DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1913 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 282 — Sa zadovoljstvom mogu se na svoj skoro 20-godišnji ovdješnji rad osvrnuti, pošto sam uvjeren, da sam vazda moje dužnosti kao činovnik i državljanin točno vršio. U mom životu bila mije vazda lozinkom »Dužnost nada sve !» Svaki neka vrši svoju dužnost u zvanju, kojem se je posvetio. Dragi prijatelji ! Rastajem se naskoro od Vas, ali Vas mogu uvjeriti, da se od Vas samo prostorno udaljujem, u mislima i u mojem srcu bić ću uz Vas, sjećati ću se ugodno na svakoga od Vas i na moje skoro 20-godišnje službovanje. Mirne duše mogu kazati, da sam se uvijek zauzimao za podignuće službenih i Vaših osobnih interesa, ako i nije ispalo uvijek onako, kako sam želio. Svemogući neka čuva Vas i Vaše mile i drage i neka Vam udijeli najveću sreću. Molim, pridržite me u ugodnoj uspomeni«. Tako je svršila ova skromna, ali oduševljena i iskrena sve čanost sa potištenim čuvstvom skorog rastanka. Rusa pilatka (Lophyrus rufus Retz). Piše Dr. Aug. Langhoffer. Dok se kod nas ne čuje o borovoj pilatki (Lophyrus Pini L.) opažana je kod nas opetovano rusa pilatka (Lophyrus rufus Retz). U području kr. nadzorničtva za pošumljenje Krasa u Senju je ona po pismenim i usmenim informacijama redovita pojava. Za dobivene informacije hvalim i na ovom mjestu gg. šumarskim savjetnicima Alb. Rosmanithu i 0. Nyitray-u. Pitanje ovog borovog štetnika zanimalo me je već od prije. G. kr. šum. savjetnik Rosmanith upozorio me je na ovu osicu biljaricu, na što sam si od njega izmolio gusjenice, da si osice sam odgojim i time si bar djelomice pribavim vlastita opažanja. Posredovanjem g. kr. šum. savjetnika Rosmanitha a dobrotom g. kr. šum. savjetnika Nyitraya dobio sam pagusjenice ove osice g. 1900. Pagusjenice prispjele su 12 svibnja, iz kojih mi je pošlo za rukom odgojiti osice. Bio je to maleni pokus sa nekim zanimivim činjenicama, na koje ću se još osvrnuti. Novi moj djelokrug god. 1901. zatrpao me drugim poslovima, |
ŠUMARSKI LIST 7/1913 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 283 — a tako je došlo, da je i ova stvar mirovala, dok nijesam minule godine opet zamolio a i dobio polovicom svibnja pagusjenice, ali ovaj put više toga. Odgoj je i ovaj puta posve dobro uspio, a ja sam evo u položaju, da literarne podatke dopunim što svojim vlastitim opažanjima, što opet podacima spomenute gospode i time koju doprinesem poznavanju ovog borovog štetnika. U poznatoj priručnoj knjizi J udei ch-Nitsche Lehrbuch der Mitteleuropaischen Forstinsektenkunde Wien 1895. u I. svesku na str. 639, 640 karakteriše se Lophyrus rufus u glavnome ovako : Mužjak je crn, ticala su česljasta sa 23—25 članaka; prvi trbušni prsteni su crveni kao što su crvene i noge. Ženka je veća, ticala imaju 23 članka. Tijelo je ruse boje, noge su crvene. Bočne ploče ledjnica su tamnije, štitić je kadšto žuti 5 ili 6 prednjih koluta zatke su tamniji od crvene temeljne boje, prva dva koluta su kadšto tamnorusa. Duga je 85 mm. sa razapetim krilima mjeri 19 mm. Ličinke imaju glavu i prsne noge crne. Tijelo imaju mazavo tamno sivozeleno sa bledjom hrptenom prugom, a sa svake strane sa 2 bledje pruge, koje obrubljuju tamnije zelenu prugu. Zadnji kolut tijela je crnozelen. Duljina 19 mm. Zapredak je blijede boje, malo čvrst. Neću se upuštati u potanko opisivanje samo bi prema mojim opažanjima dodao ovo : Mužjak je crn, manji sa velikim ticalima skoro kao polovicu tijela. Ta ticala su dvostruko česljasta, to jest imaju 2 reda ogranaka postavljenih u oštrom kutu jedan prema drugomu. Ogranci su na vrhu zaokruženi a cijelom duljinom dlakavi, na dnu ticala su duži, prema vrhu budu sve to kraći. Ogranci unutarnjeg reda su na dnu ticala za polovicu kraći od ogranaka vanjskog reda, prema vrhu bude ta razlika sve to manja, na vrhu se izjednači. Madež na krilu je taman, skoro crn. Noge su crvene Hrptena strana tijela je crna, trbušna je strana kod nekih primjeraka skoro sva rusa, dok je kod drugih jedva prva polovica koluta rusa i to tek sredinom koluta dok su strane tamne boje. |
ŠUMARSKI LIST 7/1913 str. 10 <-- 10 --> PDF |
