DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 12 <-- 12 --> PDF |
- 10 je dakle u pravom smislu riječi tek stvoriti metodu za uredjenje tih šuma. Kako sam već spomenuo, nismo imali nikakove prakse u uredjajnim poslovima, nu bili smo još razmjerno mladi i puni uvjerenja, da će se na temelju zakona od 21. I., 26. III. i 25. IV. od godine 1894. o uredjenju šumarske službe kod političke uprave, odnosno zakona kojim se uredjuje stručna uprava i šum. gospodarenje u šumama, koje stoje pod osobitim javnim nadzorom, odnosno zakona o uredjenju zemljišnih zajednica, dati idealno gospodariti u tim šumama — srećom su razočaranja o tim zakonima, a naročito nad njihovim tumačenjem i provadjanjem, došla mnogo kasnije — pak stoga smo se svim žarom dali na potražbu shodne metode. Marljivo se čitalo, iz nova učilo, kombiniralo i pravili pokusi, te držim da nije nečedno ako navedem, da je plod toga nastojanja ona metoda, koja je današnjim našim uredjajnim naputkom propisana za uredjenje prebornih šuma. Nisam ovo spomenuo u svrhu, da sebi i mojim tadanjim sudruzima u Gorskom Kotaru prisvojim njeku zaslugu ili slavu, nego sam to naveo zato, da čitatelji mogu vidjeti, da su mi iz vlastite prakse poznate sve one muke i napori, što ih ima onaj šumar, kojemu se naloži, da ima sastaviti jednu gospodarstvenu osnovu, a nevodi se podjedno briga o tomu, da se taj šumar praktično uvede u te poslove, ili da mu se barem dade prilika, da se u te radnje gdjegod drugdje uvesti može. Njemačka jedna šumarska poslovica veli: „Grau ist allé Théorie", što bi po hrvatski značilo od prilike „malo je koristi od teorije ako ona nije upotpunjena sa dovoljnom praksom", a ja to iz vlastitog izkustva potpisujem doslovno, i baš jer sam na sebi iskusio, a iz radnja, nazora i mnijenja mnogih sudrugova o raznim uredjajnim pitanjima se uvjerio, da mi ne samo iz naših sadanjih i budućih šumarskih izvjestitelja kod županijskih i kotarskih oblasti, nego i iz šumara |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 13 <-- 13 --> PDF |
općenito uzevši, možemo za primjereno kratko vrijeme sposobne uredjajnike načiniti samo onda, ako se: 1) k uredjajnom naputku izda jedan komentar, u kojemu će se razjasniti iz kojih je razloga pojedina ustanova propisana, kako se ima shvatiti, i kako se ima praktično provesti ; 2) ako se šum. tehničari u te poslove praktično uvedu; i 3) ako se rad oko gospodarstvenih osnova temeljito i svrsi shodno reorganizira; odlučio sam se, da u ovoj raspravi iznesem moja u tom pogledu učinjena opažanja i iskustva, te da time nješto doprinesem k sretnom riješenju toli važnoga, ali na žalost kod nas do sada sasvim zanemarenoga pitanja uredjenja šuma. * Praksu u uredjajnim poslovima ne može se na žalost nikoga naučiti niti pismenim putem, niti predavanjem sa katedre — ona se može steći samo faktičnim radom u naravi. Ako ju čovjek mora sam o sebi steći, to će kao kod svakog samouka, trebati za to mnogo više vremena, nego ako ju steče uz kojeg tomu već vještog stručnjaka. U potonjem će slučaju brzo znati razlikovati važno od sporednoga i suvišnoga, te će mu posao biti brz i svrsi shodan, dočim će u prvom slučaju potrošiti svu silu vremena obavljajući teoretskom opširnošću iztraživanja o stvarima, koje su ili sasvim suvišne, ili se barem dadu za uredjajne svrhe sasvim dovoljno i kudikamo jednostavnije, brže i jeftinije izvesti. Uzmimo samo slučaj procjene drvnih zaliha i prirasta u mladjim sastojinama. Vješti uredjivač, koji zna u koju svrhu su mu ti podaci potrebni, uzeti će te podatke jednostavno iz prihodnih skrižaljka, dočim će početnik izgubiti svu silu vremena na polaganje pokusnih ploha, njihovo klupiranje, izračunavanje srednjeg stabla, za njegovo traženje u sastojini, obaranje, sekcioniranje, kubiciranje i t d. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 14 <-- 14 --> PDF |
- 12 Budući ono pod točkom 2) navedeno spada u dužnost odnosnih oblasti, to se ja s tim ovdje neću pobliže baviti, nego ću o tomu nješto samo uzput navesti u drugom dijelu ove moje razprave, koju ne pišem kao sistematsko djelo o uredjenju šuma, nego I. dio kao uputu za praktično izvadjanje uredjajnih radnja, II. dio ticati će se njekih preinaka uredjajnog naputka, a III. dio odnositi će se na reorganizaciju rada oko sastavka gospodarstvenih osnova. U I. dijelu ću mnogo toga navesti i opširno opisati, što će se mnogomu činiti samo po sebi razumljivo i stoga ovdje suvišnim, nu ja sam se uvjerio, da se mnogo toga, što izgleda naravno i razumljivo, po mnogima izvede upravo protivno. Tako n. pr. je naravno, da se u nacrtu sve ono, za što nije izrično odredjeno da se ima izvesti u boji, izvadja crno (tušem), a ipak sam imao priliku vidjeti gospodarstvenih nacrta, u kojima su brojevi i slova odsjeka bila označena crvenom bojom i slične druge stvari. I. Prelazim sada na I. dio, naime na komentar k uredjajnom naputku. Taj naputak za sastavak gospodarstvenih osnova, napisan je prema onodobnom, a u bitnosti i sadanjem stanju nauke o uredjenju šuma kako ga zastupa većina teoretičara i naučatelja te discipline. Iznimke su učinjene samo ondje, gdje se je to moralo učiniti obzirom na posebne odredbe spomenutog zakona od 26. III. 1894. Tako se je n. pr. obzirom na onu ustanovu toga zakona, koja propisuje potrajno uživanje šuma, odredilo u naputku da se prihod u općoj porabnoj osnovi ima izračunati za 3 decenija unaprijed i t. d. Budući nauka o uredjenju šuma nije onakova eksaktna znanost kao n. pr. matematika, mehanika, fizika i dr., nego je ona više primjenjena znanost (angewandte Wissenschaft), to su o njezinim temeljnim zasadama postojala prije, postoje i |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 24 — jednostavno brisati, a da time neće nastati nikakovo poremećenje u dosadanjem obilježenju ostalih odsjeka. Ad. § 2. Pod jednom gosp. jedinicom ima se razumjevati ukupnost svih onih sastojina (uračunav k tomu i čistine, izlučene puteve,. prosjeke, potoke i t. d.), za koje se samostalno uređuje buduće gospodarenje, t. j . za koje se posebn o sastavlja opća, porabna osnova i ustanovljuje etat i to kod čiste i oplodne sječe za prva 3 gosp. razdoblja po drvnoj gromadi, a za slijedeća samo po površinama, dočim kod preborne sječe za vrijeme cijele ophodnjice. Prema paragrafu 2. imaju se veće šume ponajprije razdijeliti u gospodarsvene jedinice, a tek ove prema §§ 3. i 4. u sjekorede i odjele. Ta odredba je sasvim ispravna, te se, u koliko je meni poznato, u praksi tako faktično i postupa. Nu ima ali i protivnih nazora. Tako n. pr. g. profesor _Dr. Nenadić u svojoj ocjeni knjige Dr. H. Martina pod naslovom „Die Forsteinrichtung" u Šum. listu od 1912. na strani 72. zastupa nazor: „da se zaokruženje gospodarstvenih jedinica u pravilu ima obaviti prigodom razdjeljenja šuma u odjele". Po mom mnijenju´ ne samo da se šuma ima u gospodarstvene jedinice razdijeliti prije nego li se poeme razdjelivati u odjele, nego bi se prije razdjelenja u odjele imala uglaviti i vrst uzgoj a, način s ječe, svrha budućeg gospodarenja i poprilična visina ophodnje (ophodnjice) i to iz slijedećih razloga: Svaku gospodarstvenu jedinicu treba razdijeliti u primjereni broj odjela i to barem u toliki, da površina jednoga odjela ne bude veća, nego li je površina jednog gospodarstvenog razdoblja, koje se u visokim šumama uzima maksimalno sa 20, a u srednjim i sitnim šumama sa maksimalno 10 godina, (vidi alin. 2. § 12. uredj. naputka). Ako je dakle šuma manja, to će i odjeli morati biti manji, a naprotiv će u velikoj šumi biti odjeli veći, ali uvjek u njekom razmjeru prema vrsti uzgoja i visini ophodnje. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 25 — Glede veličine gospodarstvenih jedinica ne može se dati niti približna direktiva. Njeki autori zagovaraju veće, a njeki manje jedinice. Po mom mnienju ne smije se uredjajnik kod razdjeljivanja jednog šumskog posjeda u uredjajne jedinice, držati nikakove šablone ili kakovih općih teoretskih pravila, jer općeg pravila, koje bi moglo vrijediti za svaki šumski posjed, u opće nema. Osim vrsti drveća, vrsti uzgoja i t. d. a naročito svrhe budućeg gospodarenja, koje općenito uplivaju na razdjelenje šuma u gospodarstvene jedinice, upliva na njega u veliko i pitanje, dali se šuma ima urediti strogo potrajno ili ne, a ako potrajno, da li potrajno glede novčanog prihoda (n. pr. kod biskupskih šuma), ili obzirom na samo drvo n. pr. kod zem. zajednica i imov. općina, koje moraju ići za tim, da im godišnje stoji na razpolaganje ista drvna gromada za podmirenje ogrjevne i gradjevne drvarije, zatim, dali je obzirom na postojeće prometne prilike ili neprilike moguće godišnje prihode iz šume otpremati dosadanjim načinom, ili će biti potrebna gradnja modernih prometila sa eventualno velikim investicionim kapitalom. Drugačije treba stoga šume razdijeliti u gospodarstvene jedinice kod onih privatnika, koji mogu sa svojim šumama gospodariti sa jedinim obzirom na § 3. š. z. (obveza pošumljenja), te stoga mogu ići za najvećom rentom tla; drugačije opet kod nadarbinâ, gdje se ne mora uzimati u obzii stroga potrajnost u materijalu, nego na onu u novčanom prihodu; a opet drugačije kod imovnih općina i kod većih z. z. koje trebaju jednaki potrajni prihod koli u drvu toli i u novcu. Kod ovih potonjih će se samo za one jedinice, koje služe za podmirenje svakogodišnje ogrjevne i gradjevne drvarije, ići za strogom potrajnošću, dočim će se u onim jedinicama, koje će imati služiti za namaknuće novaca, moći gospodariti tako, da ono u pojedinim jedinicama bude prekidno, ali ako se uzmu sve zajedno, da se nadopunjuju u jednu veliku jedinicu, u kojoj je kao takovoj zajamčena |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 26 — potrajnost; konačno mogu se u takovim jedinicama, ako se pruža prilika za dobro iskorišćenje, a starost šume to dozvoljava, užici crpiti prehvatom tako, da se užici kao dospijevajući prehvati upotrijebe za namirenje novčanih potreba onda, kada nebude u tu svrnu više sječivih sastojina. Za bolje razumjevanje navedenoga, navesti ću njekoliko tipičnih slučajeva. Zemljištna zajednica M.—N. sastoji se iz sela M. i sela N., koja su medjusobno udaljena 5 kilometara — vidi sliku 2. Ta z. z. posjeduje šumu A. sa recimo 135 rali, a udaljena je od sela M. 4 kilometra, te šumu B. sa 173 rali, koja je od sela N. udaljena 6 kilometara. Ukupno dakle ima samo 308 rali šume. Ta površina nikako nije prevelika za jednu gospod, jedinicu, nu kada bi obje šume uredili kao jednu gospodarstvenu jedinicu i to tako, da se sječe imaju voditi najprije nekoliko godina n. pr. u A. a zatim tek preći u B., kako je to faktično prije njekoliko godina u jednom slučaju Slika 2. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 33 <-- 33 --> PDF |
