DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 3 <-- 3 --> PDF |
— 114 — a dokaz je za to okolnost, sto se bagrem kod nas sve vize sadi. Evo što piše o uzgoju bagrema Dragutin Bund tadanji kr. ug. šum. upravitelj u časopisu „Zeitschrift fur Forst und Jagdwesen" Berlin. Verlag von Julius Springer. Godina 1899. Strana 199—209.: „U svojem službovanju doznao sam, da je jedan šumski gospodar u sjevernoj Njemačkoj u provinciji Rajna pokušao uspješno saditi bagrem (Robinia Pseudoacacia L.) što ga je ponukalo, da se popita i za iskustva, koja su stečena kod uzgoja bagrema u Ugarskoj, gdje se bagrem već dulje vremena kultivira na velikim površinama. Obzirom na to mislim, da će i ostale Njemačke šumarske krugove zanimati, ako imovne ovime prikazem u kratko bagremove kulture u Ugarskoj. Gdjegdje moći će se opisano moguće i upotrebiti, a nadam se, da će opis ovakovog šumskog gospodarenja, koje je njemačkom šumaru posve nepoznato, zanimati i takove, koji nisu neposredno interesirani. Kako je poznato potiječe bagrem iz sjeverne Amerike, ali se u Ugarskoj tako udomio, da čini tipičnu drva vrst ugarske nizine. U početku je bagrem sadjen u vrtovima, zatim u drvoredima uz zemaljske ceste, i za ograde polja; naskoro se je ali razabralo, da je bagrem vrst drveta, koja je od osobite važnosti za pošumljenje ogromnih pjeskulja u ugarskoj nizini. Danas je u glavnome bagrem, koji u obliku malih šumica ili rasprostranjenih šuma, prekida jednoličnost ugarskih nepreglednih polja i stepa. No ne igra bagrem samo u nizini veliku ulogu, već se je, od kako se je podiglo šumsko gospodarstvo u Ugarskoj, kroz zadnja dva decenija rasprostranio i na brežuljcima kao i u podgorju. U brdima se pojavljuje samo na pustošinama, vododerinama, strmim nasipima i željezničkim prosjecima za kojih je pošumljenje osobito rasprostranjen i uporabiv. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 4 <-- 4 --> PDF |
115 — U svemu imade danas u Ugarskoj 70.000 ha. bagremovih sastojima i to najviše čistih. Osobito kao pojedince primiješan dolazi vrlo rijetko, jer malo vrsti drveća mogu s njim držati korak. Bagrem se neprestrano rasprostranjuje, te je za pjeskovite, suhe dijelove nizine drvo budućnosti. Uzgoj se bagrema i sa strane države izdašno podupire, te se iz državnih biljevišta besplatno razdijeli svake godine 4—6 milijuna bagremovih biljaka. Ne mislim ovdje potanko botanički opisati bagrem, jer je općenito poznat. Dovoljno je opisati, da je on leptirnjača sa rijetkom krošnjom, da imade perasto lišće sa 13 do 15 listića. Postigne visinu od 25—30 m., a u višoj starosti mu je i debljina znatna. Godišnji rast traje mu sve do jeseni tako, da se neodrvenjeni krajnji izbojci od prvih mrazova smrznu, te se rast stabla budućeg proljeća nastavi iz najbližih postranih pupova. Njegova su ostala svojstva u koliko su važna za šumara navedena u daljnjem ovome opisu. Glavni razlozi, što u šumskom gospodarstvu u Ugarskoj daju bagremu toliku važnost, jesu njegovi slabi zahtjevi na tlo, njegov unatoč toga izvrstan rast, lagana sadnja i lagani odgoj već utemeljene šume uslijed neuništive izbojne snage njegovog korenja, a napokon i velika uporabna vrijednost njegovog drva, koja mu osjegurava prednost medju inače moguće jednake vrijednosti vrstima drveća. Bagrem zahtijeva najmanje umjerenu klimu, te lagano i suho tlo. Najbolje mu prija suho pjeskovito tlo, a rado uspijeva i na tlu od drugih sastavina sa izuzetkom teškog ljepivog tla i svih vlažnih mjesta. Čim njegovo inače ne preduboko žilje dospije do vlažnih slojeva, počme bagrem poboljevati. Zato on vlažna mjesta prepušta hrastu, topoli i jasenu. Cesto vidimo uzvisine pjeskulja pokrite bagremom, dok su svježe udolice naprotiv zapremljene ostalim spomenutim vrstama. Na taj način dolazi često kroz rasnolikost sastojine do vrlo karakterističnog izražaja u kvaliteti tla, te se pokazuju razlike u kvaliteti i takova tla, koje se na prvi |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 116 — pogled čini posvuda jednako. Tek pobližim proučavanjem i istraživanjem pokazuju se razlike u kvaliteti tla, na koju šumar mora u pjeskovitom tlu puno više paziti, nego na