DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1914 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 429 —


Prilog k terminologiji i nomenklaturi
podkornjaka.


Dr. Au g. Langhoffer.


Medju štetnim kornjašima zauzimlju važno mjesto podkornjaci
a već to čini nužnim, da se vodi briga i o njima.
Treba ih ne samo upoznati i razlikovati, nego prije svega
ustaliti, upotpuniti i usavršiti i njihovu terminologiju t. j .
znanstvene izraze a i njihovu nomenklaturu t. j . njihova imena
narodna u koliko ih ima i u koliko su zgodna. Tom sam
poslu namijenio ove redke.


1. Terminologija.
Za podlogu uzimljem ono, što se nalazi u „Entomologiji",
kako ju je složio prof. Ant. Korlević za naše slušače šumare
a klub hrv. šum. akademičara god. 1905 izdao kao škripta.
Prof. Korlević uložio je u to mnogo truda a ljubezno mi
ustupio i svoj rukopis na uporabu. Za laglje razumjevanje
dodajem i njemački naziv. Gdje mi se čini zgodnim dodajem
svoje primjedbe.
bušotina Bohrloch kosi h o d n i k Schrâggang
léto Flugloch zadružni hodnik Familienk
o ti o niča Muttergang gang
glavni hodnik Hauptgang stubasti hodnikLeitergang
ulazni ho dnik Eingangsrohre crvotočina Bohrmehl
zvjezdasti hodn ik Sterngang zvučalo Tonapparat
rašljasti hodnik Gabelgang zibka Puppenwiege
Sami se tumače nazivi: jedno, dvo, mnogokraki, (ne
višekraki) osovni, uzdužni, vodoravni, poprečni hodnici.
Mjesto kvakaste, čizmi podobne hodnike bilo bi možda
zgodnije reći kukaste; zaNische, Eiergrube, odabrao je Korlević
udubak i izdubak, mogli bi prvi naziv pridržati. Mjesto
odušaka Luftlôcher uveo je kasnije zračište a to je podesnije
jerjeodušak —stigma. Za značajni dio pokrilja, Absturz,uzeo je
strmina a možda bi bolje bilo kosina. Za Rindenbriiter i




ŠUMARSKI LIST 10-11/1914 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 430 —


Holzbruter ima nazive kornjači i drvari, zar ne bi bilo podesnije
korašiidrvaši. Mjesto korni hodnik — Borkengang


— dalo bi se reći hodnik u kori a mjesto ličinkini hodnici
možda ličinski hodnici. Nazivi monophag i polyphag,
prema tome da li buše ili jedu samo jednu vrst bilja ili više,
dalo bi se reći jednojed i mnogoj ed, ako baš ne pridržimo
te tudje izraze, kao što bi mjesto monogam i polygam
mogli reći jednoženja i mnogoženja.1 Za Rammelkammer,
rasplodna komorica, bilo bi kraće reći r a s p 1 o d i š t e.
Za Frassfigur mogao bi služiti izraz bušotinjak.
2. Nomenklatura.
Glede nomenklature imamo veći niz imena od Schlossera
i tri niza od Korlevića. Podkornjake sve to više trgaju
u veliki broj rodova. Schlosser u svojoj , Fauni kornjašak
trojedne kraljevine", što ju je izdala naša Akademija, zove
prema stanju stvari pojedine rodove ovako:
Platypus, Širač Cryphalus, Podkorač
Crypturgus, Rakonja . Polygraphus, Črčkar


Hypoborus, Striekač Scolytus, Vrtač
Bostrychus, Je loto č Hylastes, Drvar
Thamnurgus, Supljinar Hylurgus Striekar
Xyloborus, Omornjak Blastophagus, K rugi jar
Anisandrus, Kuk in Dendroctonus, Krnjokrilac
Xylocleptes, Še p ut n jak Carphoborus, Kožar
Pityophthorus, Pisar Hylesinus Šupljar
Dryocoetes, Štetko . Phloeophthorus, Utišnjak
Xyloteres, Glupan


Kako se vidi, jesu to imena manje ili više zgodno odabrana.
Danas bi tih imena prema današnjem stanju nauke
bilo dakako više, pa bi se moralo praviti kovanice, ali se
ja u to neću upuštati, jer držim, da to nije potrebno. Korlević
se u pogledu imena oslanja na Ecksteina i druge, te
uzima samo 3 skupine ili 3 niza : Scolitus, bakuljaš, kasnije
prozvan b j e 1 o t o č, Hylesinus, 1 i k o t o č i Tomicus podkornjak




ŠUMARSKI LIST 10-11/1914 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 431 —


ili lubotoč , potonji naziv je zgodniji. Preostaje još kao
zastupnik posebne skupine Platvpus kojega zove Schlosser
Sirač a moga o bi se radi širokoga nadvratnjaka, šije, možda
zgodnije nazvati Šijak-om. Ako se kod podkornjaka, a
tako možemo sve zajedno zvati, i mora uzeti obzir na različite
rodove, sa teoretičko znanstvenoga gledišta, to je
obzirom na praksu zgodno, ako se i kod obuke pamćenje
bez potrebe ne optereti sa nekoliko desetaka imena a time
otešča prijegled. Skupina bjelotoča i lubotoča ima značajna
obilježja: prva radi kose trbušne strane, potonja radi kosine
pokrilja, dok ima skupina likotoča brojne i različite zastupnike
bez tih obilježja. Nazivi vrtač, pisar, jelotoč, likar,
srčikar, korojed, drvomor, pismenac, bakrorezac jesu manje
više zgodni izrazi a dali bi se nekoji upotrebiti za oznaku
manje skupine. Korlević je prema njemačkim imenima prozvao
nekoje podkornjake sa 3 imena n. pr. veliki brijestov bjelotoč
mali i srednji. Meni se iz spomenutih već razloga ne
svidja to. Ja bi bio za to, da se povede svagdje oznaka sa
2 a nigdje sa 3 imena. Neka se kaže veliki bjelotoć i mali
ili se jednom od njih dade drugo ime brijestov ili slično.
Tako seje i kod likotoča moglo kraće reći maljavi, odnosno
kosmati likotoč itd. Oznake sa 3 imena zamršuju nazive.
Toliko mi se činilo uputnim, da spomenem o tim pitanjima
a o podkornjacima naše faune drugom zgodom.


Njekoliko riječi o izpravnom izračunavanju
cijene na panju.


Za Erdészeti Lapok godine 1914. napisao kr. ug. šum. inžinir Šandor Bartha, a
za S. 1. preveo dozvolom pisca D. Polaček, kr. šum savjetnik.


Za vrijeme moje dvadeset i tri godišnje prakse izkusio
sam, da moji drugovi stručnjaci izračunavaju cijenu drva na
panju na razne načine.


Jedni ju izračunavaju tako, da ponajprije pomnoženjem
cijele prodajne cijene sa odgovarajućim kamatnjakom izra