-ât jedinice medjusobno nadopunjuju na taj način, da one Zajedno uzete predstavljaju jednu veliku gospodarstvenu cjelinu unutar koje je osjegurana potrajnost užitaka — naime, kada se jedna potpunoma iscrpi, tada se predje u drugu, treću i t. d. tako, da nakon izcrpljenja zadnje, dodje opet prva do sječe i t. d. Takovo — može se reći široko shvaćanje potrajnosti, ima u novije doba uvaženih pristaša. Jedan od njih je i Dr. Hufnagl koji veli : „Es ist ein sehr verbreiteter Mangel, fur jedeš kleine Revier umfangreiche Operate aufzustellen u. fur jedeš mit allerlei Hiebsopfern ein normales Alters-Klasenverhaltniss oder eine Normalitet des Holzvorates herstellen zu wollen. Dieses Bestreben soli sich auf den gesammten Waldbesitz ein u. desselben Waldeigentiimers erstrecken." (Veoma je razprostranjena manjkavost, za svaki mali srez sastavljati opsežne operate, te za svaki takav srez htjeti sa svakojakim žrtvama prigodom sječe, polučiti normalnost dobnih razreda ili normalitet drvne zalihe. Ta nastojanja neka se protegnu na cijeli šumski posjed jednog te istog šumoposjednika). Jedino tim načinom biti će moguće velike drvne gromade koncentrirati na pojedinim mjestima, čime će se omogućiti izgradnja modernih prometila i time bolje unovčenje, a ipak će se uz to, uzev imovnu općinu kao cjelinu, njezine šume uživati potrajno. Ostale svoje šume, koje će biti namijenjene pokriću pravoužitničke drvarije, razdijeliti će se u gospodarstvene jedinice tako, kako to položaj pojedinih sela prema imovnim šumama i veličina sela zahtijevala bude. Te će gospod, jedinice u pravilu biti mnogo manje nego li one, koje budu namijenjene za prodaju, ili ako iznimice budu veće, tada će se obično morati u njima osnovati znatniji broj sječnih poredaka u svrhu, da se budu mogle sječe svake godine voditi na više mjesta i time svakom ušumljenom selu otvoriti sječinu ondje, gdje mu je to najpriklad |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 34 <-- 34 --> PDF |
-32^ nije, a uz to neće morati pravoužitnici iz raznih sela ići u jednu te istu sječinu, što imade mnoge prednosti. I tu će dakle veličina gospodarstvenih jedinica ovisiti u prvom redu o svrsi budućeg gospodarenja. One naime jedinice, iz kojih će se imati podmirivati pravoužitničke potrebe, biti će samo tako velike, koliko bude potrebno za trajno namirivanje potreba u nje ušumljenih sela, dočim će se naprotiv one, koje će imati služiti za prodaju, učiniti što većima i od pravoužitničkih potreba sasvim neovisnima. Ovakove posebne gosp. jedinice, u kojima će prihodi biti opredjeljeni lih za prodaju u svrhu namaknuća novčanih sredstava za potrebu uprave, imati će još i slijedeće veoma povoljne posljedice. Nije svake godine povoljna prilika za prodaju drva, nego se dogadja, da je prodja kroz njekoliko godina izvanredno dobra, a onda nastane zastoj, cijene počmu padati, te gdjekada nastupa vrijeme, da se drvo u opće ne može unovčiti. S takovim slučajevima treba računati, te gospodarenje u takovim jedinicama udeseti tako, da se etat ustanovi računski i prostorno za 10 godina, nu da se on ne mora potrajno crpiti svake godine, nego da se tečajem toga decenija proda onda, kada bude najpovoljnija proda drvu. Tim dobiveni utržak imao bi biti potrošiva glavnica, iz koje bi se podmirivale novčane potrebe i za one godine, u kojima se radi loših konjuktura ne bude drvo prodavalo. (Vidi o tom lijepi članak u „Oestereichische Forst- und Jagdzeitung broj 9. .. 1815.) Na taj će se način k tomu još s jedne strane umanjiti troškovi i poslovi uprave, a s druge strane se trgovcu radi veće drvne gromade na jednom mjestu, smanjiti troškovi manipulacije i izvoza, jer će moći graditi koje moderno prometilo ili barem investirati za popravak izvoznih puteva, pak će stoga moći ponuditi i bolju cijenu. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 33 — 5.) primjer. Taj može nastati kod onih šumoposjednika, koji ne imaju ovlaštenika ni pravoužitnika, te stoga ne trebaju potrajan prihod u drvu nego u novcu n. pr. kod većih šumskih posjeda kao što su biskupije, kaptoli i povjerbine i to u onom slučaju, kada imaju velike površine dozrelih šuma, koje se dosada radi nezgodnih prometnih prilika, te velike udaljenosti od željeznice a razmjerno male vrijednosti drva (bukovina), nijesu mogle racionalno iskorišćivati. Takovo će racionalno izkorišćivanje biti u najviše slučajeva moguće samo izgradnjom šumskih željeznica, žicara i inih modernih prometila. . Da se u gradnju takovih prometila investirana glavnica uzmogne što bolje i čim prije amortizirati, potrebno je, da se takovim prometilima izvažaju godišnje što veće drvne gromade. To ali s jedne strane zahtijeva velike gospodarstvene jedinice, a sdruge strane što kraće uporabno (eksploitacijono) doba. Te okolnosti mogu uvjetovati, da se takove šume moraju bez obzira na potrajnost izkoristiti u kratkom razdoblju od 20—30 godina. U takovom će slučaju nakon toga uporabnoga vremena, kroz 90—100 godina mirovati svaka sječa glavnoga užitka, koji je već unaprijed užit prehvatom, ali zato ipak neće savremeni uživaoc biti prikraćen na prihodu, jer će on umjesto svakogodišnjeg prihoda na drvu u šumi, koji bi ga u slučaju, da se šume potrajno uživaju pripadao, dobiti svake godine u novcu onaj alikvotni dio od prehvata, koji na dotičnu godinu otpada — naravski da se u takovim slučajevima moraju nadzorne vlasti kod podjelivanja dozvole za takav način uživanja šuma pobrinuti, da onaj dio drvne gromade, koji odpada na prehvat, bude unovčen i do svoga dospjetka k uživanju kamatonosno uložen i time osjegurana potrajnost novčanih prihoda za dotičnog uživaoca, |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 36 <-- 36 --> PDF |
j»— 34 *t-i Pošto će u mnogim slučajevima jedino na takav način biti moguće velike komplekse starih, prometu neotvorenih šuma, povoljno unovčiti, to će i ovdje svrha gospodarenja uvjetovati, da se od tih starih šuma stvore veoma velike gospodarstvene jedinice. Dakako da će u takovim slučajevima uz te velike, biti i pojedinih manjih gospodar, jedinica, koje će se osnovati u svrhu, da se iz njih trajno podmiruju potrebe na ogrjevnom, gradjevnom i tvorivom drvu vlastitih gospodarstva, okolišnoga pučanstva, obrtnika i eventualnih industrijalnih poduzeća. Iz navedenoga se vidi, da kod većih šumoposjednika mora uredjivač prije nego li se odluči glede razdjelenja šuma u gospodarstvene jedinice, dobro proučiti sve prilike, te istom nakom toga u sporazumku sa šumoposjednikom i njegovim eventualnim šumsko-upravnim osobljem, provesti definitivno razdjelenje u gospodar, jedinice. Prema zadnjoj alineji § 2. naputka, imaju se gospodar, jedinice obilježiti sa rimskim brojevima. To će biti potrebno samo onda, ako su šume dotičnog šumoposjednika razdijeljene u više gospodarstvenih jedinica. U tom slučaju je radi vidljive oznake u naravi dovoljno, da se ti rimski brojevi metnu na vanjskoj medji gospodarstvenih jedinica samo tamo, gdje putevi ulaze u šumu, a imaju se naročito metnuti tamo, gdje pojedine gospodarstvene jedinice medjusobno medjaše. Konačno upozorujem, da jedna gospodarstvena jedinica može sastojati iz više prostorno nesuvisli h šumskih predjela. Ad § 3. Taj paragraf je u naputku uslijed slagarske pogriješke, umjesto „§ 3." označen sa „b"). Po ovom paragrafu imaju se gospodarstvene jedinice razdijeliti u sjekorede, a tek sjekoredi prema § 4. u odjele. Sjekored je dakle širi, a odjel uži pojam. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 37 <-- 37 --> PDF |
*"- 35 — To je u teoriji bio princip, koji se je do nedavno naučao, a i danas gase još u teoriji drži većina autora i profesora. Držim ali da u praksi nisu prije postupali, a da i danas ne postupaju onako, kako bi to prema teoriji logično morali, da naime gospodarstvene jedinice ne dijele ponajprije u sjekorede, a tek ove u odjele, nego da gospodar, jedinice ponajprije dijele u odjele, u ovima izluče odsjeke i sastave opis sastojina, a tek nakon toga odjele kombiniraju i grupiraju u sjekorede. Drugačiji postupak nije u praksi faktično ni moguć, pak stoga moram svakomu uredjivaču preporučiti, da se u praksi drži toga načina. Budući držim razdjelenje šume u odjele potrebnim radi laglje inventure šume, nadalje radi potrebne orientacije u šumi i lagljega izvoza drva, zatim kao oslon za razne izmjere u šumi (odbadanje sječina, kontrola provedbe sječa i ogoja), te konačno radi laglje i brže provedbe revizije gopodarstvene osnove, to uredjivač treba da odmah nakon što je u šumi mapovao sve puteve, prosjeke, potoke i ine naravne medje, te time upoznao šumu i medjutim se odlučio za vrst uzgoja i popriličnu visinu ophodnje, te konačno mapovane crte u nacrtu urisao — predje na razdjelenje šume u odjele. Time je šumu razdijelio u manje dijelove i učinio ju preglednijom, te sada može preći na izlučivanje odsjeka (sastojina) i njihovo opisivanje i procjenu t. j . na točan opis sastojina, pak istom kada to sve ima, moći će na temelju točnog opisa sastojina i nacrta vidjeti ,,gdje i koliko ima potpunoma sječivih, koliko i gdje srednjodobnih i gdje i koliko mladih sastojina?" Tek na temelju tih podataka moći će kombinirati „gdje će sve morati ponajprije sa sječom započeti, te kojim pravcem i dokle će moći u tom pravcu nastaviti"? Time će se sjekoredi nadati sami od sebe, s?da ih on tek može definitivno odrediti. To se pako nebi moglo učiniti bez točnog poznavanja sastojina, a točno poznavati sastojine ne može se prije, nego li je šuma razdije |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 38 <-- 38 --> PDF |
