DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 5 <-- 5 --> PDF |
- 367 — prilično brzim tempom razvija moderno alpinsko gospodarstvo na visokim pašnjacima Ugarske. Pitanje je: zašto se uredjenje tih pašnjaka i čitavo alpinsko gospodarenje povjerava šumarima, koji su i onako preopterećeni u svojem zvanju, kad ta grana privrede zasijeca u zvanje čisto gospodarsko? Odgovor se nadaje sam od sebe, ako se zamislimo u bitnost alpinskih pašnjaka. Kako vidjesmo, nisu ti pašnjaci nepregledni prostori obrasli travom, nego tratinu prekidaju veće ili manje skupine ili pojedini primjerci raznog alpinskog grmlja i drveća. Zato se i ne može povući oštra granica i kazati, gdje prestaje šuma a gdje počinje pašnjak, jer jedno u drugo tako rekući neopaženo prelazi. Obično se računa, da visoki pašnjaci počinju ondje, gdje je sklop toliko razredjen, da polovicu tla prekriva tratina a drveće je kržljavo, za tvorivo nesposobno, s krošnjom do zemlje. Ta je visina obično oko 1500 m. Istina je, da se omorika uzdiže često i iznad 1600 m, a pašnjaci se spuštaju kadkada i ispod 1000 m, no što slijedi iz toga potonjega ? Slijedi to, da se gornja granica šume sve većma spušta. Tome je uzrok devastiranje šume, neuredno i neprestano pašarenje na visokim pašnjacima i pohlepnost gorskih naroda za proširenjem pašnjaka na štetu šume, jer od pašnjaka imadu prividno veću korist. K tome pridolazi i sama narav. Opora klima tako rekuć isključuje naravni podmladak šume. Ljeti silne kiše i prolomi oblaka, zimi debele naslage snijega (si. 1. Visoki pašnjak Sesul 1726 m s 2 m debelim naslagama snijega) kada se otope, uzrokuju takove bujice, koje speru i ono malo tla, koje je dotie imalo uporište u šumi. I onda nastaju lavine, morene i spuštanje tla, od toga pak nabujaju gorski potoci, koji divljom silom jure u doline, gdje kamenjem i muljem unište plodno tlo, komunikacije i druge plodove čovječjeg truda, a bregovi ostaju goli krš, t. j . oni ostaju ne samo neupotrebljivi s narodno-gospodarstvenog gledišta, nego su izvor novih i novih zala i nesreća. A da se zapriječe te |