DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 3     <-- 3 -->        PDF

— 114 —


a dokaz je za to okolnost, sto se bagrem kod nas sve
vize sadi.


Evo što piše o uzgoju bagrema Dragutin Bund tadanji
kr. ug. šum. upravitelj u časopisu „Zeitschrift fur Forst und
Jagdwesen" Berlin. Verlag von Julius Springer. Godina 1899.
Strana 199—209.:


„U svojem službovanju doznao sam, da je jedan šumski
gospodar u sjevernoj Njemačkoj u provinciji Rajna pokušao
uspješno saditi bagrem (Robinia Pseudoacacia L.) što ga je
ponukalo, da se popita i za iskustva, koja su stečena kod
uzgoja bagrema u Ugarskoj, gdje se bagrem već dulje vremena
kultivira na velikim površinama.


Obzirom na to mislim, da će i ostale Njemačke šumarske
krugove zanimati, ako imovne ovime prikazem u kratko bagremove
kulture u Ugarskoj.


Gdjegdje moći će se opisano moguće i upotrebiti, a
nadam se, da će opis ovakovog šumskog gospodarenja, koje
je njemačkom šumaru posve nepoznato, zanimati i takove,
koji nisu neposredno interesirani.


Kako je poznato potiječe bagrem iz sjeverne Amerike,
ali se u Ugarskoj tako udomio, da čini tipičnu drva vrst
ugarske nizine.


U početku je bagrem sadjen u vrtovima, zatim u drvoredima
uz zemaljske ceste, i za ograde polja; naskoro se
je ali razabralo, da je bagrem vrst drveta, koja je od osobite
važnosti za pošumljenje ogromnih pjeskulja u ugarskoj nizini.
Danas je u glavnome bagrem, koji u obliku malih
šumica ili rasprostranjenih šuma, prekida jednoličnost ugarskih
nepreglednih polja i stepa.


No ne igra bagrem samo u nizini veliku ulogu, već se
je, od kako se je podiglo šumsko gospodarstvo u Ugarskoj,
kroz zadnja dva decenija rasprostranio i na brežuljcima kao
i u podgorju.


U brdima se pojavljuje samo na pustošinama, vododerinama,
strmim nasipima i željezničkim prosjecima za kojih
je pošumljenje osobito rasprostranjen i uporabiv.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 4     <-- 4 -->        PDF

115 —


U svemu imade danas u Ugarskoj 70.000 ha. bagremovih
sastojima i to najviše čistih. Osobito kao pojedince
primiješan dolazi vrlo rijetko, jer malo vrsti drveća mogu
s njim držati korak. Bagrem se neprestrano rasprostranjuje,
te je za pjeskovite, suhe dijelove nizine drvo budućnosti.
Uzgoj se bagrema i sa strane države izdašno podupire, te
se iz državnih biljevišta besplatno razdijeli svake godine
4—6 milijuna bagremovih biljaka.


Ne mislim ovdje potanko botanički opisati bagrem,
jer je općenito poznat. Dovoljno je opisati, da je on leptirnjača
sa rijetkom krošnjom, da imade perasto lišće sa 13 do
15 listića. Postigne visinu od 25—30 m., a u višoj starosti mu
je i debljina znatna. Godišnji rast traje mu sve do jeseni
tako, da se neodrvenjeni krajnji izbojci od prvih mrazova
smrznu, te se rast stabla budućeg proljeća nastavi iz najbližih
postranih pupova. Njegova su ostala svojstva u koliko
su važna za šumara navedena u daljnjem ovome opisu.


Glavni razlozi, što u šumskom gospodarstvu u Ugarskoj
daju bagremu toliku važnost, jesu njegovi slabi zahtjevi na
tlo, njegov unatoč toga izvrstan rast, lagana sadnja i lagani
odgoj već utemeljene šume uslijed neuništive izbojne snage
njegovog korenja, a napokon i velika uporabna vrijednost
njegovog drva, koja mu osjegurava prednost medju inače
moguće jednake vrijednosti vrstima drveća.


Bagrem zahtijeva najmanje umjerenu klimu, te lagano i
suho tlo. Najbolje mu prija suho pjeskovito tlo, a rado
uspijeva i na tlu od drugih sastavina sa izuzetkom teškog
ljepivog tla i svih vlažnih mjesta. Čim njegovo inače ne
preduboko žilje dospije do vlažnih slojeva, počme bagrem
poboljevati. Zato on vlažna mjesta prepušta hrastu, topoli i
jasenu. Cesto vidimo uzvisine pjeskulja pokrite bagremom,
dok su svježe udolice naprotiv zapremljene ostalim spomenutim
vrstama. Na taj način dolazi često kroz rasnolikost
sastojine do vrlo karakterističnog izražaja u kvaliteti tla, te
se pokazuju razlike u kvaliteti i takova tla, koje se na prvi




ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 116 —


pogled čini posvuda jednako. Tek pobližim proučavanjem i
istraživanjem pokazuju se razlike u kvaliteti tla, na koju
šumar mora u pjeskovitom tlu puno više paziti, nego na
stojbinske faktore u brdu, jer se krivim izborom vrsta drveća
za pjeskulje dolazi često do potpunog ili djelomičnog
neuspjeha, koji se može ali brzo uočiti. Kvaliteta tla raspoznaje
se kod pjeskulja po njegovoj boji ili po na njemu se
nalazećim biljkama. Kod vrlo pomnog postupanja, kako se
to n. pr. čini u šumi lugarnice u Kirâlyhalma kod Segedina,
iskopaju se najprije jame za biljke i kada su se tim načinom
upoznali i dublji slojevi tla, odluči se za vrst drveća,
koja će se saditi. Po boji se razlikuje crni, smedji, crvenosmedji,
sivi, žuti i bijeli pijesak; po strukturi sitniji ili krupniji
; po mineraloškoj sastavini vapnenasti, salitrasti, onda
suhi ili vlažni, te više ili manje sa travama obrašteni pijesak.
Za bagrem su odlučujući osobito stupanj vlage i sadržaj
salitre, kojih nesmije biti naročito u najvišim slojevima tla.
Nadšumar Franjo Kis u Segedinu sastavio je dugi niz onih
bilina, koje označuju tlo za bagrem. Od ovih se navadjaju:
Euphorbia Gerardiana, Festuca vaginata, Thymus Marschallinus,
Cytisus nigricans, Silene, Centaurea paniculata, ....gium
campestre, Artemisia vulgaris, Cynodon Dactylon, Polygonum,
Anchusa tinctoria, Stipa pennata, Marrubium peregrinum,
Veronica prostrata, Helianthemum Fumana, Andropogon
Ischaemum, Echium vulgare, Secale Fragile i t. d.
Bagrem se i hrast mogu saditi ako se nalaze Galium verum,
Andropogon Gryllus, Ononis spinosa, Capsela bursa pastoris,
Canabis sativa, Achillea millefolium, Anthyllis vulneraria i t. d.


U glavnome je ipak pretežniji dio površine pjeskulja
sposoban za bagrem. Hrast, jasen, topola, vrba, trušljika,
brijest, pajasen, bor, crni bor, breza i Bignonia uspijevaju na
manjem dijelu površine pjeskulja.


Priležeće prihodne skrižaljke za sitne bagremove šume,
sastavljene po šumsko-uredjajnome uredu kneza Koburga,
prikazuju nam produkciju drvne gromade.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 6     <-- 6 -->        PDF

— 118 —


Na najboljim stojbinama daje nam dakle 20 godišnja
bagremova sastojina prosječno skoro 17 cm. debela, 20 m.
visoka stabla sa drvnom gromadom od 256 jedrih metara
po hektaru.


To je jamačno vrlo izdašna proizvodnja. Tekući prirast
kulminira oko 15. godine, a popriječni prirast 5—10 godina
kašnje.


Visoke bagremove sastojine imadu nešto manji prirast.
Visoko-šumski uzgoj bagremovih sastojina nije spomena
vrijedan, jer se već kod samog utemeljenja sastojine upotrebljavaju
obrezane biljke, a nakon prve sječe nije radi
osobite izbojne snage u opće moguć drugi način gospodarenja,
nego sitnošumski.


Utemeljenje sastojina provadje se gotovo isključivo
sadnjom biljaka, jer je uzgoj presadnica vrlo lagan i
jeftin, a njihov uzrast vrlo brz. Vrlo rijetko se upotrebljava
sjetva sjemena. Bagremovo sjeme, kojim rode svake godine
već 4—6 godišnja stabla, dozrijeva u listopadu i može se
kroz cijelu zimu sabirati. Otrgnute ili odrezane mahune osuše
se na sunčanoj ili na drugoj kojoj umjerenoj toplini, zatim
se meću u vreće do polovice, a onda se na podlozi od
slame ili sijena u vrećama mlate. Uslijed toga ispane sjeme
iz mahuna, te se od istih vijanjem razluči. Bagremovo sjeme
zadrži klijavost kroz više godina, a čuva se u primjerenim
hrpama ili u vrećama na suhom i zračnom mjestu. Postotak
klijavosti je 40—75%; 1 hektolitar sjemena teži 70—80 kg.;
1 kg. sadržaje 40—60.000 sjemenki. Trgovci sjemenja u
Ugarskoj prodaju 100 kg. bagremovog sjemena bez željezničkog
podvoza za 60—70 maraka (70—80 K).


Namjerava li se uzgoj bagrema provesti sadnjom biljaka
ili sjetvom sjemena, u svakom je slučaju od osobite važnosti
temeljita priredba tla. Sa intenzitetom obrade tla povećaje
se u velike i prirast bagrema, pa je razlika izmedju bagremovih
kultura na tlu iste bonitete, ako je tlo manje razrahljeno
ili temeljito obradjeno upravo napadna. Dok u prvome




ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 7     <-- 7 -->        PDF

— 119 —


slučaju nastaje u uzrastu znatna stagnacija, koja se tek nakon
prve sječe gubi, dotle u rigolanome tlu naraste dvogodišnji
bagrem 1´5—2 m. visoko. Eklatantan primjer za ovu okolnost
vidi se u šumama grada Nagy Kôrôs u peštanskoj županiji,
gdje se je do pred malo godina pošumljivalo velike i mnogobrojne
čistine sa vrlo površno obradjenim tlom. Te kulture
naliče grmlju, koje se nikako ne miče s mjesta. Desetgodižnji
nasadi su jedva 1 m. visoki. Naprotiv kulture od
zadnjih 2—3 godine, koje su zasadjene na 60 cm. duboko
rigolanome tlu pokazuju upravo tropski prirast. Trogodišnje
su sastojine visoke 3—4 m. i gotovo su neprolazne guštare.
Svakako stoji rigolanje po hektaru 150—160 Maraka (180
do 190 K), ali vlastnici te šume, dobro situirani seljaci
žrtvuju posve rado i opravdano za povećanje rentabiliteta
u tu svrhu jedanput za uvijek znatnu svotu kao jedan dio
prihoda svoje šume. Na manje zatravljenome i nerazrahljenome
tlu razlika je doduše manja, nego sada opisana, ali
još uvijek tako znatna, da temeljito razrahljivanje tla moramo
smatrati rentabilnim izdatkom, dapače, kao temeljni uvjet za
bujno napredovanje bagrema.


U ravnici susrećemo rjedje samo lopatom ili motikom
obradjeno tlo na krpe. Taj se način upotrebljava često samo
tamo, gdje se radi o zasadjenju bagrema na pustošima manje
površine i pošumljenju strmih nasipa. Strmine vododerina i
udubine imadu često od naravi vrlo rahlo tlo.


Često vidimo razrahljivanje tla u prugama, koje se redovito
obavlja plugom. Skupocijeno rigolanje je dosta malo
razšireno, naprotiv se najčešće upotrebljava jeftino oranje,
pa i na samim pjeskuljama, ako su ove dovoljno snažne,
spaja se rado sa poljskom težatbom. Ovo rijetko obavlja
sam vlastnik, već se obično za pošumljenje odredjene površine
daju u primjerenim parcelama u zakup. Obično izore
zakupnik tlo u proljeću prve godine 25 cm. duboko i uzgaja
okopavine. U jeseni nakon drugog oranja zašije se koja
žitarica. Nakon žetve u jeseni druge zakupne godine uslijedi




ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 120 treće
oranje i sadnja bagrema. U trećoj godini može se konačno
medju redove zasaditi okopavine.


Na taj način može se tlo temeljito obradjivati bez ikakovih
troškova ili dapače uz postignuće i neznatnog prihoda.
Na slabome tlu je probitačno već u jeseni prve godine zasaditi
bagrem.


Sjetva. Prije sjetve mora se sjeme prirediti. U svrhu
postignuća jednoličnog klijanja mora se sjeme pofuriti. Sjeme
u kablu ili koritu polije se kipućom vodom, koja se odmah
opet izlije. Nakon kakovih deset minuta nalije se ta voda,
koja se je donekle već ohladila, ponovno na sjeme i ostavi
na istome do potpunog ohladjenja (15 minuta). Sjeme se
tada razgrne i toliko osuši, da se zrnje medjusobno nelijepi.
To se može pospješiti, ako se prijmješa nešto suhog pjeska.


Tako priredjeno sjeme treba bez oklijevanja odmah sijati
i brzo zemljom pokriti. Pripomenuti mi je, da se u otvorenome
polju, gdje je zalijevanje zasijanog sjemena više
manje isključeno, upotrijebi fureno sjeme samo onda, ako
je tlo vlažno ili ako možemo pouzdano očekivati kišu. Ne
postoje li ove okolnosti, tada je probitačnije sijati nefureno
sjeme. Nefureno sjeme klije nejednolično, te 1—2 tjedna kašnje.


Želimo li prema tome sjetvom postići odmah pošumljenje
dotične površine ili uzgojiti presadnice, provadjamo sjetvu
sjemena u redove sa medjusobnom udaljenošću od 1—2 m.,
a o tome će ovisiti i udaljenost sjemenke od sjemenke u
samim redovima. Obzirom na to, da bagremove biljke već
u prvoj godini narastu 0-5- -15 m. visoko, nesmijemo sjeme
u opće pregusto sijati, a naročito ako biljke ne kanimo vaditi.


Sama sjetva imade se provesti radi velike osjetljivosti
biljaka proti mrazu i brzog klijanja pofurenog sjemena, u
kasnome proljeću (u Ugarskoj koncem travnja početkom
svibnja). Za sjetvu upotrebljava se rog za sijanje ili se sije
rukom, a zatim se sjeme pokrije 3—5 cm. debelo sipkom zemljom,
kojase navuče grabljama. Upotrebljavaju se takodjer i razni




ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— 121 —


strojevi za sijanje, kojima se podjedno sije u redove i zagrnjuje
sjeme. Za jedan hektar potrebno je 15—30 kg. sjemena.


Zasijani redovi moraju se do ojačanja biljaka čistiti od
korova, te najmanje jedanput okopati, jer to neobhodno
iziskuje dobro napredovanje biljaka.