stojbinske faktore u brdu, jer se krivim izborom vrsta drveća za pjeskulje dolazi često do potpunog ili djelomičnog neuspjeha, koji se može ali brzo uočiti. Kvaliteta tla raspoznaje se kod pjeskulja po njegovoj boji ili po na njemu se nalazećim biljkama. Kod vrlo pomnog postupanja, kako se to n. pr. čini u šumi lugarnice u Kirâlyhalma kod Segedina, iskopaju se najprije jame za biljke i kada su se tim načinom upoznali i dublji slojevi tla, odluči se za vrst drveća, koja će se saditi. Po boji se razlikuje crni, smedji, crvenosmedji, sivi, žuti i bijeli pijesak; po strukturi sitniji ili krupniji ; po mineraloškoj sastavini vapnenasti, salitrasti, onda suhi ili vlažni, te više ili manje sa travama obrašteni pijesak. Za bagrem su odlučujući osobito stupanj vlage i sadržaj salitre, kojih nesmije biti naročito u najvišim slojevima tla. Nadšumar Franjo Kis u Segedinu sastavio je dugi niz onih bilina, koje označuju tlo za bagrem. Od ovih se navadjaju: Euphorbia Gerardiana, Festuca vaginata, Thymus Marschallinus, Cytisus nigricans, Silene, Centaurea paniculata, ....gium campestre, Artemisia vulgaris, Cynodon Dactylon, Polygonum, Anchusa tinctoria, Stipa pennata, Marrubium peregrinum, Veronica prostrata, Helianthemum Fumana, Andropogon Ischaemum, Echium vulgare, Secale Fragile i t. d. Bagrem se i hrast mogu saditi ako se nalaze Galium verum, Andropogon Gryllus, Ononis spinosa, Capsela bursa pastoris, Canabis sativa, Achillea millefolium, Anthyllis vulneraria i t. d. U glavnome je ipak pretežniji dio površine pjeskulja sposoban za bagrem. Hrast, jasen, topola, vrba, trušljika, brijest, pajasen, bor, crni bor, breza i Bignonia uspijevaju na manjem dijelu površine pjeskulja. Priležeće prihodne skrižaljke za sitne bagremove šume, sastavljene po šumsko-uredjajnome uredu kneza Koburga, prikazuju nam produkciju drvne gromade. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 118 — Na najboljim stojbinama daje nam dakle 20 godišnja bagremova sastojina prosječno skoro 17 cm. debela, 20 m. visoka stabla sa drvnom gromadom od 256 jedrih metara po hektaru. To je jamačno vrlo izdašna proizvodnja. Tekući prirast kulminira oko 15. godine, a popriječni prirast 5—10 godina kašnje. Visoke bagremove sastojine imadu nešto manji prirast. Visoko-šumski uzgoj bagremovih sastojina nije spomena vrijedan, jer se već kod samog utemeljenja sastojine upotrebljavaju obrezane biljke, a nakon prve sječe nije radi osobite izbojne snage u opće moguć drugi način gospodarenja, nego sitnošumski. Utemeljenje sastojina provadje se gotovo isključivo sadnjom biljaka, jer je uzgoj presadnica vrlo lagan i jeftin, a njihov uzrast vrlo brz. Vrlo rijetko se upotrebljava sjetva sjemena. Bagremovo sjeme, kojim rode svake godine već 4—6 godišnja stabla, dozrijeva u listopadu i može se kroz cijelu zimu sabirati. Otrgnute ili odrezane mahune osuše se na sunčanoj ili na drugoj kojoj umjerenoj toplini, zatim se meću u vreće do polovice, a onda se na podlozi od slame ili sijena u vrećama mlate. Uslijed toga ispane sjeme iz mahuna, te se od istih vijanjem razluči. Bagremovo sjeme zadrži klijavost kroz više godina, a čuva se u primjerenim hrpama ili u vrećama na suhom i zračnom mjestu. Postotak klijavosti je 40—75%; 1 hektolitar sjemena teži 70—80 kg.; 1 kg. sadržaje 40—60.000 sjemenki. Trgovci sjemenja u Ugarskoj prodaju 100 kg. bagremovog sjemena bez željezničkog podvoza za 60—70 maraka (70—80 K). Namjerava li se uzgoj bagrema provesti sadnjom biljaka ili sjetvom sjemena, u svakom je slučaju od osobite važnosti temeljita priredba tla. Sa intenzitetom obrade tla povećaje se u velike i prirast bagrema, pa je razlika izmedju bagremovih kultura na tlu iste bonitete, ako je tlo manje razrahljeno ili temeljito obradjeno upravo napadna. Dok u prvome |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 119 — slučaju nastaje u uzrastu znatna stagnacija, koja se tek nakon prve sječe gubi, dotle u rigolanome tlu naraste dvogodišnji bagrem 1´5—2 m. visoko. Eklatantan primjer za ovu okolnost vidi se u šumama grada Nagy Kôrôs u peštanskoj županiji, gdje se je do pred malo godina pošumljivalo velike i mnogobrojne čistine sa