DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 179 — Uređenje šuma gradiške imovne općine nalazi se u neprestanom provizornom stanju. Danas se radi na novoj gospodarstvenoj osnovi, koja bi čini se, imala biti četvrta. U Šum. Listu od godine 1877. br. 3. pokojni Zikmundovsky pod naslovom: ,,Gradiskaner Vertnogens-Gemeinde" opisao je gradišku imovnu općinu i način njezinog uredjenja. Uređenje obaziralo se samo na ograničene potrebe članova, koji su za sve užitke plaćali pristojbe. Bilo je članova za 100% manje nego danas, dakle nije bilo poteškoća kod namirenja potreba. Šuma je u opće bilo mnogo više nego danas, jer nije nilo prometa, proizvodnja drva ostala je za namirivanje dapače i pretjeranih potreba pučanstva, i šume su bile većinom stare, dakle nagomilan drvni sječivi kapital. Kraj svega toga je Zikmundovsky morao gotovo sve brdske bukove i hrastove šume, što se prostiru istočnom polovicom gradiške imovne općine u površini od kojih 11.000 jutara — radi pomanjkanja ogrjevnog drva za pravoužitnike, pretvoriti u sitne šume. Velika ta gospodarska žrtva pomagala je kroz nekoliko decenija, ali se danas počima ljuto osvećivati. Koliko smo kroz tih nekoliko deeenija dobili, bar će nam toliko kroz sljedećih nekoliko decenija manjkati, jer šume gube na reproduktivnoj snazi, (mnoge su sječene starije od 50 god.) tako da nas stoje kulturnih troškova, a po najnovijoj perspektivi imaju se opet pretvoriti u visoke šume. Tadanji uređač mogao je izbjeći toj žrtvi tako, da je Savom, niz vodu dobavljao ogrijevno drvo iz zapadne polovice državnih i imovnih šuma u istočnu. Opći gospodarski nacrt sastavio je u jednoj godini šumarski inžinir Pfister. Za podlogu uređenja služio mu je opis sastojina i taksacija, preuzeta prigodom segregacije šumske služnosti. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 178 — Pri tom je odlučna šumska pristojba onoga sreza, gdje su obično dotičnici ušumljeni. * * Sto sam znao i mogao, iznio sam pred poštovane čitaoce. Mnogi su od njih nadošli i na zgodnije misli i predloge, pa ćemo, nadam se, imati zgode, da i njih pročitamo u ovom ili u kojem drugom listu, da se nadopuni ovaj nadasve važan predmet. Kad smo tako proučili sve, što smo imali i odabrali najsigurnije i najbolje, te kad je povoljno riješen i trajno osiguran naš opći zadatak vis-a-vis ostalih šumovlasnika na korist čitavog pučanstva, pristupimo sastavku općenite gospodarske bilance, koja je i po naputku bitna sastavina elaborata o uređenju šumskog gospodarstva. Da se općenitije izrazim, ta opća bilanca ima sadržavati osim poznatog nam sadržaja neku izvjesnu opću orientaciju i direktivu, neki opći osnov, koji dakako nije i ne može biti dogma, koje bi se uprava gospodarstva morala držati, ali bi imao sačinjavati temeljne principe uređenja gospodarstva obzirom na danas u opće predvidljive gospodarske, prometne, populacione, kulturne i druge moguće okolnosti u doglednoj budućnosti... Dok ne dođe do stabilnog i trajnog i povoljnog riješenja ovog velikog gospodarskog zadatka, ne treba obavljati skupe predradnje i postavljati opću gospodarsku osnovu, već zavesti uređajni provizorij. Jer znamo naše okolnosti, ima taj uređajni provizorij propisati odmah takve gospodarske mjere, koje će i za slučaj neuspjele opće akcije biti najmanje štetan po šumsko gospodarstvo, n. pr. propis taksiranja svih šumskih užitaka, exploatacije, nabava štednjaka, reluiranje drva u novcu, nabava ugljena za javne zavode, kupovanje drva kod države, privatnika, kupovanje privatni šuma i t. d.... Za tekući decenij ima biti točno sastavljena specialna bilanca. Prema tome se udese i predradnje u šumi obzirom na sječive sastojine. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 177 — Ako nam šume vrlo poskupe, bilo iz kojeg razloga — dajemo jeftiniji materijal, ako ga imamo pri ruci i crpimo iz šuma korist prema posebnoj svrsi. Ako bilo kojim slučajem sasvim padne vrijednost šumama - usljed posve jeftinog ogrijevnog i građevnog materijala — izdajemo drvo u šumi — dakle sloboda raspolaganja. Prema gore rečenom moralo bi se i ogrijevno i građevno drvo u mjesto u m8 ili pr. met. označivati u gorivim i građevnim relativnim jedinicama u onim slučajevima i do onog vremena, gdje i dokle su izvjesne šume određene namirenju potreba ovlaštenog žiteljstva. Gdje jeftina dobava dozvoljava, gdje postoji manjak drva, a ima raspoloživa novca (nepotrošive glavnice) neka se odmah u prvom redu za pravoužitničke općine, za mjesne, školske i naročito za crkvene općine, te za učitelje, umjesto drva izdaje kameni odnosno drvni ugljen. Pitanje izravnanja dobavnih troškova stvar je onih, koji po dosadanjem imaju drvo iz šume dostaviti u dvorište i imovne općine — što opet može zastupstvo riješiti. Tim bi u šumi ostale ogromne količine drva za pravoužitnike. Radi primjera uštednje navadam, da 1 m8 kamenog ugljena dobre kvalitete daje toplinu od 6.300 kalorija, a 1 m:l bukovog (dakle najboljeg goriva) suhog drva daje toplinu od 3.000 kalorija tako, da od prilike stoji najbolje gorivo drvo prema ugljenu kao 1:2. A kako je tek sa drvom ostalih vrsti drveća? Gdje se to ne može (radi teže dobave ili poteškoće izravnanja troškova dobave) — neka se prouzroči pitanje reluiranje pripadaka u novcu. Poznato je, da bi se mnogi ne samo drage volje pokorio tome, već bi i sam volio primiti novac (na primjer, gdje se osim iz imovne općine mogu ljudi drvariti, ili im gospodarski interesi ne puštaji, da se izvjesna šuma sasječe na primjer srez Međustrugovi (kao radi paše i t. d.). |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— Î74 - Ušumljenje stalno imalo bi tu dobru stranu, da bi nam bio olakšan posao kod eventualne diobe šuma, predviđene čl. 4. zakona od 1871. i za slučaj, da bi zaista morali negdje propisati posebne takse za pravoužitnike, koji bi u izvjesnom srezu bili ušumljeni i plaćali za opremu puteva, privoz drva i t. d. Jedna direktna posljedica gospodarske i opće nekulture i na oko „obilja dobara" jest rasipavanje drva, kraj sve boljeg čuvanja i nadziranja šuma i skupoće drva. Užasan kvantum drva konsumiraju ne samo nebrojena otvorena ognjišta, krušne peći, već i sam neracionalan postupak s drvom, koje se suho ne loži, ne sprema kako treba, pa ograđivanje, gradnje s drvom i t. d. . .. u opće upotreba drva još i tamo, gdje ga je kultura odavna zamjenila drugim jeftinijim materijalom. Mi doduše uzimamo u račun kod uređenja zbiljne potrebe, ali ne uzimamo u obzir i luksusne potrebe, imaginarne potrebe . . . što je od vanrednog upliva na užitak šuma. Ne može niti vlast, a kamo li da uprave imovnih općina propišu takovo gospodarenje, da naši članovi i ostali narod što racionalnije postupa sa gorivom drvnom snagom i drvom u opće. Mi smo još daleko od idealnih imovnih općina, u kojima će narod tražiti jak svoj gospodarski, financijalni i kulturni oslon, prožet ljubavi prema zajedničkom dobru i nastojati, da radi vlastite koristi sebe i svojeg potomstva poradi na korist zajednice, a tad će nastupiti aktivno sudjelovanje članova u imovnim općinama. Imovna općina treba osigurati bar svojim članovima nabavu dobrih štednjaka uz laganu odplatu. Držim, da nije potrebno i nespada neposredno u ovu raspravu da iznašam statističke podatke, što sam ih pokupio u mojem šumskom kotaru, gdje u nekim selima doseljeni strani elemenat, koji nema nikakvog prava na šume imovne općine, treba 6—7 puta manje drva upotrebom štednjaka nego domaći čovjek kraj otvorenog ognjišta. