. Na to nas nuka takodjer i ustanova gradj. zakona (§ 1300.) prema kojoj smo kao stručnjaci dužni stranki naknaditi odštetu za štetu, što smo joj podavanjem krivoga savjeta prouzročili. Ne preostaje nam dakle ništa drugo, nego da se u pogledu sastava cijenika i obračunavanja šumskih odšteta držimo skroz i skroz obćih temeljnih principa gradjanskoga zakona o odštećivanju za počinjene štete i specialnih na to se odnosećih propisa šumskoga zakona. Odnosne ustanove gradj. zakona jesu: § 1293. Šteta zove se svaki kvar, načinjen komu god u imovini, u pravima ili u njegovoj osobi. Od štete se razlikuje izmak dobitka, kojemu se tko po običajnom hodu stvari nadati može. K ovom paragrafu ima za gradjanske parnice tumačeća rješitba od 16. X. 1895. broj 11652 G. H. 1896. br. 14. koja glasi : Tko tvrdi, da ima pravo na odštetu za izmaklu dobit, mora da zaoto navede protivne činjenice i da ih dokaže, ter nije dovoljno, da za izmaklu korist jednostavno samo nudi dokaz prisegom od ucjene ili sa očevidom po vještacima. §. 1294. Šteta proizlazi ili odtuda, ako je koja druga osoba štogod učinila ili učiniti propustila protiv zakona, ili od nenadanoga slučaja. Odšteta protuzakonita čini se navalice ili nehotice. Odšteta navalice osniva se stranom u zloj namisli, ako se šteta učinjena znajući ili hotice, stranom u nepažnji, ako je prouzročena po krivnom neznanstvu ili s nedostatka nadležne pomnje ili nadležne marljivosti. Oba ta načina zovu se krivina. § 1295. Svaki ima pravo iskati od oštetioca, da mu na knadi štetu, kojoj je on kriv, te mu je učinjena bila šteta ta prouzročena s toga, jer se prekršila kakova dužnost pogodbena ili neodvisno od pogodbe. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 419 — § 1296. Kada je dvojba uzima se, da se šteta dogodila bez tudje krivnje. § 1306. Kedovito nitko nije dužan naknaditi štetu, koju je prouzročio, ne budući tome kriv, ili po kakovom djelanju nehotice. Osim toga je za nas važno znati, da su po § 1309 o. g. z. dužni štetu, po djeci počinjenu, naknaditi one osobe, koje bi morale na djecu paziti, ali su to učiniti propustile, nadalje, da za štetu učinjenu po živinčetu prema § 1320. o. g. z. odgovara onaj, tko je životinju u štetu natjerao ili je čuvati zanemario. Ne može li se dokazati u tom krivnja kojoj osobi, onda se uzima, da je šteta slučajno nastala. § 1323. Kada se radi o naknadi prouzročene štete mora svekoliko u prijašnje stanje biti povraćeno ili ako to ne može da bude, ima se platiti vrijednost izhodeća od procjene. Ako se obveza naknadjenja tiče samo pretrpljene štete, tad je naknada štete u pravom smislu, ako li se obveza ta polaže i na izmakli dobitak, i na zagladjenje prouzročene uvrede, zove se puno zadovoljenje. § 1324. ... je kome učinjena šteta po zloj namisli, ili po velikoj nepomnji, oštećenik ima pravo iskati puno zadovoljenje, a u ostalim slučajevima samo naknadu štete u pravom smislu. Gdje se u zakonu nalazi obćeniti izraz »naknada« valja u tom slučaju prosuditi polag ovog pravila, koja se vrsta naknade ima dati. Navlastito pako odredjuje. o. g. z. u § 1331. glede odštete za štetu počinjenu u imovini : Ako je tko oštećen u svojoj imovini navlas, ili po tudjoj očitoj nemarnosti, taj ima pravo iskati takodjer izmakli dobitak, i ako je šteta prouzročena po kakovom djelanju zabranjenom u zakonu kaznenom, ili od objesti ili zloradosti, može iskati i vrijednost osobite naklonosti. § 1332. Šteta učinjena po manjoj nepomnji ili nemarnosti, naknadjuje se polag običajne vrijednosti, koju je stvar imala u vrijeme, kada je bila oštećena. § 1338. Ako je oštetilac prestupio u isto vrijeme kakav kazneni zakon, podvržen je takodjer odredjenoj kazni. