DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 153 — žalostna činjenica, da će se znatne površine otudjiti daljnjem šumskom uzgoju, a kakav utjecaj imade to na klimatičke odnošaje kotara, prepuštam sudu štovanog čitaoca. U Slatini , mjeseca veljače 1913. Rudolf Koliba š, kr. šum. povjerenik. U koje drveće udara grom i zašto? Već od najstarijih vremena poznato je, da grom udara ponajvećma samo u stanovito drveće, koje ima, kako u davnim vremenima mišljahu, osobitu privlačivost za munju. U mitologiji mnogih naroda nalazimo stanovito drveće posvećeno bogu gromovniku ; spominjem samo grčkog gromovnika Zevsa, komu je bio posvećen hrast — a za hrast i danas znamo, da biva mnogo češće udaren gromom, nego li ostalo drveće. U narodu je takodjer poznato, da u nekoje vrsti drveća, kao n. pr. bukvu vrlo rijetko udari grom, dok jablani i hrastovi skoro za svake oluje trpe od strijele. Nije dakle čudo, da nauka, baveći se i najneznatnijim problemima nije mimoišla ni pitanje: »U koje drveće udara grom i zašto ? U nedavno izašloj brošuri* profesora biljne fiziologije na sveučilištu u Jeni dra. E. S t a h 1 a ovo je pitanje na temelju dojakošnj h i njegovih vlastitih istraživanja podvrgnuto svestranom razmatranju, a čini se daje dovedeno i do prilično izvjesnog kraja. Neka mi buie dozvoljeno priopćiti rezultate odličnog učenjaka u ovom stručnom listu, jer držim, da čitaoci istog imadu u prvom redu za ovo pitanje interes, te će na temelju svojih vlastitih opažanja moći jamačno svoje vlastito iskustvo uporediti sa naukom. Opažanja i bilježenja udarca groma u drveće su u nekim krajevima na dulje vremena obavljana, te se ti podaci u glavnom podudaraju. Opsežna statistička izvješća na temelju opažanja za vrijeme od 23 godine potječu od Vande rlinden a iz Belgije. Iz tog izvješća vidi se, da na 1101 udarac groma dolazi u postotcima izraženo na * E. Stahl: Die Blitzgefahrdung der verschiedenen Baumarten. G. Fischer, Jena 1912. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 154 — jablan 55,6 akaciju 1,1 hrast 13,9 trešnju 1,0 brijest 7,0 orah 0,7 crnogoricu 6,8 brezu 0,5 bukvu 3,8 divlji kostanj 0,5 krušku 2,7 šljivu 0,4 vrbu 1,5 kostanj 0,3 jasen 1,3 johu 0,1 lipu 1,2 platanu 0,1 jabuku 1,1 trs 0,1 Prispodobimo sa ovim drugo jedno statističko opažanje izvedeno u Schleswig-Holsteinu po Brodersenu . U godinama 1884—1899 zabilježio je on u stanovitom području 239 slučaja udarca groma u razno drveće i odpada na: jablan hrast lipu jasen voćke 109 27 23 21 11 johu brijest brezu bukvu ostalo razno 6 3 1 1 vrbe 10 drveće 18 crnogoricu 10 Nije nužno, da ovdjeviše ili manje podudaraju, izn Naosim sve temelju statistike, kad tog svrstao je se sve Stah l naše drveće s obzirom na opasnost prema udarcu groma u tri hrpe. U prv u hrp u brojimo drveće, koje je ponajviše ugroženo od groma i što se broja udaraca i žestine njihove tiče. Na prvom mjestu vidimo i opet jablan i hrast, a onda krušku, brijest, vrbu, jasen, akaciju, te crnogorično drveće. U drugo j hrp i nalazi se drveće, koje biva rjedje gromom udareno i to : lipa, jabuka, trešnja, orah i kostanj, a trećo j hrp i pripadaju gromom vrlo rijedko udarena drveta, kao: joha, divlji kostanj i na poslednjem mjestu bukva . Nakon ove statistički konstatirane činjenice namiče nam se pitanje : zašto baš tako često udara grom u jablan i hrast, dočim vrlo rijedko ili nikada u bukvu? |
| ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— Î55 - Izmedju zemlje i oblaka postoji uvijek električna napetost te nije čudo, da osobito visoko drveće služi kao put izjednačenju te napetosti. Uzroci, s kojih baš stanovito drveće pri tom izjednačenju električne napetosti strada, vrlo su različiti, a i posljedice tog udarca su različite. Udarac groma u drvo može biti gotovo sasvim neopažen, tek da nastanu anatomske promjene u gradji drveta, ili što se češće dogadja, udarac je žestok, te oguli koru s drveta, a gdjekad i raskoli čitavo drvo od vrha krošnje do podnožja debla. Djelovanje munje je pri tom u prvom redu po mišljenju botaničara Cohun a mehaničko , pošto voda pretvorena u drvu u paru dostigne veliku napetost, usljed koje drvo raspuca i to gdjekad sa takovom žestinom, da se trijeske poslije takova udarca nalaze i po više metara daleko od stabla. Pri razmatranju faktora, radi kojih je stanovito drveće gromom ugroženo, moramo isto tako uzeti u obzir svojstva okoline (tla) diveća, kao i razna svojstva samog drveta. Sto se tiče prvih svojstava okoline, to je J o n e s c u tvrdio na temelju svojih dugogodišnjih opažanja, da je drveće, koje raste nailovastom tlu, mnogo više gromom ugroženo, nego drveće savapnenog tla. Uza to je s tim u savezu i vlažnos t tla , koju pri tumačenju odvodjenja elektriciteta moramo svakako uzeti u obzir. Tako je po mnijenju V o s s -a ono drveće, koje imade okomito u dubinu izraslo i dugačko korjenje više ugroženo od groma, nego drveće sa korjenjem, koje se u širinu širi. Mnogo više faktora, koji su odlučujući za vodljivost munje, moramo tražiti u svojstvima samog drveća. Osim prije spomenutog obličja korjena u drveću moramo uzeti u obzir: visinu drveća, broj grana i ogranaka te njihov položaj prema deblu, površinu kore, broj i oblik lišća, svojstva kore i drveta, množinu sadržane vode u kori i drvetu, sadržine drva kao masna ulja i škrob i t. d. Sve te faktore moramo pri riješavanju ovog problema uzeti u obzir. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 156 — Medju prvim teorijama spominjem onu od Jonescu-a , koji je držao, da postoji odnos izmedju munje i rezervne sadržine drva. Tako da su t. zv. masna d r v e t a, kojima je drvo natrpano masnim uljem i rezervnom hranom kao bukva, lipa, breza i dr. osjegurane proti udarcu groma, dok su t. zv. škrobna drveta kao jablan, hrast, vrba i dr. ugrožena gromom. No ta teorija se uslijed mnogo raznih prigovora nije mogla održati. Wolf f i neki drugi istraživaoci mjerili su vodljivost elektriciteta raznog drva; no u tom se je pokazala takova raznolikost, te se nije mogao nikako naći sklad sa udarcem groma. Tek toliko može se reći, da vodljivost elektriciteta po drvu zavisi o sadržini vode, te oni dijelovi drva, koji su više sočni i imadu više vode, vode bolje elektricitetu a i opažanjem je ustanovljeno, da strijela prolazi poglavito takovim dijelovima drveta kao kambijem i bijelom. No jamačno je najvažniji faktor, koji odlučuje o udarcu groma — obličje i ustrojstvo površine drveća. Vanderlinde n je prvi upozorio, da drveće sa neravnom i hrapavom korom češće i jače trpi od groma, nego drveće sa ravnom korom. Mi znamo, da se električna iskra dakle i strijela širi površinom, te će dakle po glatkoj površini biti lakše odvedena i bez zapreka, dok po hrapavoj površini u udubinama naidje na otpor, te nužno dodje do uništenja tog otpora t. j . do cijepanja kore. K tomu svojstvu obličja kore drveta pridolazi još vrlo važno svojstvo močivosti kore, na koju je već god. 1874. prvi Keimaru s upozorio. U formularima za statistiku udarca groma u drveće, koje je po Ebermayer-u bilo po šumarima u Bavarskoj razaslano, stajalo je i pitanje, da li je gromom udareno drvo, bilo mokro ili suho. Sasvim naravski, da će strijela po glatkoj i smočenoj kori biti bez zapreka odvedena, dok će po suhoj i hrapavoj kori naići na otpor, te će svladavši ovaj ozlijediti i oštetiti drvo. S tih razloga drže mnogi kao Brodersen, Vanderlindendr., da grom udara jednako u sve drveće, te da je razlika |
| ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 31 <-- 31 --> PDF |
15? samo prividna, jer drveće sa glatkom i mokrom korom kao n. pr. bukva za kiše ne biva od strijele ozlijedjena i stoga izbjegne našem opažanju. Da je močivost kore u odnosu sa udarcem groma, ustanovio je opažanjem i S t a h 1, te njegova ljestvica močivosti stoji u skladu sa ljestvicom udarca groma. Tâko se stablo bukve za kiše odmah posvema smoči, dok kora hrasta ostane skoro suha. Samoj pak močivosti kore uzrokom su druga svojstva kore i drveta. Tako je vašan i oblik krošnje t. j . poredjaj grana prema deblu. Sasvim naravski, da drveće sa granjem, koje se prema zemlji spustilo kao n. pr. kod žalosne vrbe (Trauerweide) ostane na deblu suho, dok je obična bukva, sa više ili manje uspravnim granjem odmah mokra. Ali nije samo položaj granja važan, već i močivost samog periderma. Sa ovim poslednjim mišljenjem o važnosti ustrojstva kore pri udaranju groma slažu se i S t a h 1 o v i pokusi, koje je izveo sa Holtz-ovim munjilom i sa malenim dijelovima kore raznog drveća. Periderm je slab vodić elektriciteta, ali smočen vodi dobro. Eksperimentalna istraživanja Stahl-ova pokazala su, da su lenticele na kori osobiti otvori, kroz koje elektriciteta ulazi u nutrašnjost drva. I ako baš nije dopušteno iz ovih pokusa sa elektricitetom malene napetosti izvoditi sigurne zaključke na grom ili strijelu sa silnom množinom elektriciteta velike napetosti, to nam ipak utvrdjuju ispravnost prije spomenutog mišljenja. Pri tumačenju ugroženosti drveća proti udarcu groma ne smijemo zastupati samo jedno mišljenje, već moramo, kako to i S t a h 1 čini, sve mjerodavne faktore u obzir uzeti. Uzmimo n. pr. bukvu, u koju po statistici rijedko kada grom udari. Bukva imade korjenje više ili manje u širinu rasprostranjeno a ne kao hrast, kojega korjen duboko i okomito u zemlju raste. Granje bukve je više ili manje uspravno uzdignuto, te sa tankim uspravnim grančicama pospješuje odvodjenje kiše po glatkoj površini kore na deblu — imade dakle sva svojstva, koja omogućuju lakše izjednačenje električne napetosti izmedju |
| ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 158 — oblaka i zemlje. Dolazimo ali ipak do već prije rečenog zaključka, da bukva ne biva rijedje udarena gromom nego ostalo drveće, već udarac groma u bukvu biva neopažen, pošto strijela nadje u glatkoj i mokroj kori otvoren put bez zapreka. Da je močivost kore najvažniji momenat, koji odlučuje o ugroženosti drva proti gromu vidimo n. pr. kod naše jele. Jela ima iglice, koje su sa šiljcima upravo izvrsni prenosioci elektriciteta, ima mnogo smole, korjenje je u širinu razvito, glatku koru, dakle sva svojstva bukove hrpe, a manjka samo svojstvo močivosti kore, te je ovo jedno dostatno, da prevlada ostala svojstva, tako da jela ipak pripada hrpi hrasta, hrpi gromom ugroženog drveća. U poslednjem poglavju interesantne knjižice prof. Stahl a raspravlja se o praktičnoj upotrebi izučavanjem tog problema dobivenih rezultata. Ne može se mimoići pitanje, da li je uputno u blizini kuća nasadjivati visoka drveća, recimo jablane i hraste? 