DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 193 — jeva u tlu. U već rastvorenom korjenju oboljelih kestenovih biljka našli su Cugini i dali´Arcangeli bakterije, no posve je sigurno da su to tek saprofitički organizmi, koji napadaju već prije po drugim gljivama napadnute i rastvorene stanične tkanine1. Malinvaud´11 je pripisao uzrok botesti gljivi iz grupe Mixomyceta zvanoj Pseudocommis Vitis, koja pridolazi na vinovoj lozi, Crie;i dokazuje u većem nizu rasprava, da nije uzročnik bolesti Agaricus melleus. On je naime istraživao biline očevidno bolesne i to grane, panj i korjenje, pa je naravno našao velik broj mikroorganizama, no ni za jednog od ovih nije mogao dokazati, da je škodljiv kestenu. Uz to je isti učenjak dugo vremena isticao neki sluzni tok pun gljiva i bakterija, koji se nalazio na panju i granama, ali su bile sigurno već prije spomenute uzdužne zone rastvorene stanične tkanine, koje pokazuju biline prije nego podlegnu samoj bolesti. Po njegovom mišljenju gnjiloba korjenja ne ovisi posve ništa od mikorize, a taj njegov zaključak, osnovan na mnogim opažanjima, potvrdila su kasnija istraživanja. Mangin4 razlikuje ponajprije dva tipa bolesti opisane pod istim imenom i to: 1. oboljenje od iscrpljenja, koje je posljedak neracionalnog odnašanja humoznog pokrova. Ova forma škodi obično starim kestenima i ne prelazi s jednog stabla na drugo. Dobar uzgoj i čuvanje humusa bilo je dostatno da zapriječi bolest (Correze, Jura). 2. Prava bolest kestena, koja se pojavljuje na svim mjestima bez obzira, da li je tlo iscrpljeno odnašanjem listinca ili ne, da li se nalazi na kamenitom neplodnom tlu ili u plodnoj ravnici. Staro 1 Gibelli G. „L´Economia rurale" 1897. p. 224. — Bargagli P.: Notizie intorno alcune malattie del castagno (Atti de la R. Acc. dei Georgofili Vol. XXII. 1899. 2 Malinvaud M. : Analisi délia Memoria di Debray : „La maladie de la brunissure (Bull. Soc. Bot. de France", T. XLV. 1898.). 3 Bull, du Minister de . Agriculture. Paris 1894. 1 Rev. de Vitic. 1914. |