DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1915 str. 39     <-- 39 -->        PDF

— 37 —


prve prorede staviti ma kakvagod obćenita pravila osim onih


spomenutih uzgojnih.


Time zaključujemo ovu razpravu, držeć da nam je donekle
valjda pošlo za rukom dokazati, da proreda posavskih sastojina
mora imafi u prvom redu uzgojnu svrhu, ter da na
crpljenje znatnijih dohodaka proredom mogu šumoposjednika
siliti, samo bitni gospodarstveni i upravni interesi, nu vazda
samo na štetu hrasta odnosno glavne sastojine.


Zezulka.


Pretvaranje čistih bukovih sastojina u
mješovite bukove i hrastove sastojine.


Josip Baleti.


Racionalnom je šumskom gospodarstvu svrha, da u svakom
slučaju što bolje izrabi prirodne sile i kroz to poluči najveći
mogući dohodak. I samo onda, ako šumar umije svojom
stručnom spremom i svojim radom sve prilike u toliko izrabiti,
da postigne gore spomenuti cilj, odgovarat će njegovo
šumsko gospodarstvo glavnom zahtjevu, kojega se na šumsko
gospodarstvo dandanas stavlja i odbacivat će šumovlastniku
što veći i stalniji dohodak.


Od druge polovice prošloga stoljeća, od kada je Pressler
u svojoj knjizi „Der rationelle Waldwirt" postavio zasadu,
da šumoposjednici moraju računati sa svojim šumskim
posjedom baš isto tako, kao što se računa sa svakim drugim
kapitalom, počeo je provejavati sasvim novi duh šumsko
gospodarenje.


Po Pressleru je taj u šumu uloženi kapital dvovrstan :
jedan dio toga kapitala čini tlo, a drugi sastojina.


Dohodak obajuh tih kapitala tj. dohodak šum. posjeda,
sastojati će se iz unovčive drvne gromade, a prema tome
ovisiti će on o vrsti drveća, koju smo na posjedu uzgojili tj.
ovisiti će o sastojim.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1915 str. 40     <-- 40 -->        PDF

— 38 —


Vrlo zgodno je dr. G. Nenadić, sadar.ji profesor kr. šum.
akademije zagrebačke, u svojoj doktorskoj disertaciji: „Uber
die Rentabilitat der Eichen- Hoch- und Nieder-waldwirtschaft
in Kroatien und Slavonien" (Munchen 1908.), naglasio, da
je tamo, gdje je stojbina pogodna za uzgoj više vrsti dr


veća, zadaća šumareva: uzgajanje one vrsti drveća, koja će
uzev u obzir potrebe tržišta u pogledu svoje novčane vrijednosti,
najbolje odgovarati.


No šumaru ne može uvijek sa gledišta rentabilnosti
služiti samo priroda za putokaz, jer će on sa gledišta rentabilnosti
često morati u šumi iz nova zavrći i takovu vrst
drva, koja se od prirode nije u njoj zametnula, ali bi se u
njoj obzirom na sastav tla i druge stojbinske prilike sasvim
uspješno uzgojiti dala.


Iz tih razloga počelo se je od nekog vremena u Njemačkoj,
a u novije vrijeme i u Ugarskoj sastojine jednih
vrsti drveća pretvarati u sastojine drugih vrsti i to bud
čiste bud miješane, te bud od domaćih ili stranih vrstih drveća.


Tako se pretvaraju u Ugarskoj bukvici u jelove i omorikove
sastojine. Napominjem, da se na stanovitim mjestima
s uspjehom provodi pomladjivanje s borovcem (P. Strobus)
i onda sa Pseudotsugom Douglasii takodjer u mnogim mjestima
u Ugarskoj.


Nepravedno bi bilo navijestiti rat bukvi, jer kako nam
iskazi tržišta pokazuju, dade se i ona dobro unovčiti. Uzmimo
samo željezničke podvlake. Sbog nedostatka hrastovine impregnirana
bukovina za tu svrhu sasvijem odgovara. Onda
svijene vrsti pokućstva, sposobnost bukve za imitiranje drugih
vrsti drveća i t. d.


