DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 159 — ljude i na otvorenom polju, to ipak svjetuje Schwartz , a i Stah l držati se za oluje ovog pravila: Za vrijeme oluje treba se u prvom redu čuvati osamljenog drveća, a osobito drveća sa osušenim granama. U alejama treba se držati nižeg drveća, a isto i u šumi. Preporuča se leći po mogućnosti što dalje od debla, ali ispod krošnje i to na protivnoj strani, s koje dolazi Oluja, gdje je deblo suho. K tomu pridodaje Stah l još savjet, ako je izbor drveta moguć, da se kao sklonište izabere deblo, koje je već u početku kiše ili oluje već do tla smočeno. Time završujem izvještaj o interesantnoj Stahlovoj studiji i veselilo bi me, kada bi doznao, da naši šumari i čuvari šuma, a i prijatelji prirode nisu ispustili s oka ovaj interesantni problem, nego da su pribilježili svoja opažanja i iznijeli ih na ovom mjestu i tako pridonijeli nešto konačnom riješenju tog problema. Dr. V. Vouk (Zagreb). Upliv dima i plinova iz talionica na šumu i šumsko tlo. Kakogod se razvitkom industrije silno diže blagostanje naroda, ipak se nemože poreći, da napredak industrije imade i svojih zlih strana, jer u koliko industrija u jednu ruku stvara vrijednosti, to ih s druge strane opet uništava. Treba samo da se sjetimo antagonizma, koji vlada izmedju industrije te gospodarstva i šumarstva. Nekoja industrijalna poduzeća uplivišu osobito nepovoljno na gospodarstvo, a napose na šumske kulture, pa akoprem su štete, koje takova industrijalna poduzeća nanašaju gospodarskim kulturama i šumi u razmjeru naprama proizvedenim industrijalnim vrjednostima dosta malene, ipak su za dotične posjednike, koji ju trpe i snašaju od velike važnosti. U industrijalnim krajevima došlo je več do mnogih tužba i parnica radi toga, što su uslijed štetnih plinova i isparivanja za gospodarstvo i šumarstvo propale znatne površine. Stoga je posve naravno, da nastoje takove zle uplive iz javnih obzira po mogućnosti umanjiti, a to se može postići u dvojakom smjeru. Od strane same industrije umanjivanjem i neškodljivim odvadjanjem otrovnih plinova i isparina, a od strane šumarstva i gospodarstva takovim mjerama pomoću kojih se škodljivi upliv otrovnih plinova paralizira. Za vegetacije su najškodljivije kiseline, a naročito sumporna kiselina, koja se od svih sastojina dima najčešće u njima nalazi. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 34 <-- 34 --> PDF |
160 — Ona se razvija u obilnoj mjeri naročito u talionicama kovina. Opažanja, koja ćemo navesti, načinjena su najviše u takovim krajevima gdje je ta vrst industrije najviše razvijena. Ako zrak, u kojemu imade kiseline, dodje u doticaj sa lišćem biljaka, to staniee lišća apsorbiraju kiselinu zajedno sa zrakom. Malena količina kiseline u zraku neškodi lišću biljka, no ima li u rraku razmjerno mnogo kiseline, to stanice već prema množini kiseline nakon dužeg ili kraćeg vremena poginu. Pošto lišće služi biljki za asimilaciju i disanje, to je posve naravno, da uslijed uništenja veće količine lišća trpi cijela biljka, a ako se ovakovi uplivi češće opetuju, to biljka pomalo ugiba. Takove štete nazivljemo akut nim štetama. Osim napomenutih šteta, opažamo još jednu vrst šteta od dima, gdje se na samom lišću drveća ne opažaju nikakova oštećenja, ali uslijed kojih stabla ipak vremenom uginu. Ovakove štete nazivljemo kroničnim štetama. I ovim štetama je uzrok kiselina, samo što je ima u zraku u manjoj mjeri, tako, da lišću u prvi mah ne škodi, ali s vremenom ipak od nje biljka propada i to uslijed toga, što se množina kiseline na dosad još nerazjašnjeni način koncentrira do one količine, koja je lišću škodljiva, ili pako što tako lišću otešćava i umanjuje funkciju lišća, da biljka ne dobija dosta hrane, pa uslijed toga polahko gine. No i za ovakovo oteščavanje i sprečavanje funkcije lišća nužna je već stanovita koncentracija kiseline u zraku, dočim polagano propadanje šuma nastupa već pri posve neznatnoj količini. Prema tome je jasno, da mora biti