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 173 — Za svoj šumski kotar mogao bi navesti dosta takovih slučajeva. Gdje nam je tu korist od skupog uredjenja šuma, od sjekoreda, dobnih razreda, težnje za približnom normalnosti i konačno težnje za uređenjem gospodarstva? Pojedine ovlašteničke grupice, sela, nalaze se u najraznoličnijem položaju prema šumi i drvosjecima. Kad pomislimo na veliku raznoličnost šuma (na krasu, ravnici) i na raznoličnost bogatstva pojedinih sela... njihovo zanimanje, kulturu, način upotrebe drva, opće stanje gospodarstva, kulture, trgovine .. . i t. d. dolazimo do zaključka, da se uređenje šuma imovnih općina ima uvjetno osvrtati i na ovu važnu okolnost, naime način odpreme drva iz drvosjeka, kako naputak u §. 2. spominje tim prije, što po propisima nismo dužni, da se brinemo za izvoz izvan šume, već je to interna stvar pojedine imovne općine, gdje, kada, u kojem će slučaju uznastojati da investira stanovitu svotu za popravak puteva izvan šume do mjesta potroška. Bezuvjetna je ali naša dužnost, da posvećujemo sve bolju pažnju izgradnji izvoznih puteva unutra šume, u koliko to zahtjeva njihova trajna upotreba, prema položaju sječina. Kod izgradnje puteva uštedili bi mnogo, kad bi se (mimo propisa) dozvolio izvoz pod konac ljeta iz branjevina; gdje bi nam počinjeni kvar zaostajao za visinom troška gradnje, što vrijedi osobito za krajeve, gdje je tlo teška ilovača. Naputak propisuje kataster ušumljenja, što bi bilo sasvim ispravno, kad bi bilo bar izgleda, da možemo udovoljiti potrebama članova i kad ne bi bilo zaprijeka u dopremi drva. Danas, gdje razbijamo glavu o tome, na koji način da što intenzivnije šumarimo, kako da ugljen kopamo, sami izrađujemo, kupujemo gotova drva, ušumijujemo naše ljude u državnim šumama i t. d., danas bi zaista takav kataster bio samo luksus i smetnja, jer trebamo sada, ako ikada, slobode u ušumljenju. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 20 <-- 20 --> PDF |
- 172 Uživanje Šuma jest za njih od velike, manje ili nikakve koristi prema poteškoći dopreme. Netko će možda primjetiti, da je naš zadatak osigurati u šumi, bilo na kojem mjestu, potrajnu doznaku drva našim ovlaštenicima, a način odpreme iz šume do mjesta potroška da se nas ne tiče. Zaista, dosadanji naš rad nije išao tako daleko, da se brinemo, kako će naš član dobaviti kući drvo, odkazano mu recimo 15 kilometara od kuće, uz loše šumske puteve ili iz lošeg mjesta. Prema razvoju pučanstva i gospodarstva negđe i nekada raste, a negđe i nekad pada ljudska i gospodarska snaga, dakle i pristupačnost stanovitog sela do drvosjeka nije uvjek jednaka. Zato nije uputno definitivno izlučiti pristupačne i nepristupačne predjele. Nije opravdano ni razdjeljivanje pravoužitnika u bogate i siromašne, te bogatijima više drva davati, a ne možemo podmiriti ni potreba siromašnijih pravoužitnika. Dakle se ni pravedno i trajno uŠumljenje naprosto ne može provesti. Prema tomu negdje se pravoužitnik može podpuno poslužiti svojim pravom, bez ogromnih troškova dobave, a negdje i nekad troškovi dobave iz drvosjeka prekorače trošak dobave sa strane. Negdje dakle teče redovito godišnji drvni izdatak, a negdje ostane gotovo netaknut, dakle prisilna prištednja, a negdje se načima svojevoljno, protupropisno, na bližem mjestu, dakle prisilno prekoračenje. Neobaziruć se na ovo protupropisno prisvajanje drva, već misleći samo na odkaz drva u drvosjeku, koje ne odveženo ostane, za člana je takvo pravo na besplatni ogrjev pasivno, a mnogi visci na drvu u redovitom drvosjeku odnosno devastiranja na drugom, što se kroz godine gomila, dakako, da nam sve naše specialne drvne bilance sasvim poremete. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 165 — vrlo važan, jer se odnosi i na nadzor nad gospodarenjem krajiških imov. općina. Sam po sebi taj zakon involvira u sebi i svaku plemenitu incijativu, koja se odnosi na gospodarstvo cijele zemlje. Tu je dakle polje, gdje se također može raditi o imov. općinama. Dakako, da bi jedino onda siguran uspjeh bio, kad bi vrhovna zemaljska vlast ispitala zbiljno stanje stvari i zakonom sankcionirala gospodarski uobičajni zakon, što ga nužda na štetu cjelokupnog šumskog gospodarstva diktira. Da za to spremaju teren, zvani su razni faktori; u prvom redu naša čvrsta volja i ustrajnost u radu, štampa, zastupstva imov. općina, kulturna vijeća, šumarske i gospodarske organizacije, vladin odio za narodno gospodarstvo, te konačno ministar za poljodjelstvo. Po naravi stvari,i mala bi prvu riječ naša kr. hrvatska v lađa po svojem narodno-gospodarskom odjelu, jer je taj odjel vrhovni upravitelj i nadzornik tih ogromnih narodnih dobara, dakle i njihov skrbnik. Mi ali u jednu ruku razumijemo položaj naše vlade prema ugarskoj, a s druge strane znademo daje njoj nemoguće, daše sa imovnim općinama intenzivno bavi, jer je naprosto nemoguće na to dospjeti kraj današnje organizacije šumarskog odjeka kod zem. vlade, odnosno šumsko-upravnog sistema kod imovnih općina. Konačno teško dolazimo i do ljudi, koji su zaista u stanju, da kod nas nešto provedu. U današnjim dakle prilikama mora doći akcija odozdo, koja ali u našem narodu nema nikada takve ustrajnosti i efekta, kao kad inicijativa i akcija dolazi odozgo, našto je naime naš narod od davnine naučan, a nije još dovoljno osviješten, da počima sam o sebi voditi računa. Ta akcija odozdo mora dolaziti do izražaja u prvom redu u dnevnoj štampi i u stručnim listovima, a možda bi bilo od koristi, da imovne općine i zemlj. zajednice izdaju svoj vjesnik. Ta štampa bi bila gospodarska veza svih |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 164 — Predvidjalo se odmah kod osnutka imovnih općina, da se manje imovne općine neće moći same uzdržavati, zato je c. kr. naredbom od 15. srpnja 1881. odredjeno, da kr. zajedničko ministarstvo ima ličkoj, slunjskoj, I. i II. banskoj imov. općini pružiti podpore, u koliko je doista potrebna njihovom materijalnom obstanku. Kr. hrv. vlada imala bi se prije svega postarati, da se ova ustanova i vrši, u koliko to valjano gospodarenje tih imov. općina zaslužuje. Koliko je nama poznato, dobilo je do sada samo 1. banska i. o. jednu potporu od 60.000 forinti. Analogno toj ustanovi može se osigurati „podpora" i drugim imov. općinama, jer i kod njih dolazimo pomalo do pitanja opstanka. Ta „podpora" dakako da bi najbolje bilo, da se doznači u potrebnoj površini šuma, odnosno u najgorem slučaju u susretljivosti erara, da se na racionalan način i uz odštetu dozvoli uživati erarske šume prema neophodnoj potrebi. Napadna su nadalje svakom od nas ova dva zakonska ekstrema u postojećim propisima: Zakon od 15. VI. 1873. u čl. 4. predviđa raspad diobu - šuma imovnih po selima ili općinama, što bi značilo stvaranje selskih ili općinskih zemljišnih zajednica ili udruga. Zašto je baš odmah u temeljnom zakonu, koji je ionako dosta manjkav, vlast predvidela diobu, teško nam je pogoditi. Predviđa se u početku dakle već pred 4. decenija dioba, a ne predviđa se zakonom evolucija gospodarstva, osiguranje, učvršćenje i ojačanje imov. općina. Predviđa se pače i spekulativno poslovanje (§. 