No ipak tamo, gdje se može, s pravom ćemo čisti
bukvik pretvoriti u jelik, ili još bolje, ako se može — ako
svi uvjeti odgovaraju — u hrastik, ali tako, da će nam rijetko
biti svrhom uzgoj čiste hrastove sastojine već pomješanje
hrasta s bukvom.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1915 str. 41     <-- 41 -->        PDF

- 39 -


Ponajprije promotrimo stojbinu na kojoj bukva običaje
uspijevati. U savezu s tim osvrnut ćemo se u kratko i na
njezine biološke osebine.


Po Dr. Mayru njezina je zona t. zv. Fagetum. Taj odgovara
po istom autoru za balkanske zemlje 800—1200 m.
nadmorskoj visini.


Bukva zahtijeva svježe, dobro, duboko tlo, da se može
razviti. Medju njezina svojstva pripada, da je ona vrst drva,
koja podnosi zasjenjivanje, priječi razvijanje korova, daje
dobar listinac, koji je za stvaranje humusa od velike vrijednosti.
Dodamo li još k tome, da naslage Hstinca priječe
preveliko isparivanje tla, ubrojit ćemo bukvu medju one vrsti
drveća, koje su sposobne da tlo drže u dobroj kvaliteti, što
više, da ga i popravljaju.


Od hrastova uzmimo na oko samo dvije najobičnije, ali
i najvrjednije vrsti našeg domaćeg hrasta, i to hrasta lužnjaka


(Q. pedunculata) i hrasta kitnjaka (Q. sessiliflora). Hrast
zahtijeva dobro, duboko tlo a osim toga i dovoljno svjetla.
Pripada medju one vrsti drvlja, što se samo uz neograničeno
uživanje svjetla mogu potpuno razvijati. Za oba rečena hrasta
naći ćemo, da se nalaze u Castanetumu (500—1000 m nadmorske
visine) i u toplom dijelu Fagetuma.* No ipak izbližega
promotrivši rasprostiranje njihovo, uvjerit ćemo se da
postoji neka razlika.
Po istraživanju T. Blattny-a i Lj. Fekete-a hrast kitnjak
prodire mnogo više. Dok se hrast lužnjak (Q. pedunculata)
može se reći tek do 300—400 m nadmorske visine dobro
razvija, i to samo u tom slučaju, ako je teren položit ili tek
nešto strm, a to tako, da je nakrenut prema jugu ili jugozapadu
dakako duboko, svježe tlo dolazi u prvi red
dotle se hrast kitnjak mnogo na višem može da razvije do
potpunog, zahtjevima odgovarajućeg stabla i to stim više,
ako je teren nakrenut prema suncu. Blattny je konstatirao
hrasta kitnjaka i u visini od 1000 m nad morem.


* Mayr: Waldbau auf naturgesetzlicher Grundlagç.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1915 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— 40 —


Osim toga hrast kitnjak ne stupa s takvim zahtjevima
za bonitetom stojbine kao hrast lužnjak, a u mlađoj dobi
može da podnosi neko vrijeme i zasjenu. Dakle izmedju ove
dvije vrsti domaćeg hrasta — ne uzimajući u obzir druge,
koliko domaće, toliko strane vrsti hrasta — birat ćemo. U
ovom će slučaju svakako pobijediti hrast kitnjak (Q. sessiliflora),
zbog onih gore navedenih svojstava. I Vadas je isključivo
za sessilifloru. Po istom znamenitom ugarskom stručnjaku
miješano uzgajanje hrasta kitnjaka sa bukvom vrlo je
zgodno i prikladno — jer se, kako on kaže, ove dvije vrsti
drva najbolje podudaraju jedna s drugom u pogledu samog
oblika i stojbine kao i u pogledu rasta.*


Kako prije spomenuh, neće nam biti svrhom da pretvorimo
bukvik u čisti hrastik. U modernom se šumogojstvu
u većini slučajeva preporuča uzgajanje mješovitih sastojina i
to radi više razloga. Spominjem samo to, da mješovite sastojine
bolje mogu da pokriju potrebe na razne vrsti drveća,
onda, mješovite sastojine mogu bolje da se othrvaju štetnosti
leda i snijega kao i nakupljivanju po šumu štetnih zareznika.
Da imaju mješovite sastojine i zlih strana, to znamo, ali se
s tijem ovom zgodom ne ćemo zabaviti.


