DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 11 <-- 11 --> PDF |
~ 11 _ druge strane opisuje, da je lička strana Velebita obraštena velikim,drvečem — starima bukvama i jelama a gdje gdjei^hrašćem — ali, daje i ona većim dijelom kamenita i kršovita. Namiče nam se pri tom i nehotice pitanje: ,a, kada je onda otišla zemlja, sa ličke, strane Velebita za koju se nezna, da bi na njoj ikada šuma izsječena bila? Ako li pako ni u doba ovog prvog opisivanja velebitskih šuma, a po tom ni u doba Mletčana nije bilo debelih naslaga zemlje -na ličkoj, strani Velebita, koja je uvjek više čuvana i uvjek obraštena bila, onda nam zdrav razum kaže, da u ono doba pogotovo nije moglo biti zemlje ni na primorskoj njegovoj strani, koja je od uvjek bila više izvržena uplivu nepovoljnih vjetrova^ žege i devastacije. Nije li pako za doba Mletčana bilo zemlje na primorskom kršu, ako je on, kako vidimo, bio isti onakov onda kakav je i sad, onda je izključena mogućnost, da bi on u glavnom bio mogao biti onako pošumljen, kako se to priča i baje, jer to narav njegovoga samoga tla mjestimice izključuje. Ima naime prostranih površina primorskoga krša, koji je inače sav razpucan i dosta ravan, ali na kojemu a ma ni trunka zemlje neima, a ima i prostranih površina samih litica, na kojima se tek ovdje ondje nalazi po gdje koja, zemljom izpunjena pukotina. Na tima površinama nije sjegurno nikada, a nek mo li za Mletčana šume bilo, ni biti moglo. Dobar dio ostaloga krša ima tako sitne pukotine i sa tako malo zemlje, da na tim površinama nije moglo rasti nikakovo drugačije, osim samo kržljavo i zahireno, za gradju nesposobno drveće. Mletčani su dakle mogli sjeći veliko drveće jedino ih u onim oazama primorskoga krša, na kojima je_ radi velikih, zemljom punih pukotina, veliko drveće raslo i rasti moglo, ili su ga dobavljali iz gornjih pošumljenih dijelova Velebita*. To ali nije prouzročilo ogolećenja ostaloga krša, nego su tome´ morali biti drugi uzroci"^*, * Sume na tima oazama i na Velebitu bilo je uvijek toliko, da je mogla podmiriti potrebe iVlletaka na drvu, a od Mletčana bi bilo u istinu nerazborito, kad bi bili, kraj tolike šume, tražili potrebno im drvo gdje drugdje. ** Vidi moju raspravu „Pošumljenje krasa" ubroju 1.--3. „Š.L" godine 1909. i br. 2. god, 1910. |