27, 28, 30 i 34. Nap. B.). Po svoj prilici imamo pripisati manjkavosti postojećih propisa, da nam isti ne predviđaju i osiguravaju neophodno nuždne promjene, radi kojih imamo toliko neprilika. Upozoravamo na zakon od 26. XI. 1876. ob ustrojenju vijeća za zemaljsku kulturu i njegovih odbora. On jest zaista |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 163 — prvih dužnosti, kako je to dobro shvatila i provela uprava državnih šuma u Gospiću. Odnošaj prirasta šuma prema izdatcima jest danas kod krajiških imovnih općina pasivan, usljed čega dolazi u opasnost sama substancija t. j . šuma. Ova se devastira i nosi sve manje dohodke. Dolazimo do pitanja, možemo li u opće, te ako možemo, na koji način i u kolikoj mjeri polučiti tako nužnu ekonomsku harmoniju izmedju prirasta šuma na drvu i nužnog podavanja drva kod imovnih općina, a da ne posežemo za drugim mjerama, odnosno, ako moramo posegnuti, kako i u kojoj mjeri. Organizovanim upravama krajiških imovnih općina, odnosno vrhovnom upravitelju kr. zem. vladi, mora biti stalo do toga, da se u pogledu podmirbe potrebe čitave okolice sa gorivim drvom u stanovitom šumskom predjelu na racionalan način — poluči sporazum i sklad svih šumovlasnika u okolici — inače neće biti moguće izbjeći podpunom iskvarenju šuma krajiških imov. općina. Dakle u kratko rečeno, u interesu općeg šum. gospodarstva dozvoliti nužnu podmirbu na drvu u svim šumama okolice na racionalan način. Zadatak jest zaista težak. Kako dakle da se izvede taj predlog? Ima li on bilo kakvog zakonskog uporišta? Tko je sve zvan da na tom poradi? Segregacija šum. služnosti obavljena je na temelju „dobrovoljne" nagodbe izmedju države, koju su zastupali u stvar upućeni ljudi i krajiškog naroda seljaka - koji nisu naprosto mogli znati, o čemu se radi. Jedini Ličani, kao da su nešto slutili, pa nisu pristali na diobu. Za to se sad ne kaju. Ne znamo bili nam uspjelo provesti reviziju diobe, no svakako bi trebalo svakom zgodom naglašivati potrebu revizije i tražiti svoje natrag, jer što god inače budemo tražili i eventualno dobili, smatrat će se milošću i uzdržavanjem. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 162 — okolnostima množi. Osim toga se sa kulturom mijenja način života naroda. Iz zadrugarskog života u god. 1870. prešlo se u mnogo slučajeva na jednoobiteljski život, a tim je broj ognjišta u zadnjih 40 godina silno narastao, a rasti će i dalje, te s tom činjenicom moramo računati. Sasvim je prirodno, da u jednom zdravom gospodarstvu kao i u zdravom organizmu — narodu mora biti promjena, koje se doduše u malim intervalima vremena i ne zamjećuju, ali su već´ vrlo odlučni u pojedinim decenijama. Kod uredjenja šumskog gospodarstva treba dakle ustanoviti ključ, prema kojem se u normalnim prilikama mijenja broj pučanstva i broj ognjišta. No osim potrebe članova jedne imovne općine na gorivom drvu i gradji terete šume imovnih općina u veliko i potrebe nečlanova dotičnog kraja na gorivu drvu i gradji. Ta šume imovnih općina su narodne šume, u kojima se po pravoužitniku počinjena šteta makar što i koliko posjekao, kvalificira kao prekršaj, koji kazne političke oblasti, dok se sječa drva u državnim šumama kvalificira kao kradja i kazni sudom. Tim su šume državne zakonom bolje zaštićene, pa nečlanovi imovnih općina, koji bi svoje potrebe morali namirivati iz državnih šuma i sa kojim potrebama bi državna šumska uprava morala računati (ali ne računa), u nestašici drva dolaze do potrebnog im drva preko članova imovne općine kroz šumsku štetu, na račun šuma imovno općinskih. Poznati su nam slučajevi, da su imovne općine, da si u blizini gradova donekle zaštite okolišne šume od šteta, osnovale skladište drva, prem su to drvo sjekle iz područja u kom su poslije 10 godina kupovale iz velike udaljenosti drvo za podmirbu svojih pravoužitnika. Uprava državnih šuma, koja imade svoju šumariju u dotičnom mjestu i u neposrednoj blizine silne komplekse bukovih šuma, nije vodila nikakove brige o podmirbi nepravoužitnika imovnih općina sa ogrijevnim drvom, prem bi joj to morala biti jedna od |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 9 <-- 9 --> PDF |
161 ~ stvo šume — koja se šteta nakon jedne ophodnje ne može odkloniti. Isto se tako snizuje šumska glavnica na drvu kod snizivanja obhodnja mnogih naših šuma. Računajmo dakle s današnjim stanjem stvari za najbližu budućnost. Kod uređivanja gospodarstva imov. općina, zadaje nam najveće brige produkcija goriva drva. Produkcija građe i nuzužitaka jest kud i kamo manje važna, pa ćemo takve potrebe eliminirati iz našeg razmatranja i imati pred očima samo ogrjev." Kod valjanog prosuđivanja ovog pitanja sjetimo se nacionalno- ekonomskih principa o potrebi u opće, zatim napose o potrebama ljudi na gorivu, u čemu sastoje, da ovisi o vremenu, klimi, odgoju, navici, kulturi, modi i kako im se udovoljuje. Kako se dakle namiruje potreba na gorivu u opće, napose na gorivu drvu? Potrošak ovisi o potrebi. Ogrjev dobivamo iz trga, bio taj trg šuma, ili skladište drva, ugljena, briketa, centralno loženje vrućom parom i t. d. Gledajući s posve općeg nacionalno ekonomskog gledišta, koje može doći i faktično dolazi u koliziju sa postojećim zakonima, šume su ogroman gospodarski réservoir iz kojega narod ili može ili mora direktno ili preko ovlaštenih indirektno namiriti potrebe na sasvim običan način dobave iz bližnje šume, jer je to gospodarski zakon, koji ne pazi na naše osnove. Ako naime trošilac može s druge strane da nabavi gorivih surogata ili drva od drugih šumovlasnika ili iz skladišta — bira jeftiniju i lakšu dobavu. Taj se slučaj kod nas dešava samo u industrijalnim mjestima, većim trgovima, dočim se u ogromnoj većini crpi korist iz „narodnih" šuma, jer su državne i privatne šume bolje zaštićene, pošto nisu opterećene pravom služnosti. Narod, kao živi organizam, podvržen je brojčanim promjenama, te se u izvjesnim za njegov razvitak povoljnim |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 160 — drveća, vrsti materijala, o većoj ili manjoj potrebi gorivih surogata, lokalnom i općem stanju gospodarstva, kulturi dotičnog kraja, općoj šumskoj produkciji okolice, načinu gospodarenja sa šumom i t. d. Osim šuma imadu imovne općine i poljskih zemljišta i nepotrošive glavnice. I po zakonu za imov. općine, po općem grad. zakonu i po prirodi same stvari, ne smije se u pravilu dirati u substanciju tako, da se ona umanji ili pokvari, dočim se uvećavati smije. Jedno i drugo ovisi o obradbi. To zakonom nazvano sućanstvo jest glavnica, čija se jednogodišnja renta, poprečni vegetativni prirast, godimice uživa. Kod abnormalnoga stanja Šuma načima se u prostoru i sućanstvo, uživajuć stare šume, ali se de fakto tek promjeni oblik sucanstva, izmjeniv drvo u novac, ili od toga novca (povećavajuć substanciju) kupuju susjedna šumska zemljišta. Ovlaštenim generacijama pripada samo u pravno-gospodarskom smislu usus-fructus t. j . razumnim obrađivanjem tla dobiveni redoviti potrajni godišnji dohodak od temeljne drvne i novčane glavnice. Premda zakoni predpostavljaju, da se u šumsku substanciju ne smije dirati t. j štite njeku njezinu nepromjenjivost, ipak nam je poznato, da je ona promjenljiva. Mijenja se izborom izvjesne gojitbe, ophodnje, pretvorbom uzgoja, izborom, izmjenom ili smjesom razne vrsti drva, racionalnim ili neracionalnim postupkom sa šumom, elementarnim nepogodama, vjetrom, požarom, zareznicima, vodom, zarazom, u novije doba opasnim oidiumom i t. d. Od mnogih primjera snizivanja temeljne šumske glavnice spominjemo, da su radi veće produkcije drva, odnosno oskudice na drvu, kod nas vrlo mnoge visoke šume, na površinama, gdje je najrentabilnija visoka vrst uzgoja, pretvorene u sitne šume, a to je zaista velika šteta po sućan |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 156 — Položaj imovnih općina bio je do sad olakšan time, što su potrebe na drvu bile donekle namirivane i na račun ostalih šumovlasnika, naročito državnog šumskog erara, čije šume čine sa šumama imov. općine jedno proizvodno područje, a tek u manjoj mjeri na račun šuma i pašnjaka zemljištnih zajednica i ostalih šumovlasnika. Ova će vrela izdati prije ili kasnije, jer će zemljišne zajednice biti bezuvjetno uređene, a erar će još bolje čuvati svoje šume. Prema tomu je današnje stanje krajiških imovnih općina pasivno, ne samo prema općim potrebama okolice, nego i prema potrebama njihovih pravoužitnika. One ne mogu danas vršiti ni svoj prvi poziv t. j . obskrbljivati svoje pravo užitnike ogrijevnim drvom, a kašnje će to još manje moći. Da to potkrijepimo, spominjemo, da pravoužitnici, koji su prije segregacije podmirivali svu svoju potrebu na gorivu, građi, paši iz krajiških šuma, što bi im prema pravu služnosti danas imovne općine bezdvojbeno davati morale, dobivaju danas neki po 2 metra drva, a pretežni ih procenat dobiva oko 8 prostornih metara drva na godinu. Sto je to za jedno seljačko gospodarstvo, gdje su kuće slabo gradjene, gdje se kod kuće kuha, peče kruh, pari rublje, kuha za svinje i t. d. I ovu reduciranu potrebu podmiruju imovne općine neprestanim snizivanjem svoje drvne glavnice, pretvarajuć visoke šume u niske. Zato se kod nekih imovnih općina u bližim, a kod nekih u daljim razmacima vremena približujemo katastrofi gospodarstva. Preludij će joj biti dioba šuma po općinama i selima, kako je to i temeljni zakon od god. 1873. dobro predvidio. Ogromna gospodarstva raskomadat će se u sitne šumske udruge, zajednice, koje će konačno ako se naime ovako budu okolnosti razvijale i ako nas ne iznenadi što nova — stići žalostan udes gotovo svih malih seoskih zemljišnih zajednica. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 3 <-- 3 --> PDF |
