DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 7     <-- 7 -->        PDF

-5 -


Nakon umirovljenja F. Zikmundovskoga imenovan je
Robert Fischbach previšnjim riješenjem od 4. ožujka. 1906.
odsječnim savjetnikom i šumar, izvjestiteljem kr. zem. vlade,
na kojem je mjestu ustrajao punih deset godina, dok mu
eto nije obnašlo Njegovo Veličanstvo povodom njegovog
zamoljenog umirovljenja podijeliti naslov kr. ug. dvorskog
savjetnika.


Dužnost nam je spomenuti, da je osim kod poslova što
smo ih jur gore spomenuli presvjetli gospodin kr. dvorski
savjetnik Robert Fischbach sudjelovao i kod izradbe i provedbe
zakona o zagradjivanju bujica, te zakona o uredjenju
šum. službe kod političke uprave u kraljevinama Hrvatskoj
i Slavoniji.


Za svoje zasluge oko uspješnog rješenja pitanja paše
blaga žitelja njekih dalmatinskih obćina u Lici i paše blaga
žitelja njekih ličkih obćina u sjevernoj Dalmaciji, bio je
presvjetli gospodin kr. dvorski savjetnik Robert Fischbach
dne 2. veljače 1891. odlikovan po Njegovom c. i kr. Apostolskom
Veličanstvu zlatnim krstom za zasluge.


Polazeć u mir oprostio se je presvjetli gospodin kr.
dvorski savjetnik sa svojim bivšim suradnicima u šum. odsjeku
kr. zem. vlade, te je podjedno položio i čast društvenoga
podpredsjednika s razloga, što će češće izbivati iz
Zagreba, čega radi mu ne bi bilo moguće ispunjavati podpredsjedničke
dužnosti.


Praksa uredjenja šuma u opće, a kod zem.
zajednica napose.


Napisao Ante Kern, kr, šumar, nadzornik.


Za šume, koje u Hrvatskoj i Slavoniji stoje pod osobiti m
javnim nadzorom, je § 1. zakona od 26. ožujka
1894., kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje
u spomenutim šumama, odredjeno, da se u njima




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 8     <-- 8 -->        PDF

_e


ima gospodariti potrajno na temelju za nje sastavljenih gospodarstvenih
osnova, odnosno programa.
U provedbi te ustanove je kr. hrv. slav. daim. zem.
vlada, odjel za unutarnje poslove, svojom naredbom od 23.


IV. 1903. broj 23.152. glede sastavka gospodarstvenih osnova
i programa i t. d., izdala posebni »naputak za sastavajk
gospodarstvenih osnova, odnosno programa«.
Tim naputkom odredjena su načela, po kojima se s
jedne strane imaju izvadjati pojedine vanjske uredjajne radnje


(t. zv. predradnje), a s druge strane, kako se ima izraditi
pismeni dio rada t. j . konačni (pismeni) izradak gospodarstvene
osnove, odnosno programa. Kako je sasvim razumljivo, to
taj naputak samo odredjuje „koje se radnje imaju obaviti i
po kojim načelima se imaju izvadjati", ali ne opisuje potanje,
kako se večina predradnja ima detailno izvadjati, niti ne
razjašnjuje, odnosno ne motivira, iz kojih razloga je odredjeno,
da se ovo ili ono ima izvesti onako, kako je
to u naputku odredjeno.
Pri sastavku toga naputka išlo se je naime sa opće
priznatog stanovišta, da naputak ne ima biti učevna knjiga
i da se on ne sastavlja za osobe, koje tek uče dendrometriju
i uredjenje šuma, niti da on ima biti rukovodj za praktično
uvedenje u te radnje, nego je on sastavljen za onakove
stručnjake, koji s jedne strane u tim disciplinama imaju ne
samo potpuno teoretsko predznanje, nego s druge strane
i dovoljnu praksu — jednom riječju, on je napisan za
stručnjake uredjivače.


Taj su naputak šumari kod političke uprave u kraljevinama
Hrv. i Slav. veoma željno očekivali u nadi, da će
nakon njegovog izdanja započeti živa djelatnost oko uredjenja
spomenutih šuma, te da će tako doći do toliko željkovanih
i u svakom pogledu neophodno potrebnih gospodarstvenih
osnova i programa. Od vremena izdanja toga naputka pak
do danas prošlo je 13 godina, pak ako se svrnemo na rad
od tih 13 godina što vidimo — silno razočaranje na svim




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 9     <-- 9 -->        PDF

-1 _


linijama, a kao konac pjesme naredbu kr. zem. vade, odjela
za unutarnje poslove od 5. travnja 1913. broj 57.389 iz
1912., kojom se do daljne odredbe obustavlja svaki novi rad
oko sastavka gospodarstvenih osnova, a za programe
odredjuje, da se svi oni programi, koji županijskim upravnim
odborima budu predloženi na odobrenje, imaju prije
odobrenja predložiti kr. zemaljskoj vladi na uvid u svrhu,
da prosudi dali su valjano sastavljeni.


To je bila izvanredno radikalna mjera, za koju je zemaljska
vlada morala imati osobito važnih razloga. Biti će
stoga od interesa te razloge u kratko navesti, a time podjedno
i potkrijepiti njeke predloge, koje ću tečajem ove
rasprave iznijeti.


Započimanje kakovih novih radnja za osnove obustavljeno
je stoga, što pojedine dospodarstvene osnove, usprkos toga,
što se je obično radilo u šumama, koje su bile samo njekoliko
stotina rali velike, ipak redovito i nakon 3—4, dapače
često i nakon 5—6 i više godina, nisu bile dovršene
i predložene na odobrenje, a ako su konačno ipak bile predložene,
to se je obično ispostavilo da su koli vanjske predradnje,
toli i sam pismeni izradak tako manjkavo ili lošo izvedeni,
da se osnova nije mogla odobriti, nego da se je sa bezbroj primjetaba
morala vratiti sastavljaču na preradbu.


U opće se je na osnovama malo radilo, te su se većim
dijelom izvadjale samo vanjske predradnje, za koje je dotični
urednik nakon predloženja i obredjenja putnog računa,
dobio plaćene pripadajuće ga putne troškove, dočim se je
veoma malo urednika dalo na izradbu pismenog izradka
osnove. Ovo potonje je osobito uvjek onda bio slučaj, ako
je onaj urednik, koji je obavio sve ili barem veći dio vanjskih
predradnja, bio medjutim premješten, to je njegov započeti
rad imao dovršiti njegov nasljednik.


To je i sasvim razumljivo kada se uvaži, da je težko
razumjeti tudje i k tomu obično nesustavne bilježke o obavljenim
radnjama, a k tomu da su razni urednici i raznih




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 34     <-- 34 -->        PDF

-32^


nije, a uz to neće morati pravoužitnici iz raznih sela ići u


jednu te istu sječinu, što imade mnoge prednosti.


I tu će dakle veličina gospodarstvenih jedinica ovisiti
u prvom redu o svrsi budućeg gospodarenja. One
naime jedinice, iz kojih će se imati podmirivati pravoužitničke
potrebe, biti će samo tako velike, koliko bude potrebno
za trajno namirivanje potreba u nje ušumljenih sela,
dočim će se naprotiv one, koje će imati služiti za prodaju,
učiniti što većima i od pravoužitničkih potreba sasvim
neovisnima.


Ovakove posebne gosp. jedinice, u kojima će prihodi
biti opredjeljeni lih za prodaju u svrhu namaknuća novčanih
sredstava za potrebu uprave, imati će još i slijedeće
veoma povoljne posljedice.