U našem slučaju treba da bukvik pomladimo s hrastom
ali tako, da dopustimo i bukvi nek i ona izrabljuje jedan dio
stojbine, a uz to će vršiti jednu od svojih glavnih funkcija :
štititi će i u dobroj kvaliteti držati tlo. A poslije pomlađenja
biti će zadaća šumareva, da tu mješovitu sastojinu tako uzgaja,
kako će i jedna i druga vrst drveća na koncu ophodnjice
dati drvo prikladno za tehničku uporabu, onakvo, kakvim
ćemo moći stupiti na drvno tržište.


Kod pomladjivanja moramo na gore navedene osebine
svake pojedine vrste paziti. Sa stojbinom smo na čistu, jer
će ona, ako u svemu odgovara bukvi, a pogotovo ako nadmorska
visina ne prekoračuje 800 m, odgovarati hrastu kitnjaku.
Više zone prepustiti ćemo svakako crnogoričnoj šumi.


* Vadas J. : Erdômuveléstan.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1915 str. 43     <-- 43 -->        PDF

__ 41 -


Na biologička svojstva moramo osobito paziti, a medju
tima na zahtjev svjetla u prvom redu. Bukva — drvo, koje
podnaša zasjenu, hrast — kojemu je za uzgoj i razvitak potrebno
nesmetano uživanje svjetla. Hladne sjeverne i istočne
strane možemo mirne duše prepustiti bukvi, na takvim mjestima
uzgajanje hrasta ne će baš poći za rukom.


Pomladjenje s hrastom možemo u glavnom dvostruko
provesti. (Ovdje se ne obazirem na neke načine, koji se u
praksi nijesu pokazali dobrima, kao n. pr. onaj, da se u
bukovoj sastojini prosijeku kao neke vrsti prosjeke, koje se onda
pomlade hrastom. Utjecaj vjetra na ogoljeno tlo bio je
takov, da se nije mogao polučiti naumljeni cilj*). Od napomenuta
dva načina jedan je taj, kojim putem pomladjenja
dobijemo takovu mješovitu sastojinu, gdje će se otprilike
hrast izmjenjivati s bukvom, a drugi opet da samo mjestimice
— t. j . u grupama uzgajamo hrast, u drugima bukvu. Prvi
ćemo slučaj onda upotrijebiti, ako čitava stojbina, na kojoj
počiva bukvik odgovara našim zahtjevima i osim toga, ako
smo spremni i stalni, da ćemo u buduće rukovoditi sastojinu
tako, kako ćemo hrastu život i opstanak osigurati. Upotreba
drugog slučaja slijedi iz onog, što smo kazali o prvom


— dakle onda, kad je stojbina samo mjestimično pogodna
hrastu, kao i onda, ako hoćemo da uzgoj i daljnje kasnije
njegovanje ne bude skopčano s većim poteškoćama.
Pomladjenje s hrastom dogadja se ili podsijavanjem ili
podsadjivanjem.


Tamo, gdje se divlja svinja nalazi u većoj množini, ne
ćemo podnipošto upotrijebiti podsijavanje. A i inače ćemo,
ako raspolažemo s odgovarajućom množinom biljka prijesadnica,
lakše i stalnije postići cilj. Ako su osim toga prijesadnice
uzgajane usred onakvih klimatičkih prilika, u kakovim
se klimatičkim prilikama nalazi mjesto pomladjivanja, uspjeh
će tim više biti siguran.


