DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 34 <-- 34 --> PDF |
160 — Ona se razvija u obilnoj mjeri naročito u talionicama kovina. Opažanja, koja ćemo navesti, načinjena su najviše u takovim krajevima gdje je ta vrst industrije najviše razvijena. Ako zrak, u kojemu imade kiseline, dodje u doticaj sa lišćem biljaka, to staniee lišća apsorbiraju kiselinu zajedno sa zrakom. Malena količina kiseline u zraku neškodi lišću biljka, no ima li u rraku razmjerno mnogo kiseline, to stanice već prema množini kiseline nakon dužeg ili kraćeg vremena poginu. Pošto lišće služi biljki za asimilaciju i disanje, to je posve naravno, da uslijed uništenja veće količine lišća trpi cijela biljka, a ako se ovakovi uplivi češće opetuju, to biljka pomalo ugiba. Takove štete nazivljemo akut nim štetama. Osim napomenutih šteta, opažamo još jednu vrst šteta od dima, gdje se na samom lišću drveća ne opažaju nikakova oštećenja, ali uslijed kojih stabla ipak vremenom uginu. Ovakove štete nazivljemo kroničnim štetama. I ovim štetama je uzrok kiselina, samo što je ima u zraku u manjoj mjeri, tako, da lišću u prvi mah ne škodi, ali s vremenom ipak od nje biljka propada i to uslijed toga, što se množina kiseline na dosad još nerazjašnjeni način koncentrira do one količine, koja je lišću škodljiva, ili pako što tako lišću otešćava i umanjuje funkciju lišća, da biljka ne dobija dosta hrane, pa uslijed toga polahko gine. No i za ovakovo oteščavanje i sprečavanje funkcije lišća nužna je već stanovita koncentracija kiseline u zraku, dočim polagano propadanje šuma nastupa već pri posve neznatnoj količini. Prema tome je jasno, da mora biti ješ jedan do sada nerazjašnjeni uzrok, radi kojega biljke, usljed dima izgibaju. Stabla, koja propadaju, čine dojam, da ginu uslijed pomanjkanja vode i hrane, koje biljke crpe iz tla, pa da se uzroci same štete, na koje se do sada nije obraćala pozornost, nalaze u samom tlu. Pošto znamo, da u zemlji bivaju kiseline uslijed tamo se nalazećih baza vezane, to se u ovakovim slučajevima radi samo o indirektnom uplivu kiselina i to lako, da kiseline, koje padaju na tlo, stvaraju sa vapnom topive soli, koje kiša iz tla ispere. Sumporna se sukiselina, koja pada na tlo, pretvara pomalo u zemlji u sumpornu kiselinu, koja sa vapnom tvori sadru ili gips, a ovaj se rado i jako topi u vodi. Pošto vapno spada medju hranive tvari, koje biljka za opstanak neophodno nuždno treba, to je nestajanje vapna u zemlji uslijed njegove pretvorbe u sadru, za uspijevanje biljke vrlo štetno. Odavna su već poznati razni štetni pojavi, koji se vrlo dobro dadu protumačiti tim, da tlo gubi vapno. Inače bi bili ti pojavi posve nerazumljivi. Na Harzu u Njemačkoj opaženo je, da se ispod smreka, do kojih kiselina dolazi, nakupi 30 do 40 cm debela naslaga iglica, koja se ne raztvara. U Engleskoj pako, opazili su već odavno, da oko starog lisnatog drveća, koje je izvrženo dimu, nastaju male plešine, na kojima ništa ne raste. U blizini talionica nastaju takove plešine skoro redovito. Kada šuma propadne, obraste zemlja najprije travom, no već iza nekoliko godina, zamijeni travu vriština, koja iza nekog vremena počme izčezavati, dok na koncu neostane gola neplodna zemlja (prljuga). |