Nije svake godine povoljna prilika za prodaju drva,
nego se dogadja, da je prodja kroz njekoliko godina izvanredno
dobra, a onda nastane zastoj, cijene počmu padati,
te gdjekada nastupa vrijeme, da se drvo u opće ne može
unovčiti.


S takovim slučajevima treba računati, te gospodarenje u
takovim jedinicama udeseti tako, da se etat ustanovi računski
i prostorno za 10 godina, nu da se on ne mora potrajno
crpiti svake godine, nego da se tečajem toga decenija
proda onda, kada bude najpovoljnija proda drvu. Tim
dobiveni utržak imao bi biti potrošiva glavnica, iz koje bi
se podmirivale novčane potrebe i za one godine, u kojima
se radi loših konjuktura ne bude drvo prodavalo. (Vidi o tom
lijepi članak u „Oestereichische Forst- und Jagdzeitung
broj 9. .. 1815.)


Na taj će se način k tomu još s jedne strane umanjiti
troškovi i poslovi uprave, a s druge strane se trgovcu radi
veće drvne gromade na jednom mjestu, smanjiti troškovi
manipulacije i izvoza, jer će moći graditi koje moderno
prometilo ili barem investirati za popravak izvoznih puteva,
pak će stoga moći ponuditi i bolju cijenu.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 33     <-- 33 -->        PDF

-ât


jedinice medjusobno nadopunjuju na taj način, da one Zajedno
uzete predstavljaju jednu veliku gospodarstvenu cjelinu
unutar koje je osjegurana potrajnost užitaka — naime, kada
se jedna potpunoma iscrpi, tada se predje u drugu, treću i


t. d. tako, da nakon izcrpljenja zadnje, dodje opet prva do
sječe i t. d. Takovo — može se reći široko shvaćanje potrajnosti,
ima u novije doba uvaženih pristaša. Jedan od njih je
i Dr. Hufnagl koji veli : „Es ist ein sehr verbreiteter Mangel,
fur jedeš kleine Revier umfangreiche Operate aufzustellen u.
fur jedeš mit allerlei Hiebsopfern ein normales Alters-Klasenverhaltniss
oder eine Normalitet des Holzvorates herstellen
zu wollen. Dieses Bestreben soli sich auf den gesammten
Waldbesitz ein u. desselben Waldeigentiimers
erstrecken." (Veoma je razprostranjena manjkavost,
za svaki mali srez sastavljati opsežne operate, te za
svaki takav srez htjeti sa svakojakim žrtvama prigodom
sječe, polučiti normalnost dobnih razreda ili normalitet drvne
zalihe. Ta nastojanja neka se protegnu na cijeli
šumski posjed jednog te istog šumoposjednika).
Jedino tim načinom biti će moguće velike drvne gromade
koncentrirati na pojedinim mjestima, čime će se omogućiti
izgradnja modernih prometila i time bolje unovčenje,
a ipak će se uz to, uzev imovnu općinu kao cjelinu, njezine
šume uživati potrajno.


Ostale svoje šume, koje će biti namijenjene pokriću
pravoužitničke drvarije, razdijeliti će se u gospodarstvene
jedinice tako, kako to položaj pojedinih sela prema imovnim
šumama i veličina sela zahtijevala bude.


Te će gospod, jedinice u pravilu biti mnogo manje
nego li one, koje budu namijenjene za prodaju, ili ako iznimice
budu veće, tada će se obično morati u njima osnovati
znatniji broj sječnih poredaka u svrhu, da se budu mogle sječe
svake godine voditi na više mjesta i time svakom ušumljenom
selu otvoriti sječinu ondje, gdje mu je to najpriklad




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 32     <-- 32 -->        PDF

- 30


S toga se taj dio šuma namjerava urediti kao treća gospodarstvena
jedinica sa svrhom, da se njezin prihod unovčuje u
svrhu pokrića novčanih potreba z. z.


U dvije će se prve jedinice radi pokrića svakogodišnje
drvarije ovlaštenika, etat uživati svake godine, a u zadnje
spomenutoj jedinici uživati će se takodjer potrajno, nu ne
svakogodišnje, nego tako da će se 1—5 godišnje uštednje sa
eventualno jednim do dvogodišnjim prehvatom prodati one
godine, koje bude prodja drva najpovoljnija.


Iz navedenog se vidi, da je kod ove zem. zajednice
radi svrhe budućega gospodarenja potrebno, da se
šume razdijele u tri gosp. jedinice, te da su prema toj
svrsi već unapred odredjene veličine pojedinih gospod,
jedinica.


4.) primjer Taj će vjerojatno više manje nastupiti kod
svih imovnih općina.


U prijašnjim su se decenijima, dok su vozne prilike
bile još veoma jeftine, a velike paropile još nisu postojale, u
svrhu namaknuća novčanih sredstava za pokriće uprave, u
pravilu sa malih redovitih sječina prodavala ona vrijednija
stabla, koja su kao suvišak preostala nakon podmirenja
pravoužitničke potrebe.


Danas su se prilike u tom znatno promijenile. Vozne
prilike su neizmjerno poskupile, pak stoga je danas potrebno,
da se uživanje šuma uredi tako, da do prodaje dolaze veće
drvne gromade i to što većma koncentrirane na pojedina
mjesta, e da se uzmognu graditi moderna prometila (klizi,
žicare, željeznice).


To je naročito od važnosti u prebornim šumama, gdje
se na sječinama ne siječe sva drvna zaliha, nego se sijeku samo
najdeblja stabla, pak hoće li se stoga, da u jednom predjelu
dođu do sječe veće drvne gromade, moraju se osnovati
velike gospodarstvene jedinice i uživanje urediti tako, da se
u svakoj pojedinoj ne gospodari strogo potrajno,
nego tako, da se sve za prodaju odredjene gospodarstvene




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 31     <-- 31 -->        PDF

- 29 —
gorskih šuma na taj način, da si ga oni mogu privesti bez
prevelikoga truda i gubitka vremena.


To će ona vjerojatno moći polučiti jedino time, da drvo
za svoje Posavce iz spomenute prigorske šume o svom
trošku priveze na pojedine bližnje stanice glavne željezničke
pruge, a pošto će se godišnje raditi o veoma velikim drvnim
količinama, to će vjerojatno učiniti veoma dobar posao, ako
ona ne bude trošila na gradnju šumskih cesta i uz to ipak
plaćala skup izvoz kolima, nego ako bude spomenutom
dolinom izgradila šumsku željeznicu. Da se pako gradnja
željeznice bude rentirala, nuždno je ne samo da se njom
godišnje izvezu velike količine drva, nego i to, da sječe ne
budu raštrkane po više gospodarstvenih jedinica, nego da
se svakogodišnje sječe koncentriraju po mogućnosti na samo
jednoj velikoj sječini. To pako će biti moguće samo onda,
ako se što više — šume možda svih 8.000 rali, uredi kao jedna
jedina gospodarstvena jedinica.


Tako od prilike je faktično postupala imovna općiua
gradiška sa svojom šumom Babja gora, koju je nazad
njekoliko godina prikupila od njekih posjednika.


3.) primjer. Taj nam daje z. z. Vrbovsko.