* Bunct K.: Erdészeti Lapok 1911.-bol.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1915 str. 44     <-- 44 -->        PDF

- 42
Na toplijem dijelu stojbine možemo upotrijebiti s dosta
nade na uspjeh i žir za pomladjivanje, a inače će najbolje
odgovarati 1—2 godišnje prijesadnice.


Kod upotrebe žira ne smijemo na žiru štediti!


K. Bund kaže, da se u prvom slučaju, kad ćemo naime
uzgajati takove mješovite sastojine, da će se hrast izmjenjivati
s bukvom, upotrijebi podsijavanje, a u drugom slučaju kod
uzgoja pojedinih vrsta u grupama — sadjenje prijesadnica
biljka.* Kao način za podsijavanje odgovarati će i jednostavni
način „pod motiku", koji se je dobrim pokazao i kod
nas na nekim mjestima n. pr. u kr. šumariji Sokolovac, čiji
sam rezultat imao sreću i sam vidjeti lanjskih praznika, a kao
primjer navodi istu šumariju i spomenuti uvaženi ugarski
stručnjak K. Bund.
Izvedenje pomladjenja možemo izvesti u savezu sa oplodnom
sječom ili pako bez nje. Ako imade već podmladka
a osim toga ako je i bukova sastojina u godinama, tako, da
ne donese svake godine podpunog ploda (što je i inače
kod bukve rijetko) ipak će se zasijati u toliko, da neće zahtijevati
većih ili uopće nikakovih nadoknadjivanja, onda podsijemo
ili podsadimo bukovu sastojinu žirom te ju za 2—3 godine
odstranimo. Za to će vrijeme hrast kitnjak moći izdržati zasjenu,
a onda, kad se sasvijem oslobodi od nadstojnih stabala,
bujnije će rasti, a bukov podmladak, pošto je nenadano
dospio do neograničenog uživanja svijetla, ne će moći da
svojim napredovanjem natkrili hrast. Ovo je konstatovao i Bund.


Kod normalnih prilika uopće ne smijemo izlagati hrast
duljem zasjenjivanju, a pogotovo ne takvom, koje bi trajalo
više od 5—8 godina.


Kod normalnih prilika bukvu treba očistiti za 2—3 a
najdulje za 4 godine.**
Drugi je način u savezu s oplodnom sječom. Ostranivši
s oplodnom sječom stanoviti procenat sastojine, polučili smo


* Erdeszéti Lapok 1911. bol.
** Erdészeti Lapok 1911. bol


ŠUMARSKI LIST 1-2/1915 str. 45     <-- 45 -->        PDF

— 43 djelomično
zasjenjivanje, koje će svakako bolje prijati bukovu
podmladku nego li hrastovu. I već s tijem će se polučiti
bujniji razvitak bukovog podmladka, koji će se i kasnije,
nakon provedenja konačne sječe, u velike opaziti, tako, te hrast
ne će moći da drži korak u razvitku sa bukovim podmladkom
što će odmah biti lošim utjecajem na njegov daljnji razvitak.
Bund kaže, da će u tom slučaju hrast već u desetoj
godini stradavati od zasjene bukve, dok će se u gore opisanom
slučaju osjetiti štetan utjecaj bukve tek u 15. godini
a onda se s proredom dade pomoći. Količina drva, dobivena
proredom moći će se eventualno — već prema mjesnim
prilikama — unovčiti, što će ali u gornjem slučaju jedva
biti moguće.


Poredivši ova dva načina pomladjenja bukvika sa hrastom,
dolazimo do zaključka, da ćemo ovaj drugi način t. j . u savezu
s oplodnom sječom, upotrebiti onda, ako moramo hrastom
pomladiti mladje, 70—80 godišnje bukove sastojine -- dakle
onakve, gdje ne ćemo baš mnogo podmladka naći. U tu
svrhu ćemo umjetnim načinom potaći i pospješiti djelovanje
prirodnih sila.


Ponajprije ćemo sastojinu prorijediti na 0-3—07 sklopa.