Broj 7. i 8. SRPANJ I KOLOVOZ 1915. GOD. XXXIX. 5..5.1 LIST Pretplata za nečlanove K 12 na godinu. — Članovi šumar, društva dobivaju list bezplatno. — Članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove podupirajuče K 20. — Za redovite članove I. razreda K 10 i 2 K pristupnine. — Za lugarsko osoblje K 2 i 1 K pristupnine i za >Sum. list« K 4 u ime pretplate. — »Lugarski viestnik« dobivaju člnnovi lugari badava. Pojedini broj »Šum. lista« stoji 1 K. Članarinu i pretplatu na list prima predsjedništvo društva. Uvrstbina za oglase: za 1 stranicu 16 K; za pol stranice 9 K; za trećinu stranice 7 K? ćetvrt stranice 6 K. — Kod višekratnog uvrštenja primjereni popust. Studija o temeljnim principima uređenja šumskog gospodarstva krajiških imovnih općina s kratkim osvrtom na gradišku imovnu općinu. Piše kot. šumar Andrija Perušić. Držimo, da nije potrebno razlagati historijat postanka krajiških imovnih općina, njihov rad i razvoj do danas. Spominjemo tek, da je krajiški narod imao pravo služnosti u državnim krajiškim šumama, da su te služnosti odkupljene i tako postale imovne općine. Imovne su općine autonomne juridičke korporacije, nad kojima zemaljska vlada vrši vrhovnu upravu i nadzor. Prije segregacije šumskih služnosti lahko su se podmirivale potrebe na drvu, jer su šume bile nerazdijeljene, potrebe naroda prema danas neznatne, općeg prometa nikakvoga, opće kulturne potrebe minimalne. Znalo se je i prije, a znade se pogotovo danas, da imovne općine nisu u stanju zadovoljavati ne samo zbiljnim i opravdanim, nego ni znatno reduciranim potrebama svojih pravoužitnika. Prva i najvažnija je potreba na gorivu drvu. Pravoužitnik mora doći do ogrijevnog materijala, bio on kakve forme i stajao on što mu drago. Činjenica je, da danas ne samo siromašnije, već i „bolje stojeće" imovne općine oskudijevaju na ogrijevnom drvu, jer ga ne mogu dobiti u dovoljnoj množini iz svojih šuma. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 176 — Kao kod bonitiranja stojbine treba svesti i raznu vrst drva na neku normalu. Nije isto ako računam A-u 20 m4 bukovog a B-u 20 m3 vrbovog goriva drva. Ovđe dolazim slučajno na misao, koja će, kao i još koja misao u ovoj studiji, dignuti prašinu, ali će mi možda jednom ipak vrijeme dati za pravo. Kod svih šumovlasnika, koji su opterećeni podavanjem ogrjevnog i građevnog drva (osobito ogrjevnog), bilo bi za njih bolje, da se umjesto pripadka n. pr. na gorivu drvu, što ga ima izvjesna osoba dobivati, ustanovi njezin pripadak relativnih gorivnih jedinica i relativna novčana vrijednost (od zgode do zgode) prema trgu, analizom cijena od trga do šume. Imovne općine daju danas na primjer, školi za grijanje prostorija, prema zračnom prostoru i dugotrajnosti X m3 goriva. Dakako, da se tih X m3 ima uvjek svesti na normalu t. j . na l´oo, jedinicu najbolje relativne gorivne snage. Pošto je izraz: „pripadak na X relativnih gorivnih jedinica", najopćenitiji izraz (i bit će uvjek takav, osim ako ljudi jednom ne budu trebali topline za tjelo za hranu i industriju) — ostaju opterećeniku šumovlasniku slobodne ruke da namiruje potrebe u onom obliku ogrijeva, kako je njemu najzgodnije, a da promjenom ne trpe ozbiljni interesi ovlaštenika. Ne trebam tek spominjati, da je kod reluiranja pripadka u novcu, ili postave kamenog ugljena na željezničku stanicu mjerodavna šumska taksa, odnosno vrijednost drva na onom mjestu, gdje bi redovito bio pripadak izdan u formi drva, te se prema tomu imade udesiti veći ili manji pripadak odnosno veća ili manja vrijednost. Imovne su općine istina dužne izdavati drvo u šumi, ali su one — kako rekosmo - - autonomne institucije i svaka može po miloj volji, uz strogo potrajno gospodarenje, olakšavati dobavu ogrjeva ovlaštenicima odnosno povišivati im prihode do prave potrebe. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 175 — 0 opravdanosti propisa taksiranja za članove imovnih općina ne može danas biti više nikakve dvojbe. Danas je organizacija imovnih općina takva, da je naprosto nemoguće davati besplatno drva već jedino uz taksu s razloga, što tim umanjujemo pasivitet imovnih općina, a s druge strane šumska pristojba jest zaista tako neznatan faktor u vrijednosti ogrijeva, da će ju i siromašniji pravoužitnik snašati. Konačno će plaćanje ljude nukati više na štednju s drvom. Danas je podpuna šumska pristojba za 1 hvat goriva negdje manja, negdje jednaka, a negdje neznatno viša od cijene izradbe 1 hvati drva u šumi. Glavni je i odlučan, dakle najskuplji faktor, dobava iz šume do mjesta potroška, kako i prije spomenusmo. Netko će primjetiti, da udaranjem cijena na šumske proizvode tim više umanjujemo bitnost pravoužitničtva, kao nekog ´privilegija, čim se te šumske limitne pristojbe više približavaju podpunim cijenama, koje vrijede i za sve ostale nepravoužitnike. Smatralo se to pitanje s pravne strane kako mu i drago, uređivač će nastojati, da tako uredi gospodarstvo, ako može da prođe bez taksa u opće. Ako ne može, poslužit će se jednostavno postojećim zakonom, koji propisuje odmjerivanje pristojbi, u prvom redu za pašu, žirovinu a zatim za građu, a jedino u slučaju skrajnje nužde na drvo za ogrijev, koje svaki dan potrebuje. Predpostavlja se, da svaka imovna općina ima valjan cijenik svojih šuma, koji naročito ima pred očima pitanje dobave drva iz stanovitog mjesta i da se cijenik uvjek prilagodi pravoj vrijednosti. (Vidi o sastavku cjenika Šum. List. broj 11. i 12. iz godine 1912. od nadzornika gosp. B. Kosovića). Prema tomu bi se takse za šumske pripadnike (na žalost i za ogrjev) imale ustanoviti u postotcima podpune cijene. Izmjeru pravoužitničkih pripadaka treba propisati prema relativnoj gorivoj snazi. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— i 68 — što prije računati, te ih prema potrebi prigodom uređivanja uvažiti, jer su u našoj vlasti. Vratit ću se kratkim osvrtom na naputak za uređenje. Dokaz je opreznosti sastavljača naputka, što kod najvažnijeg rada, naime postavljanja gospodarskog uredajnog sistema, izbiruć vrst drva određuje, da se zadrže one vrsti, koje se već od prije nalaze, a iznimno se određuje, uzgoj što vrijednijih vrsti drva, odnosno za promet što važnijih vrsti drva. Priroda je najbolji učitelj. Poznato je, da se kod intenzivnog šum. gospodarenja uzgaja i svakom zgodom protežira najvrijednije, hrastovo drvo, što osobito vrijedi za Slavoniju. Nije umjestan napose kod imov. općina pretjeran i uzgoj hrastika radi produkcije građevnog drveta, naročito tamo, gdje mu priroda nije sklona. Pošto ekstenzivno, odnosno neracionalno gospodarenje neću uzimati u obzir, ponavljam ovde misao anonimnog pisca rasprave „Reorganizacija imovnih općina. (Izdala knjižara uprave „Hrvatskog pokreta" Zagreb 1914.) u kojoj se na stranici 22 i 23 protivi forsiranju hiperprodukcije građevnog drveta. Odnosni dio rasprave glasi : Izražena je dakle misao, da trebamo uzgajati što više ogrjevnog drva, jer nam je to neophodno nužno, pogotovo kod onih imovnih općina, koje kupuju sa strane gotova ogrjevna drva za skupe novce. Dobava takovog ogrjevnog drva ne stoji danas u osobito povoljnom razmjeru sa cijenama vlastitog građevnog drva na panju, dapače, te se dvije cijene (vlastitog građevnog drva na panju i kupljenog ogrijevnog) sve više približavaju. Nadalje, često se producira u šumi građa na tolikim površinama ili bolje reći u takvim količinama, koje ne stoje u potrebnom razmjeru sa svim pravim i prividnim sadanjim i budućim potrebama imovne općine, imajući pred očima po svoj prilici isključivo financijalni momenat. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 167 — može proredu obaviti po svojim stručnjacima, dočim će ju financijalni a morao bi i opći narodni — interes privlačiti, dapače im to nalagati. S druge strane imov. općine jesu siguran konsument i mogu platiti maximalnu šumsku taksu, jer ih dovoz i izradba ili bar dovoz neće ništa stajati. Pravoužitnici bi sami vozili iz sječine. Ako se nađe kod ministarstva poljodjelstva samo nešto susretljivosti, može se stvar riješiti brzo i lahko. O tome je nešto spomenuto u br. 6. Šum. lista od god. 1914-a pisalo se i u raspravi o reorganizaciji imovnih općina. Neki su dalekovidniji upravitelji imov. općina uzakupili pred više godina državne prorede. Naročito maloprodaje i prodaju suhadi i leževine treba odmah stalno osigurati, jer takvog materijala ima vrlo mnogo, a brzo propada bez koristi na štetu erara. U koliko negdje pušta uprava da taj materijal propada, jer se boji pustiti ljude u šumu radi pravljena šteta, kao n. pr. u silnim mladim šumama okučkog i raićkog državnog šum. područja, kriva je sama uprava, koja ne može tom stati na put, kriv je i opći nezgodni šumsko-gospodarski položaj, u kom se nalazimo, ali narod nije kriv, jer do drva mora doći. AdB. Poznato je, da u bivšoj vojnoj Krajini ima lijepi broj zemljišnih zajednica, ima mnogo mrtvih kapitala, koje bi trebalo privesti što prije šum. kulturi, a ostalo šumom obraslo racionalno urediti. Ovđe leži ogroman gubitak na drvu na štetu cijeloga naroda. Tu je zvana kr. hrvatska zem. vlada, da svoju učini, bez obzira na imovne obćine, u interesu samog naroda, koji još dugo neće biti zreo za samostalno upravljanje zajedničkim dobrom. Ad C. i D., držim, da ne treba posebnog komentara. U sljedećem poglavlju iznijeti ću neke okolnosti, s kojima moramo bezuvjetno, i bez obzira na napred rečeno, |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 14 <-- 14 --> PDF |
- 166 imovnih općina, zemljišnih zajednica, zastupstva i uprave. Sva zastupstva imov. općina imala bi solidarno stvarati zaključke s memorandumom na sve šumovlasnike, u koliko su na iste posredno ili neposredno vezane, a kulturna vijeća, gospodarska i šumarska društva, da ih podupiru u velikoj akciji, koju imadu putem redovitim, uz pomoć vlade započeti. Dugačak i težak je taj put, ali jedino siguran i trajan. Čim nastanu normalne prilike, trebaju početi na tom čvrsto, ozbiljno i složno poraditi svi zvani faktori, pa ne može izostati pozitivan rezultat. Mimo toga treba odmah na direktnu intervenciju vrhovne upreve kraj imov. općina uznastojati, da A) kod uprave erarskih šuma 1. uzakupimo prorede za pokriće potreba članova imovnih općina; 2. osiguramo malo-prodaje goriva i građe; 3. osiguramo malo-prodaje leževine i suhadi; 4. osiguramo kup goriva iza veleprodaja; 5. osiguramo prednost kod kupa veleprodaje goriva, za pokriće potreba okolišnog žiteljstva. B) da hrv. vlada pristupi uređenju krajiških zemljišnih zajednica, te ih uznastoji što više s bližiti s imovnim općinama. C) da kod privatnih šumovlasnika, koji sunam na dohvatu, osiguramo namirivanje ogrijevnih potreba, u koliko je to u opće moguće obzirom na nestalnost uživanja tih šuma. D) da kupujemo privatne šume gdje god možemo. Ad 1. Državna šum. uprava n. pr. u Vinkovcima posvetit će bezuvjetno osobitu pažnju uzgoju silnih mladih šuma u Posavini. Naravno je, da kod toga neće moći pustiti s vida financijalni momenat, ako bi već u mladim šumama mogla doći do novčanog prihoda. Područne imovne općine, morati će nastojati, da uzakupe prorede u tim šumama na duže vrijeme. Uzgojni momenat ne može odbijat državu od toga jer |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 7 <-- 7 --> PDF |
159 Taksatoru jedne imovne općine tim je teže, jer je osamljen, premda se 10 imovnih općina nalazi u jednakim ili bar sličnim prilikama. Krivnja je na njima, pogotovo na nadzornim oblastima imovnih općina, koje su mogle do sada centralizovati bar taksatorne radnje, za što imadu temelja u samom zakonu. Uređivanje šuma imov. općina stajalo je do danas silnih novaca samo radi gore spomenute zamršenosti-poteškoće, nejedinstvenosti, odnosno raznolikosti gotovo jednakog uređajnog rada. Kod uredjenja gospodarstva imovnih općina nužno je, da u prvom redu proučimo dva temeljna statička faktora, koji imadu držati ravnotežu, odnosno, na kojima počiva šumsko gospodarstvo imovnih općina a to su : 1. imetak. 2. obtereć-nje imetka. ad 1. Imetak sačinjava substancija i usus fructus. Substancija jest šumsko (s drvnom zalihom) i poljsko zemljište - objekt, koji producira kapital bilo u kojem obliku. Usus fructns jest dohodak, bilo u kojem obliku, što ga imanje (substancija) godimice ili periodički odbacuje. ad 2. Imetak jest opterećen potrebama svojih članova, uživaoca, uprave, zatim čitave okolice. Kod pitanja već običnog i jednostavnog uređivanja šumagdje se mora za više decenija sastaviti neka opća bilanca, — vrlo je važno znati, u koliko su nam spomenuta 2 faktora, naime imetak i izdatak, stabilni ili nestabilni jer o tom ovisi valjanost i sigurnost čitavog opsežnog rada i trošak uređenja. Svaka imovna općina ima izvjestan kompleks šuma, razne qualitete i quantitete, različite upotrebivosli i vrijednosti, što ovisi o klimi, položaju, pristupačnosti šume, komunikacijama, općem i lokalnom trgu, kakvoći tla, vrsti |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 158 — Iz detalja, propisanih naputkom, izbija neki stanoviti općenito vrijedni duh, kao na pr. liberalnije shvaćanje u provedbi detalja, osobito upozoravanje na štedljivost kod izdataka uređenja i predmnijevanje. spekulativnog poslovanja. Naputkom je propisano točno uređenje gojitbe na temelju iztraženih gospodarstvenih odnošaja šuma. Treba dapače istražiti i ocijeniti i sve one okolnosti, koje posredno ravnaju gospodarstvom n. pr. potrebe okolice, dosadanji način uporabe šuma, vrst i način odpremanja drva (§ 2.). Po § 3. treba da bude ,,gospodarstvu sa sumarni imovnih općina svrhom postignuće što većeg prihoda, gradiva (materijala) i novca, i to uz pomno čuvanje, uzdržavanje i gojenje šuma". „Navlastito valja dostojno uvažiti posebne (specialne) potrebštine članova imovne općine na drvu za građu i ogrjev, zatim glede porabe paše i žirenja i nadalje upliv šuma na zdravlje, plodnost i prebivanje u kotarih". „Gospodarstveni odnošaji i svrha gospodarstva pružaju razloge, koji ustanovljuju uređenje gojitbe i s ovom u nerazdruživoj svezi stojeći šumski prihod". Uređenje gojitbe mora nadalje gospodarstvo u cijelosti svrsi shodno urediti, a ne manje i pojedinosti istoga pristojno ustanoviti". Prvo se postizava postavljenjem gojitbenoga sustava, potonje izradbom pojedinih gojitbenih osnova (osnova sječnje, sađenja i t. d.). Za cijelo uredjenje gospodarenja sa drvnom zalihom sastavljaju se gospodarstvene osnove. Uređivati šume, koje nisu obterećene takvim izdatcima i zahtjevima kao na pr. imovne općine, gdje će napose uvijek smetati neispravan njihov postanak jest posao jednostavan i jasan, dok je uređenje šuma jedne imovne općine dosta zamršeno, jer uređač ništa ne može kopirati, već mora da bude originalan i spretan. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 15? — Nije nam teško, da se zamislimo i predvidimo opće zle gospodarske posljedice kojima bi urodilo razkomadanje ovećih šumsko-gospodarskih cjelina, koje su do sad u državnom, narodno-gospodarskom i kulturnom pogledu igrale važnu ulogu. Ne možemo prešutiti, da se prigovara upravi i gospodarenju sa imovnim općinama. Shvaćajući svoj nadasve ozbiljan položaj, nekoje će imovne općine svim silama morati nastojati, da se dosadanjem mjestimičnom luksus gospodarenju stane odmah na put, da nam nitko ne bude imao temeljitog razloga kašnje prigovarati. Priznanje, susretljivost i potporu naiđe onaj, tko je sve svoje sile upotrebio u što bolje sačuvanje i unapređenje narodnog dobra, i tko ne gospodari prema onoj „dok je nas, bit će i šuma". Naglašivam, da pojedine imovne općine nebi smjele biti više upućene same na sebe, već da se ili sve sklope u jednu upravnu i gospodarstvenu cjelinu, ili da se oslone na druge šumo-vlasnike, naročito na državu. Jedno ili drugo ili oboje zajedno jest uvjet njihova opstanka. Mi ćemo se za sad zabaviti s ovim potonjim prijedlogom. * * Osiguranje, snaga i valjanost šum. gospodarstva, leži na njegovu uređenju. Ovdje dakle moramo početi s našim zadatkom. Ako pređemo „naputak za izmjeru, procjenu i uređenje gojitbe šuma imovnih općina u hrv.-slav. vojnoj Krajini", koji je danas na snazi, uvjerit ćemo se, da naputak nije opet tako zastario, i da čovjeku baš tako silno ne veže ruke, kako mnogi uređivači izjavljuju. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 171 — suvišaka ili abnormalnosti dobnih razreda (bukove, hrastove stare sastojine) eksploatiramo u vlastitoj režiji ili izdamo veleprodajom, ako se ne radi o gorivu. Može nastati slučaj, da za osiguranje pokrića izdataka za nužne gospodarstvene investicije, režiju, i t. d. izlučimo kao posebne jedinice neke najvrijednije objekte, pa s njima posebno gospodarimo i očuvamo ih od svake eventualne navale. Dobro bi bilo izlučiti „rezerve" u drvu, a tko ima i u novcu. Ta riječ čudno zvuči, jer je kapital uložen u šumsko gospodarstvo siguran i nije podvržen teškim krizama, kao druga razna kapitalija. Može se ipak i dešava se slučaj, da nam na primjer posve zapne trgovina s drvi, tako, da nemožemo kroz 2—3 godine ništa prodati, odnosno kupiti, da nastanu teške novčane krize, da dođe do rata, nestane prometa i radne snage. Rezerve šumske blizu sela došle bi nam također vrlo dobro. Nuzgredno ovđe moram spomenuti, da mnogim stručnim krugovima čudno zvuči i slijegaju ramenima na riječ „eksploatacija" šuma u vlastitoj režiji kod imovnih općina. Sasvim pravo, jer se baš mnoge ne mogu podičiti takvom uzornom ekonomijom. Za ovakove poslove morat će imovne općine posebno teoretski i praktički izobraziti mlade ljude. Posebno treba izlučiti također takve površine, koje samo pravoužitnicima (radi stranog elementa) neophodno nužno trebaju za njihov obstanak i razvoj, a to su nekoje šume na relativnom šumskom tlu. Mnoge šume nisu osobito pri ruci, a kod bližih šuma nije moguće pomicati sječine tako, da se njima mogu u poljsko gospodarstvene svrhe služiti i poljodjelci. Tako dobiveni novčani kapital priklopit se ima nepotrošivoj glavnici ili nabaviti novo zemljište. Dopremanje ogrjevnog drva iz šume jest vrlo važan faktor. Moram, se na njega pobliže osvrnuti i razčiniti ga, jer duboko zasjeca u uživanje šuma po samim ovlaštenicima. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 18 <-- 18 --> PDF |
- 170 — tvaramo mlade visoke u sitne šume, kad inače nemožemo neznamo namiriti potrebe članova, premda znamo, da nami visoki uzgoj u dobro određenoj ophodnji daje maximum i optimum drvnog materijala. Nema smisla osim s računarske i orientacione strane, da se pedantno držimo izvjesne ophodnje, dok nemamo temelja zato i dok su nam šume daleko od normalnosti. Duža ili kraća ophodnja zavisi o raznoj stojbini, sastojim, vrsti drva, i raznoj upotrebi drva. Do danas nemamo baš nikakvog stalnog mjerila, jer slabo poznajemo vlastite šume. Za to je i dužina ophodnje kao i razne pretvorbe vrsti uzgoja izručena milost uređača prigodom svake revizije, koji ju suzuje ili produžuje prema tome, kako će mu bilanca bolje ispasti. Znamo dobro, kako stojimo sa imovnim općinama. Za to se ne može dosta ne samo preporučiti, nego propisati što intenzivnije gospodarenje imovne općine sa svim njezinim kapitalijama i istraživanje i ispitivanje svih mogućih vrela prihoda odnosno osiguranja i povećavanja dohodaka, koji će kod uređenja gospodarstva doći u obzir. U prvom redu mislimo na ugljenikeu području i susjedstvu. Nakon ispitanja po vještacima u pogledu kakvoće i kolikoće, uzeti ćemo u obzir kod uređednja što niži prihod, jer kod ovakovih podhvata ipak nismo sasvim sigurni za točnost podataka kod istraživanja. Ako dođemo do zaključka, da nam izvjestan kompleks šume ne mogu članovi uživati, moramo se pobrinuti za njegovo iskorišćenje, tako, da izlučimo takve objekte u posebne gospodarske jedinice, podvrgnemo ih kalkuluexploatiramo u vlastitoj režiji. Relativna korist od toga ima dakako iči u prvom redu onima, koji su možda imali štetu, odnosno, koji se zaista nisu mogli koristiti svojim pravom iz opravdanog razloga. I inače se može desiti, da čitave komplekse radi |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 17 <-- 17 --> PDF |
- 169 - Pri tom mislimo na prisila n uzgoj hrastika u Slavoniji, naročito recimo tamo, gdje druga vrst drva bolje uspjeva. Dakako, da slavonska debela hrastovina postaje „luksus" drvo, ali mi ne ćemo i nemožemo kraj današnjih turnusa uzgojiti onakovo hrašće, kakovo danas još prodajemo. Prema napred rečenom, treba dakle prestati sa forsiranjem hiperprodukcije građevnog drveta. Dužan sam, da jednim primjerom razjasnim, kako cijene vlastitog građevnog drveta na panju, u šumi, ne stoje u povoljnom razmjeru sa cijenama ogrjevnog drva dobavljenog kupom iz vana. Jedna imovna općina mora da dobavlja za svoje pravoužitnike gotovo ogrjevno drvo. Za 1 m3 takova drva istovarenog na stanicu M. plati oko 13 — 16 K. S druge strane prodaje dotična imovna općina najskuplju hrastovu građu u šumi i to tanju (20 40 cm u srednjem promjeru) po 10—15 K po 1 m3 a deblju (41 —85 cm) po 1 m3 kruna cc. 20—28 K. Tanja građa jest dakle u cijeni približno jednaka a za deblju građu približuje se cijena, čim je kupljeno gorivo drvo skuplje. Kako je tek s jeftinom građom brestovom, jasenovom, bukovom? Dakako, da je kod kupljenog gorivog drva uračunata i izradba i izvoz, jer se drvo dobavlja iz dalekih krajeva, dočim kad se pravoužitniku daje ogrjev iz vlastitih šuma, doznači mu se drvo na panju, koje si onda on sam izradi i izveze. Pošto kraj takove doznake u vlastitim šumama nema nikakog troška, može se prispodabljati vrijednost vlastitog drva na panju sa kupljenim izrađenim drvom. U izboru vrsti gojidbe postupa se također olako, premda naputak tako precizno određuje, gdje i kada se na primjer ima negdje zavesti sitno, a negdje visoko šumarenje tako, da se zaista nema što pridodati ili čemu prigovoriti. Jedan put nuždom, drugi put našom nespretnosti pre |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 180 — Kako su šume VJIO manjkavo obrasle (radi neprestanih šteta i pašarenja) — osobitu pozornost svraćao je Zikmundovsky na kulture, jer će se, navada, racionalnim gojenjem šuma i posumljenjem nepošumljenih površina prihodi nakon prve ophodnje više nego podvostručiti. Vrijedno je spomenuti, da su tadanji članovi plaćali: 30°/o od podpune pristojbe za građu i ogrijev. 