Ovlaštenici te z. z. stanuju u mjestu Vrbovskom, koje
se zajedno sa njekim zaselcima proteže na njekoliko kilometara
duljina na obroncima, koji se dosta strmo protežu na
obje strane potoka Dobre. Iza tih se obronaka na obje
strane nalaze šume z. z., koje sastoje iz bukve pomiješane
sa jelom i to u tolikoj površini, da su za ovlaštenike sa
obijuh strana Dobre dovoljne za trajno podmirenje njihove
drvarinske potrebe. Stoga će se šume ležeće na svakoj od
tih obijuh strana, zasebno urediti kao dvije posebne gospodarstvene
jedinice i to lih za podmirbu drvarije dotičnih
ovlaštenika.


Osim tih šuma ima ali ta z. z. još jednu šumu t. zv
Jelenski jarak, koja je pretežito obraštena sa crnogoricom,
koja se tamo veoma dobro unovčuje kao tehničko drvo.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 38     <-- 38 -->        PDF

«-m -


Ijena u odjele, te u ovima izlučeni odsjeci i ovi opisaniprocijenjeni.


Pod sjekoredom se u smislu našeg uredjajnog naputka
razumijeva jedan suvisli niz sječina. Kada se naime na
jednom mjestu počme sa sječom, to svi oni odjeli, kroz
koje se sječa može u započetom pravcu neprekidno nastavljati,
spadaju u jedan sjekored. Mora li se ali sa sječom
prekinuti bud stoga, što se je došlo na kraj šume, bud
zato, što se u pravcu sječe iza srednjodobnih ili mladih
sastojina dolazi do starijih sastojina (uzevši njihovo sadanje
doba), te sa sječom preći drugamo, tada prvi sjekored svršava
i nastaje novi.


Sjekored II. Sjekored I.


Slika 3.


Šematički je to predočeno u slici 3.


Iz dobnog poredjaja sastojina vidi se, da sječa mora
ići od istoka prema zapadu, te da će se sa sječom moći početi
u odsjeku a (sada 100 god. star) onda, kada bude
došao u sječivu dobu, a zatim će se moći nastavljati kroz
odsjeke b, c i d, koji će sukcesivno postajati stariji i time
dorasti za sječu. Dalje se tu sječa neće moći nastaviti u
odsjeku e stoga, što se dolazi do starije sastojine (sada 120
god.), te se stoga ona neće moći propisati k sječi tek iza od




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 26 —


potrajnost; konačno mogu se u takovim jedinicama, ako se
pruža prilika za dobro iskorišćenje, a starost šume to dozvoljava,
užici crpiti prehvatom tako, da se užici kao
dospijevajući prehvati upotrijebe za namirenje novčanih potreba
onda, kada nebude u tu svrnu više sječivih sastojina.


Za bolje razumjevanje navedenoga, navesti ću njekoliko
tipičnih slučajeva.


Zemljištna zajednica M.—N. sastoji se iz sela M. i sela
N., koja su medjusobno udaljena 5 kilometara — vidi sliku


2. Ta z. z. posjeduje šumu A. sa recimo 135 rali, a udaljena
je od sela M. 4 kilometra, te šumu B. sa 173 rali, koja
je od sela N. udaljena 6 kilometara. Ukupno dakle ima samo
308 rali šume. Ta površina nikako nije prevelika za jednu
gospod, jedinicu, nu kada bi obje šume uredili kao jednu
gospodarstvenu jedinicu i to tako, da se sječe imaju voditi
najprije nekoliko godina n. pr. u A. a zatim tek preći u B.,
kako je to faktično prije njekoliko godina u jednom slučaju
Slika 2.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 25 —


Glede veličine gospodarstvenih jedinica ne može se dati
niti približna direktiva. Njeki autori zagovaraju veće, a njeki
manje jedinice. Po mom mnienju ne smije se uredjajnik kod
razdjeljivanja jednog šumskog posjeda u uredjajne jedinice,
držati nikakove šablone ili kakovih općih teoretskih pravila,
jer općeg pravila, koje bi moglo vrijediti za svaki šumski
posjed, u opće nema.


Osim vrsti drveća, vrsti uzgoja i t. d. a naročito svrhe
budućeg gospodarenja, koje općenito uplivaju na razdjelenje
šuma u gospodarstvene jedinice, upliva na njega u
veliko i pitanje, dali se šuma ima urediti strogo potrajno ili
ne, a ako potrajno, da li potrajno glede novčanog prihoda


(n. pr. kod biskupskih šuma), ili obzirom na samo drvo n.
pr. kod zem. zajednica i imov. općina, koje moraju ići za
tim, da im godišnje stoji na razpolaganje ista drvna gromada
za podmirenje ogrjevne i gradjevne drvarije, zatim,
dali je obzirom na postojeće prometne prilike ili neprilike
moguće godišnje prihode iz šume otpremati dosadanjim načinom,
ili će biti potrebna gradnja modernih prometila sa
eventualno velikim investicionim kapitalom.
Drugačije treba stoga šume razdijeliti u gospodarstvene
jedinice kod onih privatnika, koji mogu sa svojim šumama
gospodariti sa jedinim obzirom na § 3. š. z. (obveza pošumljenja),
te stoga mogu ići za najvećom rentom tla; drugačije
opet kod nadarbinâ, gdje se ne mora uzimati u obzii
stroga potrajnost u materijalu, nego na onu u novčanom
prihodu; a opet drugačije kod imovnih općina i kod većih


z. z. koje trebaju jednaki potrajni prihod koli u drvu toli i
u novcu. Kod ovih potonjih će se samo za one jedinice,
koje služe za podmirenje svakogodišnje ogrjevne i gradjevne
drvarije, ići za strogom potrajnošću, dočim će se u onim
jedinicama, koje će imati služiti za namaknuće novaca, moći
gospodariti tako, da ono u pojedinim jedinicama bude
prekidno, ali ako se uzmu sve zajedno, da se nadopunjuju
u jednu veliku jedinicu, u kojoj je kao takovoj zajamčena


ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 24 —


jednostavno brisati, a da time neće nastati nikakovo poremećenje
u dosadanjem obilježenju ostalih odsjeka.


Ad. § 2.
Pod jednom gosp. jedinicom ima se razumjevati ukupnost
svih onih sastojina (uračunav k tomu i čistine, izlučene
puteve,. prosjeke, potoke i t. d.), za koje se samostalno
uređuje buduće gospodarenje, t. j . za koje se posebn o sastavlja
opća, porabna osnova i ustanovljuje etat
i to kod čiste i oplodne sječe za prva 3 gosp. razdoblja
po drvnoj gromadi, a za slijedeća samo po površinama,
dočim kod preborne sječe za vrijeme cijele ophodnjice.
Prema paragrafu 2. imaju se veće šume ponajprije razdijeliti
u gospodarsvene jedinice, a tek ove prema §§ 3. i 4.
u sjekorede i odjele. Ta odredba je sasvim ispravna, te se,
u koliko je meni poznato, u praksi tako faktično i postupa.
Nu ima ali i protivnih nazora. Tako n. pr. g. profesor _Dr.
Nenadić u svojoj ocjeni knjige Dr. H. Martina pod naslovom
„Die Forsteinrichtung" u Šum. listu od 1912. na strani