ješ jedan do sada nerazjašnjeni uzrok, radi kojega biljke, usljed dima izgibaju. Stabla, koja propadaju, čine dojam, da ginu uslijed pomanjkanja vode i hrane, koje biljke crpe iz tla, pa da se uzroci same štete, na koje se do sada nije obraćala pozornost, nalaze u samom tlu. Pošto znamo, da u zemlji bivaju kiseline uslijed tamo se nalazećih baza vezane, to se u ovakovim slučajevima radi samo o indirektnom uplivu kiselina i to lako, da kiseline, koje padaju na tlo, stvaraju sa vapnom topive soli, koje kiša iz tla ispere. Sumporna se sukiselina, koja pada na tlo, pretvara pomalo u zemlji u sumpornu kiselinu, koja sa vapnom tvori sadru ili gips, a ovaj se rado i jako topi u vodi. Pošto vapno spada medju hranive tvari, koje biljka za opstanak neophodno nuždno treba, to je nestajanje vapna u zemlji uslijed njegove pretvorbe u sadru, za uspijevanje biljke vrlo štetno. Odavna su već poznati razni štetni pojavi, koji se vrlo dobro dadu protumačiti tim, da tlo gubi vapno. Inače bi bili ti pojavi posve nerazumljivi. Na Harzu u Njemačkoj opaženo je, da se ispod smreka, do kojih kiselina dolazi, nakupi 30 do 40 cm debela naslaga iglica, koja se ne raztvara. U Engleskoj pako, opazili su već odavno, da oko starog lisnatog drveća, koje je izvrženo dimu, nastaju male plešine, na kojima ništa ne raste. U blizini talionica nastaju takove plešine skoro redovito. Kada šuma propadne, obraste zemlja najprije travom, no već iza nekoliko godina, zamijeni travu vriština, koja iza nekog vremena počme izčezavati, dok na koncu neostane gola neplodna zemlja (prljuga). |
| ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 161 — Takovu izmjenu vegetacije opazili su naročito kod talionica srebra u Klausthalu u Pruskoj, gdje su u tom pogledu provedena opsežna iztraživanja. U raznim udaljenostima od talionice zasnovane su bile pokusne plohe i to nekoje na posve pustom i golom zemljištu, druge opet na zemljištu, koje je obraslo vrištinom, a nekoje na zemljištu koje je obraslo travom. Na pokusnim plohama, na kojima je bilo vegetacije, odstranjena je ista, zemlja je dobro obradjena, a od svake obradjene pokusne plohe su polovicu posuli prahom od žeženog vapna ili prahom od vapnenca, tako, da je na jedan hektar obradjene površine došla 1 met. centa vapna. Sve površine bez iznimke — one koje su bile posute sa vapnom i one, bez vapna —´ posijane, dotično zasadjene su na isti način. Za sjetvu upotrijebili su crnogorice i listače te razne papilionaceje (leptirnjače). Biljčice su ponajprije porasle na ploštinama bez vapna, ali su većim dijelom, nakon kraćeg ili duljeg vremena uginule. Mnoge su uginule tečajem prvog ljeta, nekoje tečajem slijedeće zime, a samo maleni broj se je držao kroz dulje vremena. Naprotiv tome niknule, uspijevale i razvijale su se biljke vrlo dobro na tlu, kojemu je bilo dodano vapna, a dakako da je to uspijevanje bilo ovisno o klimatskim dotično o vremenskim prilikama. Kod presadjenih biljaka (presadnica) opaženo je isto, jer one biljke, koje su presadjene na tlo, kome nije bilo dodavano vapna, nisu uspijevale, pa su i nakon nekog vremena uginule, samo je to propadanje bilo sporije nego kod biljčica, koje su na jednakom tlu niknule iz sjemena. Kod smreke opažena je razlika u razvoju izmedju biljaka uzraslih na običnom tlu i onih uzgojenih na tlu, kojemu je dodano vapno tek nakon 2 godine. No već slijedeće godine uginule su one biljke, koje su uzgojene na tlu bez vapna. Pokusi su dakle dokazali, da se na zemljištu, na kojem je nestalo šume, bez obzira, da li je to zemljište već posve golo ili obraslo travom ili vrištinom, ne može više drveće uzgojiti. Promjene u tlu uslijed upliva kiseline nepovoljno su djelovale i na bakterije, koje se u zemlji nalaze. Tako se npr. oni karakteristični gomoljčići, koji se inače na korjenu leguminoza nalaze, a koji su za asimilaciju dušika neophodno potrebni, nisu u opće ni razvili, ili tek tu i tamo u vrlo neznatnoj mjeri i to samo na onom tlu, kojemu je dodavano vapno. Bakterije