30% od podpune pristojbe za žirovinu. 10% od podpune pristojbe za pašarinu. Bilo je nešto preko 6000 krajiških obitelji, koje su sa pravoužitnim općinama dobivali cc. 60.000 m3 ogrijevnog drva. Potreba režije bila je godine 1875/6 cc. 50.000 for. Dohodci bili su godine 1875/6 cc. 75.000 for. Novi je taksator Kadić odmah konstatirao, da stara, na brzu ruku sastavljena gospodarstvena osnova, ne odgovara svojoj svrsi, da ima dosta pogriješaka, te je počeo sasma iz nova: ukinuo limitne pristojbe, (neoprostiva pogriješka) premda su dnevno rasle potrebe i članova i gospodarstva, jer se počelo intenzivnije gospodariti. Taksator iza njega današnji Hajek, na isti je način izradio i sastavio (a Metlaš dovršio) novu osnovu, nakon što je javno kritizao osnovu svoga predšasnika (Vidi Šum. List g. 1897. br. 4. 6. 7. . . .) i dokazao potrebu preuredjenja. Temelje uređenja nije spominjao, osim što je prigovorio zavedenju sitnog šumarenja u brdu a trebalo ga je zavesti u nizini. Pri tome opet nije naveo, kako bi se višcima (većim ogrjevnim prihodom) sitnih nizinskih šuma (koje su velikom većinom hrastove) a nalaze se više zapadno, izravnala potreba drva u istočnoj poli, gdje se nalazi tek 1. gospodarstvena jedinica hrastovih visokih šuma u ravnici. Ljudi shvataju naputak različito, pa jedan dokaže opravdanost svojega postupka, a onaj iza njega dokaže, da je rad predšasnika nevaljao, zabaci ga i provede uređenje na svoj način, tako, da zaista mogu mnoge imovne |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 181 općine reći, da imadu toliko vrsli uređenja, koliko je bilo uređača. Jedan u šumi radi i odlučuje, a drugi u pisarni sastavlja jedinice, odjele, po svim mogućim kombinacijama. Ako se momentano prodaje dobro jasenovina, oduševi se za nju; da digne prirast, sadi akaciju, pajasen, topolu; da se povisi renta, sadi orah, javor . . . pretvara bukove šume u sitne u brdu, a topolove i vrbove u visoke u ravnici. Ako fali drva, eto pretvorbe uzgoja. Pretvaraju se dapače i krasne, sa žrtvama uzgojene posavske hrastove sastojine u sitne šume. Ako su već od prije odgojene sitne šume pretanke t. j . ako se ne mogu sjeći, pretvore se u visoke. Obhodnja se lako snizi, ako traži račun, ako ne traži, povisi se. Netko odmjeruje zbiljne potrebe ovlaštenika i restringira pripadke kako mu najbolje konvenira. Jedan taksator odredi limitnu taksu za ogrjev pravoužitnika, a daje badava građu, pašu, žirovinu ... . Njegov nasljednik skine taksu sa goriva, pa udari na građu, nepitajući ništa naputak. Taj isti taksator opet studira, kako bi udario daću na ovlaštenike, jer novaca treba za nabavu drva, a manje će ljudi ložiti ... . Jedan dobro shvati tako opetovane opomene u naputku radi štednje kod uređenja i postupa liberalno, ali bez prigovora, a drugi je uređenjem šuma mnogo potrošio, zabacio sve tuđe osnove, a nezna ni danas, kako da uredi šume. Godine 1896. počelo je preuređenje šuma gradiške imovne općine. Do godine bit će 20 godina, da to preuređenje traje. Gospodarstvena osnova dovršena je za 15 gospodarskih jedinica sa cc. 15.000 rali, dok su predradnje gotove za 10 jedinica sa cc. 24.000 rali. Konac neprestanih revizija jest taj, da smo ipak konačno došli do upita, kakvi da nam budu temeljni principi uređenja |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 182 — šumskog gospodarstva, odnosno do sastavka posve nove gospodarske osnove, kako nam g. uređač šuma gradiške imovne općine izjavljuje u br. 7. Šum. lista od god. 1914. pozivajuć drugove, da o stvari izjave svoje mišljenje, što ovim rado činimo. . Pošto kraj dosadašnjih osnova u glavnom znademo stanje šuma gradiške imovne općine, bit će nužno, da zbog usvojenja temeljnih principa i općenitih predloga preuredimo mnoge gospodarske jedinice prema možebit novoj svrsi (novo kombiniranje gospodarskih jedinica, prekidno gospodarenje radi kraćeg vremena, eksploatacije, rezerve ....) . Prema tomu dosadašnji, nedavno dovršeni vanjski poslovi, trebat će i opet nekih preinaka, dakle novih novčanih žrtava. Uređenje ne traži osobitih novčanih žrtava, ako se solidno i trajno provede. Ne mogu, a da ovdje ne spomenem, da je gradišku imovnu općinu dosadanje uređivanje njezinih šuma koštalo velikih novčanih žrtava, koje nisu u ni kakvom opravdanom razmjeru sa polučenim rezultatom. Tako je stajalo uređivanje šuma s arondacijom posjeda u hiljadama kruna god. 1895. . . o-o 1896. . . 1-0 1897. . . 2-0 1898. . . 4-0 1899. . . 4-0 1900. . 2-0 1901. . 14-0 1902. . 8-0 1903. . 9-0 1904. . . 16-0 1905. . 12-0 1906. . 18-0 1907. . 7-0 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 183 — God. 1908. . 13-0 „ 1909. . 15-0 „ 1910.. 18-0 „ 1911. . 12-0 „ 1912. . 18-0 „ 1913. . 12-0 „ 1914.. îo-o Ukupno K 195-0 Ovdje su uračunati ljetni paušali činovnika taksacije. Pribrojimo li stalne plaće činovnika taksacije i zimske paušale racunajuć najmanje 30.000 K. dobijemo ukupne aproksimativne troškove od 195.000 + 30.000 = 225.000 K. Do svih podataka naime od početka rada gospodar stvenoga ureda nisam mogao doći. Ukupno dakle za 20 godina cc. 225.000 kruna ili popriječno godišnje oko 11.500 K. Nemožemo u ovom slučaju trgovački uzimati u račun kamate, već recimo, da je za čitavu površinu od 53.000 jutara šume sastavljena i odobrena gospodarstvena osnova to bi trošak uređenja po 1 kat. jutru stojao 4"2 K. Pošto je osnova konačno dovršena samo za 15 gospodarstvenih jedinica odnosno za 15.000 rali šume, iznaša trošak po rali 13-3 K. racunajuć troškove do g. 1913. t. j . odbiv g. 1913. i 1914. Po najnovijim podatcima nebi smjeli troškovi prvotnog uredjenja šuma iznašati više od 3—5 kruna po jutru. Prema današnjem stanju uređenja nije nam poznat prihod šuma na drvu. Običajno se računa kod nas po 1 rali 2 m;!. Držim, da prihodi na drvu rastu, jer je također u ogojne svrhe žrtvovana svota od kojih 700.000 K. Da li rastu drvni prihodi u onolikoj mjeri, kako je to Z. obzirom na tadanji loš obrast predviđao, teško je reći, jer smo sitnim šumarenjem i inundacijom dosta izgubili. Rashodi su po današnjoj osnovi podvostručeni, a oni uprave potrostručeni. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 32 <-- 32 --> PDF |
- 184 — Prva je osnova propisala plaćanje taksa za sve užitke, dočim se danas plaća neznatna limitna taksa samo za građu. Prema tomu izgleda, kao da su prve osnove bile u principu bolje nego sadauja. Svi su ali dosadanji uređači bili suglasni u tome, što su osnove uredili samo obzirom na pravoužitnike i njihove restringirane potrebe na gorivu. Za ostali dio potrebe pravoužitnika, kao i za potrebe ostalog pučanstva okolice, nije se brinula ni gradiška imovna općina niti ostali šumovlasnici, već se je prava potreba na drvu namirivala u svim područnim šumama na neracionalni način. Najviše su pri tom trpile šume zemljišnih zajednica i imovnih općina. Sadanji uređač iznio je u svojoj razpravi takve temeljne principe uređenja, koji su sasvim u skladu s razlaganjem u općenitoj raspravi, jer predlažu namirenje zbiljnih opravdanih potreba ne samo svojih članova, nego i čitave okolice i to kombinovanim uređenjem područnih državnih i vlastitih šuma u zapadnoj polovici imovne općine, a kopanjem ugljena u istočnoj polovici. Izvedenje ovakove osnove imalo bi zaista trajan temelj, a podpuno bi odgovaralo svojoj svrsi. Temeljni je princip idealan, ali se sadanji uređač nije pozabavio njegovom realnom podlogom, kako bi naime moglo doći do ostvarenja dobave drva iz državnih šuma i do tolikog ugljena? O načinu dobave goriva iz područnih državnih šuma govorio sam u općenitoj raspravi. Sadanji uređač mogao je već odavna osigurati oveći kvantum drva iz državnih šuma. Projekti kopanja ugljena nisu mi nikako poznati, niti nam je isto pobliže o tom gospodin uređač spomenuo. Znam tek, da imamo u području imovne općine 2 ugljenika, u Stupničkom i Pavlovačkom brdu, iz kojih je dosad izvađeno par vagona ugljena za pokus. Gradiška imovna općina nije zakupnik tih ugljenika, pa nema prava sama da kopa ugljen. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 33 <-- 33 --> PDF |