«-m - Ijena u odjele, te u ovima izlučeni odsjeci i ovi opisaniprocijenjeni. Pod sjekoredom se u smislu našeg uredjajnog naputka razumijeva jedan suvisli niz sječina. Kada se naime na jednom mjestu počme sa sječom, to svi oni odjeli, kroz koje se sječa može u započetom pravcu neprekidno nastavljati, spadaju u jedan sjekored. Mora li se ali sa sječom prekinuti bud stoga, što se je došlo na kraj šume, bud zato, što se u pravcu sječe iza srednjodobnih ili mladih sastojina dolazi do starijih sastojina (uzevši njihovo sadanje doba), te sa sječom preći drugamo, tada prvi sjekored svršava i nastaje novi. Sjekored II. Sjekored I. Slika 3. Šematički je to predočeno u slici 3. Iz dobnog poredjaja sastojina vidi se, da sječa mora ići od istoka prema zapadu, te da će se sa sječom moći početi u odsjeku a (sada 100 god. star) onda, kada bude došao u sječivu dobu, a zatim će se moći nastavljati kroz odsjeke b, c i d, koji će sukcesivno postajati stariji i time dorasti za sječu. Dalje se tu sječa neće moći nastaviti u odsjeku e stoga, što se dolazi do starije sastojine (sada 120 god.), te se stoga ona neće moći propisati k sječi tek iza od |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 37 — sjeka d, nego što prije — vjerojatno odmah prvih godina — a zatim nastaviti kroz odsjeke / i g. Ako se to primijeni na šumu predočenu u slici 1. vidi se n. pr. da je u odjelima 12, 13, 14 i 15 dobni poredjaj sastojina takav, da se u njima, sve kada nebi oni željeznicom bili prostorno razdijeleni, nebi sječine mogle nadovezivati tako, da bi se obzirom na pogibeljni sjeverozapadni vjetar, moglo početi sa sječom u 12/a, te kroz 13. i 14. ju nastaviti i u 15. dovršiti, nego da će se sa sječom morati početi u 14/a kao najstarijoj sastojini, te sukcesivno nastaviti i dovršiti u 15/c. U odsjeku pako 12/a će se svojedobno, kada taj odsjek bude došao u sječivu dobu, sa sječom samostalno početi i sukcesivno ju nastaviti i dovršiti u 13/c. Prema tomu će odjeli 12. i 13. biti jedan posebni, a odjeli 14. i 15. opet jedan posebni sjekored. Redovito se u jednoj gospodarstvenoj jedinici načini više sjekoreda i to s jedne strane stoga, što time gospodarstvo postaje gibkije, a s druge strane stoga, što to redovito zahtijeva i razna starost i dobni poredjaj sastojina. Da ih ali opet ne bude previše, čime bi se sječine odveć razcjepkale na mnogo mjesta, to se doprinašaju gospodarstvene žrtve time, da se za volju sječnog poredka često sijeku i takove sastojine, koje još nisu sječive. Tako n. pr. mogu se odsjeci 8/e i 9/f u slici 1. akoprem su znatno mladji od odsjeka 8/d i 9,´a, obzirom na malu površinu žrtvovati sječnom poredku, te ih sjeći istodobno sa odsjecima 8/d i 9/a. Pravila o tomu, do koje mjere bi se imalo ići s tim gospodarstvenim žrtvama, ne ima, te to mnogo ovisi o osobnom shvaćanju uredjivača. Oni, koji veliku važnost polažu na što veću pravilnost i normalnost u šumi, te ju žele pod svaku cijenu što prije polučiti, ti se u tom pogledu ne budu žacali niti velikih žrtava, dočim oni, kojima normalitet nije ideal pod svaku cijenu i koji razložno uvažuju, da šuma nije zato tu, da se ona silom i uz cijenu znatnih gospodarstvenih žrtava akomodira njekom, po uredjivaču zamišlje |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 38 — nom idealnom sječnom poredku, nastojati će te žrtve stegnuti na najmanju mjeru. To će pako polučiti onda, kada budu postupali tako, da uredjenje šume budu prilagodili što većma samoj šumi i zadovoljili se time, da uzev u obzir sadanje stanje sastojina i gospodarstvene potrebe šumovlastnika: 1) razdjelenjem u odjele učine šumu pristupačnom i preglednom, 2) da odrede gdje, kada i koliko će se racionalno imati sjeći, izbjegavajući pri tomu svaku iole veću i po sebi neopravdanu gospodarstvenu žrtvu, i 3) da se osjegura redovito i valjano pomladjenje čistina i sječina, te da se pravodobnim proredama i čišćenjem sastojine uzgajaju tako, kako će svojedobno davati najveći prihod. Stoga c. kr. šumar, nadsavjetnik A. Kubelka u svom djelu: „Die intenzive Bewirtschaftung der Hochgebirgsforste" od god. 1912. na str. 46. opravdano veli: »Dagegen kônnen wir uns nicht damit befreunden, der Hiebsfolge durch Abtrieb junger, noch zuwachskraftiger Bestande irgendwelche Opfer zu bringen, falls deren Flache gegen jene des zum Abtriebe gelangenden Altholzes nicht verschwindent klein ist". (Ne možemo se sprijateljiti s time, da se sječnom poredku doprinašaju žrtve sječom mladih, još dobro prirašćujućih sastojina, izuzam da je njihova površina izčezavajuči malena prema onoj k sječi dolazećih starih sastojina). Prema Dr. Judeichu bi sjekored u najjednostavnijem, aritmetički mišljenom normalnom stanju, morao jedanput sadržavati toliki broj normalnih sječina, koliko ophodnja ima godina, tako, da se sječine neprekidno nadovezuju jedna na drugu i da se sječa može voditi preko cijele dužine tih sjekoreda t. j . onako, kako to predočuje slika 4. Budući ovako veliki sjekoredi nisu poželjni iz šumskoogojnih razloga, to on preporuča više manjih sjekoreda, ali zato više njih, a pošto ali dobni razredi u naravi redovito ne zapremaju onu površinu, koju bi normalno trebali imati, a uz to nisu nikada tako grupirani, odnosno jedan do drugog onako položeni, kako bi sječe normalno imale sljediti |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 39 — naime ne onako, kako to predočuje slika 4 — to on preporuča, da se uz trajne osnuju i prelazni sjekoredi. . slatini SU ilaffttJ-xno- m «y "i lit i . 3 * r 6 f s itd. in m IIS n "r IJđ Trajni sjekoredi bili bi oni, koje si uredjivač za dotičnu šumu danas idealno predstavlja, te kako bi ih on kao normalne želio po vremenu imati u toj šumi, dočim su prelazni sjekoredi oni, koji pokazuju slijed sječina, kako će se one obzirom na sadašnji poredjaj dobnih razreda u današnjoj šumi faktično morati voditi, ako se neće, da se sječom mnogih nedozrelih sastojina doprinesu prevelike gospodarstvene žrtve. Pri tomu treba nastojati, da se sječe po momogućnosti vode što većma onako, kako će se one u što kraćem razdoblju što više približiti onom sijedu i poredjaju sječina, kako ga odredjuje trajni sjekored. U slici 1. gdje je kod sastavljanja sjekoreda pretpostavljeno, da pogibeljni vjetar dolazi od sjeverozapada, bi n. pr. jedan trajni sjekored bio odjel 4. i 5., a drugi bi bio odjel 6. U jednom i drugom mora se obzirom na spomenuti vjetar, sječa voditi od istoka prema zapadu. U ta dva sjekoreda bi se sječa morala u pravilu voditi preko cijele širine sjekoreda t. j . sječine bi morale sezati od puta .^ pa do prosjeke Q Ako bi tako htjeli već sada voditi sječu, tada bi uz 120 godišnju sastojinu u odsjeku 4/a morali istodobno sjeći i 60 godišnju sastojinu u 4/e i t, d., a u sje |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 44 a i e akoprem su premladi, ipak morati sjeći prije nego li odsjeci b i d. Kako je već uvodno spomenuto, imali bi se potonji sjekoredi dijeliti u odjele, te prema tomu medje sjekoreda uvijek biti podjedno i medje odjela. Kako se ali iz slučaja u odjelu 6. vidi, može to za taj odjel vrijediti samo tada, kada se on uzme kao trajni sjekored, koji se kao takav tek mora stvoriti u budućnosti, a ne može vrijediti za prelazne sjekorede, kojih u jednom odjelu može biti više i koji stoga nisu medjusobno razdijeljeni glavnim prosjecima, kako bi to prema ustanovi alin. 5. toč. 1. § 4. moralo biti. Stoga se ta ustanova proteže samo na trajne sjekorede. Već je spomenuto, da se kod ustanovljivanja pravca sječe i savezno stim kod ustanovljivanja sjekoreda, mora uzeti obzir na pravac pogibeljnoga vjetra. Ima i kod nas krajeva, gdje vladaju stanoviti stalni i veoma pogibeljni vjetrovi, tako n. pr. svi krajevi uz Jadransko more, gdje vlada veoma jaki sjeveroiztočnjak t z. bura. Izuzev ali te krajeve, nema kod nas općenito uzeto tako opasnih vjetrova stalnoga smjera, da bi se na nje morali obazirati kod ustanovljenja pravca sječe. Hrvatski su šumari, koji se u glavnom služe njemačkom stručnom literaturom, baš usljed te literature, u kojoj se veoma mnogo piše o opasnosti od vjetrova — za crnogoričine šume u Njemačkoj možda opravdano, — naučeni toj opasnosti pridavati veću važnost, nego li ju ona faktično ima. Po mom iskustvu je ta pogibelj za naše krajeve, izuzev Primorje sa obližnjim predjelima, dosta minimalna, a da ona niti drugdje — izuzev dakako pojedine krajeve — nije tako strašna, kako se to do sada uzimalo, dokazuje nam c. kr. austrijski šumarski natsavjetnik A. Kubelka, koji u svom već spomenutom djelu piše : „da naročito u visokim bregovima nije pogibelj od vjetrova tako velika, kako se to do sada uzimalo, te da vodjenje sječe u pravcu najvećega |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 47 <-- 47 --> PDF |
45 pada ne zagovara, nego je zato, da se sječe (u bregovima) doduše ne polažu ni horizontalno, nego koso. Do sada se je naime naučalo, da se na strminama imaju sječine polagati u pravcu najvećega pada. Držim da niti ovo, a niti po Kubelki preporučeno koso polaganje sječina ne može biti pravilom, nego da se sječine u svakom pojedinom slučaju imaju polagati tako, kako će se iz njih moći drvo što laglje i sa što manje štete po susjedne sastojine izvesti na izvozne puteve. Važnije će kod ustanovljenja pravca sječe biti da se pazi nato, da se drvo ne mora izvažati kroz prijašnje sječine, te da se obzirom na potrebu paše u šumama zem. zajednica, sječe vode tako, kako će uporaba paše u otvorenim dijelovima šume biti što manje smetana. U smislu ustanove zadnje alineje § 4. ur. nap. ima se u nacrtu pravac sječe označiti strelicom. Ta ustanova je za trajne sjekorede provediva samo u onom slučaju, ako u njima ne ima podjedno i prelaznih sjekoreda. Gdje takovih ima, tada se ovi potonji u nacrtu označuju strelicom s razloga, što će se sada, a i u doglednoj budućnosti sječe voditi faktično prema prelaznim sjekoredima. U svakom slučaju ima se u uredjajnom zapisniku (§ 42, ur. nap.) pod točkom II. (Buduće šumsko gospodarenje) tamo, gdje bude govora o gospodarstvenom razdjelenju (§ 15. ur. nap.) navesti: „Koliko je osnovano trajnih sjekoreda; iz kojih odjela pojedini sjekoredi sastoje ; s kojih razloga su tako osnovani ; te konačno kojim načinom se u svakom pojedinom sjekoredu ima u buduće, radi polučenja što normalnijeg poredjaja sastojina, voditi sječa — sve to treba podjedno i motivirati. N. pr. sjekored I., sastavljen