DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1914 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 305 — Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli od Dalmatinske medje do Mrko plja i Ogulina, prvi šumski red za iste, prvo njihovo razdjeljenje u okružja, šumarije i čuvarije, prvi cjenik za drvenu gradju iz njih, prve misli o pošumljenju primorskog krša itd. Po orig. podatcima i nacrtima c. k. ratnog arhiva u Beču i dr., priobcio i vlastitim tumačenjima popratio B. Kosović, kr. zem. šum. nadz. II. raz. (Nastavak). Prilog 1.* Instrukcija za šumare** (Waldbereitere) svih c. kr. militarskih šuma u karlovačkom generalatu. 1. Šumar se ima vazda sjećati svojih prisegom si nametnutih dužnosti, te ima po svojem najboljem znanju i savijesti revnim i marljivim vršenjem svoje službe na svaki mogući način nastojati promicati korist previšnjeg erara i od njega odvraćati svaku štetu. 2. On ima u svemu slušati c. kr. General-Ober-Comandu i dotičnog Comercial-Waldmeistera, te se prema tome ima i vladati, o svima dogodjajima podnašati prijave, uslijedivše odredbe pokorno primati, te ako je nuždno na njih podnašati izviješće spomenutoj General-Ober-Cdi i šumskom uredu. 3. On se ima osobito strogo držati podjedno sada izdanog šum. reda, krijepošću kojeg ima on skupa sa zapovjednicima pukovnije i kumpanije nastojati oko reda i unapredjenja šuma, dakle kroz to i oko koristi erara, te se ima klonuti zadjevica i posebnih težnja u svrhu, da se mogu za* Vidi str. 261. Š. 1. ** Poznati u Krajini pod nazivom „Beriktan" ili „Berikter", nisu bili izobraženi šumari po današnjem smislu riječi, šumar, nego su bili neka vrst nadlugara, koji su vršili poslove revirnih šumara, dakle nješto poput i današnjih revirnih šumara bez prave šumarske naobrazbe namještenih kod vlastelinstva kod nas i u drugim zemljama. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1914 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 306 — jedničkom slogom jednodušno provadjati previšnje zapovijedi i izvršivati služba. 4. Šumar mora provadjati sve, što je naredjeno u relaciji o procjeni i opisu šuma, što ju je nakon preduzetog očevida na licu mjesta sastavio Waldmeister Johan Cari Franzoni, u koliko nisu propisi te relacije u protuslovju sa spomenutim novim šumskim redom. S toga ima šumar relaciju i šumski red proučiti, da bude mogao prema njima odredjivati što je nuždno i koristno. 5. Šumar se ne smije baviti trgovinom drva i to niti sam niti u društvu, niti pod nikakvom izlikom, jer će inače biti strogo potegnut na odgovornost. 6. Sječa stabala ima se obaviti u doba godine propisano šumskim redom. Šumar ima sve tako spretno udesiti, da se u predjelima, u kojima se radi velikog snijega ne mogu sječine izcrpiti, a i inače koliko je god moguće čuvaju svježa stabla, a da se izrade i izvezu vjetrolomi, suhari i ina oštećena stabla da nepropanu i nesagnjiju. Zatim ima nastojati, da se na sječinama ostavi dovoljan broj sjemenjaka. Veći broj sjemenjaka ima se naročito ostavtti na mekanom zemljištu i uzvisinama, gdje, kako je poznato, vjetar ima maha i štetu pravi, a gdje je tvrda zemlja i gdje vjetar nema velikog maha, imadu se sjemenjaci ostavljati na 50 do 60 koraka razmaka, te k tomu nastojati, da se ti sjemenjaci pravovremeno izsjeku čim bude dovoljno pomladka. 7. Što se tiče kvantuma drva, koji će se godimice izvaditi, to je predvidjeno u spomenntom opisu i procjeni šuma i toga se ima držati, te se ne smiju šume preko njihovih sila uživati. Pošto pako maćavo drvo smeta pod njim se nalazećem podmladku, mora se u prvom redu nastojati, da se to drvo odstrani, a inače se ima u tom pogledu postupati prema stanju dotične šume. 8. Radi napredka šume neka se ne siječe na jedanput na više niti na previše mijesta, nego neka se radje više sječe u malo districta, jerbo je onda puno lakše paziti na vozare i lakše je paziti na kulture, a mladik bude jednoličniji. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1914 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 307 — 9. Kano što je za šume koristno, ako se u njima vode jednake sječine, tako isto je nuždno, da se pomladbi i odgoju mladika posveti što moguće veća briga i mar. S toga je nuždno, da se odmah u početku u mladiku se nalazeće staro i kržljavo drveće koliko god moguće oprezno izvadi, da se nebi rušenjem i izvažanjem načinila veća šteta mladiku, nego je šteta, koja bi bila, da je drvo ostalo u njemu. Ono se ima čim prije izraditi i izvesti, da mladik bude čim prije u miru i da bude jednolična rasta. Takovo vadjenje starog drveća najbolje da se izvede pomoću velike pile. Gdje ali ni to nebi bilo moguće bez velike štete po mladik, ima se staro drveće podbijeliti i tako prisiliti, da se osuši. 10. Iz šuma ima se koliko je god moguće odstraniti i kojekakvo grmlje. Isto ne smiju se pustiti ležati suhari, ovršine u sječinama i ino drveće, koje se dade uporabiti, jer ostavljanjem istoga u šumi gubi erar svoju korist, a mladik trpi štetu. Toga radi ne smije se na sječinama ostavljati granje i kiće da okolo razbacano leži, nego se mora skupiti na hrpe ili poslagati na panjeve. 11. Šumari i lugari ne smiju si pod pretnjom stroge kazne pod nikakovom izlikom prisvojiti ni ogranke ni ovršine, nego imadu i s tima odpadcima gospodariti u korist erara. Toga radi ne smije se lugarima dati za njihovu potrebu nikakovo drugo drvo nego samo ono, koje nije za prodaju sposobno. 12. Neplodne pustošine unutar šuma i izvan njih, naročito u predjelu kraj mora zvanom Podgorje, imadu se zasijati odgovarajućom količinom žira i zasaditi smrekom itd., da se tako poskrbi za valjan pomladak, a gdje se to ima činiti kazuje u jednu ruku spomenuta procjena i opis šuma, a u drugu ruku će se, kad se šuma bolje upozna, samo od sebe kazati, gdje da se to radi i gdje je nuždno, jedino se primjećuje, da bi se te radnje trebale izvadjati više u pri |
| ŠUMARSKI LIST 7/1914 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 308 soju.. Šumar će po tom imati dužnost, da odredi, što je za šume nuždno. Razumije se samo po sebi, da će ta sadnja i sijanje stajati novaca, koje nije dužan davati šumar, nego će se glede pokrića tih troškova izdati posebne odredbe. 13. Šumar ne smije dozvoliti, da se izvan sječina siječe ma kakovo bilo drveće, izuzam u velikoj nuždi ili na zapovjed General-Ober-Comande i šumskog ureda, buduć takovo neredovito obaranje stabalja škodi šumi. On ne smije dozvoljavati, da se u šumama izradjiva šindra i dužica, jer se time uništuju smreke i jele, koje bi se inače mogle upotrebiti za jarbole. Od toga se drveća često ne samo obori ogromna množina, a neizradi ni deseti dio, nego se i na hiljade stabala našpanja*, koja uslijed toga zagnjiju i postanu šuplja. Pravljenje te robe neka se dozvoli samo u predjelima i uvalama, koje su jako udaljene, a iz kojih se dugačka gradja ne može drugačije izvući osim, ako ga se izradi na šimle i dugu. No i u tima predjelima ne smije se dozvoliti španjanje stabala. 14. Nitko, pa ni šumar, ne smije loviti ni ribariti u šumama i u bregovima se nalazećim vodama i lovištima, osim samo onaj, koji se glede prava lova ili ribarenja može izkazati zakupnim ugovorom, sklopljenim sa c. kr. ratnim komisarijatom. Lugari i čuvari šuma imadu budno paziti, da pastiri i ini zločesti ljudi nebi po dosadanjem običaju vadili gnijezda i jaja tetreba, lještarka i kamenica, jer se time divljač izkorenjuje i uništava. Tko se pri tom uhvati, ima se uhititi i predati najbližem zapovjedniku pukovnije da ga kazni. 15. Mora se paziti da graničari ne bi pri izvozu brodogradje ili ine gradje sjekli mlade hrastiće, jelvice ili smrečice za t zv. vlačice i da nebi pri izvlačenju posjekli na stotine mladih stabalaca za podvaljke (valjčiće za podmetanje). Gdje se * Španjati (od njemačke riječi Špan) veli se zasjeci stablo i izkinuti iver, da se vidi, jeli stablo cjepko (kalavo). |