Sadnja biljaka. Za uzgoj presadnica upotrebljavaju
se u velikim gospodarstvima gotovo isključivo privremeni
rasadnjaci (Wandersaatgarten), za koje se upotrebljavaju
dijelovi za pošumljenje opredijeljene površine. U ostalome
mogu se bagremove biljke u svakojem vrtu uzgajati, ako tlo
odgovara njegovim zahtijevima. Zaštita od bure (sjeveroistočnog
vjetra), te položaji, koji nisu izvrgnuti mrazovima
jesu daljnji uvjeti dobrog napredovanja. Podjedno treba izbjegavati
svaku zasjenu radi svjetloljubeće naravi bagrema. U
privremenim rasadnjacima uzgajaju se samo 1 do 2 generacije,
jer se bez gnojenja tla brzo gubi kvaliteta biljaka.
U stalnim (trajnim) vrtovima treba zato tlo snažnim podržavati.


I u vrtovima obradjuje se tlo plugom 40—50 cm. duboko.
Dovoljno je vrtove u velike table (gredice) razdijeliti
(kakovih 1500 m2.), jer je udaljenost zasijanih redova, ako je
tlo više vezano ili ako se biljke kasnije presadjuju (školaju)
najmanje 40 cm., obično ali 60—80 cm. tako, da se plijevljenje
i razrahljivanje tla i na velikim tablama može bez
zaprijeka obavljati. Brazdice za sijanje načine se na pograbljanome
tlu uz vrpcu sa motikom.


Prema gustoći redova i valjanosti sjemena potrebno je
za sjetvu od 100 nr. 0´6- 1 kg. bagremovog sjemena. Pri
tome valja paziti na opća pravila za sjetvu.


Njega biljaka sastoji se u marljivom plijevljenju i okopavanju.
Zalijevati je potrebno jedino fureno sjeme i to od
sjetve, pa dok ne nikne.


U dobrome tlu, ako je sjetva primjereno gusta, narastu
bagremove biljke 1 — .5 m. visoko u prvoj godini, te su
potpuno sposobne za sadnju u otvorenomu polju. Redovito




ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 122 —


se upotrebljavaju za jesensku sadnju biljke potjecajuče od
proljetne sjetve iste godine, a u školu dolaze biljke isplijevljene
iz preguste sjetve ili uslijed kojeg drugog razloga
dovoljno nerazvijene. Za školu odredjene biljke prerezu
se prije sadnje oštrim škarama u visini 5—10 cm. iznad
žilja, a ujedno se odrežu i oštećene žilice. Sjetvom uzgojenih
1—2 godišnjih 1000 biljaka trebaju površinu od 30
do 80 ml, a u školi trebaju 2—3 godišnjih 1000 biljaka
160—200 m2.


Biljevište je potrebno ograditi samo tada, ako u njemu
ostaju biljke preko zime. U tome slučaju moraju se biljke
dovoljno zaštititi od zečeva, jer ovi vrlo rado glodju koru
mladog bagrema.


Uzgoj biljaka u vrtovima nije jedini način nabave biljaka,
jer se ove mogu nabaviti i iz sječina bagremovih šuma.
Izvrstne biljke za sadnju jesu takodjer i 1—2 godišnji izdanci
iz žilja, kojih imade na sječinama vrlo mnogo, a lahko
se vade.


U svrhu povećanja rasta, običaje se bagremove biljke
prije sadnje obrezati isto tako kao i prije školanja. Na mnogim
se mjestima obično one biljke, koje su posadjene u jeseni,
obrezuju tek u proljeće. Sadnja obavlja se isključivo u jamice
u vrlo različitom medjusobnom stavu. Razmak biljaka i
redova manji od 1 m. upotrebljava se samo onda, kada se
želi postići brzi obrast. Nije li taj slučaj predvidjen, tada je
dovoljan razmak redova 1*5—2 metara, a razmak biljaka


l´O—.5 m. No i redovi u razmaku od 3—4 m. stvaraju
s vremenom potpuni obrast, jer izdanci iz žilja nakon prve
sječe bujno istjeraju medju redovima. Tim načinom si prisvoji
bagrem nakon svake sječe na rubovima šume nešto tla, ako
joj ne stavljaju zaprijeke vlaga potonjega ili ine okolnosti.
U većim razmacima utemeljeni bagremovi nasadi mogu se
i prije sječe gušćima učiniti, ako se nakon ojačanja nasada
izmedju redova biljka zemlja plugom zapara, uslijed čega
nastanu mnogobrojni izdanci iz žilja.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 11     <-- 11 -->        PDF

— 123 —


Sadnja se obavlja najviše u jeseni ne samo radi jeftinije
radne sile, već i zato, što je tlo u Ugarskoj u jeseni obično
mnogo vlažnije, nego li u proljeću. Kod utemeljenja bagremove
sastojine na pjeskuljama provadjaju se ujedno i neki
drugi poslovi: postavljanje vjetrobrana, sjetva trava izmedju
redova biljaka, pokrivanje pijeska medju redovima sa granama
i t. d. Sam bagrem ne veže pijesak samo sa svojim
razgranjenim žiljem, nego i sa svojim sporo se rastavljajućim
i prilično dugim peteljkama od lišća, koje pod njim
čine neku vrst pokrova tla.


