DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 15     <-- 15 -->        PDF

- 377 -


Za vrijeme, kada je blago u štalama, može mu Se pružati
obrok, a ako se ima pri ruci stelje, može se i ona lakše davati
u štalama, nego na drugom mjestu, premda stelja nije potrebna
blagu na visokim pašnjacima. Zato treba u blizini pašnjaka držati
livade, s kojih se sijeno nosi na pašnjak. Na jednu normalnu
jedinicu računa se 0 1 kat. jutra livade.


Francuski gospodari upozoruju na jedan zanimiv probitak,
skopčan s gradnjom staja. Za zločestog vremena blago se većma
isparuje nego obično, a radi toga troši i više hrane. Gradnjom
štala zaprečuje se to prekomjerno isparivanje, a time se štedi
hrana. Osim tih razloga još je jedan, koji govori u prilog
valjanih staja. U njima se naime skuplja gnoj, a taj je glavni
uvjet za popravljanje pašnjačkog tla. (Svrsit <5e se).


Hrastova medljika.


Od Dr. Stj. Gjurašina.


Od nekoliko se godina pojavila u Evropi iznenadno na
hrastovima medljika, jedna parasitska gljivica, koja se i u
našoj domovini vrlo raširila. Nekako u isto vrijeme počelo se
u nekim krajevima opažati, kako se hrastovi suše i propadaju.
Kako hrastove šume u našoj domovini već danas predstavljaju
veliki dio narodne imovine, a u buduće će još kud i kamo veći,
zabrinulo se slavno uredništvo »Šumarskoga lista« u Zagrebu
za njih tako, da je potaklo pitanje, što je uzrok tom propadanju
hrastova u našoj domovini, a osobito, da li je tomu
glavni uzrok spomenuta medljika, i što bi se dalo proti njoj
učiniti. Slavni je rektorat kr. sveučilišta Franje Josipa I. zatražio
je i od mene kao docenta botanike, na istom sveučilištu,
mnijenje o tom pitanju. Tom sam se pozivu rado odazvao i
ovdje iznosim, što se znade o tome pitanju.


Hrastova se medljika pojavila iznenadno god. 1907. mjeseca
rujna u Francuskoj. Slijedeće se je godine raširila po većem
dijelu Evrope. U Italiji se pokazala 1908. (A. Trotter: La récente
malattia délie Querce. Boli. soc. bot. ital. 1908. Bot.
Centr. 1909. I.) i to više na sjeveru i u sredini, ali se pojedince
rasprostrla sve do Kalabrije.




ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 16     <-- 16 -->        PDF

- 378


Ë J. Klei n (Der Mehltau der Eiche. Naturaliste luxemburgeois.
1910.) motrio je u Luksemburgu, da se je iznenadno
pojavila medljika u proljeću 1908. iza što su puhali
jugo-zapadni vjetrovi, zašto drži, da su je ovi donijeli sa
zapada. Iste se godine pojavila u Švicarskoj (E. Fischer :
Der Eichenmehltau in Schweiz. Zeitsch. f. Forstw. 1909. Bot.
Cent. 1909.) po čitavoj Njemačkoj i to na zapadu i jugu jače
nego na istoku, zatim u Belgiji, Engleskoj, Holandiji i većem
dijelu naše monarkije (C. von Tubeuf: Nachrichten iiber Verbreitung
des Eichenmehltaues im Jahre 1908. Naturw. Zeitsch.
Forst und Landw. 1908. Bot. Centr. 1909.). U Galiciji se pojavila
prvi puta 1909. (B. Namylowski : Neue Mitteilungen iiber


