DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 16 — svojinu za sebe reklamirao — pripadne pod Krajinu. Sastavljači ovoga opisa šuma nisu onda još pravo znali kom.e će od prućih se stranaka Senjska draga pripasti, te su ju kao „prepornu´´ posebno izlučili i to u opisu naveli. Senjski kapetan barun Gussich živo je branio pravo grada Senja na Senjsku dragu ali uzalud. Dvorske oblasti su kazaie da gradu Senju ta šuma netreba, jer on od nje i onako, usljed izdane zabrane o prodaji hrastovine, nebi imao nikakove koristi nego samo štetu, jer bi morao plaćati čuvanje. Senjska draga pripala je tako pod Krajinu i time je teritorij grada sužen. Nije se dakle usljed devastacije rub šume pomaknuo od sadanje gradske medje k vrhovima Velebita, kako to mnogi neupućeni misle, nego je njekadanja gradska medja odmaknuta od ruba šume dalje. Kako pako nekadanji gradski teritorij izmiedju tog šumskog ruba i nove gradske medje nije bio šumom obrašten, misle neupućeni, — kojima to kasnije pomicanje gradske medje nije poznato, a znadu za onu pripovijest, da je šum.a njekada sizala do grada Senja, — da je taj goli prostor bio šuma, te da je kasnije devastiran, što u istinu nije. (Nastavit će se). Phenoioške bilješke. u zadnjem deceniju govore ljudi mnogo o abnormalnim godinama. Misle oni kod toga u prvom redu na vremenske prilike - ili bolje neprilike. -Gospodar se tuži na hladno ili vlažno ljeto, na pretoplu jesen i baš nikakovu zimu. U sred zime vračaju se lovci kući okićeni proljetnim cvijećem, a ljudi se čude i sjećaju kako su negda zime drugačije bile. Šumari, iovci, gospodari i drugi ljudi, koji proborave gotovo cijelu godinu u slobodnoj prirodi, -- šum.i ili polju - počeli su pamtiti a kasnije i bilježiti, kada su opazili prve glasnike proljeća, kada su naišli na prve proljetne jaglace ili na prve visibabe. Napredniji naši gospodari bilježe datume, kada je na pr. loza počela tjerati ili cvasti, iii kada je žito |
| ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 17 — procvalo a kada dozriio, a mnogi ljubitelj prirode zabilježio je vrijeme, kada je počela šuma žiitjeti i poprimati svoje krasno jesensko ruho. Čovjek je već davno uvidio, da razni periodički pojavi u životu bilina neovise samo o toplini i oborinama, već \ o viagi u uzduhu, o svjetlu i drugim meteorološkim elementima. To su faktori, koji zajednički ravnaju životom svega bilja. Tok vegetacije od proljeća do jeseni produkat je dakle raznih vremenskih prilika. Promatranjem tih periodičkih pojava na pojedinim bilinama, možemo dakle dobiti neku sliku o klimatskim prilikama - po gotovo onda — kada sve to prispodabljamo sa tokom istih pojava u drugim krajevima. Tko se u proljeće navraća u Zagreb iz sela, - - koja leže u ravnicama oko zagrebačke gore - opaža odmah, da se u samom Zćigrebu proljeće kojih deset dana ranije budi, nego u njegovoj podaljoj okolici; kesteni zagrebačkih šeta- Hšta prije prolistaju i cvjetaju nego na pr. u Križevcima i Koprivnici. Ovakovim opažanjima možemo dobiti sliku o klimi osobito onda, kada nam za to manjkaju meteorološka opažanja, kada nemamo meteoroloških sprava iii kada se Hh iz meteoroloških bilježaka to teško odrediti dade. Nauka o sistematskim takovim opažanjima zove se „phenologija" a možemo reći, da su je osnovali profesori Hoffmann i Ihne u Giessenu. ^ Motrenja periodičkih promjena na bilju nazvali su „phvtophenološkim" opažanjima jer se vode bilješke o promatranju sličnih pojava i na životinjama. Phenologija životinja bilježi selidbe ptica, pojavljanje prvih leptira u proljeće ili prvih lastavica i t. d. Profesor Ihne bilježio je kroz više godina kada procvate jorgovan (Syringa vulgaris) na pojedinim mjestima u Evropi. Prema ovakovim bilježkama oboiadisao je na zemljopisnim kartama sve krajeve istom bojom, u kojim.a istodobno jorgovan procvate. Ovakova phenološka karta kaže nam na |
| ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 18 <-- 18 --> PDF |
_ 18 — prvi pogled; da se bilje probudi u proljeće prije na jugu i nizinama nego na gorju i sjeveru. Medjutim to bi znan. i bez tih karata, one nam a!i još jasno govore o upiivu kopna i mora na vegetaciju, o upiivu gorja, visina i drugih faktora. U gorskim krajevina na pr. zakasni cvatnja za svakih 100 metara visine za 3 do 4 dana. U mjestima iste geografske širine (u srednjoj Evropi) proiistaju biline - - kod kojih te faze padaju u proljeće i u rano ljeto -- na istoku kasnije nego na zapadu. Po ihne-u za svakih 123 kilom^etara zakasne od istoka na zapad za jedan dan. Breza (Betula alba) primjerice lista tek u mjesecu, kojemu je srednja toplota U" C; radi toga ona proiistava u Rimu u ožujku, u Parizu početkom svibnja, a sjevernije još kasnije ili opće