Njega sastojina bagremovih šuma sastoji se u prvoj
godini od razrahljivanja tla, koje se u slučaju šumsko poljskog
gospodarstva obavlja prigodom obradbe okopavina.
Nadalje može biti potrebno otkidanje sa obrezanih biljaka
istjeranih izbojaka osim dva najjača. Ako nam se nasadi u
prvim godinama nebi normalno razvijali, već u rastu zaostajali
i jenjali, treba ih staviti na panj, nakon čega se rast
obično brzo poboljša.


Brzi rast bagrema iziskuje i što češće odstranjenje podredjene
sastojine. Zato su potrebne rane i što češće prorede.
I u samim novoutemeljenim sastojinama započeti ćemo
proredom u 5. godini, te se u prva 2—3 decenija možemo
povratiti svakih 5 godina. Sječene bagremove šume iziskuju
proredu često već u trećoj godini.


Obhodnja i prihodi. Bagrem može doduše postići
veliku starost i znatne dimenzije, no pošto mu se sa starošću
povećaju i zahtjevi na svjetlo, a stvara posve rijetke,
sa malo lišća, tlo vrlo slabo zasjenjujuće sastojine ; te pošto
mu nadalje prirast sastojina nakon 20—30. godine vrlo pada,
to se za bagremove šume uzima većim dijelom 15—30 godišnja
obhodnja. Ovo razdoblje je tim više dostatno, jer bagrem
u toj dobi daje već mnogostrano uporabive sortimente.


Sječa se obavlja u kasnoj jeseni ili zimi, pri čemu treba
stabla posjeći što niže, jer se mlada šums treba po mogućnosti
stvoriti što više od izdanaka iz žilja. Izbojci su iz




ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 124 panjeva
naime mnogo slabiji i nesamostalniji, a rado se
i otkinu. Na dovoljno sredjenom tlu izkrče se na mnogim
mjestima panjevi, no pri tome se nesmiju jače žile iz tla odstraniti,
jer baš od ovih imade nastati nova sastojina.


Da se izbjegne pogibelji od vjetra, izravnaju se prigodom
krčenja nastale jame površno nakon izvoza drva. U još preostalu
udubinu nanese vjetar lišće i tim načinom gnoji tlo
za uokolo jame u obliku vijenca istjerale izdanke. Jasno je,
da se tim načinom bolje izrabljuje tlo, nego kad mlada sastojina
nastane od izbojaka iz panja, koji gusto stisnuti tako
rekuć rastu iz jedne točke.


U novoj sastojini eventualno se nalazeće praznine dadu
se lahko popuniti ako se načine 30 cm. duboke grabe, nakon
čega tjeraju gusti izdanci, koji se ali radi velike gustoće
moraju ubrzo i često prorediti.


Bagremovo je drvo zelenkasto žuto i imade samo usku
žutu bijel. Specifična mu je težina izmedju 0*75 i l´OO u
svježem, a izmedju 0#58—0´85 u potpuno suhome stanju.
Tvrdo je kao jasenovina, teško, dobro kalavo, a u pogledu
elasticiteta natkriljuje sve evropske vrsti drveća (bagrem 1 -00,
hrast 070). Nešto se usuši, a u trajnosti nezaostaje za hrastovinom,
naročito ako potiječe sa odgovarajuće stojbine.


Goriva snaga mu je .66, ako se smreka uzme za
jedinicu. Dade se lijepo ulaštiti, a kukci (brša) ga ne napadaju.


Osamljena se bagremova stabla razgranaju obično u
visini od 4—5 m., a u sklopljenoj sitnoj šumi nastaju duga
valjkasta, čista stabla 10—15 m. visoka.


Uporaba bagremovine je vrlo raznolika. U ravnicama,
koje oskudijevaju na drvu upotrebljava se skoro za sve.
Naročito se iz nje proizvadja vinogradsko kolje, dijelovi kola,
razno gospodarstveno orudje, čavli za brodove, stolarski i tokarproizvodi,
dapače i željezničke podvlake. U velike se upotrebljava
i kao gorivo.


Prodaja se rijetko kada obavlja na skladištu; redovito
se pojedina stabla ili više njih skupno prodaju dražbenim




ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 13     <-- 13 -->        PDF

- 125


putem na panju, pri čemu se češće, a osobito za bolja stabla,
postignu znatne svote. Mjestimice se unovčuje na cijelim
površinama, no u pravilu se prodaje na malo. Jedan prost,
met. goriva plaća se u predjelima siromašnim na drvetu
7—8 M. (8—10 K), a jedan jedri met. gradjevnog drveta
15—20 M. (18—24 K).


Bagremov cvijet je osobito dobra hrana za pčele.
Kao nuzgredni proizvod, daju starije bagremove sastojine
bujnu travu za pašu, eventualno i za inu uporabu.


Pogibelji. Bagrem imade malo neprijatelja. U najgoremu
slučaju otkine vjetar nekoliko iz panja visoko istjeranih
izbojaka, a i mraz mu je rijetko škodljiv, jer i svibanjski mrazovi
zateknu bagrem još neprolistan. Bolest od gljivica na
bagremu nije mi poznata. Od životinja oštećuju mlade biljke
zečevi i kunići glodanjem kore. Od kukaca pokazao se je
dosadnim tek prije 10—15 godina ušenac (Lecanium Robiniarum)
i ako se sbog njegove najezde nisu opazile kobne
posljedice.*


U gornjemu pokušao sam značenje i uzgoj bagrema u
kratko opisati i time njemačkim stručnjacima predočiti jednu vrst
drveća, koja tamošnjim šumama manjka, a ovdje izvrsne
usluge čini i daje rijedak primjer potpuno udomljenog tudjinca".