S tim smo to postigli, da će pojedina stabla doći do
većeg uživanja svjetla, a posljedica će biti toga, da će prije
uslijediti donos sjemena. To nam i sama priroda pokazuje
kod onih sastojina, koje su prema suncu izložene. Tako prorijedjenu
sastojinu podsadimo ili podsijemo žirom i onda iza najdulje
3—4 godine obavimo oplodnu sječu - a ne dugo iza ove
odstranimo i zadnje ostatke stare bukove sastojine. Radi navedenih
razloga nije probitačno hrastove dulje vremena izlagati
zasjenjivanju. Što više, Vadas je zato, da se dulje od
jedne godine ne drži hrastov podmladak u zasjeni.


Po istom veleuvaženom stručnjaku imalo bi se pomladjivanje
dogoditi prije pripremne sječe, za njim nadoknadjivanje
prije oplodne sječe i posljednje nadoknadjivanje prije
konačne sječe.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1915 str. 46     <-- 46 -->        PDF

- 44 —
Za nadoknadjivanje trebamo dobro razvijene, zdrave trogodišnje
biljke.


Uzgajanje takovih mješovitih sastojina, da budu podijeljeni
hrast i bukva tako, da će svako od njih stvarati veće
ili manje skupove, takodjer se prema prilikama pokazuju
zgodnim.


Uzmemo li na um, da je uzgoj takovih mješovitih sastojina
mnogo lakši, nego malo prije opisanih, često ćemo
mu pred prvim dati prednost. Kako sam prije spomenuo, za
ovaj način uzgoja preporuča se sadjenje prijesadnica biljki.
Vrijednim držim napomenuti ovom zgodom — o čem ću se
do zgode opširnije pozabaviti — da se kod sadnje provodi
onaj prirodi najodgovarajući način, što ga je Campbell kod
poljskog gospodarstva sa osnovanim razlozima preporučio.
U kratko budi rečeno ; Dolnji slojevi tla neka budu u čvrstoj
vezi sa ispod njih se nalazećim slojem, da se poluči kapilaritet
zbog uspinjanja vode iz doljnjih slojeva, a gornji —
najgorrijiji sloj nek bude što prhkiji, da uzmogne oborine
raznog oblika što uspjelije u se primati — a ujedno da se
tu poništi kapilaritet i time zapriječi preveliko isparivanje.
Zbog povoljnog rasta biline, ovo je svakako opravdano


Veličina skupova može biti različna. U Spessartu* je
veličina skupova 1 hektar, a negdje i veća.
Pravilo se za to ne može postaviti: stojbinske prilike
biti će nam u svakom slučaju mjerodavne.


Pomladjene sastojine treba i njegovati, uzgajati. Rad će
se u tom smijeru protezati na zadovoljenje zahtjeva, što ih
postavljaju biološki odnošaji jedne i druge vrsti drveta.


Već kod pomladjivanja mora nam biti svrha, da osiguramo
hrastu život. Za bukvu se ne trebamo bojati ona
će se na svojoj stojbini oteti, i ako natkrili hrast, ona će
se dalje razvijati a hrast će morati podleći. Da se to ne
dogodi osjegurati će šumar proredama hrastu život, a čišćenjem
će odstraniti one eventualne pridošlice, što bi samo bile od štete


* Po .. Bundu.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1915 str. 47     <-- 47 -->        PDF

— 45 odnoseći
hrastu svijetlo; takova je n. pr. iva (Salix
caprea) i slične.


Po Schiffel-u uzgoj se sastojina može nazvati uredjenjem
sklopa. Od sklopa ovisi oblik sastavnih djelova sastojine
- - stabala. Ako se hrast ne uzgaja u gušćem sklopu, domala
će se reducirati rast u visinu - krošnja će se raširiti, a utjecajem
sunčane energije uslijedit će debljanje stabla. I onda
cilj, da stabla budu uz što veći opseg i što veće duljine, ne
će biti polučen. A osim toga rijedak će sklop biti uzrokom
da će uslijediti isušenje tla, koje će prema tome gubiti
od svoje vrsnoće. Hrast se ne smije ni zasjeniti, jer onda
ugine. Bukva podnosi zasjenu. U odveć gustom sklopn stablo
joj ostane tanko, i nemajući dovoljno otporne snage — podliježe
snijegu. Kod slobodnog joj rasta pak porast u visinu
zaostane, a krošnja se raširi.