72. zastupa nazor: „da se zaokruženje gospodarstvenih
jedinica u pravilu ima obaviti prigodom razdjeljenja šuma
u odjele". Po mom mnijenju´ ne samo da se šuma ima u
gospodarstvene jedinice razdijeliti prije nego li se poeme razdjelivati
u odjele, nego bi se prije razdjelenja u odjele imala uglaviti
i vrst uzgoj a, način s ječe, svrha budućeg gospodarenja
i poprilična visina ophodnje (ophodnjice)
i to iz slijedećih razloga:
Svaku gospodarstvenu jedinicu treba razdijeliti u primjereni
broj odjela i to barem u toliki, da površina jednoga
odjela ne bude veća, nego li je površina jednog gospodarstvenog
razdoblja, koje se u visokim šumama uzima
maksimalno sa 20, a u srednjim i sitnim šumama sa maksimalno
10 godina, (vidi alin. 2. § 12. uredj. naputka). Ako
je dakle šuma manja, to će i odjeli morati biti manji, a
naprotiv će u velikoj šumi biti odjeli veći, ali uvjek u njekom
razmjeru prema vrsti uzgoja i visini ophodnje.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 23 —




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 22 —


Alineja 7. odredjuje: „U slučaju da je šumska medja
preporna, imaju se u prerisu urisati oba preporna pravca,
te daljnje uredjenje medja prepustiti posjedniku (§ 845. o. g. z.)a


Tu prije svega ima mjesto 㤠845." biti 㤤 850. i
851."; zatim treba uvažiti da je dotle, dok je jedna čestica ili
dio iste preporan, preporna takodjer na njoj eventualno
se nalazeća drvna zaliha. Stoga se niti sa površinom a niti
sa drvnom zalihom na takovim prepornim česticama ne ima
do konačnoga rješenja prepora računati u osnovi..


Radi evidencije tih prepora treba ali takovim česticama
uz označenje u nacrtu (po šemi znakova označuje se preporna
medja crvenom crtom), dati još i njeku posebnu
oznaku, kojom ih treba zabilježiti i u »Izkazu površina".
Povrh toga treba u opazci toga izkaza zabilježiti : „Preporno
vidi uruč. broj..." i to u svrhu, da se svagda, kada bi to
bilo potrebno, a naročito prigodom revizije osnove, može
ustanoviti, da li je taj priepor riješen i kako, te tada tu
česticu uzeti kao prirast, ili ju staviti u odpad, ili rješenje
prepora požuriti.


U naputku nije nigdje odredjeno, kako se imaju označivati
preporne čestice. Stoga ih njeki označuju crnim ili
crvenim slovima grčkoga alfabeta, a drugi opet crvenim
slovima latinskoga alfabeta, njeki u svakom odjelu u kojem
ima prepornih čestica, počimaju sa slovom a, a njeki nastavljaju
tekućim slovima kroz cijelu gospodarstvenu jedinicu
i t. d.


Ja bi preporučio da se one označuju sa malim latinskim slovima
nastavno naslova rodsjeka, u dotičnom odjelu, nu da se
za razliku od odsjeka, koji se označuju crnim slovima,
označe crvenim koli u nacrtu toli i u „Izkazu površina"
(vidi odsjeke 3/d i 15/d na sliki 1.) i to stoga, što će prigodom
revizije u onom slučaju, ako su takove čestice medjutim
pripale šumovlasniku, one moći i nadalje zadržati
svoje dosadanje slovo nu stom razlikom, da će se tada to
slovo precrtati crno, a ako su odpale, tada će se to slovo




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 21 —


Prema naredbi kr. ugar. ministra financija od 31. XII.
1914. broj 126.576, koja je svim kr. županijskim oblastima
priopćena naredbom kr. zem. vlade, odjela za unutarnje
poslove od 20. III. 1915.br. 12531, mogu se takovi prerisi u
obliku izvadka iz mapa naručit kod arkiva katastralnih
mapa u Zagrebu (Opatička ulica 20) u mjerilu
1 :2880 (.=40°), 1 :5760 (1"=80°) i 1 :7200 (.=100°),
a cijene su im ustanovljene po čestici jutru. N. pr. da je
ukupna površina 370 jutara koja sastoji iz 46 čestica, tada


se računa —L— == 207 čestica jutara.
Ti izvadci iz mapa prave se isključivo na engleskom
velin-papiru napetom na platno, te se to posebno zaračunava.
Naručbe glede izvadaka iz mapa su po spomenutoj ministarskoj
naredbi proste od biljegovine.


U slučaju, da bi bili potrebni podaci o točkama triangularne
mreže, mogu se oni dobiti samo kod kr. ugar.
triangularnog ureda u Budimpešti (Fô-utcza broj
34 kat I.) i to prema broju točaka uz cijenu od 2—8 K
po točki. Tek kada se za omedjašenje ne bi mogli dobiti
gruntovni mjernici, koji bi bili jeftiniji, tada neka se uredjenje
medja putem jeftimbe preda kojemu ovlaštenomu
civilnom mjerniku, načinom i uz pogodbu, kako je propisano
naredbom kr. zemaljske vlade, odjela za unutar, poslove
od 22. svibnja broj 34.215, glede uredovanja povodom izmjere
nekretnina zemljišnih zajednica po ovlaštenim civilnim
tehnicima.


Stupovi ili kameni kao trajne oznake medjašnjih točaka,
neka se ne učine prema dosadanjem običaju" tako visokima,
da se nad nje ne može postaviti mjerači stroj — dovoljno
je 05—0*7 m. nad zemljom.


Ako se naime u buduće kadgod bude takova točka
morala uzeti kao ishodište kakove izmjere, tada je ona veoma
oteščana u onom slučaju, ako se stroj ne može centrirati
nad samom točkom, nego pokraj nje.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 22     <-- 22 -->        PDF

- âô -


Prelazim sada na pojedine ustanove uvodno spomenutog
naputka za sastavak gospod, osnova (programa), te ću onim
redom, kojim paragrafi dolaze u naputku, ponajprije komentirati
one §§., za koje držim da ih treba protumačiti, a
zatim ću navesti moje mnijenje o tom, u kojem smjeru bi
njekoje paragrafe trebalo nadopuniti ili ih promjeniti.


Ad. § 1.


Po tom paragrafu slobodno je doduše uredjivaču šuma
baviti se takodjer i reambulacijom šumskih medja, nu tim
poslovima imala bi se po mom mnijenju većina šumara baviti
samo onda, kada se radi o manjim izmjerama, za koje
se potrebne početne točke lahko nadju u blizini šume, dočim
bi onakove veće radnje, za koje nisu dovoljne obične litografirane
kopije katastralnih mapa, nego za koje treba dobaviti
prerise iz originalnih mapa i podatke o trigonometričkim
točkama, te koje radnje radi svoje opsežnosti iziskuju
potpunu poslovnu vještinu u izmjeri, trebalo u pravilu prepustiti
za to osposobljenim mjernicima. Razlog tomu je taj,
što bi šumari inače na te radnje potrošili sve svoje razpoloživo
vrijeme, koje bi mnogo koristnije mogli upotrijebiti
za sastavak gospodarstvenih osnova, koje ni u onom slučaju,
ako šumari na njima budu marljivo radili, u mnogima kotarima
ne budu sve gotove prije, nego li što prve osnove
budu već dospjele do 10 godišnje revizije.


Za omedjašenje šuma može se u smislu ustanove naredbe
kr. zem. vlade odjela za unut. poslove i pravosudja od 12.


II. 1899. broj 9702 (Zbornika komad III., broj 14., strana
105.) umoliti kr. zem. vlada da dozvoli, da omedjašenje
zemljišnoga posjeda, koji stoji pod oblasnim nadzorom, dakle
i zemljišnih zajednica, uz naknadu efektivnih troškova, obave
mjernici zem. vlade, odjela za pravosudje, kao gruntovnoga
ravnateljstva.
Za opsežnija omedjašivanja biti će svakako dobro,
umjesto litografiranih kopija katastralnih mapa, upotrijebiti
rukom radjene prerise originalnih mapa (t. zv. pikirane mape).




