DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— 156 —


Položaj imovnih općina bio je do sad olakšan time, što
su potrebe na drvu bile donekle namirivane i na račun ostalih
šumovlasnika, naročito državnog šumskog erara, čije šume
čine sa šumama imov. općine jedno proizvodno područje, a
tek u manjoj mjeri na račun šuma i pašnjaka zemljištnih
zajednica i ostalih šumovlasnika.


Ova će vrela izdati prije ili kasnije, jer će zemljišne
zajednice biti bezuvjetno uređene, a erar će još bolje čuvati
svoje šume.


Prema tomu je današnje stanje krajiških imovnih općina
pasivno, ne samo prema općim potrebama okolice, nego
i prema potrebama njihovih pravoužitnika. One ne mogu
danas vršiti ni svoj prvi poziv t. j . obskrbljivati svoje pravo užitnike
ogrijevnim drvom, a kašnje će to još manje moći.
Da to potkrijepimo, spominjemo, da pravoužitnici, koji su
prije segregacije podmirivali svu svoju potrebu na gorivu,
građi, paši iz krajiških šuma, što bi im prema pravu služnosti
danas imovne općine bezdvojbeno davati morale, dobivaju
danas neki po 2 metra drva, a pretežni ih procenat
dobiva oko 8 prostornih metara drva na godinu. Sto je to
za jedno seljačko gospodarstvo, gdje su kuće slabo gradjene,
gdje se kod kuće kuha, peče kruh, pari rublje, kuha
za svinje i t. d. I ovu reduciranu potrebu podmiruju imovne
općine neprestanim snizivanjem svoje drvne glavnice, pretvarajuć
visoke šume u niske.


Zato se kod nekih imovnih općina u bližim, a kod
nekih u daljim razmacima vremena približujemo katastrofi
gospodarstva.


Preludij će joj biti dioba šuma po općinama i selima,
kako je to i temeljni zakon od god. 1873. dobro predvidio.


Ogromna gospodarstva raskomadat će se u sitne šumske
udruge, zajednice, koje će konačno ako se naime
ovako budu okolnosti razvijale i ako nas ne iznenadi što
nova — stići žalostan udes gotovo svih malih seoskih zemljišnih
zajednica.