*


* *


Uvjeren sam, da će ovaj opis uzgoja bagremovih šuma
ne samo zanimati, već i mnogom hrvatskom šumaru dobro
doći, kao i meni samome. Ne bi to činio posebice, ali ću
ipak ovom zgodom opisati i neka svoja opažanja iz prakse


o bagremu. Moji predšastnici u djakovačkome kotaru nisu
zaveli bagrem samo u šumi zemljištne zajednice Djakovačka
Satnica, već i u mnogim drugima, a naročito ga nalazimo
zasadjenoga na nasipima medjašnjih samaca oko šuma ili
su njime pošumljene enklave već u poodraslim branjevinama,
koje su prigodom omedjašenja i arondacija odnosnih šuma
postale vlastništvo zem. zajednica.
* Vidi: Centralblat fiir das gesammte Forstvvesen. Godište 1895. Strana 86.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 14     <-- 14 -->        PDF

— 126 —


U prvome slučaju služi bagrem, a pogotovo nakon prve
sječe uslijed silnih izbojaka i izdanaka, kao izvrstna ograda
branjevina, dok se u drugom slučaju t. j . pošumljenjem
enklava bagremom u brzo postigne jednolična šuma, jer
bagrem već nakon 5—6. godina dostigne svojom visinom
15—20 godišnju hrastovu ili mješovitu branjevinu. Da bagrem
na tim enklavama tako brzo uspijeva doprinaša rahlost tla,
jer su te enklave do pošumljenja sa bagremom uživane za
poljske težatbe. Što više, bagremove biljke sade se na tim
enklavama redovito u proljeće medju žito, koje je prošle
jeseni usijano. Dakako, da se to žito, kada dozrije, nesmije
kositi, već se mora pomno žeti, da se ne oštete mladice
bagrema.


Potrebite bagremove presadnice uzgajam si sam prvo,
jer ih imadem pri ruci i svaki dan ih izvadim toliko, koliko
ih za sadnju trebam, a drugo, jer su puno jeftinije nego od
trgovaca šumskih biljaka. Sume su ovdje većinom omedjašene
samcem. Samac iskopa se u okolo šume 1 —120 m.
duboko, a iskopana se zemlja složi uz rub šume u obliku
nasipa. Ovi nasipi su prve 2—3 godine, dok se zemlja još
nije posve slegla, osobito prikladni za uzgoj bagremovih
biljaka. Takav nasip dadem što dublje prekopati i izgrabljati,
a zatim posijem na isti 4—5 redova bagremovog sjemena
u razmaku od 25—30 cm. Sjeme nisam furio, već sam ga
prije sjetve 3—4 dana i noći u potočnoj vodi ili kišnici u
zgodnim posudama (koritu, kablu) kvasio. Držim,, da se ne
postizava ni furenjem veća klijavost, a uzme li se prevrela
voda mogao bi se 7o klijavosti smanjiti eventualno i posve
klijavost uništiti. Gdje nisam imao nasipa, tamo sam dao
potreban komad šumišta lopatom duboko prekopati i za
sjetvu ga prirediti. Nemogu dovoljno istaknuti da mjesta, na
kojima sijemo bagrem, moraju cijeli dan biti izvrgnuta suncu.
Bude li posijano sjeme i samo mali dio dana zasjenjeno, to
sjetva neće uspjeti, jer ako sjeme i isklije, to će se mlade
biljke u brzo u zasjeni posušiti. Biljke sam dao preko ljeta




ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 127 2—
3 puta isplijeviti, te su iste već u prvoj godini dobro
razvite, 40 100 cm. visoke, da se idućeg proljeća mogu
presadjivati. Tim načinom uzgojenih 1000 biljaka stoji
1 -50—2 K, dok isto takove biljke kod trgovaca stoje 5—8 K
po 1000 komada bez podvoza.


Bund ističe u svome opisu, da bagrem ne voli vlažno
tlo. Iz iskustva pako znadem, da ne samo što bagrem ne
voli vlažno tlo, već ga on nikako ne podnaša, pa bilo to
samo takovo mjesto na kojemu vidimo dan dva vodu poslije
jake kiše. Na takovim mjestima izginu bagremove biljke
u brzo. U prvi mah i za vrijeme sadnje biljaka nemožemo
takova mjesta niti opaziti, no već slijedeće godine vidjeti
ćemo, da su na tima mjestima biljke ili posve izginule ili
zakržljale, da se za 2—3 godine kašnje posve osuše. To se
vrlo dobro vidi u šumi zemljištne zajednice Djakovačka
Satnica. Zaprema li takovo mjesto 20 i više četvornih hvati,
to će nam uspjeti na istima sadnja žira, jasenovih biljaka
i t. d. no na manjim površinama ne koristi nam sadnja
biljaka inih, jer ih susjedna bagremova stabla u brzo zasjenom
unište. I to je iskušano u šumi imenovane zemljištne
zajednice.