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 21     <-- 21 -->        PDF

-:!*


drugih na licu mjesta u šumi sabrana iskustva, te neka se
ne smatra sudcem i neograničenim diktatorom, nego kao
skromni suradnik na jednom djelu, koje će ostati vazda
nepotpuno i nikada posve dovršeno.


Sa sadanjim stanjem računati, u postojeće uvesti njeki
red obzirom na mjesto i vrijeme, i postepeno ono što je
nedostatno zamjeniti sa boljim, — sve te zadaće sistematskoga
šumskoga gospodarstva, vode k jednom glavnom
cilju: prihod šume prostorno i vremenito urediti t. j . prema
stanovitim načelima razdijeliti).


Drugi u svom djelu: Die Forstliche Statik, Berlin 1911.
Zweiter Band, piše u predgovoru : „Nicht das starre Dogma
eines bestimmten Systems ist auschlaggebend fiir die wirtschaftlichen
Massnahmen, sondern die Erkenntniss der gegebenen
Wirtschafszustânde und die Einsichtin die Bedingungen
fiir ihre fortschreitende Entwiklung. " (Nije ukočena
dogma mjerodavna za gospodarstvene mjere, nego spoznaja
faktičnih gospodarstvenih prilika i uvid u uvjete za njihov
napredujući razvitak).


Budu li se toga držali, tada neće doći do onoga, čemu


g. šumar Andrija Perušić u svojoj razpravi : „Studija o temeljnim
principima uredjenja šumskoga gospodarstva krajiških
imovnih općina, s kratkim osvrtom na gradišku imovnu
općinu, u broju 7. i 8. Š. 1. od g. 1915. čini se opravdano
prigovora, da su se naime kod njekih imovnih općina toliko
puta mijenjala temeljna načela uredjenja šuma, kolikogod
puta su se mijenjali taksatori, te da danas još, a to je nakon
40 godina njihova opstanka, i nakon što su na uredjenje
svojih šuma potrošile veoma znatne svote (n. pr. gradiška
imovna općina 225.000 K), nisu mjestimice došle niti do
toga, da su barem definitivno rješile pitanje „0 načinu budućeg
gospodarenja u njihovim šumama".
*




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 20     <-- 20 -->        PDF

- lô


To je potrebno stoga, što gospodarstvena osnova prema
navodu nadšumara Dr. Gerhardta iz Koblenza u Allgemeine
Forst- und- Jagd Zeitung broj 12. iz 1913. ima biti onaj
bedem, na kojem se imaju lomiti svi potrajnost gospodarstva
ugrožavajući zahtjevi, jer ona predstavlja izpravu, koja nakon
što je jednom po zastupstvu šumoposjednika prihvaćena,
često jedina u budućnosti omogućuje provesti takovih,
na boljak šume smjerajučih, gospodarstvenih mjera, koje
šumoposjedniku nisu višeputa niti najmanje u volji. (Den
Betriebsplan gehôrig zu respektiren, ist an und fur sich
schon deshalb notwendig, weil er das Bollwerk bilden muss,
an dem aile die Nachhaltigkeit der Wirtschaft gefâhrdenden
Ansturme sich brechen, weil er das Dokument darstellt das,
wenn von der Gemeindevertretung einmal anerkannt, spater
oft allein die Durchfiihrung dem Waldbesitzer unwillkommener
forstverbessernder Betriebsmassnahmen begrundet und
ermôglicht).


Konačno stavljam svakom uredjivaču šuma na srce,
sljedeća mnijenja centralnog ravnatelja Dr. L. Hufnagla i
profesora Dr. M. Martina u Tharandu.


Prvi u svom djelu: Praktische Forsteinrichtung, Wlaschim
1911. piše: „Wer mit der Einrichtung eines Waldes
betraut wird, der achte und schâtze die von anderen an
Ort und Stelle gewonnenen, im Waldbilde in Erscheinung
tretenden Erfahrungen und betrachte sich selbst nicht als
Richter und unumschrangten Diktator, sondern als bescheidenen
Mitarbeiter an einem Werke, das stets unvollkommen
bleibt und nie sein Ende findet".


„Mit dem Vorhandenen rechnen, in das Bestehende nach
Ort und Zeit eine gewissse Ordnung bringen und allmahlich
das Unzureichende durch Besseres ersetzen, diese Afgaben
einer planmassigen Forstwirtschaft fuhren aile zu dem einen
grossen Ziele: den Waldertrag nach Ort und Zeit zu regeln,
das ist nach gewissen Grundsatzen verteilen". (Komu bude
povjereno uredjenje jedne šume, taj neka štuje i cijeni od




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 17 —


thunlichste Sicherung des Waldes gegen Gefahren aller Art
lind uberhaupt Wegraumung aller Hindernisse, welche einer
regelrechten Hiebsfuhrung im Wege stehen".


»Der Einrichtungsplan soli den Rahmen liefern, in welchem
die wirtschaftlichen Anordnungen fur die nachtsliegenden
Perioden einzufugen sind, er soli das Mittel bilden, um die
Massnahmen der Gegenwart mit den Anforderungen der
Zukunft und einer guten Bestandesordnung im ganzen Wirtschaftsverband
in Einklang zu bringen«. (Postepeno privadjanje
sastojina u normalno stanje po poredjaju i površini
pojedinih dobnjih razreda, i u savezu s tim polučenje normalne
zalihe i normalnog prirasta, zatim briga za uzdržanje
i poboljšanje snage tla kroz pravodobnu sječu slabih i na
prirastu siromašnih sastojina, te čuvanje sastojina koje su
u dobrom prirastu, i konačno što veće osjeguranje šume
proti pogibeljima svake vrsti, kao i u opće ostranjenje svih
zapreka, koje stoje na putu pravilnom vodjenju sječe.


Gospodarstvena osnova ima biti okvir, u kojemu se
nalaze gospodarstvene odredbe za najbliža razdoblja, te ona
ima biti sredstvo da se odredbe sadašnjosti mogu dovesti u
sklad sa zahtjevima budućnosti i dobrim poredjajem sastojina
u čitavoj gospodarstvenoj jedinici).


Tomu bi ja kod uredjivanja šuma zemljišnih zajednica
još naročito dodao: „da uredjivač ima pomno proučiti sve
gospodarstvene prilike i potrebe ovlaštenika, te s jedne
strane na nje kod izradbe osnove uzeti što moguće veći
obzir, a s druge strane da svakom prigodom, a naročito
prigodom izloženja gospodarstvene osnove (programa) prema
alin. 4. §. 6. naredbe, ovlaštenicima osnovu što podrobnije
raztumači, tako da ne budu u dvojbi o tomu „gdje, koliko
i kakovih drva budu iz šume mogli dobivati, gdje, kada i
kojim troškom će se imati posumiti, gdje će paša biti dozvoljena,
a gdje zabranjena i t. d. jer oni se prihvatom
osnove obvezuju, da će njezine odredbe potpunoma respektirati,
pak stoga je potrebno, da im sve ono na što se : obvezuju,
bude potpunoma jasno.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 18     <-- 18 -->        PDF