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 420 — Idemo li dalje naći ćemo u kaznenom zakonu, da se po §§ 178—180. za zločinstvo kradje, a po §460. za prekršaje i prestupke proti tudjem imetku odredjuje u ime kazne kaznu zatvora, odnosno kazan globe ili ukora, no nigdje nećemo naći, da bi u ime kazne imao štetočinac platiti oštećenome kakovu veću odštetu, osim samo onoliko za koliko je faktično oštećen. Sravnimo li pak ustanove našega šumskoga zakona sa tima ustanovama gradjanskoga i kaznenoga zakona naći ćemo, da je šumski zakon za počinjene šumske štete uz njeke modifikacije veoma precizno usvojio u tim zakonima izražene glavne principe o odštećivanju. On sasvim jasno u § 62. odredjuje, da se šumoštetnik ima kazniti ukorom zatvorom ili globom, ali o tome, da bi on u ime kazne imao platiti oštećenome kakovu povišenu odštetu, nema u šum. zakonu ni spomena, a po tom griješi svaki onaj, koji Znalice, tobože u ime kazne, obračunava veće odštete za šum. štete, nego to propisuje pr´il. D. k šum. zakonu. Jedino se je šum. zakon u svojim odredbama udalečio od obih principa za slučajeve, kad se šteta dogodi nehotice, jer u pogledu visine odštete ne luči štete hotice i nehotice počinjene, nego za sve te štete bez razlike odredjuje, da Se imadu računati odštete sa gledišta manjih ili većih zlih posljedica po šumu, a ne po tome, da li je tko hotice ili nehotice štetu počinio. Moramo ovdje iztaknuti, da opći šum. zakon, koji je donjekle modificiran i izdan kao šum. zakon za Krajinu od g. 1860. sadržaje takodjer jednu ustanovu, kojom je odredjeno, da strani (inozemci i provincialiste) moraju u ime odštete za šumske štete, platiti dvostruku svotu, što nije ni sa pravnog ni sa stručnog gledišta opravdano. Ta ustanova došla je u taj šum. zakon sjegurno usljed njeke pravne zablude, no ta ustanova izgubila bi svoju snagu kada bi štetočinac zatražio smanjenje odštete putem gradjanskoga suda, jer bi tada dotični sudac odredio odšteni iznos na temelju općih pravnih principa propisanih u gradj. zakonu, a |
| ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 421 — koji principi kako smo jur spomenuli takovo obračunavanje nepoznaju. Inače je cijeli pril. D. k. §§ 73. i 76. š.zak.koji odredjuje, kako se imadu obračunavati šumske odštete prema svim pravnim principima vrlo precizno sastavljen, te nam je upravo veoma čudno, da ima toliko i toliko inače i vrstnih šumar, strukovnjaka, koji glede obračunavanja šumskih odšteta i glede principa, koji za to obračunavanje vrijede, imaju tima propisima upravo oprečne nazore. Ovu pojavu nemožemo si inače protumačiti nego time, da su ti strukovnjaci u mladjoj dobili zapali u nauku takovima starijima, koji si u svojoj velikoj brigi za održanje šume, nisu puno glave trli za to, kako će to postići, nego su držali, da se to može uspješno postići jedino što većom odštetom, tj. time, da se odštetom štetočinac ujedno i kazni. Da takovo shvaćanje nemože sa pravnoga gledišta izdržati kritike, jasno je samo po sebi, jer odšteta i kazna su dvije sasvim posebne stvari, koje nemaju ništa zajedničkoga. Odštet a po svojem smislu ide u korist oštećenoga, a kazna ide u javnu korist. Stoga se može punim pravom reći da je odšteta pravo oštećenoga, a kazna da je pravo države, te da oba ta faktora mogu sa svojim pravom po volji, bolje rekuć po postojećima propisima razpolagati. Interes oštećenoga sastoji u tome, da mu se šteta podpuno naknadi, a interes države ide za time, da krivac bude kažnjen i kaznom se popravi. Logično se iz toga mora zaključiti, da ni država nije vlastna ono što se u njezinu ili tzv. javnu korist dosudi, pokloni bez ikakova opravdana razloga privatnoj stranki. Ako krivac u korist obćeg mira, mora odsjediti svoju kaznu zatvora, onda ta javnost ima pravo zahtjevati, da se radi iste svrhe umjesto kazne dosudjena globa upotrebi takodjer u javne svrhe, a ne da se pokloni stranki. Toga radi nije izpravno mišljenje, da se odšteta može povisiti u svrhu, da se krivac kazni, nego se odšta i kazna moraju točno lučiti. Mi za našega gledišta neimamo ništa proti tomu, dapače bi to mogli najtoplije zagovarati, da se kazna zatvora za šumske |
| ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 422 — prekršaje u obće napusti, a da se u mjesto nje uvede kazna globe, koja bi išla u šumsko-ogojne ili ine šumske svrhe cijele zemlje. Od zatvora naime neima apsolutno nitko nikakve koristi, a svrha i poboljšanje štetočinca se njome redovno nepostizava. Zatvaranjem ljudih gubi se radna snaga naroda a zatvoreni, umjesto da se popravlja, uči se faktično samo ljenčariti, a u dokolici nauči se od drugih kažnjenika kojekakovima lopovštinama ili ako ne, a ono se barem privikne na zatvaranje tako, da izgubi ljudski ponos i stid, te mu je svejedno bio on zatvoren ili ne. Poznato nam je iz prakse da žiteljstvo u mnogim predjelima naše zemlje zatvor radi šum. štete niti nesmatra sramotom, a po tom niti kaznom. Jedino što ga od zatvora odvraća je po našem mnijenju to. što mu ukućani ili u obće nedonesu ili zaborave donesti jela, te mora u zatvoru gladovati, ali i to se sbude tek kadkada i to s početka, dok vječni posjetitelj rešta nenauči svoje ukućane, da mu moraju jelo donašati, ili njegove dugove za jelo plaćati. Kad bi se to zatvaranje pretvorilo u globu, namakao bi se tečajem vremena upravo ogroman kapital za provadjanje velikih kulturnih zadataka, kao za pošumljenje krša, melioriranje pašnjaka itd., koje bi se radnje po svojoj bitnosti i onako morale izvadjati na obći teret, a nemogu se kako treba izvadjati lih radi toga, jer neima zemlja dovoljno za to razpoloživih sredstva. Odnosnim propisima dala bi se globa odrediti u postotcima visine odštete već prema težini učinjenoga prekršaja tako, da bi se npr. za oštećivanje umjetnih kultura na eksponiranim mjestima ustanovio kao kazna puno veći postotak, nego za oštećivanje naravnog naraštaja, veći postotak za mlada prirašćujuća drva nego za sječiva stabla etc. Ovakov propis imao bi po našem mnijenju i moralnoga uspjeha, jer bi se svaki žacao sjeći npr. mlada stabalca, kada bi platio za 1 pr. m. takovih drva 3 krune odštete, ali 10 kruna globe, dočim je mogao jeftinije proći, kada bi bio usjekao 1 pr. m. sječivog drva i platio 3 krune odštete, a samo 1 krunu |
| ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 423 — ili još manje globe. Tada bi i okorjelom šumoštetniku puklo pred očima, da se njega heguli, nego da ga se kazni jer sječe ono što se još sjeći nesmije. Imali smo prilike ovo pitanje razglobiti i sa našim seljacima, pak smo se osvjedočili, da i oni smatraju takove propise opravdanijima i boljima od današnjih, jer odgovaraju više i kod nas već zavladalom principu: vrijeme je novac! I po njihovu nazoru trati narod vrijeme u zatvorima a mogao bi ga bolje i koristnije upotrijebiti. I po njihovom nazoru je novac novac, pak će svatko radje manje platiti nego više, a po tom će biti prisiljen, da naredi manje štetan prekršaj po šumsku kulturu, nego više štetan. Imamo li dakle naumu naprvo navedene ustanove gradj. i kaznenog zakona, moramo imati na umu i to, da se te ustanove moraju i provadjati, jer inače neizvršitelj podpada kazni. Svaki dakle, koji obračunava šumske odštete više, nego što odgovara zakonskim propisima, mora biti i pripravan, da će za to odgovarati, čim se za to sazna. "On mora imati na umu i to, da svaki odštećenik i odštetitelj ima pravo šumsku odštetu dati si preobračunati putem gradjanskoga suda, ako mu se čini da mu je previše, odnosno premalo obračunato. Prema tomu mora takav obračunatelj znati, da će se njegov rad u tom pravcu brzo odkriti, a po tom. da će mu se brzo i na kraj stati. Istina je doduše, da uredujući sudci koli od sudbenih, toli i od polit, oblasti redovno usvajaju obračune vještaka, pa stoga presudjuju i šumske odštete onako, kako su i obračunate, no to čine svakako u predpostavi, da su i cjenici za šumske kva rove u duhu zakona sastavljeni, i da su odštetni iznosi u duhu tih zakona i cijenika obračunati. ´ . Kad bi takav sudac došao do uvjerenja, da je odšteta za šumsku štetu neizpravno obračunata, on bi se sjegumo odmah poslužio svojim pravom, i tražio druge vještake, da štetu pre obračunaju. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 424 — No ne samo to, on može zatražiti, da vještaci to svoje obračunavanje i obrazlože, te izpostavi li se, da je odšteta unatoč uporabe po nadležnim oblastima potvrdjenih, ali krivo sastavljenih cijenika neizpravno obračunata, može on i po svojem uvjerenju odštetu dopitati, i stranke glede većeg, odnosno manjeg odštetnog zahtjeva, odputiti na redoviti put pravde. Smislimo li sve u jednu, to vidimo, da s jedne strane nijednome obračunatelju obračunavanje velike odštete u svrhu potraživanja ili u svrhu kazne nepomaže, jer i proti tomu ima krivac dovoljno pravnih ljekova da se pomogne, a s druge strane vidimo i to, daje i svaki inače obzirni i svjestni obračunatelj prijavnica u velikoj neprilici, ako zatekne u krijeposti pogrešno sastavljeni šumsko odštetni cijenik, po kojem u smislu šum. zakona mora odštete obračunavati, a za koje unaprvo znade, da ih mogu stranke napadati i da će uspjeti, ako ih napadaju. Nastaje za njega pitanje hoće li se ogrješiti o šum. zakon ili o svoju savjest, a po tom, da li će biti pripravan podnjeti jednu ili drugu kaznu, koju jedan ili drugi način obračunavanja sa sobom donosi. Ovo pitanje kod nas još nije riješeno, a mi smatramo za prijeko nuždno da bi ga trebalo jedanput za svagda sa pravnoga gledišta riješiti. Za savjestnog urednika je i zakon i savjest svetinja, a po tome je tim teža borba u njemu, ako nemože prosuditi, odnosno bolje rekuć ako nesmije sam prosudjivati, koji bi način obračunavanja bio bolji. Toga radi držimo skroz shodnim, da se i šumari stručari nisu dužni držati spomenutog propisa mrtvog slova šum. zakona, jer su ta slova često puta drugačije stilizirana nego su smišljena ili se pako, ako su i izpravno stilizirana, mogu često puta višestrano tumačiti. Biti će stoga puno izpravnije, ako se i šumari kao obračunavatelji prijavnica nebudu držali toliko mrtvoga slova šum. zakona, nego duha.i težnje, koja se je propisima šum. zakona postići namjeravala. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 42ô Po duhu toga zakona nisu šum. stručnjaci kao obračunavatelji šum. odštetni prijavnica ništa drugo, nego samo savjetujući organi pravnika sudaca, oni su dakle pozvani, dane samo šumske odštete obračunavaju, nego, da i dotičnog uredujućeg sudca uvjere, da je vrijednot štete onolika, koliko je obračunom izkazano. Obračunavatelj po tome može štetu obračunati po cjeniku, ako je cjenik izpravno sastavljen, no ako cjenik nije izpravno sastavljen, onda je dužnost obračunavatelja, da odštetu po njemu obračuna ali ujedno, dauredujućeg sudca upozori, daje dotični cijenik krivo sastavljen. Kako će oblasti u molbenom tečaju pitanje o obračunavanju po jednom ili drugom načinu riješiti, to je njihova stvar skroz pravne naravi. . Istina Bog, ovo zvuči njekako, da bi mi stručnjaci tim postupkom naličili ptici noju, koja u slučaju pogibelji turi glavu u pijesak, pak se dalje ne brine za izlazak iz težke situacije, nego svu budućnost izlazka polaže u ruke sudbine, dotično mi u ovom slučaju u ruke pravnika. No ovakav prigovor prema nama šumarima bio bi skroz neopravdan. Kad bi mi šumari stučari imali pravo ovo pitanje rješavati mi bi bili zato, da se ono riješava uvjek u duhu onom, koji je bio vodičem sastavljačima zakona tj. u duhu obćih pravnih principa, bolje rekuć u duhu savjesti. Ako je zakonski propis slučajno pogrješno stiliziran, tj. protivno duhu zakona samoga, ili što je još običajnije, ako je taj propis u duhu zakona izpravno stiliziran, ali je šumsko odštetni cijenik, kojega se navodno obračunavatelj i moraju držati krivo sastavljen, onda šumari stručari nesmiju pitanje o valjanosti jednog ili drugog načina obračunavanju sami rješavati, sve da bi i htjeli, jer su na to pozvane jedino one oblasti, koje su pozvane tumačiti dotične zakonske propise tj. političke i sudbene oblasti. Savjestni šumski stručnjak neima pri tome nikakva drugoga prava ni dužnosti, nege da oblasti |
| ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 426 — upozori na pogrješku od prije počinjenu i po tima oblastima sanccioniranu. Svakako će biti dosta znatiželjnika, koji bi rado znati, kako bi se imalo riješiti to pitanje onako skroz formalno t. j . procesijanstski, kad bi npr. šumar stručnjak bio uvjeren, da je odšteta u cijeniku prema ne samo njegovom uvjerenju, nego i u istinu skroz i skroz po mjestnim prilikama previsoka. Po našem mnijenju, on bi tada imao obračunati prijavu po cjeniku, uredujući sudac imao bi nezadovoljnu stranku odputiti na redoviti put pravde, a šumar stručnjak morao bi nastojati, da se cijenik redovitim putem izpravi. No kako god ta formalnost i odgovarala, ona ipak nije nuždna, jer bi bilo sasvim dovoljno, da šumar stručnjak obračuna prijavu po svojoj savjesti i najboljem uvjerenju, te da uredajućeg sudca o ispravnosti toga obračunavanja uvjeri, odnosno ga upozori, da je odšteta po cijeniku neispravna, a podjedno da zatraži preinačenje cijenika. Effekat bi bio isti, krivac bi bio presudjen na naknadu samo faktično počinjene štete i time bi bilo duhu zakona podpuno udovoljeno. Zato neka nam bude pravilom, daje šumar dužan obračunati prijavnicu samo na temelju takova cijenika, koji je sastavljen na temelju propisa šum zakona. Razumijeva se samo po sebi, da mi u ovom obrazlaganju imamo pred sobom uvijek samo takova šumara - obračunavatelja i samo takova sudca - presuditelja, koji rade skroz u duhu zakona, pak stoga i držimo da se ovakovima urednicima nemože ništa dogoditi ako urade nješto prividno protupropisnoga, što se ali u istinu skroz na skroz slaže sa duhom zakonskih propisa. Dakako, da ovdje ne mislimo na takove urednike, koji bi tu slobodu u prosudjivanju ovakovih pitanja htjeli zlorabiti, te koji bi svojevoljno mijenjali cijene. Takovi činovnici spadaju onamo, kamo bi i prispjeli, da bi tako radili. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 427 — Cijenjeni čitatelji sjegurno su i sami opazili, da se kod savjestnog šumara stručara može o ovakovim dvojbenim pitanjima raditi samo kratko t. j . prelazno vrijeme, jer će savjestan šumar opazivši već samo jednu krupniju nekorektnost u cijeniku čim prije izpitati savjestno njegovu valjanost i nastojati, da se isti čim prije u duhu zakona izpravi, odnosno preinači. Nećemo dosadjivati cijenjenim čitaocima sa mnogim primjerima, ali ipak kurioziteta i eklatantnog primjera radi navesti ćemo da ima kod nas cijenika po kojima se može obračunati za ugon jedne koze u šumu odšteta od 1 krune ali i odšteta od 10 kruna!, a isto tako, da se za voz pruća može obračunati odšteta od 2 krune ili ako se hoće 15 kruna! Kako se medju šumske odštete moraju subsumirati one odštete, što su ih stranke dužne plaćati i usljed inih propisa šum. zakona n. pr. § 19. to je dužnost šumara obračunavatelja, da i te odštete u duhu zakona i obćih pravnih principa obračuna, jer protivno obračunavanje može nanjeti strankama upravo ogromne štete. Upozorujem stoga cijenjene čitatelje na moju razpravicu u broju 7. Š. 1. od godine 1908. gdje sam dokazao, da je jednoj stranci neizpravnim obračunavanjem propisana odšteta od 130.000 kruna, a ta stranka nije trebala da plati — ni filira. Stara priča kola po Krajini, da se je u doba vojne Krajine znalo potrošiti za njekoliko forinti papira, dok se je ustanovilo kamo je prispjeo 1 nč. državnoga novca, pa ako je državi bilo stalo do 1 nč. e onda mora da je i seljaku šumoštetniku, za kojega smo dokazali, da često nepravi štete iz objesti, nego iz nužde, vrlo stalo do toga, da li će prema gornjem primjeru platiti izpravno obračunatu odštetu od 1 krune ili neizpravno obračunatu od 10 kruna. (Svršit će se). |