vrlo površno obradjenim tlom. Te kulture naliče grmlju, koje se nikako ne miče s mjesta. Desetgodižnji nasadi su jedva 1 m. visoki. Naprotiv kulture od zadnjih 2—3 godine, koje su zasadjene na 60 cm. duboko rigolanome tlu pokazuju upravo tropski prirast. Trogodišnje su sastojine visoke 3—4 m. i gotovo su neprolazne guštare. Svakako stoji rigolanje po hektaru 150—160 Maraka (180 do 190 K), ali vlastnici te šume, dobro situirani seljaci žrtvuju posve rado i opravdano za povećanje rentabiliteta u tu svrhu jedanput za uvijek znatnu svotu kao jedan dio prihoda svoje šume. Na manje zatravljenome i nerazrahljenome tlu razlika je doduše manja, nego sada opisana, ali još uvijek tako znatna, da temeljito razrahljivanje tla moramo smatrati rentabilnim izdatkom, dapače, kao temeljni uvjet za bujno napredovanje bagrema. U ravnici susrećemo rjedje samo lopatom ili motikom obradjeno tlo na krpe. Taj se način upotrebljava često samo tamo, gdje se radi o zasadjenju bagrema na pustošima manje površine i pošumljenju strmih nasipa. Strmine vododerina i udubine imadu često od naravi vrlo rahlo tlo. Često vidimo razrahljivanje tla u prugama, koje se redovito obavlja plugom. Skupocijeno rigolanje je dosta malo razšireno, naprotiv se najčešće upotrebljava jeftino oranje, pa i na samim pjeskuljama, ako su ove dovoljno snažne, spaja se rado sa poljskom težatbom. Ovo rijetko obavlja sam vlastnik, već se obično za pošumljenje odredjene površine daju u primjerenim parcelama u zakup. Obično izore zakupnik tlo u proljeću prve godine 25 cm. duboko i uzgaja okopavine. U jeseni nakon drugog oranja zašije se koja žitarica. Nakon žetve u jeseni druge zakupne godine uslijedi |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 120 treće oranje i sadnja bagrema. U trećoj godini može se konačno medju redove zasaditi okopavine. Na taj način može se tlo temeljito obradjivati bez ikakovih troškova ili dapače uz postignuće i neznatnog prihoda. Na slabome tlu je probitačno već u jeseni prve godine zasaditi bagrem. Sjetva. Prije sjetve mora se sjeme prirediti. U svrhu postignuća jednoličnog klijanja mora se sjeme pofuriti. Sjeme u kablu ili koritu polije se kipućom vodom, koja se odmah opet izlije. Nakon kakovih deset minuta nalije se ta voda, koja se je donekle već ohladila, ponovno na sjeme i ostavi na istome do potpunog ohladjenja (15 minuta). Sjeme se tada razgrne i toliko osuši, da se zrnje medjusobno nelijepi. To se može pospješiti, ako se prijmješa nešto suhog pjeska. Tako priredjeno sjeme treba bez oklijevanja odmah sijati i brzo zemljom pokriti. Pripomenuti mi je, da se u otvorenome polju, gdje je zalijevanje zasijanog sjemena više manje isključeno, upotrijebi fureno sjeme samo onda, ako je tlo vlažno ili ako možemo pouzdano očekivati kišu. Ne postoje li ove okolnosti, tada je probitačnije sijati nefureno sjeme. Nefureno sjeme klije nejednolično, te 1—2 tjedna kašnje. Želimo li prema tome sjetvom postići odmah pošumljenje dotične površine ili uzgojiti presadnice, provadjamo sjetvu sjemena u redove sa medjusobnom udaljenošću od 1—2 m., a o tome će ovisiti i udaljenost sjemenke od sjemenke u samim redovima. Obzirom na to, da bagremove biljke već u prvoj godini narastu 0-5- -15 m. visoko, nesmijemo sjeme u opće pregusto sijati, a naročito ako biljke ne kanimo vaditi. Sama sjetva imade se provesti radi velike osjetljivosti biljaka proti mrazu i brzog klijanja pofurenog sjemena, u kasnome proljeću (u Ugarskoj koncem travnja početkom svibnja). Za sjetvu upotrebljava se rog za sijanje ili se sije rukom, a zatim se sjeme pokrije 3—5 cm. debelo sipkom zemljom, kojase navuče grabljama. Upotrebljavaju se takodjer i razni |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 121 — strojevi za sijanje, kojima se podjedno sije u redove i zagrnjuje sjeme. Za jedan hektar potrebno je 15—30 kg. sjemena. Zasijani redovi moraju se do ojačanja biljaka čistiti od korova, te najmanje jedanput okopati, jer to neobhodno iziskuje dobro napredovanje biljaka. Sadnja biljaka. Za uzgoj presadnica upotrebljavaju se u velikim gospodarstvima gotovo isključivo privremeni rasadnjaci (Wandersaatgarten), za koje se