je iz odjela 1, 2. i 3. stoga, što je u odijelu 1. prije 25 godina faktično početo sa sječom, te se ona ima u odabranom pravcu od istoka prema zapadu nastaviti preko odjela 2. i 3. Ne smeta pri tome što je u odjelu 1. umjesto 1—25 godišnje sastojine jednakodobna sastojina od 25 godina (25 godišnja morala bi biti odmah na početku uz prosjeku 1? a uz pro |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 14 — der Holzmesskunde, Berlin 1902." sasvim dobro veli: „Die allgemeine wirtschaftliche Entwickelung eines Waldgebietes bediengt auch bis zu einem gewissen Grade den Stand der Forsteinrichtung in demselben". (Opći gospodarstveni razvoj u jednom šumskom području, uvjetuje do njekog stanovitog stupnja takodjer i stanje uredjenja sumâ u tom području), a to znači, da sa općim razvitkom šumarstva u jednoj zemlji, treba da je u skladu i uredjenje šuma. Radi toga bi naš naputak trebao uzeti obzir u punoj mjeri na naše posebne prilike, zatim na do sada na žalost sasvim neuredjene šume, na pomanjkanje uredjajnog odsjeka, na potrebu da te radnje u velikom bar dijelu obave naši upravljajući šumari, koji nisu nigdje imali prilike uvesti se u uredjajne poslove, zatim obazrijev se na okolnost, da nam je kao komadić kruha potrebno da što prije dodjemo — ne do idealno savršenih, nego do svrsi shodnih osnova, a to je moguće samo onda, ako se osnove sastave što jednostavnije i time što brže i što jeftinije, a kod budućih revizija neka se osnove dotjeruju. Za to bi trebalo svu onu teoriju, koja je tomu na putu odbaciti, a naputak i spomenutu naredbu od 23. IV. 1903. broj 23.152. preraditi prema našim općim i posebnim gospodarstvenim prilikama. Stoga razloga, kao konačno i onoga, što naš naputak kao i većina ostalih, sada u krijeposti stojećih naputaka, ne uzimlje dovoljan obzir na samu bit i svrhu šume kao gospodarstvenog i prihodnog objekta, nego ju makar i uz cijenu gospodarskih žrtava želi strpati u formu „normalne šume i normalnoga prihoda" — držim, da bi taj naputak trebalo čim prije podvrći temeljitoj reviziji, te tom prilikom izpraviti takodjer njeke znatnije tiskarske kao i jedno dvije-tri principijelne pogrješke, koje su se nehotice u naputak uvukle. O tomu ću opširnije govoriti u II. dijelu ove razprave. Budući je spomenuti naš uredjajni naputak za sada još, a biti će i kroz daljnje njeko vrijeme još u krijeposti, te će ga se sve dotle, dok je u krijeposti, morati sastavljači osnova |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 13 — danas, a postojati će i u buduće razna mnijenja, te kao što drugdje, tako ima i kod nas stručnjaka, koji mnogima propisima naputka prigovaraju i koji bi želili da prema njihovim nazorima drugačije glase. Medju ove potonje spadam donjekle i ja, akoprem sam svojedobno držao da je taj naputak upravo savršen. Kao što je pokojni šumar, nadzornik Borošić kao sastavljač toga naputka, tako sam isto i ja bio svojedobno uvjerenja, da naputak treba ne samo da stoji na visini nauke, nego da uvažava i sve principe teorije, nu danas sam došao do uvjerenja, da njeko načelo može u teoriji biti sasvim izpravno, nu da se ipak dade u praksi razno primjenjivati, a najbolja primjena da je ona, koja uzima dovoljan obzir na stanje šuma, na organizaciju šumarske službe, te na naučnu spremu i poslovnu vještinu onih organa, koji u dotičnoj zemlji imaju uredjenje šuma provesti. Tako n. pr. mogu sastavljači uredjajnih naputaka, recimo za Sasku i Hrvatsku, imati istu naučnu spremu, istu poslovnu vještinu i u teoriji iste nazore o uredjenju šuma, a ipak hoće li da sastave praktično uporabive i prema danim okolnostima svrsi shodne naputke, morati će se u svojim naputcima znatno razići s toga, jer onaj u Saskoj ne ima u opće prezrelih niti do sada još neuredjivanih šuma, kako ih mi u Hrvatskoj većim dijelom još imamo, nego on ima šume u kojima se već kroz decenije vodi čista sječa i u kojima je provedeno već njekoliko revizija. Uz to ima on za uredjajne radnje na razpolaganje takovo osoblje, koje se kroz mnogo godina samo s tima radnjama bavi i koje stoga u tomu ima osobitu rutinu, a k tomu ima i sve moguće podatke o nebrojenim u njihovim šumama izvedenim pokusima, dočim je u Hrvatskoj sve baš obratno. Stoga u Saskoj drvne gromade u uredjajne svrhe sasvim opravdano ucjenjuju samo okularno i dolaze do boljih rezultata, nego li mi sa najtočnijim pokusnim plohama. Profesor Dr. Udo Miiller u svojoj knjizi „Lehrbuch |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 11 <-- 11 --> PDF |
_ ô- i to koli za vanjske radnje, toli naročito za pismeni izradak operata. Uredjenje šuma je kao neki posebni i k tomu u potpunom smislu riječi skroz na skroz stručni rad, za mene od uvjek imalo neki osobiti čar. Stoga sam prvih godina moje prakse živo želio, da bi imao priliku u taj specialni predmet biti praktično uveden po kojem vrstnom uredjivaču, a zatim da mi bude omogućeno specialno se baviti sa uredjivanjem šuma. Na žalost kroz prve dvije godine koje sam provep kod jednog privatnog vlastelinstva, te 9 godina službe kod imovne općine, nisam pravo rekući niti vidio gospodarstvene osnove, a ako mi je iznimice slučajno došao do ruku koji dio osnove, to sam samo mogao vidjeti „kako se osnove ne bi imale sastavljati ´. Godine 1896. imenovan sam šumar, izvjestiteljem kod kr. županijske oblasti u Ogulinu, pak kako je medjutim već bio na snazi zakon od 26. III. 1894., kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumama, koje stoje pod osobitim javnim nadzorom koji odredjuje, da se za te šume, dakle i za šume ukotarenih zem. zajednica, s kojima su upravljali šumarski tehničari kr. kotarskih oblasti, imaju sastaviti gospodarstvene osnove, to sam koli ja, toli i njekolicina tih tehničara u mom području živo želili, da sa sastavkom osnova što prije počmemo. Kako još nije bio izdan naputak za sastavak gospodarstvenih osnova, a nije se niti znalo kada će biti izdan, nije nam preostalo drugo, nego da si sami izkombiniramo metodu za uredjenje tih šuma. To je ali za nas bilo to teže stoga, što nam je s jedne strane svima manjkala praksa u uredjajnim poslovima, a s druge strane što se je radilo o uredjenju jelovih i bukovih preborni h šuma, za koje niti u poznatim nam stranim uredjajnim naputcima, a niti u literaturama nismo mogli naći ništa iole uporabivoga. Trebalo |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 8 — mnijenja o načinu kako se koji posao ima obaviti. Stoga je i vještom uredjivaču često veoma težko podpunoma shvatiti ideje svojega predšastnika i prema njima izraditi valjanu osnovu. Konačno je i veoma čudno, da se je jedino od šumara očekivalo toliko samozataje, da će oni bez ikakove nagrade ili odštete, dakle iz pukog ideala i vruće ljubavi za samu stvar, žrtvovati tjedne napornoga rada u sobi za zelenim stolom, da se uzmognu snaći u bilježkama svoga predšastnika, a zatim izraditi kratak historijat i opširni strukovni „Opći opis šuma", provesti silu božju množitaba i zbrajanja, sastaviti bezbroj skrižaljka i t. d. i time gospodarstvenu osnovu izraditi u konceptu, te na koncu još povrh toga taj opširni pismeni izradak ili sami prerisati i prepisati, ili o svom trošku prerisati i prepisati dati u dva čistopisna primjerka, a sve to, čisto badava. Niti jednim naime propisom, ne samo da nije zajamčena, negonijeniti u izgled stavljena ma i najmanja nagrada za ovako opsežan i mukotrpan izradak, pri čemu 90% tih urednika, usprkos toga, što su u taj izradak vjerojatno uložili sve svoje stručno znanje, obzirom na okolnost, što ne imaju dovoljnu vještinu i okretnost u uredjajnim poslovima, ne imaju u sebi jamstvo, da im je taj rad valjan i da im radi raznih nedostataka neće biti po kr. zem. vladi zabačen, ili u najpovoljnijem slučaju sa mnogima opazkama vraćen na preradbu. Iz navedenoga mislim da će ne samo stučnjaku, nego i svakom lajku biti razumljivo, zašto je do sada tako malo gospodarstvenih osnova izradjeno, a još manje definitivno odobreno, te da se taj rad ili mora definitivno sasvim obustaviti, ili iz temelja reorganizirati tako, da se on bude ne samo pospješno nastavio i čim prije kraju priveo, nego da oni urednici, koji imaju te poslove obaviti, budu u te radnje temeljito i svestrano teoretski i praktički uvedeni, zatim po vrstnim uredjivačima rukovodjeni i nadzirani, te konačno za uloženi svoj trud i znanje primjereno i plaćeni |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 9 <-- 9 --> PDF |
-1 _ linijama, a kao konac pjesme naredbu kr. zem. vade, odjela za unutarnje poslove od 5. travnja 1913. broj 57.389 iz 1912., kojom se do daljne odredbe obustavlja svaki novi rad oko sastavka gospodarstvenih osnova, a za programe odredjuje, da se svi oni programi, koji županijskim upravnim odborima budu predloženi na odobrenje, imaju prije odobrenja predložiti kr. zemaljskoj vladi na uvid u svrhu, da prosudi dali su valjano sastavljeni. To je bila izvanredno radikalna mjera, za koju je zemaljska vlada morala imati osobito važnih razloga. Biti će stoga od interesa te razloge u kratko navesti, a time podjedno i potkrijepiti njeke predloge, koje ću tečajem ove rasprave iznijeti. Započimanje kakovih novih radnja za osnove obustavljeno je stoga, što pojedine dospodarstvene osnove, usprkos toga, što se je obično radilo u šumama, koje su bile samo njekoliko stotina rali velike, ipak redovito i nakon 3—4, dapače često i nakon 5—6 i više godina, nisu bile dovršene i predložene na odobrenje, a ako su konačno ipak bile predložene, to se je obično ispostavilo da su koli vanjske predradnje, toli i sam pismeni izradak tako manjkavo ili lošo izvedeni, da se osnova nije mogla odobriti, nego da se je sa bezbroj primjetaba morala vratiti sastavljaču na preradbu. U opće se je na osnovama malo radilo, te su se većim dijelom izvadjale samo vanjske predradnje, za koje je dotični urednik nakon predloženja i obredjenja putnog računa, dobio plaćene pripadajuće ga putne troškove, dočim se je veoma malo urednika dalo na izradbu pismenog izradka osnove. Ovo potonje je osobito uvjek onda bio slučaj, ako je onaj urednik, koji je obavio sve ili barem veći dio vanjskih predradnja, bio medjutim premješten, to je njegov započeti rad imao dovršiti njegov nasljednik. To je i sasvim razumljivo kada se uvaži, da je težko razumjeti tudje i k tomu obično nesustavne bilježke o obavljenim radnjama, a k tomu da su razni urednici i raznih |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 8 <-- 8 --> PDF |
