DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1915 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 283 — Vlasi ima i za njih odredaba, što oni moraju davati vlastelinu. Te odredbe tiču se podavanja voznih i ručnih težaka i obradbe zemljišta i vinograda, kosidbe, zakupnine za razna zemljišta i t. d. Za nas šumare zanimive su odredbe glede plaćanja pašarine i odredbe glede onih kmetovskih podavanja, koja se odnose na dovoz i izradbu građe iz šume. Osim tih redovitih kmetovskih podavanja ubirala se je u Vinodolu, od stvari namijenjenih za prodaju pod Bakrom — a među tima i od drvene građe placovina, koja se je zvala „trgovina". Tu „trgovinu" morali su plaćati i domaći i strani ljudi, a koliko se je imalo od česa plaćati sadržano je u jur naprvo spomenutoj „Kopiji tarife bakarske". Placovina se je davala u zakup, a ubirala se je u naravi, t. j . od stanovitog broja komada građe moralo se je dati u ime placovine određena količina. Stranci su morali od gdjekoje robe plaćati više, a domaći ljudi manje placovine. Iz šume Jasenovica-Zaplavlje nije se smjela građa voziti za prodaju, nego samo za domaću porabu. Pašarin a ili travarina zvala se je šulj ili šuljevina, a ubirala se je već prema tome, kako je bilo propisano u naravi ili u novcu. Pašarina od velikog blaga (krave, volovi) zvala se je veliki šulj, a od malog blaga (drobna živina : koze, ovce, krmad) mali šulj. Svaki vinodolski grad imao je svoga redarstvenog Organa — satnika — koji je morao od kmetova i od Vlaha ubirati i pašarinu. Za taj trud morao je dobiti jednu ovcu sa janjetom. Jedna jalova ovca išla je za „permamo". Ne znamo zapravo, što je ta riječ značila, ali čini se, da će biti da znači „per manio" — za jelo, te da se je valjda od pokupljenog šulja zaklala jedna jalova ovca za pogošćenje onih, koji su taj šulj dotjerali. Tako je barem i sad običaj na Velebitu i drugdje, kad ima povjerenstvo posla sa brojenjem na pašu dognatoga blaga i ubiranjem travarine (pa |