DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1915 str. 3 <-- 3 --> PDF |
Broj 11. i 12. STUDENI I PROSINAC 1915. GOD. XXXXI. 5UMHR5KI LIST Pretplat a za nečlanove K 12 na godinu. — Članovi šumar, društva dobivaju list bezplatno. — Članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove podupirajuće K 20. — Za redovite članove J. razreda K 10 i 2 K pristupnine. — Za lugarsko osoblje K 2 i 1 K pristupnine i za »Šum. list« K 4 u ime pretplate. — »Lugarski viestnik« dobivaju člnnovi lugari badava. Pojedini broj >Šum. lista« stoji 1 K. Članarinu i pretplatu na list prima predsjedništvo društva. Uvrstblna za oglase: za 1 stranicu 16 K ; za pol stranice 9 K; za trećinu stranice 7 K; ćetvrt stranice 6 K. — Kod višekratnog uvrštenja primjereni popust. Upliv odvodnje podzemne vode na šumu i šumsko gospodarstvo. Vlaga tla, a po tome i stanje podzemne vode u uskom su savezu sa florom dotičnog zemljišta. Kao što svježe tlo ljubeče biline na suhom tlu kunjaju, isto se tako ne osjećaju voljko suho tlo ljubeče biljke na vlažnom tlu pa je stoga pojmivo da vrtlari, poljski gospodari i šumari moraju i te kako računati sa vlagom tla. Svaka promjena vlage u tlu u dohvatu korijenja bilina, porast ili smanjenje podzemne vode sile bezuvjetno i na promjenu kulturnog bilja. U vrtlarstvu i poljskom gospodarstvu nije promjena kulturnog bilja skopčana sa znatnim poteškoćama i većim troškovima, jer se može provesti već u roku od jedne godine, dok je za šumarstvo svaka pretvorba sastojina u vrsti drveća veoma tegotna i spojena sa osjetljivim novčanim žrtvama, te se dade provesti samo postepeno u duljem razmaku vremena. Vrtlar i poljodjelac uberu obično već prve godine plodove zasijanog bilja svoga tla, dok šumar u pravilu svoje glavne proizvode — osim košaračkih vrbovih šiba — može uživati tekar u velikim, često i preko stotinu godina zapremajućim razmacima vremena. Da drvo dozrije za sječu t. j . da poluči najveću porabnu vrijednost, mora ono postignuti stanovitu starost, a svaka ranija sječa skopčana je redovito samo sa gubitcima. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1915 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 268 — Prema tomu je svaka promjena stanja podzemne vode u šumi uvijek spojena sa štetnim posljedicama, jer šumar ne može u njoj se nalazeću vrst drveća svojih sastojina naprečac izmijeniti drugom kojom vrsti, koja će se bolje prilagoditi promjenjenim prilikama tla. Ovu činjenicu najočitije predočuje kraljevska saska šuma, ležeća u sjeverozapadnom dijelu kraljevine Saske u području grada Naunhof kraj Leipziga. U blizini te šume izvedene su godine 1887. i 1896. velike vodogradjevine i odvodnje grada Leipziga, koje su u čitavoj okolici, a i u spomenutoj šumi odvele podzemnu vodu na njekoliko metara dubljine, a svakako su ju odvele iz dohvata žilja drveća. Opis načina, na koji je to učinjeno i potanki opis tih vodogradjevina nije nuždan. Dovoljno je, ako se spomene, da je ovim vodogradjevinama razina podzemne vode od površine tla znatno snižena. Radi boljeg shvaćanja posljedica ovog sniženja razine podzemne vode opisat ćemo potanje sastojine i stojbinske odnošaje ovih šuma kakovi su bili prije izvedbe odvodnje. Naunhofska šuma okružuje u polukrugu istoimeni grad, a leži u sjevernom dijelu saskog prigorja u Leipziškoj ravnici, štono se pruža u južnom smjeru prema gradu Naunhofu. Tlo je pretežno ravnica, koja je oko 136 metara uzdignuta nad morem, a sastoji od naplavljene ilovače na podlozi starog diluvialnog potočnog šljunka. Debljina naslage ilovače se mijenja