upotrebljavaju dijelovi za pošumljenje opredijeljene površine. U ostalome mogu se bagremove biljke u svakojem vrtu uzgajati, ako tlo odgovara njegovim zahtijevima. Zaštita od bure (sjeveroistočnog vjetra), te položaji, koji nisu izvrgnuti mrazovima jesu daljnji uvjeti dobrog napredovanja. Podjedno treba izbjegavati svaku zasjenu radi svjetloljubeće naravi bagrema. U privremenim rasadnjacima uzgajaju se samo 1 do 2 generacije, jer se bez gnojenja tla brzo gubi kvaliteta biljaka. U stalnim (trajnim) vrtovima treba zato tlo snažnim podržavati. I u vrtovima obradjuje se tlo plugom 40—50 cm. duboko. Dovoljno je vrtove u velike table (gredice) razdijeliti (kakovih 1500 m2.), jer je udaljenost zasijanih redova, ako je tlo više vezano ili ako se biljke kasnije presadjuju (školaju) najmanje 40 cm., obično ali 60—80 cm. tako, da se plijevljenje i razrahljivanje tla i na velikim tablama može bez zaprijeka obavljati. Brazdice za sijanje načine se na pograbljanome tlu uz vrpcu sa motikom. Prema gustoći redova i valjanosti sjemena potrebno je za sjetvu od 100 nr. 0´6- 1 kg. bagremovog sjemena. Pri tome valja paziti na opća pravila za sjetvu. Njega biljaka sastoji se u marljivom plijevljenju i okopavanju. Zalijevati je potrebno jedino fureno sjeme i to od sjetve, pa dok ne nikne. U dobrome tlu, ako je sjetva primjereno gusta, narastu bagremove biljke 1 — .5 m. visoko u prvoj godini, te su potpuno sposobne za sadnju u otvorenomu polju. Redovito |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 122 — se upotrebljavaju za jesensku sadnju biljke potjecajuče od proljetne sjetve iste godine, a u školu dolaze biljke isplijevljene iz preguste sjetve ili uslijed kojeg drugog razloga dovoljno nerazvijene. Za školu odredjene biljke prerezu se prije sadnje oštrim škarama u visini 5—10 cm. iznad žilja, a ujedno se odrežu i oštećene žilice. Sjetvom uzgojenih 1—2 godišnjih 1000 biljaka trebaju površinu od 30 do 80 ml, a u školi trebaju 2—3 godišnjih 1000 biljaka 160—200 m2. Biljevište je potrebno ograditi samo tada, ako u njemu ostaju biljke preko zime. U tome slučaju moraju se biljke dovoljno zaštititi od zečeva, jer ovi vrlo rado glodju koru mladog bagrema. Uzgoj biljaka u vrtovima nije jedini način nabave biljaka, jer se ove mogu nabaviti i iz sječina bagremovih šuma. Izvrstne biljke za sadnju jesu takodjer i 1—2 godišnji izdanci iz žilja, kojih imade na sječinama vrlo mnogo, a lahko se vade. U svrhu povećanja rasta, običaje se bagremove biljke prije sadnje obrezati isto tako kao i prije školanja. Na mnogim se mjestima obično one biljke, koje su posadjene u jeseni, obrezuju tek u proljeće. Sadnja obavlja se isključivo u jamice u vrlo različitom medjusobnom stavu. Razmak biljaka i redova manji od 1 m. upotrebljava se samo onda, kada se želi postići brzi obrast. Nije li taj slučaj predvidjen, tada je dovoljan razmak redova 1*5—2 metara, a razmak biljaka l´O—.5 m. No i redovi u razmaku od 3—4 m. stvaraju s vremenom potpuni obrast, jer izdanci iz žilja nakon prve sječe bujno istjeraju medju redovima. Tim načinom si prisvoji bagrem nakon svake sječe na rubovima šume nešto tla, ako joj ne stavljaju zaprijeke vlaga potonjega ili ine okolnosti. U većim razmacima utemeljeni bagremovi nasadi mogu se i prije sječe gušćima učiniti, ako se nakon ojačanja nasada izmedju redova biljka zemlja plugom zapara, uslijed čega nastanu mnogobrojni izdanci iz žilja. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 123 — Sadnja se obavlja najviše u jeseni ne samo radi jeftinije radne sile, već i zato, što je tlo u Ugarskoj u jeseni obično mnogo vlažnije, nego li u proljeću. Kod utemeljenja bagremove sastojine na pjeskuljama provadjaju se ujedno i neki drugi poslovi: postavljanje vjetrobrana, sjetva trava izmedju redova biljaka, pokrivanje pijeska medju redovima sa granama i t. d. Sam bagrem ne veže pijesak samo sa svojim razgranjenim žiljem, nego i sa svojim sporo se rastavljajućim i prilično dugim peteljkama od lišća, koje pod njim čine neku vrst pokrova tla. Njega sastojina bagremovih šuma sastoji se u prvoj godini od razrahljivanja tla, koje se u slučaju šumsko poljskog gospodarstva obavlja prigodom