- 185 ~ Ili je sasma nedvoumno po vještacima ustanovljen dobar ugljen i oveća količina, ili se tek misli, po neznatnim pokusima, da se može kroz dugo godina osigurati dobava ugljena. Ovdje se naime radi o ogromnom novčanom kapitalu, koji treba uložiti za eksploataciju, a dosadanjim se eksploatacijama nad zemljom nismo osobito iskazali. Gospodin uređač u kratko naime veli: „ako državna šumska uprava uskrati gradiškoj imovnoj općini pripomoć t. j . ako se bude nećkala prodati joj svoj prihod na gorivu drvu i ako bi dobava ugljena bila skopčana s nedohvatnim poteškoćama, tada će morati doći do takvog uređenja šuma gradiške imovne općine, (naime pretvorbom mnogih visokih u sitne šume), da će to biti katastrofa za hrastove krasne sastojine. Općenite predloge, koji mogu vrijediti i za gradišku imovnu općinu, iznio sam u općenitoj raspravici, a neke ću pri kraju spomenuti. Nužno je, i gospodinu će uređaču biti draže, ako se osvrnem bar na neke sitnije stvari u II. alternativi uređenja šuma, kako ju je prikazao gospodin uređač. Premda se osnova ne sastavlja za kraće već za duže vrijeme, ipak gospodin uređač računa sa stabilnim godišnjim pripadcima, dapače dosta pedantno (n. pr. uz dodatke: „sa javnim zavodima ili bez njih . . ." dio jednog malog sela" i t. d.). U općenitoj raspravi, gdje je govor o promjenljivosti drvnih potreba, mogli smo se uvjeriti, da će već za dva decenija svi ovi pripadci (revizijom katastra) pomnožati, a potrebe porasti i ravnoteža je poremećena. Pogotovo će za koji decenij zapeti to jest smanjivati se prihodi u onim predjelima, gdje se ima odrediti pretvorba sitnih (i iz panja poraslih tako zvanih visokih) u visoke šume, a to se odnosi na površinu od po prilici preko |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 186 — 12.000 jutara t. j . preko Vs čitave šumske površine, k tomu još sa ophodnjom od 140 godina. Koliko mi je poznato, neće nikad biti na toj površini čestitih visokih šuma, već da se očekivani prihod pravih visokih šuma reducira na neki približnji dohodak, a to nije gosp. uređač predvidio. Nastat će dakle poremećenje čitave osnove. Dosta će tomu pridonesti i okolnost, što je uzeta kao produktivna čitava površina, dočim mi je poznato, da je voda na žalost, otela uzgoju već odavna mnoge produktivne površine. Tako na primjer u mojem šumskom kotaru u gospodarskoj jedinici Kamare izbačena je kao površina, dakle produktivna... sa 8.400 rali, dočim odpada bar 1.000 rali, što se ne može posumiti radi poplave i stagnirajuće vode. Isto je tako u gospodarstvenoj jedinici Međustrugovi, Prašnik, Ljeskovača izbačena površina za 2.860 rali dočim odpada bar 600 rali kao u Kamarama. Gospodarstvena jedinica Visoka greda .. . sa 6.490 rali, dočim odpada bar... 500 rali. Kako mi je približno poznato, ugroženo je vodom bar 10.000 radi površine, a to je vrlo mnogo, tako, da gradiška imovna općina stoji pred jednim novim vodnim pitanjem na što sam svojedobno upozorio mjerodavne faktore. Ta vodna zaprijeka naprosto će smetat zavedenju sitnog šumarenja u mnogim posavskim srezovima, jer se može samo zimi sjeći, voda brdska i savska poplavi srezove, tako, da je teško do drva, panjevi bi se morali visoki ostavljati a malo je kad „na suho" zamrznuto, tako, da bi se moglo nisko sjeći. Osim toga voda znade ostati i do svibnja i lipnja, što smanjuje prirast u mladim sastojinama, a zna uništiti i čitave branjevine. Ušumljenju moramo također prigovoriti. Na primjer u mojem šumskom kotaru kod gospodarstvene jedinice Psunj Rogoljski, Raićko brdo, neće moći nikako u Raićko brdo sela Lještani, Bobare, Rogolji. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 187 — Isto tako ne može Bijela Stijena u Kričko—Raić—brdo, kao što ni Trnakovac i Gornji Bogićevac u Corinac i t. d. Nimalo lako pristupni srezovi! Nitko ovdje ne može primjetiti, kako su prije morali, neka idu i sada. Nije uzet nadalje u račun potrošak od godišnjih, 2.000 do 3.000 m:i drva i to hrastovog za ugljenike. Nepotrošivu glavnicu također ne spominje gosp. uređač. Možda će se u smislu propisa upotrebiti za dobavu drva od države ili kopanje ugljena? Nepotrošiva glavnica iznaša 3,020.000 K, te se hvala dobroj upravi, pretvara u novo kupovanje šuma. Smijem se nadati, da se je većina cijenjenih čitalaca složila s razlaganjem u općenitoj mojoj raspravi. Ako posije toga pročitamo raspravu g. H. dolazi nam na um slijedeće: Sume gradiške imovne općine mogu se kako god hoćemo urediti, uz ovake prilike, kakve su danas — idemo u susret devastiranju šuma i konačno slomu. Da tomu i stim skopčanim kritičkim sospodarskim posljedicama na vrijeme izbjegnemo, nužno je: 1.) da se gradiška imovna općina sa erarom, zemalj. zajednicama i privatnicima (n. pr. Cernik...) organizuje u svrhu opskrbe područnog žiteljstva gorivom. 2.) Cijene gorivu na panju trebaju spomenuti šumovlasnici razmjerno prema kvaliteti i načinu dopreme što prije povisiti, pogotovo tamo, gdje je potreba veća, jer će se i na taj način svesti uporaba drva na najnužniju mjeru. 3.) Brdske šume gradiške imovne općine jesu danas sve nepristupačnije, jer s pomnažanjem naroda biva isti sve siromašniji i slabiji, dakle biva sve teža dobava ogrijevnog drva. Za to je nuždno elimiranje mnogih šumskih kompleksa u posebne jedinice te s njima posebno gospodariti, naravno, kako to gospodarske potrebe iziskuju. 4.) Za osiguranje potreba uprave, gospodarenja te za nužne investicije (eksploatacije, kup šuma), za rezerve (u |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 36 <-- 36 --> PDF |
* 188 — slučaju teških državnih i narodnih kriza), dobavu goriva iz vana — nužno je također eliminiranje nekojih boljih i vrednijih objekata uz poseban pustupak s njima. 5.) Pravoužitnici bez razlike imaju plaćati temeljnu pristojbu za drvo i ine šumske proizvode. Jedna bolest pitomog kestena (crna gnjiloba). Kako je pitomi kesten jedna od dosta raširenih šumskih raslina, to sam smatrao potrebnim, da upozorim na ovu njegovu bolest naše stručnjačke krugove, pogotovo kad se znade, da je u Italiji i Francuskoj prouzročila dosta znatne štete. Koliko je meni poznato do danas ta bolest nije za naše krajeve zabilježena, do nekih osamljenih slučajeva, koje mi je prof. Dr. Petračić naveo za petrinjsku šumu „Kotar". Kod izradbe ove radnje služila mi je ponajviše francuskotaljanska naučna literatura, što je i posve naravno kad je poznato, da se ta bolest u njih ponajprije javila, a i po njih dosta znatne prihode od pitomog kestena osjetljivo umanjila. Ponajprije iznesti ću historijat istraživanja, a u drugom dijelu sadanju fazu istih. I. Pod imenom „malattia" dell´inchiostro" u Italiji, „maladie de l´encre" ili „du pied noir" u Francuskoj" i „doença da castanheiro" u Portugalu poznata je vrlo opasna infekcija pitomog kestena, no čiji su pojavi tako slabo karakterizovani, te su pod istim imenom iznesene najraznije bolesti, koje imadu isti efekat : brže ili sporije osušenje ili uginuće biljke. Ova bolest dobila je svoje karakteristično ime od Planchona, nakon što je već dvadeset godina prije toga bila objekt študija u Italiji, te prvi put opisana od Dr. Puccinellia („L´Agricoltura" Lucca 1859.). Dr. Selva di Graglia (Piémont) publicirao je devet godina iza ovog opisa seriju članaka o istoj bolesti, koja se |