DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 368 — štete i tto privede iznova kulturi, potrebni su više puta milijuni i deceniji godina i neopisiv trud. Ono zakržljavlo drveće, što pojedince strši na visokim pašnjacima, gusti kupovi borovice, neprohodne silesije alpinskog bora i zelena tratina pašnjaka imadu dakle istu misiju, koju imadu zaštitne šume, dapače još veću, jer priječe zlo u samom zametku. .išfS ´ . ** "* i\ li ^ -´Jt-* ´ " ...^ SI. 1. Visoki pašnjak Sesul zimi (1726 m). Da i nema drugih razloga, već ovi do sada navedeni razlozi jasno pokazuju, da se briga oko alpinskih pašnjaka ne može povjeriti drugom nego šumaru. Ta tko je većma pozvan nego šumar, da bdije nad tim, da se gornji rub šume ne potiskuje niže; da veže siromašno tlo i zapriječi dalnje propadanje njegovo, da na kršu uzgoji šumu, a onu na opasnim mjestima sačuva od propasti? Čija je zadaća, ako ne šumarova da uredjuje gorske potoke u samom početku, gdje im sila još nije tako razorna? Zato se nitko ne čudi švicarskim zakonima, koji čitavo visokogorsko gospodarenje, tako pašnjaško kao šumsko, povjeravaju jedino brizi svojih šumara. |