| ŠUMARSKI LIST 7/1914 str. 39 <-- 39 --> PDF |
- 309 — nebi mogla debla izvući bez podmetanja podvaljaka, neka se upotrebe već po samom stablu prigodom obaranja prelomljena stabalca, pa kad se jedan dio debla naprvo porine, neka se valjčići od zadnjeg kraja metnu opet naprvo. Uhvati li lugar ili čuvar šume koga, da protivno radi, imade mu oduzeti sjekire i vojke i odmah prijaviti to šumaru pod pretnjom odpusta od službe, a proti takvom štetočincu ima se postupati prema propisima novog šum. reda. 16. Lugari ne smiju stanovati daleko od šume, nego u njoj ili blizu nje u onim mjestima, gdje će im se naznačiti. Oni moraju danomice obići svoj srez te po danu i po noći nastojati da odvrate od šume štetu. Da tom zvanju uzmogne lugar udovoljiti, nesmije on imati nikakovu posebnu službu, ni držati krčmu, buduć je poznato, da ako hoće služiti kako treba, imade dosta posla sa svojom službom. Da se pako lugari mogu bolje nadzirati nuždno je, da i šumar stanuje u sredini sreza, jer će onda biti bliže lugara, te će moći lakše opaziti, da li koji njih ne ide možda stranputice. 17. Za lugare i čuvare šuma ima se sastaviti dobra instrukcija, te istima ako bi bili nepismeni tako dugo svake nedelje čitati, dok ju nezapamte. Ujedno ne smije šumar ni lugarima ni čuvarima ni nikome dozvoliti, da daje druga imena rudinama nego što su u mapama naznačena, da kroz to ne nastanu pomutnje. 18. Inače imadu lugari nedeljno izvijestiti svoga šumara o svim dogodjajima prošle sedmice, te ako su kome što zaplijenili, ne smiju mu to pod pretnjom odpusta od službe izpod zapljene pustiti, niti se s njima glede toga nagoditi prije, nego su se o tom sporazumih sa šumarom i prijavu podnijeli. 19. Oni ne smiju trp iti da se po šumi skicu nepoznati ljudi i kojekakve skitalice, a po gotovo ih ne smiju sami k sebi primati. 20. Čim se koji lugar ili čuvar šume zateče kod kakvog kažnjivog čina, ima šumar bezodvlačno o tom obavijestiti General-ober Comando i šumski ured, da se takov nevaljali |
| ŠUMARSKI LIST 7/1914 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 310 — službenik - kao strašilo za druge - najstrožije kazni ili odpusti od službe. Ako se lugar odpusta od službe, treba odmah ujedno drugoga za lugara predložiti i čekati dok o tom stigne odluka. 21. Lugari i čuvari ne smiju nikomu dati da izvaža ili da si izvesti dade ni pojedina mala ni velika stabla niti više takovih a niti izvale, ako nedonese doznačnu cedulju od šumara (u kojoj je naznačena vrst i quantum drva), a ne smije im drugo drvo doznačiti nego samo onakovo, kakovo je u doznaci naznačeno, pa bio on dotičnom prijatelj ili nebio. Lugara ne smije nitko, pa ni šumar, upotrebljivati u nikakove druge osim jedino u službene svrhe. 22. Pošto se ni pod stojećim ni pod ležečim stablima nemože mladik dizati, to se ne smije ni jednoj stranki dozvoliti, da joj doznačeno drvo preko 1 godine dana u šumi ostane, inače ga gubi. To je tim opravdanije, što se kasnim izvozom ošteti puno novo nikloga mladika. 