_e ima gospodariti potrajno na temelju za nje sastavljenih gospodarstvenih osnova, odnosno programa. U provedbi te ustanove je kr. hrv. slav. daim. zem. vlada, odjel za unutarnje poslove, svojom naredbom od 23. IV. 1903. broj 23.152. glede sastavka gospodarstvenih osnova i programa i t. d., izdala posebni »naputak za sastavajk gospodarstvenih osnova, odnosno programa«. Tim naputkom odredjena su načela, po kojima se s jedne strane imaju izvadjati pojedine vanjske uredjajne radnje (t. zv. predradnje), a s druge strane, kako se ima izraditi pismeni dio rada t. j . konačni (pismeni) izradak gospodarstvene osnove, odnosno programa. Kako je sasvim razumljivo, to taj naputak samo odredjuje „koje se radnje imaju obaviti i po kojim načelima se imaju izvadjati", ali ne opisuje potanje, kako se večina predradnja ima detailno izvadjati, niti ne razjašnjuje, odnosno ne motivira, iz kojih razloga je odredjeno, da se ovo ili ono ima izvesti onako, kako je to u naputku odredjeno. Pri sastavku toga naputka išlo se je naime sa opće priznatog stanovišta, da naputak ne ima biti učevna knjiga i da se on ne sastavlja za osobe, koje tek uče dendrometriju i uredjenje šuma, niti da on ima biti rukovodj za praktično uvedenje u te radnje, nego je on sastavljen za onakove stručnjake, koji s jedne strane u tim disciplinama imaju ne samo potpuno teoretsko predznanje, nego s druge strane i dovoljnu praksu — jednom riječju, on je napisan za stručnjake uredjivače. Taj su naputak šumari kod političke uprave u kraljevinama Hrv. i Slav. veoma željno očekivali u nadi, da će nakon njegovog izdanja započeti živa djelatnost oko uredjenja spomenutih šuma, te da će tako doći do toliko željkovanih i u svakom pogledu neophodno potrebnih gospodarstvenih osnova i programa. Od vremena izdanja toga naputka pak do danas prošlo je 13 godina, pak ako se svrnemo na rad od tih 13 godina što vidimo — silno razočaranje na svim |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 7 <-- 7 --> PDF |
-5 - Nakon umirovljenja F. Zikmundovskoga imenovan je Robert Fischbach previšnjim riješenjem od 4. ožujka. 1906. odsječnim savjetnikom i šumar, izvjestiteljem kr. zem. vlade, na kojem je mjestu ustrajao punih deset godina, dok mu eto nije obnašlo Njegovo Veličanstvo povodom njegovog zamoljenog umirovljenja podijeliti naslov kr. ug. dvorskog savjetnika. Dužnost nam je spomenuti, da je osim kod poslova što smo ih jur gore spomenuli presvjetli gospodin kr. dvorski savjetnik Robert Fischbach sudjelovao i kod izradbe i provedbe zakona o zagradjivanju bujica, te zakona o uredjenju šum. službe kod političke uprave u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. Za svoje zasluge oko uspješnog rješenja pitanja paše blaga žitelja njekih dalmatinskih obćina u Lici i paše blaga žitelja njekih ličkih obćina u sjevernoj Dalmaciji, bio je presvjetli gospodin kr. dvorski savjetnik Robert Fischbach dne 2. veljače 1891. odlikovan po Njegovom c. i kr. Apostolskom Veličanstvu zlatnim krstom za zasluge. Polazeć u mir oprostio se je presvjetli gospodin kr. dvorski savjetnik sa svojim bivšim suradnicima u šum. odsjeku kr. zem. vlade, te je podjedno položio i čast društvenoga podpredsjednika s razloga, što će češće izbivati iz Zagreba, čega radi mu ne bi bilo moguće ispunjavati podpredsjedničke dužnosti. Praksa uredjenja šuma u opće, a kod zem. zajednica napose. Napisao Ante Kern, kr, šumar, nadzornik. Za šume, koje u Hrvatskoj i Slavoniji stoje pod osobiti m javnim nadzorom, je § 1. zakona od 26. ožujka 1894., kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u spomenutim šumama, odredjeno, da se u njima |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 46 sjeku * morala bi biti najmladja). Ta razlika u dobi nije znatna, te će se lahko ispraviti kod budućih sječa. Budući je ali odsjek 2/a za sada još premlad za sječu (90 god.), to će se on sječi istom za 20—30 godina, a za to vrijeme će odjel 1. biti 45—55 godina star. Za njega stoga postoji bojazan, da bi mu vjetar mogao silnu štetu nanijeti u onom slučaju, kada bi se on sječom odsjeka 2/a nepripravno izložio vjetru. Tomu se može izbjeći time, da se u odsjeku 2a sada već uz prosjeku 24 položi jedan vjetrobrani prosjek(â) — postojeći prosjek ? nije u tu svrhu dovoljan, jer je preuzak. O odjelu 13. je odsjek b star već 80 godina a ipak bi on po sječnom poredku imao doći k sječi istodobno, odnosno iza odsjeka c, koji sada ima istom 20 godina. Po tomu bi on normalno imao stajati još 100 godina, što je očito preveć. Stoga će tu vjerojatno biti najzgodnije, da se on sada već posiječe prviput, a na koncu ophodnje po drugiput zajedno sa odsjekom c. Tu će onda nastupit slučaj naveden u rubrici 37. opće porabne osnove za visoke šume čiste sječe (Obrazac 6.) — naime, da će se jedna te ista sastojina tečajem ophodnje posjeći dva puta. Odsjek 6/b je sada već potpunoma dozreo, te bi se mogao sjeći, nu istodobno s njim bi se radi sječnog poredka morao, a radi male površine i mogao sjeći odsjek a. To ali za sada nije dopustivo radi odsjeka 5/b., koji bi time iznenadno bio izvrgnut pogibeljnom sjeverozapadnom vjetru. Stoga se za sada mora u odsjeku 6 a, a uz prosjeku 2 položiti vjetrobrani prosjek (a´), te istom, kada uslijed toga bude odsjek 5/b postao potpunoma otporan proti vjetru, smjeti će se posjeći preostali dio odsjeka a i nastaviti sječom u b. Isto takav odnošaj nastupiti će izmedju odsjeka 6 d i e, te odsjeka 5c, pak će se stoga i tu u 6´e položiti vjetrobrani prosjek i to ili odma ili po vremenu i t. d. U sjekoredu, koji se sastoji iz odjela 8. 9. i 10., će se nastavkom sječa na sadanje mlade sastojine u odsjecima |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 43 — neprekidno jedna uz drugu). Time, kao i većim brojem sjekoreda, polučuje se već spomenuta gibko s t u gospodarenju, koja sastoji u tomu, da se ne mora u započetom sjekoredu sjeći svake godine dotle, dok ga se potpunoma ne izcrpi. N. pr. u odjelu 14. je odsjek a sada star 120 godina i time za sječu dozreo. Uzmimo stoga da se u njemu počme odmah sjeći n. pr. kroz dvije godine i time dodje u njemu do onoga pravca, gdje će sječina zahvaćati i u odsjek b, koji će tada biti istom 82 godine star. Jer je taj odsjek još premlad za sječu, to će se sječa tu obustaviti, te prenijeti u odsjek 8/d u kojem će onda sastojina biti već 122 godine stara, a zatim u odsjek 9/a. Nakon toga će se možda radi podmirenja ovlašteničke drvarije u dva razna pravca, kroz njekoliko godina voditi sječa na dva razna mjesta, od kojih će jedno biti preostavši dio odsjeka 14/a te nastavno u 14/b, a drugo mjesto, odnosno sječina u 4/a, zatim nastaviti u 4/b i t. d. ili možda u 6 b. Spomenuto je već, da se pravac sječe mora opredijeliti obzirom na smjer opasnoga vjetra — naravski, ako takav izraziti vjetar postoji. U odjelu su 7. savezno sa 11. dobni razredi tako poredani, da bi oni u onom slučaju, kada bi se sječa vodila od sjevera prema jugu, zajedno sačinjavali jedan trajni i to takav sjekored, u kojem bi dobni razredi bili sada već normalno poredani. No budući se radi pogibeljnog sjeverozapadnjaka ne smiju sječe voditi tim pravcem, nego od juga prema sjeveru, ili od istoka prema zapadu — u konkretnom slučaju je uzet ovaj potonji pravac, —to se je svaki od tih odjela morao uzeti kao samostalan sjekored. Sasvim je isti slučaj i sa odjelom 6, u kojemu su se radi toga - te jer se radi prevelike razlike u dobi izmedju odsjeka b i d, ne može zagovarati da se sijeku oba istodobno — morala osnovati dva prelazna sječna poredka i pri tomu još učiniti i ta gospodarstvena žrtva, da će se odsjeci |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 42 — Da se tomu predusretne, treba okolo njega u odsjeku 10/b, učiniti jedan vjetrobrani opsjek (Umhauung, Loshieb) — u nacrtu označen sa b´) u širini od kakovih 10—20 m. i taj opsjek sada već ili sasvim posjeći, ili još bolje spočetka samo dobro prorediti a poslije sukcesivno sasvim posjeći i to u svrhu, da se rubna stabla odsjeka 10/a uslijed većeg pristupa zraka i svjetla, te većeg prostora što bolje ukorjene i spuštanjem svoje krošnje da im što niže padne njihovo težište, te da tim postanu tako odporna proti vjetru, da im ovaj ne bude mogao naškoditi onda, kada se ispred njih bude posjekao odsjek 10/b. Ako se takova vjetrobrana pruga položi uz već postojeći prosjek, tada se ovaj naziva „vjetrobrani prosjek" —vidi 2a´, 6´a´ i 6/e´. Što su sastojine mladje, to se sjegurnije postizava svrha tih vjetrobranih opsjeka i prosjeka, dočim je to teže, u starijim sastojinama, koje već netjeraju iz spavajućih oka, ili se u opće ne može polučiti. Razlika izmedju glavnih i vjetrobranih prosjeka je u tomu, što su prve trajne, a potonje prolazne naravi, te što prve ostaju trajno nepošumljene i stoga pretstavljaju trajno nepošumljeno tlo, a potonje se ili odmah ili barem nakon njekoliko godina opet pošume sa kojom zasjenu podnosećom vrsti drva n. pr. jelom za božična drvca, koja se konačno posjeku istodobno onda, kada ostali glavni dio odsjeka dodje do sječe, te zajedno s ovim opet ponovno pošumi. Sječine u pojedinom sjekoredu, ne moraju se svake godine nanizati jedna na drugu, nego to može usljedjivati u intervalima od njekoliko godina, za koje se vrijeme vodi sječa u kojem drugom sjekoredu. To se obično i čini kod čiste sječe, gdje se u pravilu ima nova sječa voditi tek onda, kada je prediduća sječina potpunoma pomladjena, a to je obično za 4—5 godina. (U sitnoj, srednjoj i prebornoj šumi se obično sječine nižu |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 41 — reda njekoliko godina nad tom dobom — nastojati će se naime sječu voditi tako, da one sastojine, koje će se uzgajati na mjesto sadanjih, već budu manje diferirale u dobi, nego li sadanje sastojine. Tako će se n. pr. u sjekoredu što ga čini odjel 1., 2. i 3. morati odsjeci 3/a i 3/b sjeći od prilike onda, kada odsjek 3/a bude 130 godina, a 3/b istodobno samo 110 godina, a onaj dio odsjeka 3/a, koji leži nad odsjekom 3/c od prilike onda, kada bude oko 140 do 145 godina, a odsjek 3/c istodobno 100—105 god. star. U šumi, koja je predočena u slici 1. gdje brojevi 1—16 označuju odjele, slova a, b, c, d, i t. d. odsjeke, a brojevi 30, 50, 70, 85, i t. d. starost dotičnih odsjeka, su uz pretpostavu 120 godišnje ophodnje, te da pogibeljni vjetar dolazi do sjevero zapada, uz već spomenuta dva, osnovani još i slijedeći trajni sjekoredi. Odjeli 7, 11. i 16. čine sami za sebe po jedan sjekored, a zatim su po jedan sjekored odjeli 1, 2. i 3, odjeli 8, 9. i 10, odjeli 12. i 13, te konačno odjeli 14. i 15. Opću porabnu osnovu treba tako sastaviti, da se svaka iole veća sastojina bude sjekla oko 120. godine, dočim će se mali odsjeci bez obzira na svoju dobu, u pravilu sjeći istodobno sa susjednim većim odsjecima, tako n. pr. će se odsjeci 8/e i 9/f kako je već spomenuto, sjeći istodobno sa odsjecima 8/d i 9/a i e, zatim odsjek 6 a istodobno sa 6 b, te konačno 6 e i c istodobno sa 6/d. Naprotiv se ali neće sjeći odsjeci 9 b, c i d, te 10/a iza odsjeka 9/a i e i prije odsjeka 10/b, kako bi po sječnom redu imalo biti, a neće se sječi stoga, što će tada biti premladi za sječu, pa kako zapremaju znatniju površinu, nebi bilo opravdano, da se učini tako velika gospodarstvena žrtva. Stoga će se ti odsjeci prigodom sječe preskočiti. U tom ali slučaju bi odsjek 10. a nakon posjeka odsjeka 10/b nenadano bio izvrgnut neposrednom udaru pogibeljnog sjeverozapadnjaka, koji ako možda i nebi cijeloga izvalio, bi svakako u njemu napravio velike štete. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 40 — koredu u odjelu 6. bi ponajprije uz 60 godišnju sastojinu ./. i 35 godišnju sastojinu u 6/e došao do sječe samo jedan dio 120 godišnje sastojine u 6/b, a nakon toga bi uz 120 godišnju sastojinu u 6/b morali istodobno sječi i 70 godišnju sastojinu u 6 d. Time bi se dakako sjeklo veoma mnogo sastojina u dobi, kada apsolutno još nisu sječive, te time doprinjele prevelike gospodarstvene žrtve, što nikako ne bi bilo opravdano. Tomu bi se ponješto, ali uvijek samo u njekoj maloj mjeri dalo pomoći time, da se u jednom i drugom sjekoredu još kojih 20—30 godina ne vodi nikakova sječa glavnog prihoda, a medjutim da se marljivim proredjivanjem mladjih sastojina podupre njihov prirast u debljinu tako, da bi one usprkos toga, što u dobi sječe nebi još imale fizičku starost odabrane ophodnje od 120 godina, bile obzirom na debljinu stabala ipak približno sječive, te bi ih se tada moglo sjeći sa susjednim starijim sastojinama, koje bi međutim ali sječivu dobu već znatno prekoračile. U tom bi se slučaju vjerojatno približno polučio normalni slijed sječina, ali bi se s jedne strane gospodarenje veoma kompliciralo i u svojim dispozicijama veoma skučivalo, a s druge strane bi se još uvjek doprinasale znatne gospodarstvene žrtve time, što bi veliki dio sastojina morali sjeći tek mnogo godina pred ili iza njihove prave sječive dobe. Tomu se dade izbjegnuti samo uvadjanjem prelaznih sjekoreda. U navedena dva trajna sjekoreda osnovana su po dva takova prelazna sjekoreda i to onako, kako su u slici označeni strijelicama. Da se pako razlike u dobi sastojina između tih prelaznih sjekoreda sukcesivno što većma smanje, te po vremenu — možda tek nakon druge ili treće ophodnje — posve nestanu, treba to opću porabnu osnovu sastaviti tako, da će se mladje sastojine jednog sjekoreda sjeći njekoliko godina prije 120-te dobe, a starije sastojine drugoga sjeko |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 32 <-- 32 --> PDF |
- 30 S toga se taj dio šuma namjerava urediti kao treća gospodarstvena jedinica sa svrhom, da se njezin prihod unovčuje u svrhu pokrića novčanih potreba z. z. U dvije će se prve jedinice radi pokrića svakogodišnje drvarije ovlaštenika, etat uživati svake godine, a u zadnje spomenutoj jedinici uživati će se takodjer potrajno, nu ne svakogodišnje, nego tako da će se 1—5 godišnje uštednje sa eventualno jednim do dvogodišnjim prehvatom prodati one godine, koje bude prodja drva najpovoljnija. Iz navedenog se vidi, da je kod ove zem. zajednice radi svrhe budućega gospodarenja potrebno, da se šume razdijele u tri gosp. jedinice, te da su prema toj svrsi već unapred odredjene veličine pojedinih gospod, jedinica. 4.) primjer Taj će vjerojatno više manje nastupiti kod svih imovnih općina. U prijašnjim su se decenijima, dok su vozne prilike bile još veoma jeftine, a velike paropile još nisu postojale, u svrhu namaknuća novčanih sredstava za pokriće uprave, u pravilu sa malih redovitih sječina prodavala ona vrijednija stabla, koja su kao suvišak preostala nakon podmirenja pravoužitničke potrebe. Danas su se prilike u tom znatno promijenile. Vozne prilike su neizmjerno poskupile, pak stoga je danas potrebno, da se uživanje šuma uredi tako, da do prodaje dolaze veće drvne gromade i to što većma koncentrirane na pojedina mjesta, e da se uzmognu graditi moderna prometila (klizi, žicare, željeznice). To je naročito od važnosti u prebornim šumama, gdje se na sječinama ne siječe sva drvna zaliha, nego se sijeku samo najdeblja stabla, pak hoće li se stoga, da u jednom predjelu dođu do sječe veće drvne gromade, moraju se osnovati velike gospodarstvene jedinice i uživanje urediti tako, da se u svakoj pojedinoj ne gospodari strogo potrajno, nego tako, da se sve za prodaju odredjene gospodarstvene |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 31 <-- 31 --> PDF |
- 29 — gorskih šuma na taj način, da si ga oni mogu privesti bez prevelikoga truda i gubitka vremena. To će ona vjerojatno moći polučiti jedino time, da drvo za svoje Posavce iz spomenute prigorske šume o svom trošku priveze na pojedine bližnje stanice glavne željezničke pruge, a pošto će se godišnje raditi o veoma velikim drvnim količinama, to će vjerojatno učiniti veoma dobar posao, ako ona ne bude trošila na gradnju šumskih cesta i uz to ipak plaćala skup izvoz kolima, nego ako bude spomenutom dolinom izgradila šumsku željeznicu. Da se pako gradnja željeznice bude rentirala, nuždno je ne samo da se njom godišnje izvezu velike količine drva, nego i to, da sječe ne budu raštrkane po više gospodarstvenih jedinica, nego da se svakogodišnje sječe koncentriraju po mogućnosti na samo jednoj velikoj sječini. To pako će biti moguće samo onda, ako se što više — šume možda svih 8.000 rali, uredi kao jedna jedina gospodarstvena jedinica. Tako od prilike je faktično postupala imovna općiua gradiška sa svojom šumom Babja gora, koju je nazad njekoliko godina prikupila od njekih posjednika. 3.) primjer. Taj nam daje z. z. Vrbovsko. Ovlaštenici te z. z. stanuju u mjestu Vrbovskom, koje se zajedno sa njekim zaselcima proteže na njekoliko kilometara duljina na obroncima, koji se dosta strmo protežu na obje strane potoka Dobre. Iza tih se obronaka na obje strane nalaze šume z. z., koje sastoje iz bukve pomiješane sa jelom i to u tolikoj površini, da su za ovlaštenike sa obijuh strana Dobre dovoljne za trajno podmirenje njihove drvarinske potrebe. Stoga će se šume ležeće na svakoj od tih obijuh strana, zasebno urediti kao dvije posebne gospodarstvene jedinice i to lih za podmirbu drvarije dotičnih ovlaštenika. Osim tih šuma ima ali ta z. z. još jednu šumu t. zv Jelenski jarak, koja je pretežito obraštena sa crnogoricom, koja se tamo veoma dobro unovčuje kao tehničko drvo. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 28 — Imovna općina je dužna jednim i drugim svojim pravoužitnicima davati iz svojih šuma istu pripadnost na drvariji. One iz prigorja, koji su blizu šume, lahko će podmiriti time, da će n. pr. za svako pravoužitničko selo u njegovoj blizini i prema veličini pripadnosti, izlučitih jednu manju ili veću gospodarstvenu jedinicu, u kojoj će njegovu potrebu moći trajno namiriti. Uzmimo da joj je nakon toga izlučenja preostalo još po prilici 8.000 rali već prezrele čiste bukove šume, koju bi trebalo čim prije pretvoriti u mješovitu i to pretežno hrastovu šumu, te da ona u cijelosti gravitira u područje jedne doline, koja teče prema glavnoj željezničkoj pruzi. Budući imovna općina radi nedozrelosti svojih posavskih šuma ne može svojim pravoužitnicima u Posavini njihovu pripadnost doznačiti u tim šumama, prisiljena ih je ušumiti u svoje prigorske šume, od kojih će u tu svrhu kroz budućih 40 godina trebati oko 5.000 rali, Ako bi imovna općina svojim Posavcima, koji su od ote šume udaljeni poprečno 30 kilm. doznačila njihovu pripadnost u toj šumi na panju, to bi imalo za posljedicu, da oni radi velike udaljenosli i k tomu loših puteva u samoj šumi, nebi htjeli ići po ta drva, nego bi ih krali u bližim im mladim šumama. Da se stoga prepriječi uništenje mladih hrastovih šuma, a s druge strane uvaživ, da ovlaštenici u Posavini nisu krivi što su se u posavskim šumama uz skroz mlada sastojine nalazili još samo skupocjeni i za sječu već davno dozreli hrastovi, koje je imovna općina radi toga morala unovčiti, te za koje je dobila veoma znatne svote, koje uložene kao šumska glavnica, daju godišnji znatni kamatni prihod, koji se upotrebljuje u svrhe cijele imovne općine, dakle i onih pravoužitnika u prigorju, koji i danas, a i u buduće će drvo dobivati u veoma im blizkim šumama, opravdano je, da imovna općina nađe put i način, kako će i svojim posavskim pravoužitnicima moći davati drvo iz svojih pri |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 27 — učinjeno, to bi imalo za posljedicu, da bi ponajprije žitelji iz N. morali ići po drva u A. preko sela M. (9 kilom.) a poslije isto tako oni iz sela M. opet preko sela N. u šumu B. (11 kilom.) To bi bilo opravdano samo onda, ako u šumi B. nebi bilo sada još sječivih sastojina. Ako pako ima takovih sječivih sastojina, to je svakako opravdano, da se žiteljima iz M. drva doznačuju u bližoj im šumi A. a onima iz N. u bližoj im šumi B., te tako jednim i drugima prištedi udaljenost od 5. kilometara. To pako će se moći najbolje učiniti onda, ako svaku od ovih dviju šuma uredimo kao samostalnu gospodar, jedinicu, u kojoj će svoje potrebe na ogrijevu i gradji potrajno namirivati samo ovlaštenici iz bližega sela. Ne treba pri tomu napraviti dvije sasvim zasebne gospodarstvene osnove, nego se ima postupati tako, da se napravi samo jedan uredjajni zapisnik, u kojem se sve što je za obje šume zajednički n. pr. u „opisu šuma" fizički, pravni, gospodarstveni odnošaji i dr. zajednički opiše, a za svaku jedinicu posebno istakne samo ono, u čem se od druge jedinice razlikuje. Opis šumskih medja, izkaz površine, opis sastojine i t. d. se takodjer za svaku gospod, jedinicu ne sastavlja u posebnom obrazcu, nego u jednom te istom ali tako, da se doduše svaka jedinica zasebno unaša ali jedna ispod druge. U tu svrhu služi u svakom obrazcu prva rubrika za oznaku gosp. jedinice, iz česa se jasno vidi da može biti više tih gosp. jedinica navedeno u jednoj tiskanici. 