- 16


c) u porabnim osnovama odrediti gospodarenje za budući
odsjek vremena, i
d) osjegurati provedbu tih odredaba, te pružiti dokaz


o uspjehu gospodarenja).
U kratko pako rečeno svrha je uredjenja ta, da se
prema sadanjem stanju šume i svrsi budućeg gospodarstva,
ustanovi i propiše: „Koliko, gdje, kada, te kojim redom i
kojim načinom se imaju crpiti šumski užici te osjegurati
pomladnja i uzgoj sastojina". Pri tomu će naročito naši
uredjivači dobro učiniti, ako se budu držali onoga, što Mihaelis
u svojoj knjizi: Die Betriebseinrichtung in den Preuss.
Staatsforsten, Neudamm 1906. na strani VIII. piše, naime:
„Die Praxis hat stets gut daran getan, weniger mit der
Erstrebung des teoretisch Vollkommensten sich abzumuhen,
als darauf Wert zu legen, dass das, was Tat wird, auf
verstandiger, der schlichten Wirklichkeit entsprungener Grundlage
ruht, fur den gegebenes Fall zweckmassig ist
und sich mit den zu Gebote stehenden Mitteln ohne Umschweife
einfach und sicher genug erreichen
lasst". (Praksa je vazda dobro činila, kada se je manje
trudila sa polučenjem teoretski najsavršenijega, nego kada je
polagala vrijednost na to, da se ono što postaje činom,
osniva na razumnim i iz jednostavnog zbiljnog stanja uzetim
temeljima, te da je za dani slučaj svrsi shodno i da se sa
na razpoloženje stojećim sredstvima dade bez okolišanja
jednostavno i sjegurno polučiti).


Kod same izradbe uredjajnog operata, a naročito opće
posebne osnove, ima prema § 9. wurtemberzke instrukcije
od god. 1875. glavni cilj biti sljedeće:


„Die allmahliche Herstellung der normalen Altersstufeniolge
der Bestande nach Grosse und Verteilung der einzelnen
Altersklassen, und in Verbindung damit des normalen Zuwachses,
ferner die Sorge fur Erhaltung und Steigerung der
Bodenkraft durch rechtzeitige Abnutzung geringer, zuwachsarmer
Bestande und Schonung gutwuchsiger Orte, endlich




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 15 —


držati, to ću pokušati, da one ustanove sadanjeg (dakle još
nerevidiranog) naputka, koje većini šumara ili nisu potpuno
jasne, ili ako jesu, ne provadjaju ih onako, kako bi bilo
najzgodnije ; raztumačim što popularnije i time barem nješto
doprinesem boljem razumijevanju i lagljem shvaćanju uredjajne
nauke, te time onim mnogim šumarima, koji nisu
imali prilike dublje proniknuti u uredjajne poslove, dadem
na ruku njeke vrsti praktičnog rukovodja kod sastavka
gospodarstvenih osnova, koji će im kako to L. Hufnagl u
predgovoru svoga djela „Praktische Forsteinrichtung" veli:
„den Gegenstand naher rucken, und manches wird ihnen
verstandlicher werden, dessen Wesen und Zweck ihnen sonst
verhullt bliebe" (predmet učiniti pristupačnijim i mnogo toga
postati će im razumljivije, od česa bi im inače bitnost i
svrha ostala zastrta).


Prije ali nego predjem na pojedine točke toga naputka,
razložiti ću u kratko svrhu uredjenja šuma.
Bavarski uredjajni naputak od god. 1910. na strani 5.
glede toga veli sljedeće: „Die Forsteinrichtung soli :


a) ein klares tibersichtliches Bild der gesammten gegenwartigen
wirtschaftlichen Verhaltnisse des Betriebsverbandes
geben,


b) aus diesem Tatbestand und den Zwecken, welchen
der Wald zu dienen hat, das Wirtschaftsziel folgern, die
Wirtschaftsgrundsatze entwickeln und den Hiebssatz feststellen,


c) in den Betriebsplanen den Betrieb fur den nachsten
Zeitabschnittregeln, und
d) den Vollzug sichern, sowie den Wirtschaftserfolg
nachweisen".


(Uredjenje šuma ima:


a) dati jasnu i preglednu sliku sadanjih gospodarstvenih
odnošaja gospodarstvene jedinice,


b) iz sadanjeg stanja šume i svrhe kojoj ona ima služiti,
ustanoviti budući način gospodarenja i razviti načela
gospodarenja, te ustanoviti godišnji prihod,




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 14 —


der Holzmesskunde, Berlin 1902." sasvim dobro veli: „Die
allgemeine wirtschaftliche Entwickelung eines Waldgebietes
bediengt auch bis zu einem gewissen Grade den Stand der
Forsteinrichtung in demselben". (Opći gospodarstveni razvoj
u jednom šumskom području, uvjetuje do njekog stanovitog
stupnja takodjer i stanje uredjenja sumâ u tom području), a
to znači, da sa općim razvitkom šumarstva u jednoj zemlji,
treba da je u skladu i uredjenje šuma.


Radi toga bi naš naputak trebao uzeti obzir u punoj
mjeri na naše posebne prilike, zatim na do sada na žalost
sasvim neuredjene šume, na pomanjkanje uredjajnog odsjeka,
na potrebu da te radnje u velikom bar dijelu obave naši
upravljajući šumari, koji nisu nigdje imali prilike uvesti se
u uredjajne poslove, zatim obazrijev se na okolnost, da nam
je kao komadić kruha potrebno da što prije dodjemo — ne do
idealno savršenih, nego do svrsi shodnih osnova, a to je
moguće samo onda, ako se osnove sastave što jednostavnije
i time što brže i što jeftinije, a kod budućih revizija
neka se osnove dotjeruju. Za to bi trebalo svu onu teoriju,
koja je tomu na putu odbaciti, a naputak i spomenutu naredbu
od 23. IV. 1903. broj 23.152. preraditi prema našim
općim i posebnim gospodarstvenim prilikama.


Stoga razloga, kao konačno i onoga, što naš naputak
kao i većina ostalih, sada u krijeposti stojećih naputaka, ne
uzimlje dovoljan obzir na samu bit i svrhu šume kao gospodarstvenog
i prihodnog objekta, nego ju makar i uz cijenu
gospodarskih žrtava želi strpati u formu „normalne šume i
normalnoga prihoda" — držim, da bi taj naputak trebalo
čim prije podvrći temeljitoj reviziji, te tom prilikom izpraviti
takodjer njeke znatnije tiskarske kao i jedno dvije-tri principijelne
pogrješke, koje su se nehotice u naputak uvukle.


O tomu ću opširnije govoriti u II. dijelu ove razprave.


Budući je spomenuti naš uredjajni naputak za sada još,
a biti će i kroz daljnje njeko vrijeme još u krijeposti, te će
ga se sve dotle, dok je u krijeposti, morati sastavljači osnova




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 13 —


danas, a postojati će i u buduće razna mnijenja, te kao što
drugdje, tako ima i kod nas stručnjaka, koji mnogima propisima
naputka prigovaraju i koji bi želili da prema njihovim
nazorima drugačije glase.


Medju ove potonje spadam donjekle i ja, akoprem sam
svojedobno držao da je taj naputak upravo savršen. Kao
što je pokojni šumar, nadzornik Borošić kao sastavljač toga
naputka, tako sam isto i ja bio svojedobno uvjerenja, da
naputak treba ne samo da stoji na visini nauke, nego da
uvažava i sve principe teorije, nu danas sam došao do
uvjerenja, da njeko načelo može u teoriji biti sasvim izpravno,
nu da se ipak dade u praksi razno primjenjivati, a
najbolja primjena da je ona, koja uzima dovoljan obzir na
stanje šuma, na organizaciju šumarske službe, te na naučnu
spremu i poslovnu vještinu onih organa, koji u dotičnoj
zemlji imaju uredjenje šuma provesti.