d. Auftreten von zwei epidemischen Mehltaukrankheiten. Zeitsch.
f. Planzenkrankheiten 1910. Bot. Centr. 1910. II.).
Kao i po ostaloj Evropi tako se je i u Hrvatskoj i Slavoniji
pojavila hrastova medljika prvi puta 1908. Ja sam je prvi
puta vidio u okolici vrbovačkoj mjeseca srpnja 1908. Inficirani
su bili samo pojedini mladi hrastići i pojedini izdanci na starijiim
hrastovima. Malo iza toga opazio sam je i u okolici
zagrebačkoj, takodjer samo na mladjim hrastovima i izdancima.
Slijedeće se godine raširila medljika mnogo jače po domovini.
Jovan Matić (Posljedice hrastove medljike (Eichenmehltau).
Šumarski list 1910. 241 — 4) veli, da se medljika pojavila u
Slavoniji mjeseca lipnja 1909. u velikoj mjeri, dočim slijedeće
godine u znatno manjoj mjeri. Dr. P e t r a č i ć (Oidium na hrastovim
šumama. Šumarski list 190,).) veli, da se je prije sporadički
pojavljivala, a 1909. da se je silno raširila. U šumariji
Banova jaruga najjače da je zaražen 50 do 70 godišnji srez
»Certak«.


M. Steinhau z (Medljika hrasta (Eichenmehltau) Šumarski
list 1910. 23—24.) je opažao 1910. u »Maloj Dubravi«
vlastelinstva vukovarskoga medljiku mjeseca lipnja najprije na
manjim hrastovima u hladu, dočim se je u kolovozu rasprostrla
sve do vrhova. Uz to navadja, da ju je opažao u šumi »Otok«
zemaljskoga dobra Božjakovina, u šumama uz željeznicu Zagreb—


ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 17     <-- 17 -->        PDF

- 379 —
Sisak, Brod—Vinkovci. Iv o Kôni g (Sušenje hrastika. Šumarski
list. 1911.) je opažao u okolici sisačkoj počamši od 1909.
rasprostranjenje ove medljike, koju drži glavnim uzrokom sušenju
hrastova.


Hrastova medljika napada lišće osobito evropskih vrsta
hrastova, a gdjegdje i bukve. U Švicarskoj se je pojavila na
Quercus pedunculata, sessiliflora a u Tesinu i na Qu. pubescens
(C Fischer 1. c); U Italiji na Quercus pedunculata, sessiliflora,
Cerris i Ilex, a štetna je osobito za mlade biljke (A. Trotter


1. c.) ; u Francuskoj na Quercus pedunculata, s essiliflora, Tozza,
a i na Fagus silvatica, dočim bi u Portugalskoj imala već od
dulje vremena (još prije 1907.) dolaziti na Qu. racemosa (Griffon
et Maublanc: Sur le blanc du Chene. C. R. Ac. Se. Paris 1908.
Bot. Centr. 1909.). Po S. Ho c k u (Der Eichenmehltau, seine
Verbreitung in Oestereich-Ungarn und seine Bedeutung in forstlichenBeziehung.
Zeitschr. landw.Versuchswesen Oesterreich.1910.
842.) bi imale naše vrste hrastova biti prilično jednake u otpornosti
prema medljici, jedino r . se čini, da je Quercus Cerris
nešto otporniji od Qu. pedunculata i sessiliflora. Nasuprot E.
Bo r ea u (Effets del´ Oidium quercinum sur différentes especes
de Chenes. C. R. Ac. Paris 1908. — Bot. Cent. 1909. I. 280)
tvrdi, da je u Francuskoj opažao nejednakost u odpornosti. Po
njemu bismo imali ove stupnjeve: a) posvema odole medljici
listovi od Castanea vulgaris i Quercus suber; b) Samo listovi
na mladicama obole od Quercus Ilex, Qu. sessiliflora, Fagus
silvatica i američkih vrsta Quercus rubra i Qu. palustris; c) nijedan
list ne odoli medljici od Quercus Cerris, pedunculata i
Tozza. Ipo Baumgarten´ u (Insekten- und Pilzschâden an den
Eichenbestanden der Provinz Westfalen, Zeitschr. fiir Forst
und Jagdw. 1912. Bot. Cent. 1912. 2.) bi našu vrstu Quercus
sessiliflora dosta rijetko napadala medljika. Po tom bi od naših
najraširenijih hrastova bio Quercus pedunculata jače podvržen
ovoj bolesti, nego li Qu. sessiliflora.
Američke nasuprot vrste hrastova, koje se gdjedje i u
Evropi sade, odole više manje ovoj bolesti. Guinier, Lepey




ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 18     <-- 18 -->        PDF

- 38Ô
rer e i Couffo n (L´ oidium du Chene attaque-t-il tous les
Chenes a feuilles caduques? La feuille des jeunes Naturalistes.
1908. Bot. Cent. 1909. I. 280) su motrili, da američke
vrste hrastova, koje sade gdjegdje u Francuskoj, jako odole
infekciji ove gljivice. Samo je Quercus rubra pokazivao s donje
strane listova, koji su potjerali u kolovozu, pojedine pjege od
micelija. Kušajući umjetno prenijeti bolest na mlade listove,
našli su. da se ispočetka micelij razvija, ali zatim brzo posvema
iščezne. Druga američka vrsta Quercus palustris posvema odoli
toj bolesti.


I na istoj biljci nijesu sve česti jednako podvržene medljici.
Općeno je opažano, da su izdanci jače napadnuti od bolesti
negoli drugi ogranci. (Gard: L´ Oidium du Chene pendant


. été et . automme de 1908 dans le Sud-Ouest de la France
Journ. Bot. 1908. Bot. Cent. 1909. I. 547.).


Hrastova je medljika gljivica iz prirodne familije E r y s ibaceja
. Ova familija broji kakovih stotinu vrsta, koje su sve
parasiti osobito na lišću angiosperma. Micel presvlači kao bijela
plijesan epidermu lišća. Sastoji od tankih, razgranjenih končića,
iz kojih na nekim mjestima tjeraju haustoriji obično
u pojedine stanice epiderme, da njima medljika hranu za
sebe iz njih crpe. Iz ovakovoga se micelija dižu u vis okomiti
ogranci, kojima se na vrhu stvara niz okruglih ili
dugoljastih konidija. Ovi postaju od kraja ogrankova tako,
da se on odijeli jednim tinjem kao posebna stanica.
Slijedeća se konidija opet stvori na isti način od preostaloga
ogranka, pošto je ovaj opet nješto u duljinu ponarastao. Po tom
su najstariji konidiji oni, koji su najudaljeniji od vrha ogrankova.
Ovi se pomalo zaoble i napokon otkinu od onoga konidija,
s kojim su se do sada držali. Uz dovoljnu se toplinu i
vlagu uzduha stvaraju konidiji vrlo brzo i često u takovoj masi,
da je od njih sav list posvema bijel, kao te je brašnom posut.
Konidije su vrlo malene i lagane tako, da ih može i
najslabiji vjetrić odnijeti. Padne li na zgodno tlo, na list biljke
koja medljici prija, proklijat će i izrasti u novi micelij. Gdjegdje




ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 381 su
opažana u miceliju hrastove medljike, još jedna vrst rasplodnih
tijelca, t. zv. gemme, kojim bi zadaća bila, kako konidije
brzo gube kljijavost, da dadu slijedeće godine početak za
nove generacije.