2.) primjer. Njeka imovna općina koja leži dijelom u Posavini, a dijelom u prigorju, ima u Posavini veoma mnogo pravoužitnika, ali razmjerno malo šuma, koje su k tomu sada u cijelosti mlade i za sječu nedozrele — najstarija sastojina je sada 80 godina, a naprotiv u prigorju ima veoma malo pravoužitničkih sela, ali zato veliki kompleks šuma, u kojima ne ima nikakovih cesta, te koje šume su od posavačkih sela, koje leže uzduž glavne željezničke pruge, veoma udaljene. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 23 — |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 22 — Alineja 7. odredjuje: „U slučaju da je šumska medja preporna, imaju se u prerisu urisati oba preporna pravca, te daljnje uredjenje medja prepustiti posjedniku (§ 845. o. g. z.)a Tu prije svega ima mjesto „§ 845." biti „§§ 850. i 851."; zatim treba uvažiti da je dotle, dok je jedna čestica ili dio iste preporan, preporna takodjer na njoj eventualno se nalazeća drvna zaliha. Stoga se niti sa površinom a niti sa drvnom zalihom na takovim prepornim česticama ne ima do konačnoga rješenja prepora računati u osnovi.. Radi evidencije tih prepora treba ali takovim česticama uz označenje u nacrtu (po šemi znakova označuje se preporna medja crvenom crtom), dati još i njeku posebnu oznaku, kojom ih treba zabilježiti i u »Izkazu površina". Povrh toga treba u opazci toga izkaza zabilježiti : „Preporno vidi uruč. broj..." i to u svrhu, da se svagda, kada bi to bilo potrebno, a naročito prigodom revizije osnove, može ustanoviti, da li je taj priepor riješen i kako, te tada tu česticu uzeti kao prirast, ili ju staviti u odpad, ili rješenje prepora požuriti. U naputku nije nigdje odredjeno, kako se imaju označivati preporne čestice. Stoga ih njeki označuju crnim ili crvenim slovima grčkoga alfabeta, a drugi opet crvenim slovima latinskoga alfabeta, njeki u svakom odjelu u kojem ima prepornih čestica, počimaju sa slovom a, a njeki nastavljaju tekućim slovima kroz cijelu gospodarstvenu jedinicu i t. d. Ja bi preporučio da se one označuju sa malim latinskim slovima nastavno naslova rodsjeka, u dotičnom odjelu, nu da se za razliku od odsjeka, koji se označuju crnim slovima, označe crvenim koli u nacrtu toli i u „Izkazu površina" (vidi odsjeke 3/d i 15/d na sliki 1.) i to stoga, što će prigodom revizije u onom slučaju, ako su takove čestice medjutim pripale šumovlasniku, one moći i nadalje zadržati svoje dosadanje slovo nu stom razlikom, da će se tada to slovo precrtati crno, a ako su odpale, tada će se to slovo |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 21 — Prema naredbi kr. ugar. ministra financija od 31. XII. 1914. broj 126.576, koja je svim kr. županijskim oblastima priopćena naredbom kr. zem. vlade, odjela za unutarnje poslove od 20. III. 1915.br. 12531, mogu se takovi prerisi u obliku izvadka iz mapa naručit kod arkiva katastralnih mapa u Zagrebu (Opatička ulica 20) u mjerilu 1 :2880 (.=40°), 1 :5760 (1"=80°) i 1 :7200 (.=100°), a cijene su im ustanovljene po čestici jutru. N. pr. da je ukupna površina 370 jutara koja sastoji iz 46 čestica, tada se računa —L— == 207 čestica jutara. Ti izvadci iz mapa prave se isključivo na engleskom velin-papiru napetom na platno, te se to posebno zaračunava. Naručbe glede izvadaka iz mapa su po spomenutoj ministarskoj naredbi proste od biljegovine. U slučaju, da bi bili potrebni podaci o točkama triangularne mreže, mogu se oni dobiti samo kod kr. ugar. triangularnog ureda u Budimpešti (Fô-utcza broj 34 kat I.) i to prema broju točaka uz cijenu od 2—8 K po točki. Tek kada se za omedjašenje ne bi mogli dobiti gruntovni mjernici, koji bi bili jeftiniji, tada neka se uredjenje medja putem jeftimbe preda kojemu ovlaštenomu civilnom mjerniku, načinom i uz pogodbu, kako je propisano naredbom kr. zemaljske vlade, odjela za unutar, poslove od 22. svibnja broj 34.215, glede uredovanja povodom izmjere nekretnina zemljišnih zajednica po ovlaštenim civilnim tehnicima. Stupovi ili kameni kao trajne oznake medjašnjih točaka, neka se ne učine prema dosadanjem običaju" tako visokima, da se nad nje ne može postaviti mjerači stroj — dovoljno je 05—0*7 m. nad zemljom. Ako se naime u buduće kadgod bude takova točka morala uzeti kao ishodište kakove izmjere, tada je ona veoma oteščana u onom slučaju, ako se stroj ne može centrirati nad samom točkom, nego pokraj nje. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 22 <-- 22 --> PDF |
- âô - Prelazim sada na pojedine ustanove uvodno spomenutog naputka za sastavak gospod, osnova (programa), te ću onim redom, kojim paragrafi dolaze u naputku, ponajprije komentirati one §§., za koje držim da ih treba protumačiti, a zatim ću navesti moje mnijenje o tom, u kojem smjeru bi njekoje paragrafe trebalo nadopuniti ili ih promjeniti. Ad. § 1. Po tom paragrafu slobodno je doduše uredjivaču šuma baviti se takodjer i reambulacijom šumskih medja, nu tim poslovima imala bi se po mom mnijenju većina šumara baviti samo onda, kada se radi o manjim izmjerama, za koje se potrebne početne točke lahko nadju u blizini šume, dočim bi onakove veće radnje, za koje nisu dovoljne obične litografirane kopije katastralnih mapa, nego za koje treba dobaviti prerise iz originalnih mapa i podatke o trigonometričkim točkama, te koje radnje radi svoje opsežnosti iziskuju potpunu poslovnu vještinu u izmjeri, trebalo u pravilu prepustiti za to osposobljenim mjernicima. Razlog tomu je taj, što bi šumari inače na te radnje potrošili sve svoje razpoloživo vrijeme, koje bi mnogo koristnije mogli upotrijebiti za sastavak gospodarstvenih osnova, koje ni u onom slučaju, ako šumari na njima budu marljivo radili, u mnogima kotarima ne budu sve gotove prije, nego li što prve osnove budu već dospjele do 10 godišnje revizije. Za omedjašenje šuma može se u smislu ustanove naredbe kr. zem. vlade odjela za unut. poslove i pravosudja od 12. II. 1899. broj 9702 (Zbornika komad III., broj 14., strana 105.) umoliti kr. zem. vlada da dozvoli, da omedjašenje zemljišnoga posjeda, koji stoji pod oblasnim nadzorom, dakle i zemljišnih zajednica, uz naknadu efektivnih troškova, obave mjernici zem. vlade, odjela za pravosudje, kao gruntovnoga ravnateljstva. Za opsežnija omedjašivanja biti će svakako dobro, umjesto litografiranih kopija katastralnih mapa, upotrijebiti rukom radjene prerise originalnih mapa (t. zv. pikirane mape). |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 21 <-- 21 --> PDF |
-:!* drugih na licu mjesta u šumi sabrana iskustva, te neka se ne smatra sudcem i neograničenim diktatorom, nego kao skromni suradnik na jednom djelu, koje će ostati vazda nepotpuno i nikada posve dovršeno. Sa sadanjim stanjem računati, u postojeće uvesti njeki red obzirom na mjesto i vrijeme, i postepeno ono što je nedostatno zamjeniti sa boljim, — sve te zadaće sistematskoga šumskoga gospodarstva, vode k jednom glavnom cilju: prihod šume prostorno i vremenito urediti t. j . prema stanovitim načelima razdijeliti). Drugi u svom djelu: Die Forstliche Statik, Berlin 1911. Zweiter Band, piše u predgovoru : „Nicht das starre Dogma eines bestimmten Systems ist auschlaggebend fiir die wirtschaftlichen Massnahmen, sondern die Erkenntniss der gegebenen Wirtschafszustânde und die Einsichtin die Bedingungen fiir ihre fortschreitende Entwiklung. " (Nije ukočena dogma mjerodavna za gospodarstvene mjere, nego spoznaja faktičnih gospodarstvenih prilika i uvid u uvjete za njihov napredujući razvitak). Budu li se toga držali, tada neće doći do onoga, čemu g. šumar Andrija Perušić u svojoj razpravi : „Studija o temeljnim principima uredjenja šumskoga gospodarstva krajiških imovnih općina, s kratkim osvrtom na gradišku imovnu općinu, u broju 7. i 8. Š. 1. od g. 1915. čini se opravdano prigovora, da su se naime kod njekih imovnih općina toliko puta mijenjala temeljna načela uredjenja šuma, kolikogod puta su se mijenjali taksatori, te da danas još, a to je nakon 40 godina njihova opstanka, i nakon što su na uredjenje svojih šuma potrošile veoma znatne svote (n. pr. gradiška imovna općina 225.000 K), nisu mjestimice došle niti do toga, da su barem definitivno rješile pitanje „0 načinu budućeg gospodarenja u njihovim šumama". * |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 20 <-- 20 --> PDF |