od 0*4—2 metra. Ova ilovača sadržaje mjestimice zrnatog pijeska, no pretežno prevaguje glineni sastav, koji prema dubljini biva sve spojniji. Ova je ilovača crvenkaste boje, a isušena otvrdne te se raspucava, jer je protkana mnogim vodenim žilama. Tik nad šljunkom postaje naslaga ove ilovače modre boje, a izsušena sva dolnja naslaga biva kao kamen tvrda, pak oteščava prodiranje korijenja drveća. Ovaj sloj glinenaste ilovače zaprečuje prodiranje gornje podzemne vode iz pro |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1915 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 269 — stora dohvata korijenja u dolnju naslagu šljunka, a ujedno priječi uspon podzemne vode iz dolnjeg sloja šljunka. Naunhofsku šumu protiče potok Partha uz koji imade tresetnih mjesta. Prigodom izvedbe Leipziških vodogradjevina, kojima se je htjelo oduzeti podzemnu vodu naslage šljunka predmnijevalo se je, da se time ne će dirnuti u podzemnu vodu gornje ilovaste naslage, pak da usljed toga šumski obrast preduzetu odvodnju dolnjih naslaga ne će niti osjetiti. Ova se je ali predmnijeva pokazala skroz pogrješnom. Razni usjeci tla načinjeni radi odvodnih jaraka sve do naslage šljunka, cestogradnja, te mnoge rupe od istrulog korjenja i slično spajaju podzemnu vodu gornjeg sloja sa onom dolnje naslage. Usljed odvodnje tolike količine podzemne vode, koja je za ljetne suše dnevno dostigla i do 60.000 kbm, snizila se je razina dolnje podzemne vode u naslagi šljunka. S ovom u savezu stojeća podzemna voda gornjeg sloja probila je dublje, pak je tako i ova odvodnjena, što više i sam je potok Partha presahnuo. Umjesto da je dolnja naslaga tla kapilarnim usponom vode za vrijeme ljetne suše izravnavala gubitak vode u gornjim slojevima, nastao je obratni slučaj, te je zemljište, u kojemu se korjenje drveća rasprostrto, postalo vodom sve siromašnije. Prije izvedbe ovih vodogradnja dizala se je razina podzemne vode tik do površine tla, a na mnogim mjestima bila je voda i povrh tla, a šuma bila je obrasla krepkim crnogoričnim i to ponajviše omorikovim sastojinama, dok su manji dio šumske površine zapremale listače i to hrast lužnjak, crna joha, jasen i brijest. Hrastovo i johino drvo iz ove Naunhofske šume cijenili su osobito svi saski drvotršci radi njegovih izvrsnih svojstava pak se takovo i na svim drvarskim tržištima mnogo tražilo i dobro plaćalo. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1915 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 270 — Nakon izvedene odvodnje nastale su sasvim druge prilike. Sve su vrsti drveća više manje trpile usljed pomanjkanja vode, a najgore su prošle hrastove, jošikove i omorikove sastojine t. j . sastojine vrijednijih vrsti drveća, koje su stavljale veće zahtjeve na vlagu tla. Štetni upliv odvodnje pokazao se je najprije vidljivim padanjem godišnjeg tekućeg prirasta na drvu. Sastojine počele su poboljevati, stabla postajahu suhovrha i kržljava, a mnoga usahnuše sasvim, pak je ovo pogibanje stabala bivalo od godine do godine sve brojnije. Ta pojava razjašnjuje se time, što prema velikoj vlagi tla udešeni organi stabala za crpljenje vode, vodjenje sokova i za disanje nisu usljed smanjenog sadržaja vode u tlu više mogli normalno djelovati. Cim bo je tlo vlažnije, to se više u gornjem sloju glavno korjenje rasprostranjuje, jer ono i ovdje nalazi na pretek hranila i vode, pak se stoga ne mora u niže ležeće dublje slojeve pružati. Snizi li se razina podzemne vode i odvodni li se gornji sloj tla, tada ne dopire više glavno korjenje do vode, a ono neznatno žilje, što