obradbe okopavina. Nadalje može biti potrebno otkidanje sa obrezanih biljaka istjeranih izbojaka osim dva najjača. Ako nam se nasadi u prvim godinama nebi normalno razvijali, već u rastu zaostajali i jenjali, treba ih staviti na panj, nakon čega se rast obično brzo poboljša. Brzi rast bagrema iziskuje i što češće odstranjenje podredjene sastojine. Zato su potrebne rane i što češće prorede. I u samim novoutemeljenim sastojinama započeti ćemo proredom u 5. godini, te se u prva 2—3 decenija možemo povratiti svakih 5 godina. Sječene bagremove šume iziskuju proredu često već u trećoj godini. Obhodnja i prihodi. Bagrem može doduše postići veliku starost i znatne dimenzije, no pošto mu se sa starošću povećaju i zahtjevi na svjetlo, a stvara posve rijetke, sa malo lišća, tlo vrlo slabo zasjenjujuće sastojine ; te pošto mu nadalje prirast sastojina nakon 20—30. godine vrlo pada, to se za bagremove šume uzima većim dijelom 15—30 godišnja obhodnja. Ovo razdoblje je tim više dostatno, jer bagrem u toj dobi daje već mnogostrano uporabive sortimente. Sječa se obavlja u kasnoj jeseni ili zimi, pri čemu treba stabla posjeći što niže, jer se mlada šums treba po mogućnosti stvoriti što više od izdanaka iz žilja. Izbojci su iz |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 124 panjeva naime mnogo slabiji i nesamostalniji, a rado se i otkinu. Na dovoljno sredjenom tlu izkrče se na mnogim mjestima panjevi, no pri tome se nesmiju jače žile iz tla odstraniti, jer baš od ovih imade nastati nova sastojina. Da se izbjegne pogibelji od vjetra, izravnaju se prigodom krčenja nastale jame površno nakon izvoza drva. U još preostalu udubinu nanese vjetar lišće i tim načinom gnoji tlo za uokolo jame u obliku vijenca istjerale izdanke. Jasno je, da se tim načinom bolje izrabljuje tlo, nego kad mlada sastojina nastane od izbojaka iz panja, koji gusto stisnuti tako rekuć rastu iz jedne točke. U novoj sastojini eventualno se nalazeće praznine dadu se lahko popuniti ako se načine 30 cm. duboke grabe, nakon čega tjeraju gusti izdanci, koji se ali radi velike gustoće moraju ubrzo i često prorediti. Bagremovo je drvo zelenkasto žuto i imade samo usku žutu bijel. Specifična mu je težina izmedju 0*75 i l´OO u svježem, a izmedju 0#58—0´85 u potpuno suhome stanju. Tvrdo je kao jasenovina, teško, dobro kalavo, a u pogledu elasticiteta natkriljuje sve evropske vrsti drveća (bagrem 1 -00, hrast 070). Nešto se usuši, a u trajnosti nezaostaje za hrastovinom, naročito ako potiječe sa odgovarajuće stojbine. Goriva snaga mu je .66, ako se smreka uzme za jedinicu. Dade se lijepo ulaštiti, a kukci (brša) ga ne napadaju. Osamljena se bagremova stabla razgranaju obično u visini od 4—5 m., a u sklopljenoj sitnoj šumi nastaju duga valjkasta, čista stabla 10—15 m. visoka. Uporaba bagremovine je vrlo raznolika. U ravnicama, koje oskudijevaju na drvu upotrebljava se skoro za sve. Naročito se iz nje proizvadja vinogradsko kolje, dijelovi kola, razno gospodarstveno orudje, čavli za brodove, stolarski i tokarproizvodi, dapače i željezničke podvlake. U velike se upotrebljava i kao gorivo. Prodaja se rijetko kada obavlja na skladištu; redovito se pojedina stabla ili više njih skupno prodaju dražbenim |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 13 <-- 13 --> PDF |
- 125 putem na panju, pri čemu se češće, a osobito za bolja stabla, postignu znatne svote. Mjestimice se unovčuje na cijelim površinama, no u pravilu se prodaje na malo. Jedan prost, met. goriva plaća se u predjelima siromašnim na drvetu 7—8 M. (8—10 K), a jedan jedri met. gradjevnog drveta 15—20 M. (18—24 K). Bagremov cvijet je osobito dobra hrana za pčele. Kao nuzgredni proizvod, daju starije bagremove sastojine bujnu travu za pašu, eventualno i za inu uporabu. Pogibelji. Bagrem imade malo neprijatelja. U najgoremu slučaju otkine vjetar nekoliko iz panja visoko istjeranih izbojaka, a i mraz mu je rijetko škodljiv, jer i svibanjski mrazovi zateknu bagrem još neprolistan. Bolest od gljivica na bagremu nije mi poznata. Od životinja oštećuju mlade biljke zečevi i kunići glodanjem kore. Od kukaca pokazao se je dosadnim tek prije 10—15 godina ušenac (Lecanium Robiniarum) i ako se sbog njegove najezde nisu opazile kobne posljedice.