Vrlo često ne stvara gljiva drugih rasplodnih tijelca. Medljike,
koje stvaraju samo konidije meću u posebni rod
O i d i u m. Ali mnoge medljike stvaraju još jedan oblik rasplodnih
organa t. zv. peritecije. To su više manje kuglasta,
tamno ob ojena tijelca, koje je slobodnim okom vidjeti na listu
kao tamne piknjice velike baš toliko, da ih je moći i bez povećala
opaziti. Pod mikroskopom je još vidjeti na njima karakteristične
privjeske u podobi niti, koje znadu biti na kraju razgranjene
i zavijene, i služe kao dobro sredstvo za razlikovanje
rodova i vrsta. U peritecijama se nalaze jedna ili malo njih
mješinica t. z. a skuša , u kojima se stvaraju spore, u pojedinim
askusima 2—8 njih. Dočim prije spomenute konidije
nastaju nespolnim načinom, to je za ove spore, što nastaju u
askusima, u novije vrijeme dokazano, da nastaju spolnim načinom,
načinom kako nastaju n. pr. klice u sjemenju višega
bilja. Našlo se je pokusima, da konidije od medljike, ako ne
dospiju na zgodnu podlogu, za kratko vrijeme izgube mogućnost
da kliju, dočim spore iz peritecija mogu i poslije dugog
vremena n. pr. slijedeće godine, kada nastupe povoljne prilike,
klijati. Iz toga vidimo, da se medljike razmnažaju na dvojaki
način : nespolnim konidijama (kamo možemo pribrojiti i gemme)
i sporama, koje su nastale spolnim načinom u askusima, koji
nastaju u posebnim plodovima t. z peritecijima. Dočim se konidijima
razmnaža medljika kroz ljeto, to sporama, koje su
nastale u askusima, može se vrsta zadržati i do druge godine,
da dade, kada nastupe zgodne prilike, početak novim generacijama.


Sada da vidimo, kako je s rasplodnim organima kod naše
hrastove medljike. Kako smo spomenuli pojavila se hrastova
medljika napadno prvi puta u Francuskoj god. 1907., a slijedećih
se godina raširila po ostaloj Evropi. Svagdje se pojavila




ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 20     <-- 20 -->        PDF

- 382


ispočetka samo kao Oidiurn. Mikolozi su se odmah pitali, da
li se hrastova medljika slaže s kojim od prije poznatim Oidijem.
Već je P. Hario t 1907. (Note sur un Oidium du chene.
Bull. Soc. mycolog. France. 1907.) upozorio, da se konidijalni
aparat hrastove medljike najvećma slaže s onim već od prije
poznatim od vrste Microsphaera Alni. A. Trotter
drži (La récente malattia délie Querce. Bull. Soc. bot. ital 1908.
Bot. Centr. 1909. L), da se po svoj prilici slaže s Oidiur n
quercinu m Thiimen, kojega su otkrili 1878. u Portugalskoj
na Quercus racemosa, a možda pripada obliku s peritecijima
od Microsphaera quercina Schwein. Isto su
tako najprije Griffon i Maublanc (C. R. Ac. Science.
Paris. 1908. Bot. Centr. 1909. I. 280) držali, da je identičan
s Oidiurn quercinum Thiimen. Ako taj Oidiurn pripada
obliku s peritecijima Microsphaera A In i (M. pen icillata
Wall.), koji je poznat od prije s johe, kako to hoće Hariot ,
misle da mora biti medljika s hrasta specializovan oblik (kako
je Salmon dokazao za neke druge E r y s i b a c e j e), jer su
opažali, da su johe, koje su rasle medju hrastovima, koji su
obolili od medljike, ostale od nje netaknute, pače se ni umjetno
nije dala medljika na njih prenijeti. B. Namylowsk i navodi
(Neue Mitteilungen uber das Auftreten von zwei epidemischen
Mehltaukrankheiten. Zeitsch. f. Pflanzenkrankheiten
1910. Bot. Centr. 1910. IL), da su konidije medljike s hrastova
u Galiciji nešto veće, nego li otprije poznate vrste Oidiurn
quercinum Thiimen, što isto konstatuje i G.
H o c k (Der Eichenmehltau, seine Verbreitung in Oesterreich-
Ungarn. Zeitschr. landw. Versuchswesen Oesterreich. 1910.
Bot. Centr. 1911. IL), za što drži, da je to posebni varietet,
komu je radi gemma, koje producira, dao ime Oidiur n que %
cinum var. gemmiparum. God. 1910. su Griffon i
Maublan c (Le blanc du Chene et . Oidiurn quercinum Thiimen.
Bull. Soc. mycolog France. 1910. Bot. Centr. 1910, IL
329.) došli do zaključka daje hrastova medljika do tada neopisana
nova vrsta, kojoj dadoše ime Oidiurn alphitoides Griff. et




ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 21     <-- 21 -->        PDF

- 383 —
Maubl. Kada su godine 1911. otkrili Armand i Foëx u
départeraentu Gard u Francuskoj peritecije ove medljike, htjedoše
ti isti autori, da i oni pripadaju još neopisanoj do tada
vrsti roda Microsphaera, kojoj dadoše takodjer ime Microsphaera
alphitoides Griff. et Maubl. (Les micros


phaeres des Chenes et les peritheces du blanc du Chene. C. R.
Ac. Se. Paris 1912 i Bull. Soc. mycolog. France. 1912. IL 436.)
Medjutim P. Vuillemin (Bot. Centr. 1912. IL 436.) upozoruje,
da su obilježja, kojima bi se po ovim autorima imala
razlikovati hrastova Microsphaera od johine, vrlo promjenljiva,
kako je već otprije poznato i za druge Microsphaere
(vidi n. pr. P. Magnus: Der Mehltau auf Syringa vulgaris in
Nord amerika. Berichte d. deutsch. bot. Geschl. 1898. 63—64.),
Mnijenje nekih, kao E. Pâque a (Bull. Soc. mycol. bot. Belgique.
1908. Bot. Centr. 1909. I. 570), da hrastova medljika
pripada vrsti Phyllactinia corylea (Pers) Karsten, nema
nikakove prave podloge, jer su ove vrste konidiji i periteciji
sasma drugojačiji, nego su oni od hrastove medljike.


P. Magnus , jedan od prvih današnjih mikologa u Njemačkoj,
drži kao i F. W. N e g e r, da hrastova medljika pripada
davno već poznatoj Microsphaera Alni, koja je
prešla na hrast s jedne druge biljke (Zum Auftreten des Eichenmehltaus
u Vereinschrift ges. Luxenb. Naturfreunde. 1910. Bot.
Centr. 1910. II. 385.). Slično je opažao P. Magnu s za vrlo
sličnu vrstu Microsphaera Syringae (Schwein) na
običnom jorgovanu u Sjevernoj Americi (Ber. d. deutsch. bot.
Gesell. 1898. 63.—69.). Obični jorgovan donesen je iz Evrope u
Sjevernu Ameriku. Kada je bio P. M a g nus jeseni god. 1897.
u Sjevernoj Americi, palo mu je u oči, da je svagdje od St.
Luoisa do Washingtona i Nev-Yorka na običnom jorgovanu,
kojega i tamo sade kao i kod nas u javnim nasadima, našao
u obilju nekakovu Erysibaceju, što u Evropi nije nigdje opazio.
Pomnim istraživanjem došao je do zaključka, da je u Sjevernoj
Americi prešla na evropski jorgovan jedna američka ...sibaceja
ili s Ilex decidua ili s J3ctula lulea. III 5 CorylUS Ame


ricana (1, c, 68.).




ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 22     <-- 22 -->        PDF

384


j . G. A rn aud i E. Fo ëx, koji su prvi otkrili 1911
peritecije hrastove medljike, drže, da pripadaju, usuprot mnijenju
Griffon a i Maublanca, vrsti Microsphaera
q u e r c i n a, koju je opažao P a s s e r i n i i motrio u Parmi već
god. 1875., M a y o r u Švicarskoj 1899., a to je ista vrsta,
koja je još dobila imena M. extensa, densissima, alphitoides
i Ain i.
Po tom bi hrastova medljika pripadala vrsti Micro sphaera
Alni (D. C.) Winter, za koju se već od prije
znalo, da dolazi na lišću od Alnus, Betula, Viburnum
Opulus, Rhamnus catartica (Migula: Kryptogamenflora
Bd. III. Pilze. 3. Theil. I. Abtheilung. 78). Ali se čini, da će
ta vrsta Microsphaere Alni (D. C) Wint predstavljati