U zadnje se vrijeme uzgaja bagrem vrlo uspješno i u
vododerinama u bregovitim predjelima i na podnožju brda,
ako je tlo u tima vododerinama dovoljno duboko i rahlo.


Od velike je važnosti osobitu pažnju posvetiti njegi bagremove
sastojine od rane mladosti. Bund u svojemu opisu
preporuča čestu proredu, no proreda se je pokazala vrlo
nepovoljnom, jer su uzgojena krošnjasta i većinom rašljasta
stabla.


Od godine 1899. iz koje potječe Bundov opis iskusilo
se je još mnogo oko uzgoja bagrema.


Da bagremova sastojina ne zahtijeva čestu proredu, neka
bude dokazom i ovo. U šumi zemljištne zajednice Djakovačka
Satnica, zasadjeno je prije 11 godina po jutru 5816
biljaka. Ova šuma nije još do danas proredjivana, a ipak




ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 128 —


nalazimo sada po jutru samo 1840 stabala. Ostala su se


stabla posušila i izginula, a taj proces se nastavlja i jasno


vidi u toj šumi, koja će stabla podleći svojim susjedima


jačima i naprednijima. Mjesto česte prorede provadja se


danas češće okresivanje stabala, čime se spriječava nagi


njanje bagremovih stabala, da postanu rašljasta, a uzgoji se


veći broj stabala dakle postizava kvalitativno i kvantitativno


više, jer su stabla u gušćemu sklopu ljepša, ravnija i višja


od onih u rijetkome sklopu.


Njega bagremovih sastojina na bivšim živim pjeskuljama
u južnoj Ugarskoj provadja se ovako:


Okresivanje bagremovih sastojina u prvom turnusu t. j .
u visokoj šumi, obavlja se u 3., 6., 9. i 12. godini, a u slijedećim
turnusima t. j . niskoj šumi u 2., 4., 6., 8. i 10. godini.
Za taj se posao upotrebljavaju oštre sjekire ili male
ručne pile. Ako radnici nisu dovoljno vješti okresivanju sjekirom,
bolje je da rade pilama. Grane se odsijeku odnosno
odrežu sasvim uz stablo, no oprezno, da se stablo ne ozlijedi.
Kod prvog okresivanja dovoljno je, da se ostavi
HA krošnje, kod drugog %, kod trećeg V2, a kod četvrtog ´%
krošnje. Čim naime stablo postaje starije, to gornji dio stabla
tim teže nadoknadjuje u doljnjem dijelu stabla izgubljenu
množinu lišća.


Prorede se u visokoj šumi obavljaju u 8., 11. i 15. godini,
a u niskoj bagremovoj šumi u 7., 11. i 15. godini.


Zanimivo je još pitanje : da li je na takvim šumskim površinama,
na kojima na svakojem mjestu uspijeva bagrem, u
opće probitačno i moguće uzgajati uz bagrem još i koju
drugu vrst drveća. Držim, da je to moguće samo u prvome
turnusu, no već u drugome će turnusu jamačno bagrem
svaku drugu vrst posve uništiti. Mi ne imademo domaćih
vrsti drveća, koje bi tako brzo napredovale kao bagrem, a
to nam dokazuje i priležeća prihodna skrižaljka. Pa i one
vrsti kao na primjer jasen, grab i t. d. koje doduše u mladosti
podnašaju zasjenu, ipak ne mogu uvijek u zasjeni




ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 129 —


ostati i napredovati. Pogotovo hrast nije kadar, da se sa
bagremom u smjesi uzdrži, a osobito ne u drugome turnusu.


Evo tome dokaza. Kako sam već spomenuo, uzgaja
se ovdje bagrem kao ograda branjevina na nasipima raedjašnih
samaca. Nakon druge sječe tih bagremovih stabala
vidimo, da su se njegovi izdanci pojavili već i do 20 m.
daleko od ruba šume u branjevini hrastovoj i grabovoj, gdje
je ista samo bila redja. Ovi izdanci napreduju vrlo brzo, te
dostignu i preteknu hrast. No dok se hrast sklopi, to će
neprestanom sječom tih izdanaka njih i nestati, jer bagrem
nekako ne podnaša zasjenu. Da ove izdanke ali ne siječemo,
to bi već u prvom turnusu mnogi hrast podlegao bagremu,
a nakon čiste sječe šume, svakako bi se hrast nadkriljen od
izbojaka i izdanaka pred bagremom izgubio. Iz ovog razloga
držim, da je podesno uzgajati samo čiste bagremove sastojine
na njemu povoljnome tlu. Za bolje razumijevanje spominjem,
da se ovakove ograde branjevina sa bagremom sijeku
svake 4—5. godine.