Kod uzgoja ove mješovite sastojine moramo paziti na
zahtjeve i svojstva kako jedne tako i druge vrste. Nastojanje
će nam biti postignuće takovog sklopa, koji će i jednoj i
drugoj vrsti potpunoma odgovarati. Proredama ćemo osigurati
hrastu toliko svjetla, da se bude mogao razvijati. Od
prevelikog utjecaja svjetla štititi će tlo bukva, kojoj ne smijemo
dopustiti da preteče u rastu hrasta. Bukva će priječiti
i pridolazak svjetla do donjih grana hrasta, koje će poradi
toga morati uginuti. S tijem če se polučiti valjkovitost stabla,
koju ćemo unaprediti s time, da onda, kad rast u visinu postigne
svoj maximum, proredom osjeguramo pridolazak svjetla
i k donjim djelovima stabla, koji će debljati povećavati
opseg i prema duljini postići razmijernu debljinu.


Koliko se mora izvaditi kod proreda — teško je naprvo
reći. O tom teku sada pokusi i kod ugarske pokusne
postaje. Držim, da će biti zadaća šumareva, da prema potrebi
prema zahtjevu sastojine—dade označiti ona stabla,
koja se proredom imaju otstraniti.


S proredama se počima redovito onda, kad se proredom
dobivena drvna gromada dade unovčiti barem u toliko, da
se kod prorede izdani troškovi pokriju.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1915 str. 48     <-- 48 -->        PDF

- 46 -


Za vrijeme trajanja ophodnjice budnim će okom paziti
šumar na potrebe jedne i druge vrsti drveća.


I tako će na onom mjestu, gdje je nekad stajao bukvik,
biti mješovita sastojina, a jedan dio te sastojine sačinjavat
će hrast kitnjak, koji će svojom vrijednošću svakako mnogostruko
naplatiti trud uložen oko pomladjivanja i uzgajanja,
a drugi dio bukva, koja će osim toga, što će dati drvo, koje
će se prema današnjim, a prema svim znacima i budućim
prilikama dati dobro unovčiti, štititi i u dobroj kvaliteti držati
tlo.


Bilješke iz zem. biljevista u Crikvenici.


i.
Tijekom zadnjih godina opaženo je u zem. biljevištu u
Crikvenici, da mlade crnogorične biljke u znatnoj mjeri pogibaju.
Bolesti od parasitičkih gljiva nijesu opažene, a ipak
su mjestimice neke gredice pokazale takovu sliku, kao da
su biljke faktično od neke bolesti zaražene. Osobito su stradale
mlade biljke crnog bora. Opaženo je, da je stabljika upravo
na onom mjestu, gdje izlazi iz zemlje, vrlo stegnuta; nad ovim
stegnutim mjestom imale su biljke još nekoliko dana sasvim
normalni izgled, a tek iza šestog do osmog dana počeli su
se gornji dijelovi biljke sušiti i iglice žutjeti. Kratko vrijeme
iza toga nagnule su se biljke a dijelovi, koji nijesu dobivali
hrane morali su poginuti. Istu bolest opažao je i proučio
dr. Miinch, te ju opisuje u „Naturwissenschaftliche Zeitschrift
fur For st und Landwirtschaft" XI. god. pag 557. Miinch misli
da je glavni uzrok ovom stegnuću biljke prevelika sunčana
toplina, t. j . tlo se ugrije u tolikoj mjeri, da ova toplina
prekoračuje maksimalnu temperaturu, kod koje biljka može
još sve fiziološke funkcije obavljati.


U našim predjelima ugrije se često zrak na 28°—34° C.
a temperatura tla iznaša često 50"—58° C. Poznato je, da
je granica temperature, koju biljka još podnaša oko 52° C.
Sasvim je onda naravno, da dijelovi biljke, koji su tik tla