23. Glede primanja dohodka od šume t. j . šumske taxe (Stammgeld) slijediti će posebne odredbe, a dotle ima šumar voditi valjanu šumsku zabilježnicu, u koju će bilježiti koja vrst drveća, iz kojeg šum. sreza, komu i kada je doznačena. Ta će knjiga služiti za kontrolu šumske taxe. 24. Čim se u šumi koji put pokvari, ima se to odmah prijaviti General-Ober-Cdi, da se mogu pozvati na to obvezane stranke da ga poprave, te da se odredi glede troška, ako bi kod toga kakvi nastati mogao. 25. Pod pretnjom stroge kazne nesmije nitko, bilo od bogata bilo od siromaka, primiti niti novac, niti stvari niti se dati častiti, pa bilo to pod ma kojom izlikom, a naročito je lugarima i čuvarima pod pretnjom osjetljive kazne zabranjeno takova šta primati ili dapače zahtijevati. 26. Bude li tko od General-Comande izaslan da pregleda šume, biti će dužnost šumara da bude prisutan, te da daje potrebita razjašnjenja. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1914 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 311 — 27. Šumar se ne smije udaljiti iz svog sjedišta bez predhodne pismene prijave i na to uslijedivše dozvole od General-Comande. U ostalom nije moguće u ovoj instrukciji spomenuti sve, što je za izvršivanje previšnje službe nuždno, niti opisati razne malenkosti skopčane sa šum. uredovanjem; stoga će biti dužnost samoga šumara, da kao uredan i vijeran službenik pazi na sve što treba, jer je na to obvezan svojom prisegom. Prilog 2.* Osnova točaka na kojima bi se imao osnovati šumski red (Waldordnung) za sve ces. kralj. Militar-šume, ležeće u karlovačkom Generalatu**. Pošto od spomenutih šuma neima korist samo previšnji erar nego i svi graničari i Militar-podanici, a pošto se pako po potonjima u raznim prigodama drveće, koje se lako izsiječe ali dugo treba dok opet naraste pustoši, razsipa i buši, te se je bojati da će se u buduće šume sasvim izobličiti, to smo obnašli za shodno izdati primjeren šumski red, kojega su se dužni držati oblasti i podanici pod pretnjom najstrozije exemplarne kazne. 1. U cijelom generalatu ne smije se, -kako je to već odredjeno u privremenom šum. r e d u*** izdanom po General- Ober-Cdi — pod najstrožom odgovornošću dotičnog zapovjednika pukovnije i pod prijetnjom najstrozije kazne za prestupitelja, posjeći niti jedno svježe drvo, bilo ono maleno ili veliko i bud koje vrsti, bilo u c. kr. šumama ili velikim brdima, bilo u občinskim ili graničarom pripadajućim šumama a niti se ne smije zelenom drvu kora oguliti, vatrom ga podpaliti, niti se smije ozlediti okresivanjem grana ni prevršivanjem. Po tom * Vidi str. 261. Š. 1. ** Oznaka arhiva 6. VII. 1765. 126. *** Vidi taj privremeni šumski red naprvo. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1914 str. 42 <-- 42 --> PDF |
- 312 — 2. Graničari ne smiju izvažati nikakvo drugo drvo za ogrjev, osim samo izvale (izrutine), odlomljene grane i leževinu. 3. Isto tako ne smije se iz graničarskih i primorskih šuma u gradove Senj i Bag izvažati za ogrev drugo drvo osim spomenute leževine i izvala, a i to samo za vlastitu porabu, a ne za dalnju preprodaju i to stoga, što je i onako strancima zabranjeno zalaziti u generalatske šume i što se isti, ako se uhvate u potajnoj sječi bud kakovog drva, i onako moraju po graničarskim vojnicima ili čuvarima šume odmah uhvatiti i predati dotičnom zapovjedniku pukovnije. 4. Prema tim mjerama dužna je ne samo svaka občina budno paziti na svoje šume i na u njima se nalazeće svježe drveće, nego i 5. Imadu se u svakom okružju, koli za ces. kralj, šume toli i za občinske, postaviti za nadzor zaprisegnuti šumari i čuvari šumski i dati im instrukciju za šumsku službu. Ovim šumskim činovnicima imadu kod službovanja ne samo na ruku ići svi viši i niži častnici, harambaše i serežani kao i čuvari obć. šuma i dati im bez otezanja asistenciju, nego imadu ovi i sami skupa s njima paziti, da se nebi u šumama sjeklo ili oštetilo, bilo malo ili veliko drveće i da se jedino gore dozvoljenim izvažanjem izvala i suhara šuma čisti i tako mladiku zraka dade, da može rasti, a inače da se svaki prekršaj šum. reda bezodvlačno prijavi po spomenutim šumskim činovnicima. 