DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1914 str. 65 <-- 65 --> PDF |
- 387 Pokojnik je posljedni od onih prvaka mile nam zelene struke, koji su godine 1876. ne samo stajali, nego i marljivo radili kod ko ljevke osnutka hrv. slav. šumarskoga društva. Na prvoj glavnoj skup štini u Zagrebu izabran je tadašnji c. k. šumarski inžinir Hugo Grund društvenim podpredsjednikom, a na drugoj u Sisku obdržanoj glavnoj skupštini u god. 1877. predsjednikom, nu taj potonji izbor — čedan kao vazda u svojem vijeku — odklonio je zahvalnošću to odlikovanje. Iz životopisa za šumarsku i lovačku struku zaslužnoga pokojnika vadimo slijedeće podatke. Kr. šumarski savjetnik Hugo Grund, sin gospodarskog upravitelja dobra grofa Trauna, rodio se je u godini 1837. u Petronelu, u donjoj Austriji. Srednje škole svršio je pokojni na realci u Požunu, a šumarsku naobrazbu pako pribavio si je nakon u to doba zahtijevane šumarske predprakse u Tarandskoj — u to doba glasovitoj — šumarskoj akademiji u Saskoj. Nakon svršenih nauka stupio je kao vježbenik u službu grofa Palffya u Stampfenu, a u godini 1859. naimenovan je šumarom kod II. banske pukovnije. Pokojnik je sudjelovao kod uredjenja šuma brodske regimente, a u godini 1872. bje mu povjerena uprava c. kr. šumarskog ureda u Gospiću. U godini 1874. dodijeljen je šumarskom odsjeku glavnog vojnog zapovjedničtva u Zagrebu, da sudjeluje kod izradbe zakona za otkup služnosti bivše vojne krajine, i tu bude u god. 1877. promaknut šumarnikom. Nakon razvojačenja vojne Krajine prešao je pokojnik u državnu službu, te je kao šumarski savjetnik i zamjenik šumarskog ravnatelja početkom godine 1901. umirovljen. Pokojni jur bivši naš predsjednik preuzv. g. grof Marko Bombelles pozvao je šumar, savjet. Griinda kao poznatoga lovačkoga strukovnjaka, da uredi i upravlja lovnim objektom, koji je žalibože takodjer pokojna jur Njegova c. i kr. Visost nadvojvoda i prijestolonasljednik Franjo Ferdinand od erara zakupio, te jur u god. 1901. vidimo pokojnika nakon skoro 30 godišnjega boravka u Zagrebu u Vrbanji, u skromnom slavonskom selu, opkoljenom dičnim hrasticima duboke i prostrane ravnice rijeka Studve i Spačve, gdje je čarobna priroda posijala i oplodila tlo najplemenitijim drvečem i najplemenitijom divljači. Neumornim radom, trudom i požrtvovnošću pošlo je pokojnom šumarskom savjetniku Grundu za rukom, dosad nekultivirane lovstvene odnošaje skromnim materijalnim troškom urediti tako, da je kod ponovnoga zakupa toga, sada jur uredjenog lovišta, prema znatnoj prijašnjoj zakupnini četverostruko veća svota polučena. I novoga zakupnika lijepog tog lova služio je pokojnik kroz niz godina, dok su ga fizične sile služile, te se je u dobi od 74 godine povukao u pravi mir, u kojem je samo 3 godine sproveo, ostaviv razcviljenu zahvalnu djecu, unučad i praunučad. Miran po ćudi, ukočen po obliku, nu skrom do skrajnosti, nije pokojnik uticao u javni život. Ipak kao čovjek odličnoga značaja bio je poštivan i obljubljen ne samo u strukovnom krugu, nego i u svim slojevima društva po onima, sa kojima je dolazio u pobliži doticaj. / |