ne uspjeva. Takovim i sličnim promatranjima razvila se je klimatogeografska phenologija. Iz naših krajeva nema na žalost nikakovih sistematskih phyto=-phenoloških bilježaka, prem bi nam one iznijele veoma interesantne i poučne činjenice, važne za poznavanje klimatskih prilika naše domovine. Nisam ni ja kanio iznašati ovdje kakove osobite bilješke, već samo ono, što sam šetajuć po prirodi slučajno zabilježio. Moguće da će ovo potaknuti na slične bilješke one naše ljude, koji po svom zvanju moraju da promatraju prirodu i koji veći dio života proborave u slobodnoj prirodi. Phcnologiju životinja snažno podupiru lovci i ornitolozi, te ornitološki zavodi, dočim se za phytophenologiju malo tko brine. Mislim da bi na tom polju mogli najviše učuiiti šumari. Godine 1909. probudilo se je u križevačkom kraju proljeće veoma rano. Već 25. veijače imade te godine u livadama visibaba a iva (Salix caprea) i lijeska u to doba već cvatu i odbacuju peludnu prašinu. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 19 — Iste godine već početkom rujna žuti šuma; 3. rujna našao sam već crvenih listova sviba i bukve, a grabar i lipa se već žute. Naše šume su u mjesecu studenome pune cvćitućih jaglaca; petnaestoga pače sam naišao na cvatući zimzelen (Vinca minor), koga ali iniade gdjegdje još početkom siječnja 1910. (3.´´L) jaglaca (Primala ćicaulis) bilo je i prijašnjih godina u siječnju (13. L 1907.) nu bilo ga je i u prosincu (22,/Xn. 1907.) Ljubica divlja, koja se javlja samo u proljeće, nadjena je na pr. godine 1908. u šumi Župetnici 15. listopada. Proljeće 1910. bilo je iskićeno već rano (21.´IL) lijepim, cvjetovima jagiaca, šafrana (Crocus vernus) visibabe i drijemovca (Leucojum vernum); još u samom listopadu iste godine imade cvatućeg jaglaca i zimzelena. Na samu novu godinu 1911. našao sam u Križevčinama jagiaca, a namjerio sam se i na gljivu ,,babje uho´´, koja se iz snijega crvenila. Sredinom veljače (12. do 19.) sve su već livade pune visibaba uz šafran i drijemovac. Jesen te godine bila je s te strane veoma interesantna, jer smo cijeli mjesec studeni našli po koji cvijet jagode, a u polju je evala žalfija (10. i 22..´XL 1911., Salvia pratensis i Solanum nigrum, a ubrali smo i pečurke gljive). U prosincu pred Božić još cvate po požetim poljima bob (24./XIL) a u suncu se ljeska razapeti balončić od maslačka (Taraxacum officinale). Na sam Božić ubrao sarn u šetnji cvijetak od jagiaca. Ove sam jeseni u našoj okolici naišao na mnoge ljubičaste cvatove od stolistnika (Achilea miilefolium.) Godine 1912. ima takodjer već prije polovice veljače visibaba u livadi (ll..´ii.) a sa cvijetova lijeske praši se već pelud. Koncem m.jeseca (29./IL) pojaviše se i prve ljubice i podbjel (Tusilago farfara). 3. studenoga te godine ima još i zimzelena, a u decembru (11.´^Il) i cvatućih jaglaca. Te sam godine ubrao prve visibabe već 31. siječnja ispod snijega, a početkom |
| ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 20 — veljače sve ih je puno (kao-i drijemovca). Podbjei izbija nad zemlju svoje cvijetove već 1. ožujka, a malo za tim (6. HI.) našao sam prve ljubice. Za lijepih jeseni ima u okolici Križevca još kasno u listopadu i početkom studenoga zanimivih gljiva. Godine 1909, na primjer našao sam još u studenom ove gljive po našim šumama: Clitocvbe laccata, Hvpholoma fasciculare, Clavaria pistilaris, CL flava, Cratereilus cormucopioides, Daedalea quercina, Coprinus comatus, Clitophyllus primuUus, Hydnumi repondum, Psolliota campestris. Pastirska torbica (Capsella bursa pastoris) zaražena je gljivom Cystopus candidus. Ljeti su naše šume pune kojekakovih gljiva od kojih napominjem: Boietus edulis, B. scalxT, B. luridus, Lactarius piperatus, Russula virescens, CantharL^Uus cibarius, Peziza aurantia, Marasmius rotula, Lactarius deliciosus, HyphoIoma fasciculare, Amanita pan- Tcrina, A. phaloides, A muscaria i dr. I ova godina (1913.) bila je abnormalna; ljeti imali smo vehkih oborina ali je za to jesen bila osobito Hjepa. Cijelom prvom polovicom studenoga cvatu jagode, a nije rijedko, da je procvala i gdjekoja jabuka (u studenom!) Ove jeseni ipak nisam našao zimzelena, kao prijašnjih godina, ah za to u vrtu cvate uresni grm Forsythia jap., koji inače prvi u proljeće pokaže svoje zlatno žute cvjetiće. Resice lijeske praše se već polovicom studenoga. Ove bi godine naši voćari mogh više toga zabilježiti, što bi govorilo o abnormalnosti vremenskih prilika u našim krajevima. Ovo što sam ovdje iztiio je tek skromni primjer sastavljen iz mojih bilježaka prigodom šetnja po prirodi. Oni, koji su više vezani na prirodu moći će sustavnije sabirati i bilježiti opažanja, pa će ista imati veću i trajniju vrijednost. M. Urbani. |