6. U koliko bi ipak bilo nuždno, da se za ces. kralj, sgrade ili oficirski stan ili za zgradu kojega graničara, doznači koje zeleno slabio, ima se zato po zapovjedničtvu pukovnije zatražiti dozvola od General-Ober-Comande i čekati na doznaku drva po šum. činovniku. Kod c. kr. zgrada i ofic. stanova treba priložiti toj prijavi i troškovnik o potrebi gradje. Kod te doznake treba čuvati šume na turskoj granici i pri moru, jer su te šume nuždne za zaštitu u vrijeme rata kako s kopnene, tako i s morske strane. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1914 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 313 — 7. Tko nečuva plotove i ograde na vrtovima i polju, nego ih zimi potrga i izgori, ima se exemplarno kazniti, jerbo tim razsipanjem drva nastaje potreba novog ogradjivanja, dakle i tamanjenje mlade šume. 8. Pošto se radi pomanjkanja peći u graničarskim kućama drže otvorena ognjišta, koja pojedu barem četirputa toliko drva koliko peći, to se imade nastojati po zapovjedniku pukovnije i višim častnicima, da si graničari sami, po primjeru drugih zemalja, načine peći. 9. Pošto se je u generalatu već više puta zabranilo držanje koza, koje su vrlo štetne po mladu šumu i pošto se je uvidila potreba te zabrane, to se odredjuje, da se u roku od 6 godina sve koze u generalatu potamaniti imadu. Ovaj dulji rok je dan radi toga, što sada vlada glad, pa bi bilo težko graničarom, kada bi im se mlijeko na jedanput oduzelo. U tom zatiranju koza imadu oficiri prednjačiti prostom puku. No i u tom roku ne smiju koze više zalaziti u šumu, nego se imadu poput ovaca tjerati na pašnjake, a nitko se ne smije postupiti pod pretnjom najstrožije kazne kozama davati brst od starijeg zelenog drveća bilo od okresanih grana bilo od prevršivanja istoga. 10. Pošto staje za blago u šumama i blizu njih—zvane stanovi — služe ponajviše zato, da se može iz njih s kozama lakše na pašu u šumu i za to, da se iz njih lakše tamani šuma, kao i za skrovište kojekakvim zlikovcima, ne smije se više nikomu dozvoliti, da takav stan sagradi u šumama ili blizu njih, a osobito se ne smije dozvoliti gradnja takovih stanova kraj šuma na turskoj medji, koje služe kao obranbeni zid za Krajinu. Koliko je moguće imadu se i već postojeći stanovi iz potonjih šuma i njihove blizine odstraniti. li . Da se pako prepriječi haračenje i pustošenje šuma i da se već djelomice opustošene površine opet zaželene, te više drva odgoji i tako za vremena predusretne budućoj nestašici drva, imadu se postarati zapovjednici pukovnija, da se po uputi šumskih činovnika, koji su taj posao izučili, či |
| ŠUMARSKI LIST 7/1914 str. 44 <-- 44 --> PDF |
- 314 — stine u proljeću ili u jeseni sa žirom ili bukvicom zasade, te biljke iz gustih šuma izvade i presade na občinska zemljišta. Oko graničarskih kuća neka se zasadi pitomo i divlje voće, a oko svojih livada i polja neka svaka graničarska kuća zasadi što više vrba, koje će im služiti za dobivanje ogrjeva. 12. Tek kada graničari iz šuma izvuku sve izvale i vjetrolome neka im se doznačuje stojeće drveće za ogrjev, gradju i vinogradarsko kolje, a kod doznake istoga ima se na to paziti, da se u prvom redu doznačuje oštećeno i prestaro drveće, kao i ono, što stoji u mladiku i guši ga. No oni to drveće ne smiju sami uzimati gdje hoće, nego im ga imadu doznačivati šum. činovnici po svojoj uvidjavnosti ondje, gdje to već prema okolnostima pronadju za najshodnije. 