je možda prodrlo u dublje naslage tla, ne može stablo dostatno obskrbljivati vodom. Razvije li stablo u brzo novo korjenje, koje u dublje slojeve tla prodre, tada ono još dalje životari, ali ne ugine ; drugo pak stablo, kojemu takovo produljenje žilja ne uspije, ugine sbog poremećenja ravnovjesja izmedju potroška i dobave vode. Usljed ovog postepenog usahnuća moraju se za sječu još nedozrele sastojine, koje su do pred odvodnju bile još u naponu svojeg prirasta, posjeći, a ovaka ranija sječa prouzrokuje silni gubitak. Okolnosti su nješta povoljnije za sve one sastojine, koje se osnivaju nakon izvedene odvodnje. Akoprem tlo više nije u tolikoj mjeri vlažno, kao što to sastojine za svoj bujni razvoj iziskuju, to će se ipak stabalca već od najranije svoje dobe prilagoditi svojstvima stojbine i prema njima svoje korjenje razviti. Ovakove će sastojine uspijevati, a da |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1915 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 271 — stabalca u velikom broju ne uginu; ali njihov napredak ne će biti onakav, kao što je na prikladnoj stojbini sa dovoljnom vlagom. Budući da je prirast stabala — ma da su iza izvedene odvodnje zasadjene — sbog pomanjkanja dovoljne količine vlage znatno slabiji, to će se te sastojine, želi li se od stabalja u njima dobiti gradje istih dimenzija, koje su ondje stabla postizavala, u manjoj obhodnji sjeći, t. j . obhodnja će se morati povisiti. Dojako sjekle su se u Naunhofskim šumama omorikove i borove sastojine u dobi od 80 godine, a odsele će se po svoj prilici sjeći u dobi od 100 godina. Šematički je bila do sada godišnja sječa 2/. a u buduće će biti samo V10o od cjelokupne šumske površine. Slične su prilike i za hrastove, jasenove i ostale listave sastojine. No unatoč ovakove povišene odvodnje ne će više za sječu dozrele sastojine imati onakovu drvnu zalihu, kao što su je imale prije odvodnje uz nižu obhodnju. I ako bi stabla sada u 100-godišnjoj obhodnji postigla doista iste visine i debljine kao što su to prije odvodnje imala već u 80. godini, što će se ali u rijetkim slučajevima desiti, to će ipak ipak na izvjesnoj površini na tlu sa slabijim sadržajem podzemne vode manji broj stabala doživiti sječnu dobu. Mnoga će bo stabla još prije obhodnje usahnuti, te će usljed toga sastojine kad navrše sječno doba sadržavati manji broj dozrelih stabala, a dosljedno tomu i manju drvnu zalihu, nego što je to bivalo prije odvodnje Nadalje, ne će više stabla u sječi biti tako svježa i zdrava, kao prije odvodnje, već će se na sječini nalaziti mnogo natrulog i oštećenog drva, a time pada i tehnička uporabivost istoga. Prije odvodnje crpilo se je iz sječa mnogo svakovrstne gradje i lijesa, dok je poslije odvodnje veća količina samo za gorivo sposobna. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1915 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 272 — Utvrdjena je činjenica, da bolujuća stabla često i najradje napadaju razni zareznici i gribovi, te da takova vrlo lahko podlegnu ovakim napadajima. Isto tako su već po sebi bolujuća stabla slabije odporne snage protiv šteta bezustrojne prirode n. pr. vjetra, snijega, inja i tvorničkog dima. Naročito propada vrijednija omorika od ugljenovog dima, kako to jasno predočuje Naunhofska šuma. Mnogobrojnim obumiranjem stabala biva sastojina redja, a sunčane zrake i vjetar uplivišu tada štetno na slabo zaštićeno tlo, tako, da ono omršavi i podivlja. Umjesto povoljne naslage humusa u dobro sklopljenoj sastojini, razvija se bujno svakovrstni šumski korov, poimence