nisu bile uslijed upliva kiselina direktno uništene, ali su im na zemljištu, kojemu je manjkalo vapna, manjkali uvjeti, da bi se mogle povoljno razvijati. Isto tako nisu se mogli razvijati niti druge vrsti bakterija, od kojih u glavnom ovisi plodnost tla, kao što su npr. bakterije, koje prouzrokuju rastvaranje bjelančevina, celuloze, razni bakteriji koji stvaraju nitrate itd., pošto je ovima za razvoj više ili manje potrebno vapnenasto tlo, a nestajanjem tih bakterija postaje tlo pogotovo neplodno. Da višje vrsti biljaka na tlu bez vapna slabo napreduju i postaju kržljave može se tumačiti tim, što im se u takovom tlu korenje ne razvija Glavni koren i ogranci ostaju ne samo vrlo kratki, nego je i broj ogranaka vrlo malen. Čim dodamo tlu vapna počne se glavni korenogranci silno razvijati, a to se naročito opaža, ako sravnjivamo nekoliko godina stare eksemplare biljaka, koje su na različitom tlu rasle. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 36 <-- 36 --> PDF |
- 162 — Sasvim je naravno, da slabo razvijenim korenjem može biljka izrabljivati samo razmjero maleni objam tla, a prema tome ostaju kržljavioni dijelovi biljke, koji se nalaze nad zemljom. Prema prikazanom odnošaju korenja prema sadržini vapna u zemlji razumljivo je dakle, zašto drveće uslijed sve to jačeg nestajanja vapna u zemlji u porastu sve to jače zaostaje. Svake godine moraju se stvarati nove žilice pomoću kojih drvo iz zemlje crpi hranu, a čim postaje tlo na vapnu siromašnije, tim se korenje i žilice slabije razvijaju, a prema tome se slabije razvija i nadzemni dio biljke. Ako dakle kod stabala, koja su do onog doba, kada je u tlu počelo nestajati vapna, postigla neki stalni razvoj, uslijed spomenutih okolnosti započne birati korenja sve to manje, to je naravna posljedica, da se mora krošnja smanjivati, pošto nastaje nerazmjerje izmedju upojne snage cjelokupnog korenja i množine lišča, koje isparuje vodu. Kod crnogorice opažaju se te posljedice pojavom, da iglice poenu prije reda odpadati, a iza toga počnu ugibati grane i dijelovi stabla. Kod listača umanjuje se ne samo broj lišća, već i samo lišće postaje sitnije, iza toga počnu se vršci stabala sušiti, a krošnja postaje sve to redja. Istodobno sa pomanjkanjem vode nastaje i pomanjkanje hranivih tvari, a napose dušičnih spojeva, što je uzrok konačne propasti stabala. Zrak, u kojemu imade kiselina, širi se na daleko po okolišu, zalazeći duboko u sastojine, a izlučivanje vapna iz tla često je već započelo, a da se na drveću još ništa ne opaža. Tek onda, kada je izluživanje vapna jače napredovalo, opaža se, da biljke boluju, a onda počnu sastojine razmjerno brzo propadati. No i na onim mjestima, gdje izluživanje vapna iz tla nije jedini razlog propadanju sastojine, ono ipak uništavanje pospješuje, jer čim veća i više koncentrirana množina kiseline dolazi u doticaj sa krošnjama drveća, tim veće množine kiseline padaju i dolaze na tlo. Pošto se one štete, koje prouzročavaju izluživanje vapna iz tla mogu sa velikom vjerojatnošću dodavanjem vapna paralizirati, to je od velike važnosti, da se u svakom pojedinom slučaju ustanovi razmjerje, u koliko na dotičnom štetnom uplivu participira samo tlo, a u koliko se to opet mora pripisati neposrednom uplivu kiselih plinova na samu biljku, pošto uslijed štetnih upliva istih na samu biljku može nastupiti posve slično obamiranje i propadanje drveća. Pa kakogod se štetne posljedice nastale izluživanjem vapna u zemlji mogu dodavanjem vapna popraviti, tako se neposrednom štetnom uplivu kiselina na lišće u opće ne može doskočiti. (Po Dr. Kramer-u iz Umschau V. C.) Osobne vijesti. Imenovanja. Kraljevski povjerenik u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji imenovao je šumarskog pristava Vilka Vi dm ar a kotarskim šumarom u X. činovnom razredu kod gradiške imovne obćine, sa sustavnim berivima, a kr. kotarskog šumara II. razreda Petra Petrović a kod kr. kotarske oblasti u Vrbovskom, kr. kotarskim šumarom I. razreda u X. či |