13. Mora se nastojati, da se iz svih k moru visećih šuma odstrani suvišno bukovo drvo i da se mjesto istoga ondje odgaja hrast, smreka, jelva i bor. Nebi bilo s gorega, kad bi se ondje tko nastanio, tko bi palio bukovi ugljen, jer bi se kroz to čišćenje šuma od bukovog drveća najbolje provelo. Ovdje ondje se nalazeće jele i smreke trebalo bi ostaviti kao sjemenjake a medjutim trebalo bi podsadjivati i žir. U obće bi trebalo nastojati da se bukva što više iztisne, a podigne gore spomenuto drveće, koje će po vremenu puno više koristi donijeti i eraru i graničarima nego bezkoristno bukovo drvo. Naprotiv pako 14. Paljenje borovine za katran (paklina, cotrom, Pechbrennen) i sječa iste za luči ima se na svaki način zapriječiti, pošto je i onako ta vrst drveća vrlo trpila što uslijed sječe a što uslijed zasijecanja tako, da se je na hiljade stabala već osušilo i uginulo. No pošto bi se od ovih oštećenih stabala dalo još dosta luči izvaditi i katrana izpaliti, to bi bilo najsgodnije, da se u buduće onaj, koji želi paliti paklinu obveže, da će uplatiti za to drvo cijenu po tarifi, te da neće paklinu prodati u drugo kraljevstvo, nego da će ju prodati u magazine. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1914 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 315 15. Pošto se je prigodom pregledbe šume opazilo, da se vrlo neracionalno postupa sa toli vrijednom za brodogradju sposobnom hrastovinom, — do koje vrsti drva je zem. gospodaru najviše stalo, — da se naime od toga drveća odsijecaju grane i vrhovi, dapače i cijela stabla za hranu kozam, za ogradu zemljišta i gradnju kuća i mostova, za ogradu stanova za blago kao i za ogrjev, to se u buduće bez naročite dozvole General-Ober-Comande i šum. ureda nitko ne smije postupiti da upotrebi hrastovinu u koju gore spomenutu a ni u inu koju drugu svrhu. 16. Isto tako opazilo se je gornjom prigodom, da su skoro sasvim iztrijebljeni skupocijeni bresti i jaseni, te upotrebljeni, za naćve, zdjele i tanjure a javorovina da je izdjelana na vesla, te pošto su te vrsti drva takodjer za brodogradnju i ino tvorivo vrlo nuždne, to se odredjuje, da se imadu u buduće i te vrsti drveća kao „pridržane" (reservirane, vorbehalten) štititi na isti način, kako je to maloprvo naznačeno za hrastovinu. 17. Pošto je u ovo ratno doba za vrijeme odsuća kućegospodara zaraslo zemljište graničara bukovim i inim nevaljanim drvečem kao jasikom i lijeskom, slobodno im je ta njihova zemljišta od toga drveća izkrčiti i očistili, ako to prije najave zapovjedničtvu pukovnije i kumpanije. Tko ali bude takovo krčenje preduzimao u reserviranim šumama ili bez predhodne prijave na svom vlastitom zemljištu, taj se ima već prema okolnostima kazniti najstrožom vojničkom kaznom. 18. Buduć su graničari prije godinu dana u Crnomkalu u svrhu povećanja svog zemljišta podbijelili hrastiće i time ih prisili da se osuše, to se u buduće takovo podbjeljivanje zabranjuje pod pretnjom najstrožije kazne. 19. Da pako nebi graničari, kako to obično biva, od vremena do vremena svoja zemljišta povećavali prikrčujuć šumsko tlo, to se odredjuje, da se na rubu šume uz gospodarska zemljišta stojeća stabla imadu buletati i vrijediti kao |
