DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1915 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 256 — jedna četvrtina, do jedna trećina oborine do zemlje. Prema tome je tlo u listnatoj šumi vlažnije nego u crnogoričnoj. Šumska zemlja dobiva dakle oborinama manje vode nego nešumovito tlo. Naprotiv tome se voda - koja s oborinama dospije u šumsku zemlju - slabije isparuje od one vode, koja padne na neobraštenu zemlju. Ebermayer je već u godinama 1869. i 1870. dokazao posebnim aparatima, da je isparivanje u šumi za 64 postotka manje nego izvan šume. K tome pridolazi još i činjenica, da i šumska stelja (lištinac [sušanj], humus itd.) znatno zaprečuje isparivanje šumske zemlje; može se reći, da je u šumi za kojih 85"o manje isparivanje zemlje nego vani. Drugim riječima: ako izvan šume ishlapi 100 voluma vode (iz zemlje) ishlapiti će u šumi bez stelje (listi´ica) 36 voluma, a u šumi sa steljom samo 15 voluma vode. Do sličnih rezultata došao je i R. Weber promatrajući te pojave u pruskim stanicama od g. 1876. do 1885. Prema tim opažanjima je ishlapljivanje manje u bukovoj šumi za 60 Vo u omoričnoj ,, ,, 55°/» u borovoj ,, ,, 58 "/o na obraštenoj zemlji za 10°/<> nego na neobraštenom golom tlu. Jasno je, da je ishlapljivanje ovisno i o nadmorskoj visini; čim je neko zemljište više nad morem, to ono manje ishlapljuje svoju vodu. E. Heule drži, da se ona oborinska voda, koja ne dolazi u šumi do zemlje, potpuno nadomještava time, što je u šumi isparivanje manje. Uočimo li sve što su nam istraživanja o djelovanju šuma na kolanje vode donijela, ističe se još najviše oduzimanje vode korjenjem iz zemlje. Bilje, naposeb drveće oduzima — kako smo već u uvodu spomenuli — zemlji znatne količine vode. Sva istraživanja u tom smjeru potvrđuju činjenicu, da je onaj sloj šumske zemlje, u kome se raširuje |