* U gornjemu pokušao sam značenje i uzgoj bagrema u kratko opisati i time njemačkim stručnjacima predočiti jednu vrst drveća, koja tamošnjim šumama manjka, a ovdje izvrsne usluge čini i daje rijedak primjer potpuno udomljenog tudjinca". * * * Uvjeren sam, da će ovaj opis uzgoja bagremovih šuma ne samo zanimati, već i mnogom hrvatskom šumaru dobro doći, kao i meni samome. Ne bi to činio posebice, ali ću ipak ovom zgodom opisati i neka svoja opažanja iz prakse o bagremu. Moji predšastnici u djakovačkome kotaru nisu zaveli bagrem samo u šumi zemljištne zajednice Djakovačka Satnica, već i u mnogim drugima, a naročito ga nalazimo zasadjenoga na nasipima medjašnjih samaca oko šuma ili su njime pošumljene enklave već u poodraslim branjevinama, koje su prigodom omedjašenja i arondacija odnosnih šuma postale vlastništvo zem. zajednica. * Vidi: Centralblat fiir das gesammte Forstvvesen. Godište 1895. Strana 86. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 126 — U prvome slučaju služi bagrem, a pogotovo nakon prve sječe uslijed silnih izbojaka i izdanaka, kao izvrstna ograda branjevina, dok se u drugom slučaju t. j . pošumljenjem enklava bagremom u brzo postigne jednolična šuma, jer bagrem već nakon 5—6. godina dostigne svojom visinom 15—20 godišnju hrastovu ili mješovitu branjevinu. Da bagrem na tim enklavama tako brzo uspijeva doprinaša rahlost tla, jer su te enklave do pošumljenja sa bagremom uživane za poljske težatbe. Što više, bagremove biljke sade se na tim enklavama redovito u proljeće medju žito, koje je prošle jeseni usijano. Dakako, da se to žito, kada dozrije, nesmije kositi, već se mora pomno žeti, da se ne oštete mladice bagrema. Potrebite bagremove presadnice uzgajam si sam prvo, jer ih imadem pri ruci i svaki dan ih izvadim toliko, koliko ih za sadnju trebam, a drugo, jer su puno jeftinije nego od trgovaca šumskih biljaka. Sume su ovdje većinom omedjašene samcem. Samac iskopa se u okolo šume 1 —120 m. duboko, a iskopana se zemlja složi uz rub šume u obliku nasipa. Ovi nasipi su prve 2—3 godine, dok se zemlja još nije posve slegla, osobito prikladni za uzgoj bagremovih biljaka. Takav nasip dadem što dublje prekopati i izgrabljati, a zatim posijem na isti 4—5 redova bagremovog sjemena u razmaku od 25—30 cm. Sjeme nisam furio, već sam ga prije sjetve 3—4 dana i noći u potočnoj vodi ili kišnici u zgodnim posudama (koritu, kablu) kvasio. Držim,, da se ne postizava ni furenjem veća klijavost, a uzme li se prevrela voda mogao bi se 7o klijavosti smanjiti eventualno i posve klijavost uništiti. Gdje nisam imao nasipa, tamo sam dao potreban komad šumišta lopatom duboko prekopati i za sjetvu ga prirediti. Nemogu dovoljno istaknuti da mjesta, na kojima sijemo bagrem, moraju cijeli dan biti izvrgnuta suncu. Bude li posijano sjeme i samo mali dio dana zasjenjeno, to sjetva neće uspjeti, jer ako sjeme i isklije, to će se mlade biljke u brzo u zasjeni posušiti. Biljke sam dao preko ljeta |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 127 2— 3 puta isplijeviti, te su iste već u prvoj godini dobro razvite, 40 100 cm. visoke, da se idućeg proljeća mogu presadjivati. Tim načinom uzgojenih 1000 biljaka stoji 1 -50—2 K, dok isto takove biljke kod trgovaca stoje 5—8 K po 1000 komada bez podvoza. Bund ističe u svome opisu, da bagrem ne voli vlažno tlo. Iz iskustva pako znadem, da ne samo što bagrem ne voli vlažno tlo, već ga on nikako ne podnaša, pa bilo to samo takovo mjesto na kojemu vidimo dan dva vodu poslije jake kiše. Na takovim mjestima izginu bagremove biljke u brzo. U prvi mah i za vrijeme sadnje biljaka nemožemo takova mjesta niti opaziti, no već slijedeće godine vidjeti ćemo, da su na tima mjestima biljke ili posve izginule ili zakržljale, da se za 2—3 godine kašnje posve osuše. To se vrlo dobro vidi u šumi zemljištne zajednice Djakovačka Satnica. Zaprema li takovo mjesto 20 i više četvornih hvati, to će nam uspjeti na istima sadnja žira, jasenovih biljaka i t. d. no na manjim površinama ne koristi nam sadnja biljaka inih, jer ih susjedna bagremova stabla u