- 284 — Ženke su veće — ćobio sam iz kukuljica i nekoliko malih — a ruse boje. Ticala su crna i pilasta ali sa kratkim zubcima samo u jednom redu. Ja sam opetovano nabrojio osim 2 članka na dnu još 23 članka. Prvi članak na dnu ticala je dulji od slijedećih, manje više ruse boje, slijedeći je članak kratak ogruglast, a tada slijede ostali članci sa zupcem. Prema vrhu budu članci manji, zadnji članci su okrugli bez zupca. Glava je rusa, oči i očice su tamnije. Na tijelu prevladjuje rusa boja, mjestimice više žuta poput meda. Dvije bočne pločice ledjnice i prednja pločica u sredini su više tamne, štitić je pretežno ruse ili žute boje. Od kolutića zadke prednji su više tamni i to 2—3 prva koluta a ostali su rusi, ili može biti zadak pretežno taman tako, da jedva što preostane od ruse boje na hrptu. Trbušna je strana rusa Noge su na stegnima i goljenicama ruse boje, dok su na duu i vrhu kao što i stopala žuta poput meda. Madež na krilima je ruse boje. Razapeta ženka sa krilima mjerila je i do 22 mm. Ženka se zguri, glava i vršak svine se na trbušnu stranu. Kukuljica je bjelkasta poput pergamenta, sjeća oblikom na kukuljice bačvičarke muha, a tako se i otvara. Od gdčne isp. kand. prof. Erne Rosmanith dobio sam kukuljice na granama bora, koje su žutosmedje. Možda je u prirodi boja tamnija, nego u sobi. Spomenuo sam već, da su mi izašle i manje ženke iz kukuljica. Mužjaci su oko 6 mm. ženke oko 9 mm. duge, oboje bez ticala računajuć, kukuljice 9 mm. Glede odgoja pagusjenica i postignutog uspjeha spominjem ovo: U god. 1900. jele su pagusjenice prvi dan gladovanja i smreku, kasnije sam ih hranio borom. Dne 19. svibnja pojavile su se prve kukuljice, 21. bile su 3, dne 22. već 7, dne 25. bilo ih je 13, slijedećeg dana 16, a slijedećih dana još nekoliko novih Zakukuljile su se medju iglicama bora, ali neke i na dnu škatulje. U listopadu izašle su osice i to 12. listopada 10 ženka i 2 mužjaka, 13. listopada 1 ženka i 2 mužjaka, a 19. listopada izašlo je još nekoliko ženka. U god. 1912. dobio sam pagusjenice polovicom svibnja. Morao sam po zoologičkom poslu u Srijem, ostavio pagusjenice |
ŠUMARSKI LIST 7/1913 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 285 brizi muz. asistenta Fr. Opermana. Kada sam se vratio, već su se pagusjenica bile zakukuljile, mnoge i opet medju iglicama. U listopadu nije bilo dne 10. još osica, ali dne 14. našao sam već 28. mužjaka i 98 ženka. Dosta ih je bilo mrtvih, slutim, da su neke već dan, dva prije izašle i poginule. Sada sam svaki dan sâm prebrojio osice i izašle osice na .stranu metnuo. Najviše ih je izlazilo oko podne. Nabrojio sam ih: Dne 14. listop. 28 muž. 98 žen., 19. listop. 0 muž. 2 žen. » 15. » 1 » 25 » 20. » 0 « 2 » » 16. » 4 » 15 » 21. « 1 » 1 » » 17. » 3 » 17 » 22. » 2 » 2 » » 18. » 0 » 2 » Svega 203 komada osica i to 39 mužjaka i 164 ženke. U oči udara znatno veći broj ženka od mužjaka i u g. 1900., a pogotovo 1912., broj mužjaka ne iznaša ni jednu četvrtinu broja ženka. Kada se spremaju izaći osice, čuje se šuštanje u kukuljicama, odbaci se jedan kraj kukuljice kao poklopac, slično kao što se to zbiva kod mnogih muha. Osica izvuče se iz svog omota glavom ili zadkom. Kopulacija bit će, da se skoro izvede, jer sam opetovano našao već parove u tom stanju, premda sam svaki dan odstranio izašle osice. Spomenuo sam, da su se gusjenice zakukuljile i medju granama i na dnu škatulja. G. Rosmanith našao je kukuljice u kori debla blizu zemlje, aH i na različitim listačama. Kukuljice su blijede, skoro bijele ponešto žutkaste, kao pergamenat. Iznenadjuje, da su se kod mene u sobi pojavile osice g. 1900. i 1912. tako rekuć isti dan. Kako je to u toplom našem Primorju, teško je reći. Po g. Rosmanithu opažane su god. 1906. i 1907. dvije generacije, prva u svibnju, a druga u kolovozu i rujnu, ali on sluti, da to biva kadikad i u drugim godinama samo u manjoj množini, u kolovozu lako se izmaknu pažnji. Ose su vrlo malo vidjene. Možda to ovisi i o vremenu, jer g. Nyitray zna za gusjenice u ranom proljeću, možda od osica oko polovice ožujka izašlih. Sto se tiče pojavljivanja ovog štetnika u području Primorja |
