DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 175 —


0 opravdanosti propisa taksiranja za članove imovnih
općina ne može danas biti više nikakve dvojbe. Danas je
organizacija imovnih općina takva, da je naprosto nemoguće
davati besplatno drva već jedino uz taksu s razloga, što
tim umanjujemo pasivitet imovnih općina, a s druge strane
šumska pristojba jest zaista tako neznatan faktor u vrijednosti
ogrijeva, da će ju i siromašniji pravoužitnik snašati.
Konačno će plaćanje ljude nukati više na štednju s drvom.


Danas je podpuna šumska pristojba za 1 hvat goriva
negdje manja, negdje jednaka, a negdje neznatno viša od
cijene izradbe 1 hvati drva u šumi. Glavni je i odlučan,
dakle najskuplji faktor, dobava iz šume do mjesta potroška,
kako i prije spomenusmo.


Netko će primjetiti, da udaranjem cijena na šumske
proizvode tim više umanjujemo bitnost pravoužitničtva, kao
nekog ´privilegija, čim se te šumske limitne pristojbe više
približavaju podpunim cijenama, koje vrijede i za sve ostale
nepravoužitnike.


Smatralo se to pitanje s pravne strane kako mu i drago,
uređivač će nastojati, da tako uredi gospodarstvo, ako može
da prođe bez taksa u opće.


Ako ne može, poslužit će se jednostavno postojećim
zakonom, koji propisuje odmjerivanje pristojbi, u prvom redu
za pašu, žirovinu a zatim za građu, a jedino u slučaju
skrajnje nužde na drvo za ogrijev, koje svaki dan potrebuje.


Predpostavlja se, da svaka imovna općina ima valjan
cijenik svojih šuma, koji naročito ima pred očima pitanje
dobave drva iz stanovitog mjesta i da se cijenik uvjek prilagodi
pravoj vrijednosti. (Vidi o sastavku cjenika Šum.
List. broj 11. i 12. iz godine 1912. od nadzornika gosp. B.
Kosovića).


Prema tomu bi se takse za šumske pripadnike (na žalost
i za ogrjev) imale ustanoviti u postotcima podpune
cijene.


Izmjeru pravoužitničkih pripadaka treba propisati prema
relativnoj gorivoj snazi.