malina, borovnica, žuka, vrijesina i papradi, koji oduzima drveću hraniva iz tla te vrlo oteščava osnutak budućih sastojina. Radi ovoga korova je obradba zemljišta teža, troškovi sjetve odnosno radnje se povećavaju, a guši šumski podmladak tako, da se ovaj bezvrijedni korov mora opetovano odstranjivati pak su i tim ogojnim poslom skopčani znatni novčani troškovi. Usljed isušenja i usljed velike borbe sa korovom usahnu nebrojene šumske biljke, pak se i ove moraju izmijeniti novima, a to opet iziskuje novih troškova. Prije odvodnje trebalo je obično 8—10% zasadjenih biljaka novim izmijeniti, a poslije odvodnje narasao je ovaj postotak naknadnog popunjivanja na 36°/0 i više. No još i u drugom pravcu poskočili su kulturni troškovi, budući su za sadnju prije na svježem tlu sa dobrim humožnim pokrovom upotrebljene 1—3 godišnje neškolovane biljke, moraju se sada presadjivati 3—5 godišnje školovane presadnice sa hljebom pak i ovo povišuje troškove osnutka sastojina. Svi nabrojeni povišeni troškovi terete mladu sastojinu sve do sječe pak se ovi, da se čisti dobitak ustanovi, sve do dobe obhodnje, u ovom slučaju na 100 godina, kamatnim računom prolongirani zajedno sa svim ostalim takodjer |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1915 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 273 — prolongiranim troškovima uzgoja i t. d. moraju odbiti od polučenog sječnog utrška. Uzme li se, da ovi povišeni troškovi po 1 hektaru kulturne površine iznose samo 120 kruna, što za Naunhofske prilike nije nikako previsoko uzeto, to narastu ovi povišeni troškovi uz 3Ya% kamatnjak na 100 godina obhodnje na 3720 kruna, koja se svota ima odbiti od budućeg sječnog utrška, a time se znatno umanjuje čisti novčani prihod odnosno renta tla. Pokraj svega toga umnažaju se u takvoj odvodnjenoj šumi u suhom tlu u velikoj mjeri razni štetni šumski zareznici i druge šumi škodljive životinje. Osobito su se silno umnožile smrekove osice (Nematus abietinus) i hruštevi, čije ličinke u zemlji prezime. Prije su u vlažnom i često ledom pokritom tlu ove ličinke stradavale, dok sada u suhoj zemlji udobno prezimuju. Omorike, koje sada radi pomanjkanja vlage u tlu poboljevaju, napadaju spomenute ose rado, pak ih u prirastu vrlo oštećuju, usljed kojih ozleda mnoge ubrzo sasvim usahnu. Odvodnja pospješila je i razplodjenje divljih kunića, hrčaka i voluharica, kojim je životinjama usljed odvodnje za kopanje njihovih rupa priredjeno prikladno tlo. Napokon nije nestajanje podzemne vode iz gornjeg sloja tla ostalo i bez utjecaja na floru, pak je već čitav niz močvarnog i vodenog bilja te biljaka, koje na vlažnom tlu uspjevaju, nestao, a mnoge izumiru. Tako su već nestale crne johe, brijest, crni grozdić, trubeljika (kukuta, živolina), plućnjak (lisac), odoljen (mačja trava), perunika (sabljak), lopoč žuti, lopoč bijeli (berečna trava) i mnoge druge biline, a mjesto ovih nastaniše se borovnice i vrijesine. Flora je općenito postala siromašnijom. Nestaje i močvarna trava oštrica (Carex brizoides), koja je prije ovu čitavu šumu zapremala. Upravo ova trava uvećavala je prije novčani prihod šume, jer se mnogo upotrijebljava kaosurogat za strunjače umjesto konjske strune. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1915 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 274 — Prije odvodnje iznosio je godišnji utržak za spomenutu travu redovito 10800 kruna, dok se sada sva trava iz čitave šume unovčuje jedva za 1800 kruna. Odvodnja podzemne vode jedino je povoljno utjecala na puteve i pristupnost šume. Putevi su svi postali suši, tvrdji i u svako doba prolazni, a troškovi za njihovo uzdržavanje manji; mnogi pak prije močvarni šumski predjeli izsušeni su i postali su lako pristupni. Nakon razmatranja općenitih utjecaja odvodnje podzemne vode na šumu, treba još promotriti odnošaj glavnih vrsti drveća i to omorike, bora, hrasta, jasena i johe prama odvodnitom tlu. Omorika bila je prije odvodnje glavna vrst zastupanog drveća u spomenutoj šumi. Ona ne imade žilu srčanicu već razprostire plitko pokrajno korjenje u gornjem sloju tla i prema tomu treba baš u gornjoj naslagi tla obilnu vlagu. Oblik njezine krošnje sličan je pyramidi, a sve njene jače grane vise u tupom kutu od vrha. U zdravom stanju obrasla je omorika gustim četinjama i stoga zaostane velik dio zračnih oborina na krošnji odakle se opet u zrak izhlapljuje. Po Ney-evim iztraživanjima zaostane na krošnji: omorike 33Vs% bora 20% bukve 15% hrasta 12% od ukupne količine zračnih oborina, koja se količina u zrak ishlapi, a da ne dospije na tlo. Preostali dio zračnih oborina, koji na zemlju padne, slijedi smjer grana i stoga nakvasi tlo pretežno na obodu krošnje, dok uz samo deblo skoro nikakva oborina, ne dopre pak je zato u okolišu debla tlo najviše suho. Četinje pak, štono sa grana padaju, sakupljaju se baš najviše u okolišu debla te se tu naslažu u debeli, za vlagu teško propusni pokrov. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1915 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 275 — No kako u sklopljenim sastojinama stoje stabla na blizu jedno do drugoga, stvori se za kratko vrijeme na čitavom ovakovom šumskom tlu za vodu nepropusni pokrov, koji spriječava prodiranje oborinske vode u dolnje slojeve i stoga ova mora na štetu tla odticati drugamo. Omorika treba u pravilu za svoj bujni razvitak mnogo više vode nego što je u tlo dopire i stoga crpi manjak iz podzemne vode gornjeg sloja tla. Snizi li se razina podzemne vode ispod dohvata plitkog korijenja omorike, to ona više ne nalazi dovoljno potrebite vode pak zato počinje poboljevati, kao što se to jasno vidi u Naunhofskoj šumi. Bor naprotiv tjera dublje korijenje, te imade dugu srčanicu, pak stoga ne treba u gornjim slojevima tla obilnu vlagu čega radi lakše i podnaša odvodnju vode iz tih slojeva. Istraživanja tajnog šumarskog savjetnika i profesora dr. Vater-a iz Tharanda i šumarskog izvjestitelja Hablera dokazaše za Naunhofsku šumu, da ovo tlo još i nakon odvodnje podzemne vode omogućuje boru priličan prirast. Već i prije odvodnje nastao je kod starijih borovih sastojina Naunhofske šume zastoj prirasta u visinu, a usljedio je toga radi, što se korijenje borovih stabala nije pružilo u dolnju naslagu potočnog šljunka. Srčanice tih borovih stabala nisu jamačno radi mnoge vode, koju je šljunak sadržavao, prodirale u tu naslagu i stoga su za čudo sve bile kratke, dok inače bor na svježem pjeskovitom tlu redovito potjera vrlo dugačku srčanicu. Ovu pojavu razjašnjuje još nejednakost sadržaja mineralnih topivih hraniva u gornjoj ilovastoj i dolnjoj šljunkovitoj naslagi, od kojih prva sadržaje obilje hraniva, a druga vrlo malo i stoga žilje nerado prodire iz gornje bolje u dolnju lošiju naslagu tla. Usljed odvodnje podzemne vode probiti će sada borove žile teže otvrdnutu ilovaču, no stabla nastoje mnogo |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1915 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 276 — brojnim korijenjem to izravnati. Mlada borova stabla razvijaju više ma i kratkih žila srcanica, kojima crpe vlagu iz dubljine. No i sada dopire