Spomenuti mi je, da nisam nigdje opazio, da bi se bagremovi
izdanci pojavili i preko medjasnjeg samca t. j . izvan
šume, jer ispod samca se nemogti izbojci razviti, pošto se
postrano žilje stabla ne razvija u dubini od 1—... m. Ova
okolnost poslužiti će dobro mnogima vinogradarima, koji su
uz vinograde sadili bagrem u svrhu uzgoja vinogradskog
kolja, a ne poznavajući izbojne snage bagremovih izdanaka
mnogo od toga trpili a nisu znali da izmedju posadjenog bagrema
i vinograda iskopaju samac 1—1 "30 cm. dubok i
time prepriječe širenje bagremovih izdanaka u vinograd.


Pošto je bagremovo drvo izvrženo atmosferilijama vrlo
trajno, to je osobito prikladno za vinogradsko kolje, pa se
u Zagrebu plaća 1000 kolaca 200—250 K. Nema sumnje, da
će se u vinorodnim krajevima uzgojem bagremovih kolosjeka
na bagremu povoljnome tlu postići upravo iznenadjujući
rentabilitet takovoga tla, a doskočiti i nestašici vinogradskog
kolja. Za proizvodnju kolaca odredjena stabla, moraju se prije




ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 130 —




ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 131 —


izradbe dobro osušiti na zračnome mjestu, na koje ne dopire
sunce. Od svježe sječenih stabala izradjeno kolje, vrlo se
rado svija, izvitla (izvitoperi), a na suncu ispuca, pa ga vinogradari
ne znajući za ovu okolnost uzimlju danas tek ako
ne dobiju drugoga.


Cuo sam od seljaka u Hrvatskoj, da bagremovo kolje
nevalja, jer se od njega „zgifta" (otruje) trs. Ovo svakako
neće biti istina, jer bagremovo drvo ne sadržaje, a naročito
ne u suhome stanju, za trs otrovnih kemičkih sastojina.


Pošto se jako mnogo bagrema sadi i po pržini u južnoj
Ugarskoj oko grada Subotice, te pošto i kod nas u okolici
Gjurgjevca ima dosta takove bagremom nasadjene pržine
(letećeg pijeska) to će naše stručnjake zanimati i ova druga
prihodna skrižaljka bagremovih sastojina iz onih predjela,
(skrižaljka na str. 130.).


Dozvolom pisca preveo i popratio:


Josip Griinwald.


Dodatak urednika: Na str. 126. spominje poštovani
pisac ovoga članka, da on nije sjeme od bagrema .rio,
nego da ga je 3—4 dana prije sjetve kvasio. Pošto sam
i sam imao dosta posla sa sijanjem bagrema, dužnost mi je
cijenjene čitaoce Š. 1. koji će se baviti sijanjem bagrema
upozoriti, da se tako dugo močenje bagremovog sjemena
nesmije uzeti za pravilo, a naročito: da se nesmije sve
sjeme na jedanput močiti.


Trgovci sjemenja naime običavaju miješati starije (tvrdje)
sjeme bagremovo, koje teže klija, sa novijim sjemenom, koje
lakše klija, a osim toga i medju mladjim sjemenom ima sjemena
većega i mekanijega iz sredine komuške, koje lakše te sitnijega
i tvrdjega sa vrha komušaka, koje sporije klijava.


Dobro je stoga par dana prije, nego će se bagremovo
sjeme zasijavati, sve sjeme dobro izmiješati i načiniti pokus
močenjem nješto sjemena u čaši, da se vidi, koliko vremena
treba da veći dio sjemenka nabubri.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 132 —


Izkusio sam da ima sjemena, koje nabubri za 2—4 sata
ili još u kraćem vremenu, a ima ga koje treba za to i 1 —2
dana. Moči li se sjeme dulje nego treba, to ono popuca i
počme vrjeti.


S toga se ono smije samo za toliko vremena prije
sadnje močiti, za koliko se pokusom izpostavi da nabubri,
ali ni onda se nesmije sve sjeme na jedanput namočiti nego
onoliko, koliko ga se može sa naručenim brojem radnika u
pol dana zasijati. Od ostaloga sjemena moči se zatim sve
dio po dio tako, da bude taj svaki dio nabubren upravo
tik pred vremenom kad će se sijati.


Dva dana močeno sjeme niče za 11 dana.


Bor iz okolice Skrada oštećen po borovom
likotoču.


Po fotograf, snimci R. Tredla.


Šumarski upravitelj u Skradu gosp. R. Tredl upozorio
me je posve blizu Skrada i to u nasadima nedaleko ceste
na bor, koji pokazuje vrlo lijep, upravo tipični uzrast usljed
toga, što je bio napadnut od borova likotoča (Blastophagus
(Hylesinus) piniperda L.) Nijemci ga zovu der grosse
oder der schwartze Kiefern-Markkafer ili obično „W a 1 dgart
n e r)".


Taj štetnik napada najradje bolestna stabla, no razmnoži
li se napada i ošteti i mnogo zdravih stabala.


Kornjaši buše počam od mjeseca kolovoza u vršnim
izbojcima odozdo prema gore te ih oslabe, a jesenske oluje
i vjetrovi polome te grane tako, da stabla izgledaju kao da
im je tkogod škarama grane podstrigao. Radi toga ga i nazivaju
Nijemci „Waldgartner".


Opetuje li se to kroz više godina izgubi bor svoju
običajnu široku krošnju a dobije šiljastu, kakovu ima smreka.