ŠUMARSKI LIST 7/1913 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 286 opazio je g. Rosmanith, koji je bio upraviteljem nadzorničtva za pošumljenje Krasa god. 1893—1898. u Senju prvi puta pagusjenice ove ose god. 1894. u branjevini Osornjak-Paškvanovac, odmah iza Senjskog groblja na 10—15 god. starim kulturama crnoga bora. Bilo ih je malo a lugar Babić tvrdio je, da ih u prijašnjim godinama nije vidio. Od onda su se raširile prema sjeveru branjevinom Vrški, Mački i Drinak blizu Novoga Vinodolskog a i prema jugu, gdje je u Branjevini Tatinja-Baterija tik Karlobaga opažana već god. 1900. Dolazi u visinama od 300—500 metara. Po g. Nyitrayu dolazi ovaj štetnik u području Novoga u predjelima Vrški, Šator Veliki Vrh; u području Krivog puta u predjelima: Paškvanovac - Osornjak i na Nehaju; u području Sv. Jurja u Vlaškoj dragi; u području Jablanca u predjelima: Stinica, Dušikrava - Gajina ; u području Karlobaga u predjelu Tatinja - Baterija a u području Cesarice u predjelima Sušanj i Basača Ledenik. Sto se tiče štete i obrane proti tom štetniku može se ovo reći: 0 kakovoj znatnoj šteti teško je govoriti, iglice su samo djelomice od pagusjenica* ogrižene, stabla se ne suše, ali stabla slabe se pogledom na jakost i godišnji prirast a to u našem Primorju uz poteškoće pošumljivanja nije bez važnosti. I obrana ima svoje poteškoće. G. Rosmanith mislio je i na različite načine. Svinje natjerati u branjevine, da unište kukuljice neprilično je, jer svinja ima malo u Primorju. Postaviti katranom, ili ljepilom namazane stupove od slabe je koristi, jer se uz toplinu u Primorju brzo osuše. Ptica i miševa ima malo, te se ne može ni u tu pomoć pouzdati. Bilo bi poželjno, da navale gljivice ili muhe na te štetnike i da ih unište. Tek su opažani neki pauci, da opredu pagusjenice i kukuljice. Kane kušati sa štrcanjem sredstva smjese vapna i duhanovoga izvadka. G. Rosmanith dao je pagusjenice zgnječiti po djeci uz nagradu od 40—80 fil. na dan. Taj postupak vrijedi i sada te je u razdoblju 1894—1912. izdana znatna svota od preko 5000 kruna. Veli se, daje pagusjenica osjetljiva na studen i kišu. Tome nasuprot tvrdi g. Rosmanith, da pagusjenice nisu ni na studen |
ŠUMARSKI LIST 7/1913 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 287 — ni na buru osjetljive, jer je opažano kako pagusjenice brste iglice, dok još snijeg leži, 3—4 na jednoj iglici, 80—150 na boru od 1—15 m. visine. Pita se, kako smo došli mi do toga štetnika. G. Rosmanith je čuo god. 1895 kada je proučavao krške kulture oko Trsta, da tam već odavna poznaju te pagusjenice, da ih ima i u Istri nad Opatijom te on sluti, da ih je odanle vjetar sjeverozapadnjak donio u naše krajeve. Uzgredce spominjem, da sam osice vidio u zbirci Dra. A. Henscha u Krapini, koji mi reče, da dolaze i tamo na boru. Nazivi ljudskih obitavališta u našoj domovini potičući od imena šum. drveća i grmlja. U davno doba — tamo nekako početkom 7. stoljeća kada su naši predji doselili sa sjevera preko Karpata u današnju našu postojbinu, bila je ona veoma šumovita. Tako je barem zabilježio u X. stoljeću grčki car Porfirogenit. Da je tako sigurno i bilo zasvjedočuju nam ne samo razne pribrane kulturne crtice iz kasnijeg doba o toj našoj postojbini, već i ini mnogobrojni još i danas postojeći nazivi raznih većih i manjih ljudskih prebivališta u istoj. Kao što to i danas biva, tako se je i u ono doba, uslijed umnožanja žiteljstvo raseljivalo, naime svaka obitelj, zadruga ili pleme osnovalo si je svoje kućište odijeljeno od drugih — jedni u dolini, drugi na brdu, brežuljku, uz rijeku, potok i t. d- pa tako su nastala pojedina sela — mjesta — obitavališta, koja su naseljenici nazvali bud po svom položaju, konfiguraciji tla, imenu svoga poglavice i t. d. ili pako po vrsti drveća i grmlja medju koje se naseliše, koja i danas još njihova prebivališta u mnogim slučajevima okružuju. Iz popisa svih ljudskih prebivališta, koja se smatraju kao jedna cjelina u političkoj razdiobi Hrvatske i Slavonije — a imade ih danas 7940 — povadio sam sva imena, koja su nedvojbeno potekla od imena raznog šumskog drveća i grmlja pa sam razvrstav ih po županijama dobio slijedeće podatke: |