korijenje jedva samo do naslage potočnog šljunka, i ne prodire u nju jer još i danas sadržaje šljunak zbog kapilarnog uspona u svojem gornjem sloju za borovu sastojinu dostatnu vodu, jer se borovi zadovoljavaju i sa malom količinom vlage. Budući, da je vjerojatno, da će borove sastojine prilično napredovati, ako i ne u onoj mjeri kao što je to prije odvodnje bivalo, te što omorikove sastojine neprestano ginu, a pokusi se osnivanja novih takovih sastojina izjaloviše; to je uzgajanje omorike napušteno, a bora svestrano uvedeno,makar da je potonji s novčanog gledišta kud i kamo manje unosan. Ova je pretvorba vrijednijih omorikovih sastojina u manje vrijedne borove skopčana sa osjetljivim gospodarstvenim žrtvama. Bor treba za svoj povoljni razvitak mnogo svjetla, a dosljedno tomu i prostraniji sklop nego li omorika, koja podnaša zastor i gušći sklop. Toga radi biti će na istoj površini u odmakloj dobi mnogo manje borovih stabala, nego što je prije odvodnje na istoj površini uz iste stojbinske uslove bilo omorikovih. Isto tako će na istoj sječnoj površini biti ukupna količina borovih drva mnogo manja, nego li je bila u omorikovoj sastojini, a povrh svega toga plaćaju se borova drva nižjim jediničnim cijenama, nego što su plaćena prije omorikova drva. Hrast imade izrazitu žilu srčanicu, a za svoj napredak treba plodno i duboko naplavljeno tlo. Uz to treba hrast i mnogu vlagu, pak je zato već i prije unatoč mnoge podzemne vode njegovo žilje dublje prodiralo u naslagu potočnog šljunka. Starijim hrastovim stablima škodilo je sniženje razine podzemne vode usljed odvodnje toga radi, što ona već nisu |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1915 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 277 — # našla dostatnu vodu u sloju naplavljene ilovače, u kojemu bo je njihovo glavno žilje rasprostranjeno. Godišnji je prirast na drvu počeo padati, a mnogi hrastovi postaše suhovrhi dok su mnogi drugi sasvim usahli. Hrastova stabla, koja su njekoliko godina iza odvodnje preživljela, udesiše postepeno svoje korijenje prema promijenjenim prilikama, pak je i prirast poskočio, ali je ovaj svakako daleko zaostao za prirastom prije odvodnje, ma da je taj prirast prestigao onaj niski prirast, koji je na tim stablima nastao neposredno iz odvodnje. Nakon odvodnje osnovani hrastov podmladak napreduje slabo, tako da će vjerojatno ta sastojina proizvadjati neznatnu gradju i tvorivo. Napadna je pojava, što hrastići, čim dostignu visinu od 1*5—2´5 metra u visinorastu zastanu i razgrane se silno u granje, a tekar 5—10 godina iza ovog zastoja naprečac vanredno potjeraju u visinu. Ta je pojava u svezi s time, što je srčanici skoro nemoguće sada probiti tvrdu i suhu naslagu ilovače. U dobi ovog zastoja razvijaju hrastići mnogo pokrajnog žilja umjesto prave srčanice u gornjem sloju humoznog tla, a ovo pokrajno žilje tjera u dubljinu drugotne srčanice i tek kada se ovo sekundarno korijenje krepčije razvilo, poboljša se prirast u visinu. Jasen i crna joha trebaju svježe, a potonja još i mokro tlo. Jasen imade srčanicu sa mnogo postranog korijenja, a joha tjera u dubljinu po više jačih korijena, ali obe ove vrsti drva ne pružaju svoje korijenje do naslage šljunka. Usljed odvodnje podzemne vode iz sloja ilovače, nestale su obe ove vrijedne vrsti drveća u Naunhofskoj šumi. Uzgoj listača morao se je u ovoj šumi u opće sasvim napustiti i nadomjestiti uzgojem borovih sastojina. Šumsko gospodarstvo općenito nije sklono odvodnji podzemne vode iz šuma, jer je time redovito skopčano sniženje razine podzemne vode