brzo zasjenom unište. I to je iskušano u šumi imenovane zemljištne zajednice. U zadnje se vrijeme uzgaja bagrem vrlo uspješno i u vododerinama u bregovitim predjelima i na podnožju brda, ako je tlo u tima vododerinama dovoljno duboko i rahlo. Od velike je važnosti osobitu pažnju posvetiti njegi bagremove sastojine od rane mladosti. Bund u svojemu opisu preporuča čestu proredu, no proreda se je pokazala vrlo nepovoljnom, jer su uzgojena krošnjasta i većinom rašljasta stabla. Od godine 1899. iz koje potječe Bundov opis iskusilo se je još mnogo oko uzgoja bagrema. Da bagremova sastojina ne zahtijeva čestu proredu, neka bude dokazom i ovo. U šumi zemljištne zajednice Djakovačka Satnica, zasadjeno je prije 11 godina po jutru 5816 biljaka. Ova šuma nije još do danas proredjivana, a ipak |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 128 — nalazimo sada po jutru samo 1840 stabala. Ostala su se stabla posušila i izginula, a taj proces se nastavlja i jasno vidi u toj šumi, koja će stabla podleći svojim susjedima jačima i naprednijima. Mjesto česte prorede provadja se danas češće okresivanje stabala, čime se spriječava nagi njanje bagremovih stabala, da postanu rašljasta, a uzgoji se veći broj stabala dakle postizava kvalitativno i kvantitativno više, jer su stabla u gušćemu sklopu ljepša, ravnija i višja od onih u rijetkome sklopu. Njega bagremovih sastojina na bivšim živim pjeskuljama u južnoj Ugarskoj provadja se ovako: Okresivanje bagremovih sastojina u prvom turnusu t. j . u visokoj šumi, obavlja se u 3., 6., 9. i 12. godini, a u slijedećim turnusima t. j . niskoj šumi u 2., 4., 6., 8. i 10. godini. Za taj se posao upotrebljavaju oštre sjekire ili male ručne pile. Ako radnici nisu dovoljno vješti okresivanju sjekirom, bolje je da rade pilama. Grane se odsijeku odnosno odrežu sasvim uz stablo, no oprezno, da se stablo ne ozlijedi. Kod prvog okresivanja dovoljno je, da se ostavi HA krošnje, kod drugog %, kod trećeg V2, a kod četvrtog ´% krošnje. Čim naime stablo postaje starije, to gornji dio stabla tim teže nadoknadjuje u doljnjem dijelu stabla izgubljenu množinu lišća. Prorede se u visokoj šumi obavljaju u 8., 11. i 15. godini, a u niskoj bagremovoj šumi u 7., 11. i 15. godini. Zanimivo je još pitanje : da li je na takvim šumskim površinama, na kojima na svakojem mjestu uspijeva bagrem, u opće probitačno i moguće uzgajati uz bagrem još i koju drugu vrst drveća. Držim, da je to moguće samo u prvome turnusu, no već u drugome će turnusu jamačno bagrem svaku drugu vrst posve uništiti. Mi ne imademo domaćih vrsti drveća, koje bi tako brzo napredovale kao bagrem, a to nam dokazuje i priležeća prihodna skrižaljka. Pa i one vrsti kao na primjer jasen, grab i t. d. koje doduše u mladosti podnašaju zasjenu, ipak ne mogu uvijek u zasjeni |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 129 — ostati i napredovati. Pogotovo hrast nije kadar, da se sa bagremom u smjesi uzdrži, a osobito ne u drugome turnusu. Evo tome dokaza. Kako sam već spomenuo, uzgaja se ovdje bagrem kao ograda branjevina na nasipima raedjašnih samaca. Nakon druge sječe tih bagremovih stabala vidimo, da su se njegovi izdanci pojavili već i do 20 m. daleko od ruba šume u branjevini hrastovoj i grabovoj, gdje je ista samo bila redja. Ovi izdanci napreduju vrlo brzo, te dostignu i preteknu hrast. No dok se hrast sklopi, to će neprestanom sječom tih izdanaka njih i nestati, jer bagrem nekako ne podnaša zasjenu. Da ove izdanke ali ne siječemo, to bi već u prvom turnusu mnogi hrast podlegao bagremu, a nakon čiste sječe šume, svakako bi se hrast nadkriljen od izbojaka i izdanaka pred bagremom izgubio. Iz ovog razloga držim, da je podesno uzgajati samo čiste bagremove sastojine na njemu povoljnome tlu. Za bolje razumijevanje spominjem, da se ovakove ograde branjevina sa bagremom sijeku svake 4—5. godine. Spomenuti mi je, da nisam nigdje opazio, da bi se bagremovi izdanci pojavili i preko medjasnjeg samca t. j . izvan šume, jer ispod samca se nemogti izbojci razviti, pošto se postrano žilje stabla ne razvija u dubini od 1—... m. Ova okolnost poslužiti će dobro mnogima vinogradarima, koji su uz