DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 55 <-- 55 --> PDF |
— 207 — Statut lige kotara ninskoga*) uz tumač nekih manje poznatih riječi. Libar od kaštiga i pokaranja za pomanjkanja, od starine učinjen kako slidi i iskopian godište gospodinovo 1744. Iskopia prip: gn: D. Ivan Vulatković, arkižakan od Nina i v. parokian u Novome gradu a za držati pri sebi i svoih poslidnjih u kući svojoj u Novome gradu. Budisav Bogdan, ban od Like i Krbave bihu početak i najprvi od Lige, da župa župu ima kaštigavati za krađu, a budući pod vladanje ninsko po rasuđuću velike krađe, koja *) Kako si je ovo uredničtvo Š. L. preduzelo da će koliko god bude moguće gledati pribrati građu za razvoj hrvatskog šumarstva u obće a napose građu za razvoj hrvatskog zakonarstva, došao mu je upravo kao naručen i ovaj dragocijeni prilog, koji je tim dragocjeniji što mu postanak pada skoro u doba obstanka naše narodne dinastije. Istina je doduše, da ovaj statut ne sadržaje toliko odredaba čisto šumarske naravi kao što ih sadržavaju n. pr. mlađi poznati statuti drugih dalmatinskih gradova i obćina, no on sadržaje ipak kaznene odredbe i odštetne iznose za ukradene već gotove šumske proizvode, kao i kaznene odredbe za njeke, sa šumarstvom u tijesnoj svezi stojeće stvari, koje će odredbe danas sutra dobro doći piscu povjesti hrvatskog šumarskog prava. Ovaj statut sadržaje za nas još jednu dragocijenu ustanovu a to je da liga sama sebe kazni za krađu i štetu, koje se počinitelji ne mogu odkriti. Poznato nam je da i danas imade šumara a i drugih koji drže za opravdano, da bi se za njeke štete, kojih se počiniteljima ne može u trag ući, trebala tražiti naknada od cijeloga sela ili cijele općine, kako je to bilo n. pr. propisano za šumske štete § 48. šum. reda za varaždinsku slavonsku i bansku Krajinu od god. 1811. jer da bi se time sasvim sjegurno takvim štetama doskočilo. A evo vidimo da je već i u staro doba takav postupak, makar da ga i onda ljudi, kako i u ovom statutu piše, nisu držali ispravnim, ipak smatram jedinim sjegurnim, ali i zadnjim sredstvom, da se doskoči neobuzdanom pravljenju kvara Ovaj je statut, kako se u njemu kaže, spisan 23. novembra 1103. te je po tom poznati najstariji statut. (Prvi poslije njega je poznat kao najstariji statut otoka Korčule od god. 1214., pa dubrovački god. 1272. te vinodolski od god. 1280. (1288.). Statut je obnovljen god. 1306. i opet potvrđen god. 1704. Prepisan je god. 1744. po arciđakonu grada Nina Ivanu Vlatkoviću te je čuvan u arkivu obitelji Vlatkovića, od kuda je došao u posjed Kazimira Perkovića župnika u Polači u Dalmaciji, koji ga je god. 1912. dao na obradnju našem zemljaku Dr. Petru Karliću sada profesoru u Zadru Statut je prvi put otisnut sa opazkama Dr. Karlića u Vjes. hrv. arh. dr. god. 1912. a zatim u Mjesečniku prav. druš. god. 1913. Privolom g. Dr. Karlića donašamo ga i mi, buduć je to dosada nastariji poznati hrvatskim jezikom pisani izvor našega šumarskog prava. |