t. zv. kolektivnu vrstu, koja obuhvaća više vrlo sličnih oblika,
koje još nije uspjelo, da se mogu točno razlikovati (vidi P.
Magnus Ber. d. d. bot. Gesell. 1898. 67—68).
Kako smo već spomenuli, pojavila se hrastova medljika
1907. u Francuskoj iznenadno epidemijski. Ovo je potaklo pitanje:
od kuda je ta medljika došla? Kako je srodna trsova
medljika (Oidium Tuckeri) donesena vrlo vjerojatno iz Sjeverne
Amerike u Evropu, dovelo je neke na misao, da će tako
biti i s hrastovom medljikom. Tako F. W. Nege r (Ueber
das epidemische Auftreten eines Eichenmehltaus in einem grossen
Teil von Europa. Naturw. Zeitschr. f. Forst und Landw. 1908.
Bot. Centr. 1909. I. 441.) drži, da je došla iz Amerike, po
svoj prilici od Microsphaera extensa Cooke et Peck,
koja tamo dolazi na Quercus rubra, coccinea i drugim
hrastovima. Ali proti tome govori, što u Americi nije opažana
medljika nigdje tako epidemijski kao u Evropi što je
u novije doba opažano. Za tim, kako smo već čuli, na američke
vrste hrastova, koje gdjegdje u Evropi sade, ne prelazi
posvema, ili ako se i počne na lišću razvijati, to je opet brzo
nestaje. M angin je opažao, da je američka vrsta Quercus
rubra , koja je rasla medju evropskim hrastovima, koji su bili
jako inficirani od medljike, ostala posvema slobodna od nje.
Zato drži P. Magnu s (Zum Auftreten itd.), da je ova med




ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 385 —


ljika prešla u Evropi s jedne druge biljke na hrast. On misli,
da se to dogodilo po svoj prilici negdje na iberskom poluotoku,
jer se tamo već otprije znalo za Oidium quercinum, i što
je Bureau opažao, da je Quercus Tozzau zapadnoj
Francuskoj najjače od svih hrastovih vrsta inficirana, koja vrsta
imade glavno rasprostranjenje upravo na iberskom poluotoku.
Kako smo već prije spomenuli, slično je P. M a g n u s opažao
za medljiku na običnom jorgovanu u Sjevernoj Americi. Među
tim imade vijesti, da je bilo i prije hrastove medljike, tek što
znamo, da nije dolazila u ovako epidemijskom obliku kao u
najnovije vrijeme. Méra t u svojoj Revue de la Flore parisienne
1843. navadja jednu E ry s i p he quercus, koja da dolazi
na hrastovima pariške okolice. Ali po S al mon u, Hariotu
i P. Magnus u (Zum Auftreten des Mehltaus itd.) vrlo
je vjerojatno, da to nije bila današnja hrastova medljika, već


Phyllactinia corylea (Pers) Karsten. Nasuprot su po
Couffon u (Guinier, Lepeyrere et Couffon : L´oidium du Chene
itd.) poljodjelci u Majeni zapamtili dvije epidemije medljike
na hrastovima, od kojih je bila posljednja 1903.


(SvrSit će se).


Pukove promjerke.


Od davnine uvedene su u šumarstvu promjerke od raznih
šumarskih stručnjaka. Sve su te promjerke gradjene iz drva ili
željeza; a glavno im je obilježje: da su d vo krač ne. Kako
se s njima radi u šumi, poznato je svakomu, koji je radio kod
šum. procjenbenih radnja. Ima ih: dobrih, spretnih, nespretnih,
laganih, teških itd. Kako se komu koja promjerka svidja, takovu
si i nabavi, pak ih nećemo dalje opisivati.


Godine 1910. stavio je g. kr. zem. šumarski nadzornik
Mirko Puk u Zagrebu u promet svoju promjerku,
za koju je izhodio i patent.


Glavna osnovka ove promjerke je : d a j e j e d n o kr a čna.
Velika je dakle razlikate Pukove promjerke, od gore spomenutih
dvokračnih promjeraka; nu uporaba im je ista.