DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1914 str. 7 <-- 7 --> PDF |
tamo se nalazećima, stablima.-Dostatiiim umnožavanjem mogle bi se s vremenom ondje/nedaleko, mora imati- lijepe´hrastove šume,: u- kojima nebi nikada uzmanjkalo valjane gradje za brodove, dakako kad bi se .´obraćala dovoljna pažnja njihovoj pomladbi. : - ´ . Naprotiv pako nebi se trebala za mostove u nutrašnjosti zemlje upotrebljavati, uvijek,.baš hrastovina^. nego bi se moglo, kao i u drugim zemljama, u tu svrhu upotrebiti drugo mekano drvo, kad ga i onako imade u izobilju. , Slično´,se. ima i sa .P.-odgorjem "(u originalu se veli svuda Padgorje op. pis.) ili tako zvanim predjelom izpod brda, koji se tako zove radi toga,; što leži izpod najveće gore Velebita (u orig. stoji Veleviz op. pis.), ili koji se tako zove toga radi, što se prostire izpod neprekidnog niza brda zvanih Catena mundi. Taj predjel je, kako se kaže, još prije 80 godina bio obrašten najgušćom šumom, a sada mu je najveći dio goljet, te lišen zemlje i drveća radi neredovite i samovoljne sječe u prvašnja vremena."^ Tomu ogolećivanju doprinjeo je i ovdje *Ovo je veoma smjela i .skroz nevjerojatna, tvrdnja, baš kao i ona poznata tvrdnja nekojih, da su Mletčanl uništili šumu na primorskoj strani Velebita. Da je´80 godina prije ovog opisivanja velebitskih šuma bila primorska strana Velebita podpuno i gusto šumom obraštena, onda je ta šuma na taj način morala bit! izsječena 1 uništena, a zemlja iz nje do golog kamena odplavljena u tih 80, odnosno još u manje godina! To nemože nitko živ vjerovati, jer se nemože nikako predmijevati/ da bi narod, koji je do onda tako lijepo svoje sume čuvao, najedanput se obezglavio i. sve oko sebe uništio.. Primorsko žiteljstvo neima baš vehklh potreba na ogrjevu i gradji, pak Je nerazumljivo, da bi oni išh preko 40.000 jutara šume sa kojih 6,000.000 m^ drvne zalihe i 5,000.000 m´^ drva, koje je u to doba ondje prirasti moglo, do temelja uništiti, a. da bi uz to ostaviU drugu stranu Velebita, do koje.su takodjer mogli lahko doć),tsk.roz cijelu i netaknutu, kako se dalje izovog opisa vidi Sravnimo li sadanji nacrt velebitskih štima sa onim nacrtom ovog opisivača iz godine 1764, vidimo, da se od onda do danas skoro ai za vlasmedja šume pomakla nije. Pa ako se medja šume ni u 150 godina, (dakle u skoro u -dvostrukom razdoblju napram razdoblju od onih 80godina) pomakla nije, mora se logično zaključiti, da onaj narod, koji je šumu za ovo poslednje doba tako sačuvao, nije mogao biti ni prije takav zatornik-šume, da bi bio u ciglih 80 god. na hiljade jutara potrebne mu šume do temelja i za sve vijeke zabatalio! Svakako je jasno, da je ova tvrdnja opisivača oprečna onoj tvrdnji o uništenju šuma na primorskoj strani Velebita po Mletčaniraa, jer ako je bilo po njegovoj tvrdnji još oko godine 1670. u Podgorju dosta i guste šume, onda ju nisu Mietčani uništili bili, te prema tome nestoji ili jedna ili druga tvrdnja. |