Tako n. pr. mogu sastavljači uredjajnih naputaka, recimo
za Sasku i Hrvatsku, imati istu naučnu spremu, istu
poslovnu vještinu i u teoriji iste nazore o uredjenju šuma,
a ipak hoće li da sastave praktično uporabive i prema danim
okolnostima svrsi shodne naputke, morati će se u svojim
naputcima znatno razići s toga, jer onaj u Saskoj ne
ima u opće prezrelih niti do sada još neuredjivanih šuma,
kako ih mi u Hrvatskoj većim dijelom još imamo, nego on
ima šume u kojima se već kroz decenije vodi čista sječa i
u kojima je provedeno već njekoliko revizija. Uz to ima on
za uredjajne radnje na razpolaganje takovo osoblje, koje se
kroz mnogo godina samo s tima radnjama bavi i koje stoga
u tomu ima osobitu rutinu, a k tomu ima i sve moguće
podatke o nebrojenim u njihovim šumama izvedenim pokusima,
dočim je u Hrvatskoj sve baš obratno. Stoga u Saskoj
drvne gromade u uredjajne svrhe sasvim opravdano
ucjenjuju samo okularno i dolaze do boljih rezultata, nego li
mi sa najtočnijim pokusnim plohama.


Profesor Dr. Udo Miiller u svojoj knjizi „Lehrbuch




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 11     <-- 11 -->        PDF

_ ô-


i to koli za vanjske radnje, toli naročito za pismeni izradak
operata.


Uredjenje šuma je kao neki posebni i k tomu u potpunom
smislu riječi skroz na skroz stručni rad, za mene od
uvjek imalo neki osobiti čar. Stoga sam prvih godina moje
prakse živo želio, da bi imao priliku u taj specialni predmet
biti praktično uveden po kojem vrstnom uredjivaču, a zatim
da mi bude omogućeno specialno se baviti sa uredjivanjem
šuma.


Na žalost kroz prve dvije godine koje sam provep kod
jednog privatnog vlastelinstva, te 9 godina službe kod imovne
općine, nisam pravo rekući niti vidio gospodarstvene osnove,
a ako mi je iznimice slučajno došao do ruku koji dio osnove,
to sam samo mogao vidjeti „kako se osnove ne bi imale
sastavljati ´.


Godine 1896. imenovan sam šumar, izvjestiteljem kod
kr. županijske oblasti u Ogulinu, pak kako je medjutim već
bio na snazi zakon od 26. III. 1894., kojim se uredjuje
stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumama, koje stoje
pod osobitim javnim nadzorom koji odredjuje, da se za te
šume, dakle i za šume ukotarenih zem. zajednica, s kojima
su upravljali šumarski tehničari kr. kotarskih oblasti, imaju
sastaviti gospodarstvene osnove, to sam koli ja, toli i njekolicina
tih tehničara u mom području živo želili, da sa sastavkom
osnova što prije počmemo.


Kako još nije bio izdan naputak za sastavak gospodarstvenih
osnova, a nije se niti znalo kada će biti izdan,
nije nam preostalo drugo, nego da si sami izkombiniramo
metodu za uredjenje tih šuma. To je ali za nas bilo to teže
stoga, što nam je s jedne strane svima manjkala praksa u
uredjajnim poslovima, a s druge strane što se je radilo o
uredjenju jelovih i bukovih preborni h šuma, za koje niti
u poznatim nam stranim uredjajnim naputcima, a niti u literaturama
nismo mogli naći ništa iole uporabivoga. Trebalo




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 8 —


mnijenja o načinu kako se koji posao ima obaviti. Stoga je
i vještom uredjivaču često veoma težko podpunoma shvatiti
ideje svojega predšastnika i prema njima izraditi valjanu
osnovu. Konačno je i veoma čudno, da se je jedino od šumara
očekivalo toliko samozataje, da će oni bez ikakove
nagrade ili odštete, dakle iz pukog ideala i vruće ljubavi
za samu stvar, žrtvovati tjedne napornoga rada u
sobi za zelenim stolom, da se uzmognu snaći u bilježkama
svoga predšastnika, a zatim izraditi kratak historijat i
opširni strukovni „Opći opis šuma", provesti silu božju
množitaba i zbrajanja, sastaviti bezbroj skrižaljka i t. d. i
time gospodarstvenu osnovu izraditi u konceptu, te na koncu
još povrh toga taj opširni pismeni izradak ili sami prerisati
i prepisati, ili o svom trošku prerisati i prepisati dati u dva
čistopisna primjerka, a sve to, čisto badava. Niti jednim
naime propisom, ne samo da nije zajamčena, negonijeniti u
izgled stavljena ma i najmanja nagrada za ovako
opsežan i mukotrpan izradak, pri čemu 90% tih
urednika, usprkos toga, što su u taj izradak vjerojatno uložili
sve svoje stručno znanje, obzirom na okolnost, što ne imaju
dovoljnu vještinu i okretnost u uredjajnim poslovima, ne
imaju u sebi jamstvo, da im je taj rad valjan i da im radi
raznih nedostataka neće biti po kr. zem. vladi zabačen, ili
u najpovoljnijem slučaju sa mnogima opazkama vraćen na
preradbu.


Iz navedenoga mislim da će ne samo stučnjaku, nego
i svakom lajku biti razumljivo, zašto je do sada tako malo
gospodarstvenih osnova izradjeno, a još manje definitivno
odobreno, te da se taj rad ili mora definitivno sasvim obustaviti,
ili iz temelja reorganizirati tako, da se on bude
ne samo pospješno nastavio i čim prije kraju priveo, nego
da oni urednici, koji imaju te poslove obaviti, budu u te
radnje temeljito i svestrano teoretski i praktički uvedeni,
zatim po vrstnim uredjivačima rukovodjeni i nadzirani, te
konačno za uloženi svoj trud i znanje primjereno i plaćeni




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 33 —


5.) primjer. Taj može nastati kod onih šumoposjednika,
koji ne imaju ovlaštenika ni pravoužitnika, te stoga ne trebaju
potrajan prihod u drvu nego u novcu n. pr. kod većih
šumskih posjeda kao što su biskupije, kaptoli i povjerbine
i to u onom slučaju, kada imaju velike površine dozrelih
šuma, koje se dosada radi nezgodnih prometnih prilika, te velike
udaljenosti od željeznice a razmjerno male vrijednosti drva
(bukovina), nijesu mogle racionalno iskorišćivati.


Takovo će racionalno izkorišćivanje biti u najviše slučajeva
moguće samo izgradnjom šumskih željeznica, žicara
i inih modernih prometila. .


Da se u gradnju takovih prometila investirana glavnica
uzmogne što bolje i čim prije amortizirati, potrebno je, da
se takovim prometilima izvažaju godišnje što veće drvne
gromade.


To ali s jedne strane zahtijeva velike gospodarstvene
jedinice, a sdruge strane što kraće uporabno (eksploitacijono)
doba.