- lô To je potrebno stoga, što gospodarstvena osnova prema navodu nadšumara Dr. Gerhardta iz Koblenza u Allgemeine Forst- und- Jagd Zeitung broj 12. iz 1913. ima biti onaj bedem, na kojem se imaju lomiti svi potrajnost gospodarstva ugrožavajući zahtjevi, jer ona predstavlja izpravu, koja nakon što je jednom po zastupstvu šumoposjednika prihvaćena, često jedina u budućnosti omogućuje provesti takovih, na boljak šume smjerajučih, gospodarstvenih mjera, koje šumoposjedniku nisu višeputa niti najmanje u volji. (Den Betriebsplan gehôrig zu respektiren, ist an und fur sich schon deshalb notwendig, weil er das Bollwerk bilden muss, an dem aile die Nachhaltigkeit der Wirtschaft gefâhrdenden Ansturme sich brechen, weil er das Dokument darstellt das, wenn von der Gemeindevertretung einmal anerkannt, spater oft allein die Durchfiihrung dem Waldbesitzer unwillkommener forstverbessernder Betriebsmassnahmen begrundet und ermôglicht). Konačno stavljam svakom uredjivaču šuma na srce, sljedeća mnijenja centralnog ravnatelja Dr. L. Hufnagla i profesora Dr. M. Martina u Tharandu. Prvi u svom djelu: Praktische Forsteinrichtung, Wlaschim 1911. piše: „Wer mit der Einrichtung eines Waldes betraut wird, der achte und schâtze die von anderen an Ort und Stelle gewonnenen, im Waldbilde in Erscheinung tretenden Erfahrungen und betrachte sich selbst nicht als Richter und unumschrangten Diktator, sondern als bescheidenen Mitarbeiter an einem Werke, das stets unvollkommen bleibt und nie sein Ende findet". „Mit dem Vorhandenen rechnen, in das Bestehende nach Ort und Zeit eine gewissse Ordnung bringen und allmahlich das Unzureichende durch Besseres ersetzen, diese Afgaben einer planmassigen Forstwirtschaft fuhren aile zu dem einen grossen Ziele: den Waldertrag nach Ort und Zeit zu regeln, das ist nach gewissen Grundsatzen verteilen". (Komu bude povjereno uredjenje jedne šume, taj neka štuje i cijeni od |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 17 — thunlichste Sicherung des Waldes gegen Gefahren aller Art lind uberhaupt Wegraumung aller Hindernisse, welche einer regelrechten Hiebsfuhrung im Wege stehen". »Der Einrichtungsplan soli den Rahmen liefern, in welchem die wirtschaftlichen Anordnungen fur die nachtsliegenden Perioden einzufugen sind, er soli das Mittel bilden, um die Massnahmen der Gegenwart mit den Anforderungen der Zukunft und einer guten Bestandesordnung im ganzen Wirtschaftsverband in Einklang zu bringen«. (Postepeno privadjanje sastojina u normalno stanje po poredjaju i površini pojedinih dobnjih razreda, i u savezu s tim polučenje normalne zalihe i normalnog prirasta, zatim briga za uzdržanje i poboljšanje snage tla kroz pravodobnu sječu slabih i na prirastu siromašnih sastojina, te čuvanje sastojina koje su u dobrom prirastu, i konačno što veće osjeguranje šume proti pogibeljima svake vrsti, kao i u opće ostranjenje svih zapreka, koje stoje na putu pravilnom vodjenju sječe. Gospodarstvena osnova ima biti okvir, u kojemu se nalaze gospodarstvene odredbe za najbliža razdoblja, te ona ima biti sredstvo da se odredbe sadašnjosti mogu dovesti u sklad sa zahtjevima budućnosti i dobrim poredjajem sastojina u čitavoj gospodarstvenoj jedinici). Tomu bi ja kod uredjivanja šuma zemljišnih zajednica još naročito dodao: „da uredjivač ima pomno proučiti sve gospodarstvene prilike i potrebe ovlaštenika, te s jedne strane na nje kod izradbe osnove uzeti što moguće veći obzir, a s druge strane da svakom prigodom, a naročito prigodom izloženja gospodarstvene osnove (programa) prema alin. 4. §. 6. naredbe, ovlaštenicima osnovu što podrobnije raztumači, tako da ne budu u dvojbi o tomu „gdje, koliko i kakovih drva budu iz šume mogli dobivati, gdje, kada i kojim troškom će se imati posumiti, gdje će paša biti dozvoljena, a gdje zabranjena i t. d. jer oni se prihvatom osnove obvezuju, da će njezine odredbe potpunoma respektirati, pak stoga je potrebno, da im sve ono na što se : obvezuju, bude potpunoma jasno. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 18 <-- 18 --> PDF |
- 16 c) u porabnim osnovama odrediti gospodarenje za budući odsjek vremena, i d) osjegurati provedbu tih odredaba, te pružiti dokaz o uspjehu gospodarenja). U kratko pako rečeno svrha je uredjenja ta, da se prema sadanjem stanju šume i svrsi budućeg gospodarstva, ustanovi i propiše: „Koliko, gdje, kada, te kojim redom i kojim načinom se imaju crpiti šumski užici te osjegurati pomladnja i uzgoj sastojina". Pri tomu će naročito naši uredjivači dobro učiniti, ako se budu držali onoga, što Mihaelis u svojoj knjizi: Die Betriebseinrichtung in den Preuss. Staatsforsten, Neudamm 1906. na strani VIII. piše, naime: „Die Praxis hat stets gut daran getan, weniger mit der Erstrebung des teoretisch Vollkommensten sich abzumuhen, als darauf Wert zu legen, dass das, was Tat wird, auf verstandiger, der schlichten Wirklichkeit entsprungener Grundlage ruht, fur den gegebenes Fall zweckmassig ist und sich mit den zu Gebote stehenden Mitteln ohne Umschweife einfach und sicher genug erreichen lasst". (Praksa je vazda dobro činila, kada se je manje trudila sa polučenjem teoretski najsavršenijega, nego kada je polagala vrijednost na to, da se ono što postaje činom, osniva na razumnim i iz jednostavnog zbiljnog stanja uzetim temeljima, te da je za dani slučaj svrsi shodno i da se sa na razpoloženje stojećim sredstvima dade bez okolišanja jednostavno i sjegurno polučiti). Kod same izradbe uredjajnog operata, a naročito opće posebne osnove, ima prema § 9. wurtemberzke instrukcije od god. 1875. glavni cilj biti sljedeće: „Die allmahliche Herstellung der normalen Altersstufeniolge der Bestande nach Grosse und Verteilung der einzelnen Altersklassen, und in Verbindung damit des normalen Zuwachses, ferner die Sorge fur Erhaltung und Steigerung der Bodenkraft durch rechtzeitige Abnutzung geringer, zuwachsarmer Bestande und Schonung gutwuchsiger Orte, endlich |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 15 — držati, to ću pokušati, da one ustanove sadanjeg (dakle još nerevidiranog) naputka, koje većini šumara ili nisu potpuno jasne, ili ako jesu, ne provadjaju ih onako, kako bi bilo najzgodnije ; raztumačim što popularnije i time barem nješto doprinesem boljem razumijevanju i lagljem shvaćanju uredjajne nauke, te time onim mnogim šumarima, koji nisu imali prilike dublje proniknuti u uredjajne poslove, dadem na ruku njeke vrsti praktičnog rukovodja kod sastavka gospodarstvenih osnova, koji će im kako to L. Hufnagl u predgovoru svoga djela „Praktische Forsteinrichtung" veli: „den Gegenstand naher rucken, und manches wird ihnen verstandlicher werden, dessen Wesen und Zweck ihnen sonst verhullt bliebe" (predmet učiniti pristupačnijim i mnogo toga postati će im razumljivije, od česa bi im inače bitnost i svrha ostala zastrta). Prije ali nego predjem na pojedine točke toga naputka, razložiti ću u kratko svrhu uredjenja šuma. Bavarski uredjajni naputak od god. 1910. na strani 5. glede toga veli sljedeće: „Die Forsteinrichtung soli : a) ein klares tibersichtliches Bild der gesammten gegenwartigen wirtschaftlichen Verhaltnisse des Betriebsverbandes geben, b) aus diesem Tatbestand und den Zwecken, welchen der Wald zu dienen hat, das Wirtschaftsziel folgern, die Wirtschaftsgrundsatze entwickeln und den Hiebssatz feststellen, c) in den Betriebsplanen den Betrieb fur den nachsten Zeitabschnittregeln, und d) den Vollzug sichern, sowie den Wirtschaftserfolg nachweisen". (Uredjenje šuma ima: a) dati jasnu i preglednu sliku sadanjih gospodarstvenih odnošaja gospodarstvene jedinice, b) iz sadanjeg stanja šume i svrhe kojoj ona ima služiti, ustanoviti budući način gospodarenja i razviti načela gospodarenja, te ustanoviti godišnji prihod, |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 49 <-- 49 --> PDF |
u. 47 -** 8/b. i c, dobiti prilično normalni slijed dobnih razreda u tom sjekoredu. Ako u uređajnom zapisniku budu na ovakav način obrazložene dispozicije o sječi, tada će one biti potpunoma jasne i upravljajućem šumaru, te će ih on i cijeniti i sa voljom provadjati. Po alineji 5. toč. 1. §. 4. rastavljaju se sjekoredi medjusobno glavnim prosjekama. Tu se prije svega mora naglasiti, da se izraz „glavni prosjek" ne ima uzeti doslovno, nego prema smislu i svrsi tih prosjeka. Izraz „glavni prosjek" ima značiti ono, što Nijemci nazivlju „Wirtschaîtsstreifen", koji nije uvjek prosjek, nego može biti i dovoljno široki put. Takav je n. pr. u slici 1. put označen sa ".. Ti glavni prosjeci ne omeđuju sjekorede sa svih strana, nego ih raztavljaju samo u njihovoj širini — vidi prosjeke c i D, dočim ih u duljini rastavljaju samo pobočne prosjeke, koje čine ujedno medje odjela — vidi prosjek ´. izmedju odjela 5. i 6. gdje je ujedno i medja sjekoreda. Za širinu sjekoreda veli prof. A. vitez Guttenberg u svojoj knjizi „Die Forstbetriebseinrichtung, Wien u. Leipzig 1903." da je u glavnom ovisna o tomu, da se drvlje može do glavnih prosjeka, koji su redovito izvozni putevi, izvažati bez prevelikih troškova. Stoga kao dopustivu širinu sjekoreda zagovara 600—800 m. Austrijska instrukcija za uredjenje šuma u § 9. odredjuje, da širina sjekoreda (podjedno duljina odjela) u šumama u bregovima i kod extenzivnog gospodarenja ne ima biti veća od 1000 m= l kim., a u prigorju i kod intenzivnog gospodarenja ne više od 800 m. Te će širine u velikim gospodarstvenim jedinicama odgovarati i našim prilikama, a svakako će dobro poslužiti kao njeka direktiva osobito onda, ako su obronci predugi, te ih treba u vodoravnom smjeru razdjeliti u dva ili tri sjekoreda. Uputno je, da se cijela gospodar, jedinica razdijeli u sjekorede — ne smeta pri tomu, ako se to učini i za mladje sastojine, |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 50 <-- 50 --> PDF |
- 48 koje će možda tek za 60—100 godina doći k sječi. Sadanja naime razdioba u sjekorede, makar i u mladjim sastojinama, ima istu svrhu kao i razvrstavanje mlađih sastojina u općoj porabnoj osnovi, — naime dati sliku, kako će se prema sadanjem stanju šume i usvojenim načelima gospodarstva, imati ne samo sada, nego predvidno i u budućnosti gospodariti. Kod ustanovljivanja sjekoreda i njihovog smjera, ima se u prvom redu po mogućnosti uzeti obzir na poredjaj sastojine, (da starije dodju prije k sječi), zatim na pravac pogibeljnih vjetrova, nadalje na potrebu izvoza u stanovitom smjeru ili pravcu (položaj pojedinih sela prema šumi), zatim na položaj branjevina (da se ne vozi kroz nje, da ne priječe progon blaga na pašu u otvorene dijelove šume) i t. d. Racionalno gospodarenje zahtjeva, da se svaka sastojina siječe onda, kada je to najgospodarstvenije. Stoga nije opravdano za volju sječnog poredka činiti velike gospodarstvene žrtve t. j . sjeći još nedozrele sastojine. (Nastavit će se). Dohodarinski ratni porez i imovne obćine bivše Vojne Krajine. U broju 32, 33 i 34 Narodnih Novina pod naslovom „Dohodarinski ratni porez" objasnio je sudac kr. ug. upravnog sudišta Samuel Kocian neke ustanove zak. čl. XLVI. od godine 1914. zajedničkoga sabora, što me je ponukalo, da napišem ove redke, jer mi je poznato, da su za godinu 1915. imovne obćine u bivšoj hrv.-slav. vojnoj Krajini bile znatno oporezovane i jer držim, da one u opće ne podpadaju pod udar toga zakona. Pošto je i za godinu 1916. taj porez raspisan, držim, da je nuždno već i radi porez taj raspisajućeg povjerenstva i za valovanje objasniti, da se imovne obćine nisu smjele niti prošle godine oporezovati, što ću nastojati niže dokazati : Zakonodavno tijelo je unatoč temeljnog i današnjeg zakona o ustrojstvu imovnih obćina svrstalo zak. čl. XLVI. |