DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1915 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 257 —


korenje manje vlažan od odgovarajućeg sloja u neobraštenoj
zemlji (dakako uz jednake prilike).


Mnogi drže, da se taj ogromni gubitak vode donekle
nadoknađuje time, što se u šumi snijeg laganije otaplja, pak
imade voda u proljeće više vremena, da prodire u zemlju.
Slično je i u zimi; u šumi nastupa kasnije studen, stoga će
voda dulje kolati u šumskom tlu nego izvan šume, gdje se
prije smrzne.


Ova i slična razmatranja dovest će nas do zaključka,
da je djelovanje šuma na oborine odviše neznatno pogotovo
u ravnim predjelima, gdje je od svega djelovanja šume
najznatnije ono oduzimanje vode korenjem. Drugačije je to
u bregovitim osumljenim krajevima; tu imade šuma osobitu
važnost za sabiranje podzemnih voda kao i za postanak
vrela, potočića i potoka. Propustni gornji sloj u šumi (stelja,
humus) ne da, da voda odma odtiče, već se ona u donjim
slojevima sabire ili skuplja u potočiće. Za to je i taj najgornji
sloj vlažniji u šumi nego u polju.


U gorskim krajevima djeluje šuma dakle veoma povoljno
na razdiobu vode i opskrbljivanje okolice s vodom.


Osobito bukova šuma opskrbljuje dobro okolicu vodom,
znatno bolje nego na primjer crnogorična šuma. Za to se
okolice velikih vodovoda pošumljuju a šume štite i čuvaju.


Dakako da ovakovo gorje djeluje povoljno i na oborine.
Množina i razdjeljenje kiše ovisi u prvom redu o vjetrovima.


Vjetrovi, koji se ustavljaju na gorskim kosama uspinju
se i postaju vlažni. Znamo, da uzduh pušta svoju vlagu
samo onda, kada se ohlađuje ispod rosišta. Uzduh, koji se
diže u vis ili penje preko brdina ohlađuje se u visini i
stvara oborine. Brdine i vjetrovi davaju dakle kišu a ne
šuma. Najviše oborina imade prema tome na vjetarnoj strani
gorja i visočina. Na visokim grebenima, gdje se razbijaju
pasati i monsuni — dolazeći s mora — postaju najveće
oborine.