0 tom pitanju bilo je u literaturi često govora, te nalazimo mnijenja pro i kontra. Tako Švicar Hess drži, da visoki jablani mogu samo onda služiti kao munjovod, ako im granje još do podnožja debla siže, Le koji su najmanje dva metra udaljeni od najbliže točke kuće, te je uz to tlo vlažno, sa kojim ribnjakom ili mlakom u blizini. U protivnom slučaju može iskra lako na kuću skočiti. Stoga preporuča Hess, da je najbolje na jablan u blizini kuće postaviti pravi munjovod. Do sličnog rezultata dolazi i Brodersen , koji drži, da i ako drveće u blizini kuće ne služi kao munjovod, to ipak u slučaju udarca prelazi strijela istom sa drva na kuću, te tim biva oslabljena, dakle i manje opasna. Pošto je nasadjivanje drveća u blizini kuća više put sa drugih razloga n. pr. radi zaštićenja proti vjetru nužno, to preporuča S t a h 1 u tom slučaju nasadjivati drveće treće hrpe kao : bukve, divlje koštanje, orahe, a nikako ne drveće grupe jablana i hrasta. Mimogredce još jedno praktično pitanje. Već kao djeca čuli smo, da za vrijeme oluje ne valja bježati pod drvo, jer prijeti opasnost groma. I ako znamo, da je grom često usmrtio |
| ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 159 — ljude i na otvorenom polju, to ipak svjetuje Schwartz , a i Stah l držati se za oluje ovog pravila: Za vrijeme oluje treba se u prvom redu čuvati osamljenog drveća, a osobito drveća sa osušenim granama. U alejama treba se držati nižeg drveća, a isto i u šumi. Preporuča se leći po mogućnosti što dalje od debla, ali ispod krošnje i to na protivnoj strani, s koje dolazi Oluja, gdje je deblo suho. K tomu pridodaje Stah l još savjet, ako je izbor drveta moguć, da se kao sklonište izabere deblo, koje je već u početku kiše ili oluje već do tla smočeno. Time završujem izvještaj o interesantnoj Stahlovoj studiji i veselilo bi me, kada bi doznao, da naši šumari i čuvari šuma, a i prijatelji prirode nisu ispustili s oka ovaj interesantni problem, nego da su pribilježili svoja opažanja i iznijeli ih na ovom mjestu i tako pridonijeli nešto konačnom riješenju tog problema. Dr. V. Vouk (Zagreb). Upliv dima i plinova iz talionica na šumu i šumsko tlo. Kakogod se razvitkom industrije silno diže blagostanje naroda, ipak se nemože poreći, da napredak industrije imade i svojih zlih strana, jer u koliko industrija u jednu ruku stvara vrijednosti, to ih s druge strane opet uništava. Treba samo da se sjetimo antagonizma, koji vlada izmedju industrije te gospodarstva i šumarstva. Nekoja industrijalna poduzeća uplivišu osobito nepovoljno na gospodarstvo, a napose na šumske kulture, pa akoprem su štete, koje takova industrijalna poduzeća nanašaju gospodarskim kulturama i šumi u razmjeru naprama proizvedenim industrijalnim vrjednostima dosta malene, ipak su za dotične posjednike, koji ju trpe i snašaju od velike važnosti. U industrijalnim krajevima došlo je več do mnogih tužba i parnica radi toga, što su uslijed štetnih plinova i isparivanja za gospodarstvo i šumarstvo propale znatne površine. Stoga je posve naravno, da nastoje takove zle uplive iz javnih obzira po mogućnosti umanjiti, a to se može postići u dvojakom smjeru. Od strane same industrije umanjivanjem i neškodljivim odvadjanjem otrovnih plinova i isparina, a od strane šumarstva i gospodarstva takovim mjerama pomoću kojih se škodljivi upliv otrovnih plinova paralizira. Za vegetacije su najškodljivije kiseline, a naročito sumporna kiselina, koja se od svih sastojina dima najčešće u njima nalazi. |