vinograde sadili bagrem u svrhu uzgoja vinogradskog kolja, a ne poznavajući izbojne snage bagremovih izdanaka mnogo od toga trpili a nisu znali da izmedju posadjenog bagrema i vinograda iskopaju samac 1—1 "30 cm. dubok i time prepriječe širenje bagremovih izdanaka u vinograd. Pošto je bagremovo drvo izvrženo atmosferilijama vrlo trajno, to je osobito prikladno za vinogradsko kolje, pa se u Zagrebu plaća 1000 kolaca 200—250 K. Nema sumnje, da će se u vinorodnim krajevima uzgojem bagremovih kolosjeka na bagremu povoljnome tlu postići upravo iznenadjujući rentabilitet takovoga tla, a doskočiti i nestašici vinogradskog kolja. Za proizvodnju kolaca odredjena stabla, moraju se prije |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 130 — |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 131 — izradbe dobro osušiti na zračnome mjestu, na koje ne dopire sunce. Od svježe sječenih stabala izradjeno kolje, vrlo se rado svija, izvitla (izvitoperi), a na suncu ispuca, pa ga vinogradari ne znajući za ovu okolnost uzimlju danas tek ako ne dobiju drugoga. Cuo sam od seljaka u Hrvatskoj, da bagremovo kolje nevalja, jer se od njega „zgifta" (otruje) trs. Ovo svakako neće biti istina, jer bagremovo drvo ne sadržaje, a naročito ne u suhome stanju, za trs otrovnih kemičkih sastojina. Pošto se jako mnogo bagrema sadi i po pržini u južnoj Ugarskoj oko grada Subotice, te pošto i kod nas u okolici Gjurgjevca ima dosta takove bagremom nasadjene pržine (letećeg pijeska) to će naše stručnjake zanimati i ova druga prihodna skrižaljka bagremovih sastojina iz onih predjela, (skrižaljka na str. 130.). Dozvolom pisca preveo i popratio: Josip Griinwald. Dodatak urednika: Na str. 126. spominje poštovani pisac ovoga članka, da on nije sjeme od bagrema .rio, nego da ga je 3—4 dana prije sjetve kvasio. Pošto sam i sam imao dosta posla sa sijanjem bagrema, dužnost mi je cijenjene čitaoce Š. 1. koji će se baviti sijanjem bagrema upozoriti, da se tako dugo močenje bagremovog sjemena nesmije uzeti za pravilo, a naročito: da se nesmije sve sjeme na jedanput močiti. Trgovci sjemenja naime običavaju miješati starije (tvrdje) sjeme bagremovo, koje teže klija, sa novijim sjemenom, koje lakše klija, a osim toga i medju mladjim sjemenom ima sjemena većega i mekanijega iz sredine komuške, koje lakše te sitnijega i tvrdjega sa vrha komušaka, koje sporije klijava. Dobro je stoga par dana prije, nego će se bagremovo sjeme zasijavati, sve sjeme dobro izmiješati i načiniti pokus močenjem nješto sjemena u čaši, da se vidi, koliko vremena treba da veći dio sjemenka nabubri. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 132 — Izkusio sam da ima sjemena, koje nabubri za 2—4 sata ili još u kraćem vremenu, a ima ga koje treba za to i 1 —2 dana. Moči li se sjeme dulje nego treba, to ono popuca i počme vrjeti. S toga se ono smije samo za toliko vremena prije sadnje močiti, za koliko se pokusom izpostavi da nabubri, ali ni onda se nesmije sve sjeme na jedanput namočiti nego onoliko, koliko ga se može sa naručenim brojem radnika u pol dana zasijati. Od ostaloga sjemena moči se zatim sve dio po dio tako, da bude taj svaki dio nabubren upravo tik pred vremenom kad će se sijati. Dva dana močeno sjeme niče za 11 dana. Bor iz okolice Skrada oštećen po borovom likotoču. Po fotograf, snimci R. Tredla. Šumarski upravitelj u Skradu gosp. R. Tredl upozorio me je posve blizu Skrada i to u nasadima nedaleko ceste na bor, koji pokazuje vrlo lijep, upravo tipični uzrast usljed toga, što je bio napadnut od borova likotoča (Blastophagus (Hylesinus) piniperda L.) Nijemci ga zovu der grosse oder der schwartze Kiefern-Markkafer ili obično „W a 1 dgart n e r)". Taj štetnik napada najradje bolestna stabla, no razmnoži li se napada i ošteti i mnogo zdravih stabala. Kornjaši buše počam od mjeseca kolovoza u vršnim izbojcima odozdo prema gore te ih oslabe, a jesenske oluje i vjetrovi polome te grane tako, da stabla izgledaju kao da im je tkogod škarama grane podstrigao. Radi toga ga i nazivaju Nijemci „Waldgartner". Opetuje li se to kroz više godina izgubi bor svoju običajnu široku krošnju a dobije šiljastu, kakovu ima smreka. |