| ŠUMARSKI LIST 7/1914 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 316 — medjašnici, a tko preko njih zadje u šumsko tlo, ima se kazniti najstrožijom vojničkom kaznom. 20. Pošto je opaženo i to, da graničari na stogove sijena vješaju odsječena mlada stabalca, u svrhu, da sijeno sačuvaju od vjetra, radi česa oni godimice na hiljade stabalaca sasijeku i ogromnu štetu šumi nanesu, to se u buduće zabranjuje pod pretnjom najstrožije kazne uzimati stabalca za rečeno svrhu, za koju oni mogu uzeti i kako valja prirediti si i staro odraslo stabalje ili vjetroizvale (izrutine), te ga od godine do godine spravljati i ponovno upotrebljavati, da tako štede šume. 21. Akoprem je inače u druge vrsti šuma zabranjeno tjerati blago i to naročito sitno, — ovce i koze, — buduć mladoj šumi ništa toliko neškodi, koliko te vrsti blaga, to se ipak, da se donjekle pomogne siromašnim graničarima, dozvoljava do dalnje odredbe uganjati blago u bukove šume, jer takovih imade dosta, a nemogu se i onako unovčiti ; no i takova mjesta imadu se za pašišta po šumarima odkazati. 22. Pod pretnjom gore spomenute kazne zabranjuje se rezati brestiće, jaseniće, javoriće i brezice za obruče, te upotrebljavati njihovu koru za pletenje užeta (konopa), buduć su radi takove porabe te vrsti drveća već tako potamanjene, da ih skoro niti neima, osim nješto podmladka, no smije se praviti obruče iz bukovih i ljeskovih izdanaka. 23. Pošto od godišnje dobe, u kojoj se drveće za trgovinu siječe, mnogo zavisi njegova trajnost, i pošto o dobi sječe mnogo zavisi i podizanje podmladka, to se imade u buduće, koliko god bude moguće, drveće sjeći u zimsko doba t. j . od početka mjeseca studena do konca veljače. Sgodi li se prilika, da bi erar mogao i u koje drugo doba godine dobro drvo unovčiti, može se iznimno i tada drveća obarati, ali neka se svakako pazi, da se obara u vrijeme užbe (t. j . kad mjesec pada). 24. Pošto je opaženo, da se graničari nezadovoljavaju sa onim stablima, koja im se odkažu za cijepanje šimle |
| ŠUMARSKI LIST 7/1914 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 317 — (krovne daske) i duge, nego da običavaju kvacati i španjati* druga nedoznačena im stabla, nebi li tako iznašli za spomenutu potrebu prikladnije drvo, uslijed česa je već tako rekuć jedna trećina svega stabalja već oštećena i nagnjila, tako, da će za 10 godina izagnjiti, to se jedanput za svagda, pod pretnjom najstrožije kazne, zabranjuje takovo španjanje stabala, na što osobito moraju šumari po svojim lugarima i čuvarima paziti ali i nastojati, da kod doznake stabala za šimlu ili dugu doznače graničarima takova stabla, koja se za šimlu ili dugu cijepati dadu, a ne kvrgava ili zavojito izraštena. Nadje li se u šumi koje španjato stablo ima ga šumar buletati. 25. Da pako nepropane, smrekovina i jelovina, — koje sva sila imade a koja rado gnjije, — nego da se izkoristi prije nego sasvim izagnjije, biti će dobro — ako to milostivo dozvoljeno bude — da se u gornjim Brušanima, Pazarištu i Zvečaju načini njekoliko pilana, u kojima bi se u prvom redu rezalo to maćavo drvo, a to bi bilo od koristi i za erar i za graničare. 26. Najstrožije se zabranjuje u buduće izsijecati smolu iz smrekovih stalala, jer se time stabla pokvare i propadnu prije reda. 27. Lugarima, pastirima i šumskim radnicima najstrože se zabranjuje, palenje vatre u šumi, jer su se uslijed palenja vatre u šumama — naročito u proljeće i u jesensko doba — prouzročavali vrlo štetni požari, a tko bude takovu vatru palio ima se kazniti najosjetljivijom tjelesnom kaznom, te pritegnuti na naknadu eventualno prouzročene štete, za koju krivac jamči cijelim svojim imetkom. Radi preprečenja požara imadu lugari budno paziti i na to, da se ni u blizini šuma, na privatnim zemljištima i livadama, nepale vatre, kako se to radi čišćenja istih običaje *) Vidi opazku na str. 308. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1914 str. 48 <-- 48 --> PDF |
