DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1913 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 467 — Muhara blijedo-žuta bezuvjetno je najotrovnija naša gljiva, koja postaje još opasnijom tim, što je nevježa lako zamjenjuje sa pečurkom, Psalliota campestris (L) Fries., Champignon. Autor je uvjeren, da 90% svih otrovanja gljivama potječe baš od munare blijedo-žute. A ipak razlika izmedju ove potonje i pečurke postoji samo na oko. Za razlikovanje jedne od druge valja upamtiti ovo. Lamele u muhare blijedo-žute uvijek su blijede ili blijedo-žućkaste, nikad ružičaste, a donji dio stručka sjedi u oširokom toku. Lamele u pečurke su spočetka ružičaste, kasnije sve tamnije i konačno tamno-smedje, stručak ne sjedi u toku. (Paziti valja, da nas ne zavede prstenak, kojega ima i pečurka i muhara blijedo-žuta). Muhara blijedo-žuta raširenija je po šumama Ustavim nego četinjavim, a naći ćemo je od srpnja do u kasnu jesen. Čini se da je u nas slabo poznata. 2. Na drugom su mjestu dvije rodjakinje one prve: panterovka i muhara crvena. Otrovna svojstva ovih dviju vrsti nijesu uvijek istoga intenziteta, no kako su još i njeke druge vrsti roda Amanita sumnjive s otrovnosti, najbolje je da se klonemo čitavoga roda. Donosimo kratak opis ovih dviju vrsti. a) Panterovka, Amanita pantherina Que let. Pantherpilz. Kapa spočetka slična kuglji, kasnije plitko svedena, konačno često posve sploštena a katkada sa neznatnom gukicom u sredini, 6—8 cm široka, odozgo smedja poput kože ili sivo-smeda, sa sitnim, bijelim bradavicama, koje su se često poredale u koncentrične krugove, na rubu isprugana. Lamele bijele, uz stručak slobodne. Stručak 6—10 cm dug, spočetka pun, kasnije šupalj, bijel, sad manje sad više ljuskav, l´A—272 cm debeo, pri dnu gomoljast, ovijen ovojem, koji je samo slabo s gomoljem srasao i lako se s njega ljušti. Prstenak bijel, visuljav, širok, ubrzo se smrežura. b) Muhara crvena, Amanita muscaria (L.) Pers. Fliegenpilz . Kapa spočetka skoro posve kugljasta, zatim |