gornjih slojeva tla u prostoru dohvata korijenja drveća, a od ove vode ovisna je svježina |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1915 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 278 — tla, prirašćivanje sastojina i sposobnost stojbine za uzgoj stanovitih vrijednijih vrsti drveća. Štetu, koju šuma trpi odvodnjom, lako je opaziti, ali ju je vrlo teško matematički tačno proračunati, pak se ta šteta u najrijedjim slučajevima vlasniku šume u podpunom iznosu naknadjuje od strane onih, u čiju je korist odvodnja izvedena. Obično se plaća neka najamnina za samu vodu, ali ova ne nadoknadjuje niti gubitak na proizvodnji same drvne zalihe. Primjer će to najbolje potvrditi, za koji neka opet posluži uzgoj omorikovih sastojina, jer tih u kraljevini Saskoj, a i u srednjoj Njemačkoj najviše imade. Po Lorey-u imade na jednom hektaru normalne 80-godišnje omorikove sastojine srednje stojbinske vrstnoće 563 kub. met. drvne zalihe. Prema istraživanju dr. Vater-a treba za proizvodnju gore spomenute drvne zalihe te za proizvodnju korijenja, grančica i četinja godišnje 6896 klg suhe organske substancije, dakle za razdoblje od 80 godina: 6896 klg. X 80 = 551.680 klg., a za jedan kub. met. omorikovog drva 980 klg. Za proizvodnju pak jedinice suhe organske substancije potrebna je po dr. Vateru na temelju Hellriegelovih pokusa tristotine i tridesetero struka količina vode, a po tome treba za proizvodnju jednog kub. metra omorikovog drva (uključivo četinja i žilja) 980 X 330 kg. = okruglo 323 kub. metra vode. U kraljevini Saskoj postignuta je u godini 1910., 1911. i 1912. za omorikovo drvo i to za gradju, gorivo, granjevinu i panjevinu, popriječna cijena od 16.86 Maraka po kub. metru, dosljedno tomu iznosi naknada za prikratu na proizvodnji drvne zalihe u omorikovim sastojinama srednje vrsnoće po svakom kub. metru iz dohvata korijenja odvodnite vode: |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1915 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 279 — 16-86 Mk = 323 ~blvxa za mješovite sastojine, u kojima je i bor zastupan iznosi ova naknada oko 5 Pf. Ovom se ali svotom nadoknadjuje jedino gubitak prirasta na drvu uslijed izvedene odvodnje, no nenaknadjuju se i sve ostale štete, koje nastaju umanjenjem tehničke uporabivosti drva, izumiranjem u naponu svoje snage stojećih sastojina, oštetama od kukaca, ološivanjem tla, prisilnom pretvorbom vrijednijih omorikovih i hrastovih sastojina u manje vrijedne borove, te napokon povećanjem troškova osnutka i uzgoja sastojina. Na osnovu svega toga nije čudo, što vlasnik šume i šumar nerado pristaju na odvodnju podzemne vode iz šumskog tla. Prema istoimenom članku od kr. saskog šumarnika Sinza u Naunhofu kod Leipziga izašlom u listu : Internacionale Zeitschrift f. Wasser-Versorgung broj 7. od g. 1915 priredio dozvolom piščevom: 0. pl. Agić, nadšumar. Urbar vinodolskih imanja knezova Zrinjskih. Prilog za povjest hrv. šumarstva. Priobćio B. Kosović. Vjesnik kr. hrv. slav. daim, zemaljskog arkiva, što ga uredjuje dr. Ivan pl. Bojničić, donio je u svojem XVIII. godišnjaku od g. 1915. pod gornjim naslovom i za našu hrvatsku šumarsku povijest vrlo zanimivu radnju iz pera Emilija Laszowskia, iz koje ćemo ovdje iznijeti za nas šumare zanimive odlomke : Junak od Sigeta knez Nikola Zrinski i njegovi sinovi Juraj, Krsto i Nikola došli su što nasljednim ugovorima a naročito uslijed oporuke kneza Stjepana Frankopana Ozaljskog iz g. 1572. u posjed ogromnih imanja vinodolskih : Grobnika, Bakra, Hreljina, Drivenika, Grižana i Bribira. Medju |