- 318 činiti, nego neka se to čini u vlažnoj jeseni i s najvećim oprezom. 28. Radi zaštite mladika zabranjuje se bezpotrebno provažanje kolima kroz njega, a ima li se kroz mladik proći sa drvetom, nesmije se ono, — ako je ikako moguće, izvažati — preko njega na kolima, nego ga se ima, radi zaštite mladika, ili izvući na ručnim saonicama ili iznijeti po ljudima, a kod toga mora se paziti da se nebi za vlacice, t. j . za privor volova služeče prednje rudo, uzimala hrastova, jelova ili smrekova stabalca, nego jedino ili veće grane ili bukovina. 29. Pošto je opaženo da graničari, kad žele izraditi gredice (gredice ili scala-drvo je tanka gradja, koja se obično izradjuje iz ovršina), neposijeku i neizrade cijelo stablo, nego se, da im bude posao lakši, ili popnu na stablo i s njega odsijeku, ovršak i iz njega izrade gredicu ili pako ako ga i posijeku, izrade iz njegove ovršine gredicu a ostalo ostave ležati, dočim bi mogli iz takovog stabla više puta izraditi i po tri vrsti gradje, to se u buduće naročito zabranjuje takovo negospodarstvo, a prestupitelji imadu se primjereno kazniti. 30. Da se pako što energičnije spriječi uništavanje šuma nije dovoljno, da samo šumari, lugari i čuvari šumski prekršaje prijave i da krivci budu propisno kažnjeni, nego imadu i zapovjednici pukovnija i kumpanija živo i sami oko toga nastojati, da tamanitelji šuma budu pronadjeni, prijavljeni i iztrebljeni, te da tako budu šume spašene od propasti koja im prijeti. 31. Toga radi nije dovoljno, da samo lugari i čuvari šumski šume revno i često obilaze te budno paze, da se nedogadja samovoljna poraba šume, nego imadu to činiti i šumari, jerbo se u protivnom slučaju imaju nemarnici dignuti od službe i zamijeniti valjanima službenicima. 32. Dokaže li se, da je lugarsko osoblje znalo za štetu, ali da ju je propustilo prijaviti, te da se je dalo zavesti na |
| ŠUMARSKI LIST 7/1914 str. 49 <-- 49 --> PDF |
— 319 — to bud iz prijateljskih obzira, bud da se je dalo podmititi, ima se i to osoblje kazniti tjelesnom kaznom.* 33. Da se bude znalo, kako i na koji način se imadu šumski štetočinci kazniti ustanovljuje se, da šumari čim ili sami doznadu za kakovu štetu u šumi ili im takovu prijave lugari ili šumski čuvari, imadu odmah otići do zapovjedničtva one kumpanije pod kojeg jurisdikciju spada dotični graničar, koji je štetu počinio, tamo se ima dotični graničar prizvati, o činu preslušati, te njegov izkaz kao i tečaj razprave i presuda unijeti zapisnik, kojega imadu podpisati zapovjednik kumpanije i šumar, a zapovjednik kumpanije ga pohraniti. Prizna li štetočinac svoj čin, ima mu se odmah odmjeriti kazna, te ga odsuditi na kakovu radnju, na izradjivanje drva u šumi ili na izvlačenje drva iz šume, pri čemu se dakako mora gledati, da li je štetočinac kadar dotični posao obavljati. Taji li štetočinac svoj čin, imade se preslušati dotični svjedok, koji se imade prije preslušanja zavjeriti, a dovoljan je izkaz i samo jednoga svjedoka da se obtuženiku dokaže krivnja i da ga se može presuditi. Nalazi se s toga za nuždno ovdje zakonom odrediti, da je za presudjenje Šumoštetnika dovoljan izkaz i samo jednog jedinog svjedoka, ako se taj izkaz sa učinom slaže, jer se u onim, od svijeta udaljenim predjelima, rijetko kada zgodi, da bi čin vidila dva svjedoka. 34. Smatra li se presudjeni štetočinac izrečenom presudom u svom pravu povredjenim, slobodno mu je proti istoj uložiti priziv na zapovjednika pukovnije, koji će od zapovjednika kumpanije i šumara zatražiti izvješće i zapisnik o preslušanju, te izpitati opravdanost navoda prizivateljevih. Izpostavi li se, da je priziv iz objesti podnesen, ima se štetočincu kazna podvostručiti, a u protivnom slučaju ima se presuda preinačiti. Podjedno se šumarima, lugarima i čuvarima šuma najstrožije zabranjuje svako neopravdano veksiranje graničara. (Nastavit će se). * Ima se batinati. |