DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 9     <-- 9 -->        PDF

™ 9 -™


Konačno nam je spomenuti, da je podatke za ovaj prvi
opis velebitskih i kapelskih suma našao pisac prošaste godine
i u arhivu c. kr, vojnog zapovjedništva u Zagrebu pod
oznakom 1765/7., te ih je u ime kr. zem, vlade, od istoga
preuzeo, i privremeno do konačnog preuzeća svih za šumarstvo
važnih, a tamo se na´iazećih spisa, pohranio u registraturi
kr. hrv.-slav.-dahn. zemaljske vlade, odjela za unutarnje
poslove u Zagrebu.


Prije nego predjemo na sam opis šuma Učke, otočke i
ogulinske pukovnije misHmo, da ćem.o dobro učiniti, ako
velecijenjene čitaoce već naprvo upozorimo na njekoje, po
piscu prigodom proučavanja tog opisa opažene činjenice, a
koje bi po našem mnijenju mogle biti od odlučne važnosti
kod znanstvenog tumačenja i praktičnog rješavanja njekojih
važnih šumarskih pitanja u opće, a naročito za rješenje važnih
šumarskih pitanja tičučih se bivše gornje Krajine.


U prvom redu moramo upozoriti, da se u ovom opisu
velebitskih šuma spominje, da je tlo s jedne i s druge strane
Velebita kamenito, krševito i bez zemlje, te da je prim.orska
strana njegova gola i bez drveća, dočim da je lička ili istočna
strana Velebita već onda bila obraštena stoljetnim.a bukvama,
kakovima je obraštena većim dijelom i danas.


Ovaj nam opis može dakle poslužiti kod rješenja po
obćenitost toli važnog pitanja: da li je Velebit, kako se u
obće govori, bio još za dobe mletačkog gospodstva i sa
primorske strane pošumljen i debelom naslagom zemlje prekriven,
koja je nakon izsječe šuma odplavljena, a ostao na
površini goli kamen — krš ili je pako bio od svoga postanka
gol kao što je i sada?


Ako svi znaci nevaraju čini se, da sadanji goli velebitski
krš sa primorske strane nije bio za doba Mletčića, a
možda ni nikada prije, bolje i puno boljom šumom obrašten nego


podesne. Tek nakon raznih pokusa, prerisavanja i fotografiranja u raznim zavodima,
koji se bave pomnožavanjem karata uspjelo je konačno tvrdki Angerer
i Goschl u Beču, da sačini za reprodukciju valjani clichee, dočim je dahiju
izradbu mape u bojama izvela sa svoje vrstnoće poznata zagrebačka tiskara
litografija C. Albrechta it ko|oi se i „Šumarski list" tiska,