Te okolnosti mogu uvjetovati, da se takove šume moraju
bez obzira na potrajnost izkoristiti u kratkom razdoblju
od 20—30 godina. U takovom će slučaju nakon toga uporabnoga
vremena, kroz 90—100 godina mirovati svaka
sječa glavnoga užitka, koji je već unaprijed užit prehvatom,
ali zato ipak neće savremeni uživaoc biti prikraćen na
prihodu, jer će on umjesto svakogodišnjeg prihoda na drvu
u šumi, koji bi ga u slučaju, da se šume potrajno uživaju
pripadao, dobiti svake godine u novcu onaj alikvotni dio
od prehvata, koji na dotičnu godinu otpada — naravski
da se u takovim slučajevima moraju nadzorne vlasti kod
podjelivanja dozvole za takav način uživanja šuma pobrinuti,
da onaj dio drvne gromade, koji odpada na prehvat, bude
unovčen i do svoga dospjetka k uživanju kamatonosno
uložen i time osjegurana potrajnost novčanih prihoda za
dotičnog uživaoca,




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 36     <-- 36 -->        PDF

j»— 34 *t-i


Pošto će u mnogim slučajevima jedino na takav način
biti moguće velike komplekse starih, prometu neotvorenih
šuma, povoljno unovčiti, to će i ovdje svrha gospodarenja
uvjetovati, da se od tih starih šuma stvore veoma velike
gospodarstvene jedinice.


Dakako da će u takovim slučajevima uz te velike, biti
i pojedinih manjih gospodar, jedinica, koje će se osnovati
u svrhu, da se iz njih trajno podmiruju potrebe na ogrjevnom,
gradjevnom i tvorivom drvu vlastitih gospodarstva,
okolišnoga pučanstva, obrtnika i eventualnih industrijalnih
poduzeća.


Iz navedenoga se vidi, da kod većih šumoposjednika
mora uredjivač prije nego li se odluči glede razdjelenja
šuma u gospodarstvene jedinice, dobro proučiti sve prilike,
te istom nakom toga u sporazumku sa šumoposjednikom i
njegovim eventualnim šumsko-upravnim osobljem, provesti
definitivno razdjelenje u gospodar, jedinice.


Prema zadnjoj alineji § 2. naputka, imaju se gospodar,
jedinice obilježiti sa rimskim brojevima. To će biti potrebno
samo onda, ako su šume dotičnog šumoposjednika razdijeljene
u više gospodarstvenih jedinica. U tom slučaju je radi vidljive
oznake u naravi dovoljno, da se ti rimski brojevi metnu
na vanjskoj medji gospodarstvenih jedinica samo tamo, gdje
putevi ulaze u šumu, a imaju se naročito metnuti tamo,
gdje pojedine gospodarstvene jedinice medjusobno medjaše.


Konačno upozorujem, da jedna gospodarstvena jedinica
može sastojati iz više prostorno nesuvisli h šumskih
predjela.


Ad § 3.


Taj paragraf je u naputku uslijed slagarske pogriješke,
umjesto „§ 3." označen sa „b").


Po ovom paragrafu imaju se gospodarstvene jedinice
razdijeliti u sjekorede, a tek sjekoredi prema § 4. u odjele.
Sjekored je dakle širi, a odjel uži pojam.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 37     <-- 37 -->        PDF

*"- 35 —


To je u teoriji bio princip, koji se je do nedavno naučao,
a i danas gase još u teoriji drži većina autora i profesora.
Držim ali da u praksi nisu prije postupali, a da i danas ne
postupaju onako, kako bi to prema teoriji logično morali,
da naime gospodarstvene jedinice ne dijele ponajprije u
sjekorede, a tek ove u odjele, nego da gospodar, jedinice
ponajprije dijele u odjele, u ovima izluče odsjeke i sastave
opis sastojina, a tek nakon toga odjele kombiniraju i grupiraju
u sjekorede.


Drugačiji postupak nije u praksi faktično ni moguć, pak
stoga moram svakomu uredjivaču preporučiti, da se u praksi
drži toga načina.


Budući držim razdjelenje šume u odjele potrebnim radi
laglje inventure šume, nadalje radi potrebne orientacije u
šumi i lagljega izvoza drva, zatim kao oslon za razne izmjere
u šumi (odbadanje sječina, kontrola provedbe sječa i
ogoja), te konačno radi laglje i brže provedbe revizije gopodarstvene
osnove, to uredjivač treba da odmah nakon
što je u šumi mapovao sve puteve, prosjeke, potoke i ine
naravne medje, te time upoznao šumu i medjutim se odlučio
za vrst uzgoja i popriličnu visinu ophodnje, te konačno mapovane
crte u nacrtu urisao — predje na razdjelenje šume
u odjele. Time je šumu razdijelio u manje dijelove i učinio
ju preglednijom, te sada može preći na izlučivanje odsjeka
(sastojina) i njihovo opisivanje i procjenu t. j . na točan
opis sastojina, pak istom kada to sve ima, moći će na temelju
točnog opisa sastojina i nacrta vidjeti ,,gdje i koliko
ima potpunoma sječivih, koliko i gdje srednjodobnih i gdje
i koliko mladih sastojina?" Tek na temelju tih podataka moći
će kombinirati „gdje će sve morati ponajprije sa sječom
započeti, te kojim pravcem i dokle će moći u tom pravcu
nastaviti"? Time će se sjekoredi nadati sami od sebe,
s?da ih on tek može definitivno odrediti. To se pako nebi
moglo učiniti bez točnog poznavanja sastojina, a točno poznavati
sastojine ne može se prije, nego li je šuma razdije




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 39     <-- 39 -->        PDF

— 37 —


sjeka d, nego što prije — vjerojatno odmah prvih godina


— a zatim nastaviti kroz odsjeke / i g.
Ako se to primijeni na šumu predočenu u slici 1. vidi
se n. pr. da je u odjelima 12, 13, 14 i 15 dobni poredjaj
sastojina takav, da se u njima, sve kada nebi oni željeznicom
bili prostorno razdijeleni, nebi sječine mogle nadovezivati
tako, da bi se obzirom na pogibeljni sjeverozapadni vjetar,
moglo početi sa sječom u 12/a, te kroz 13. i 14. ju nastaviti
i u 15. dovršiti, nego da će se sa sječom morati početi
u 14/a kao najstarijoj sastojini, te sukcesivno nastaviti i dovršiti
u 15/c. U odsjeku pako 12/a će se svojedobno, kada
taj odsjek bude došao u sječivu dobu, sa sječom samostalno
početi i sukcesivno ju nastaviti i dovršiti u 13/c. Prema
tomu će odjeli 12. i 13. biti jedan posebni, a odjeli 14. i


15. opet jedan posebni sjekored.
Redovito se u jednoj gospodarstvenoj jedinici načini
više sjekoreda i to s jedne strane stoga, što time gospodarstvo
postaje gibkije, a s druge strane stoga, što to redovito
zahtijeva i razna starost i dobni poredjaj sastojina. Da
ih ali opet ne bude previše, čime bi se sječine odveć razcjepkale
na mnogo mjesta, to se doprinašaju gospodarstvene
žrtve time, da se za volju sječnog poredka često sijeku i
takove sastojine, koje još nisu sječive. Tako n. pr. mogu
se odsjeci 8/e i 9/f u slici 1. akoprem su znatno mladji od
odsjeka 8/d i 9,´a, obzirom na malu površinu žrtvovati
sječnom poredku, te ih sjeći istodobno sa odsjecima 8/d i 9/a.


Pravila o tomu, do koje mjere bi se imalo ići s tim
gospodarstvenim žrtvama, ne ima, te to mnogo ovisi o
osobnom shvaćanju uredjivača. Oni, koji veliku važnost polažu
na što veću pravilnost i normalnost u šumi, te ju žele
pod svaku cijenu što prije polučiti, ti se u tom pogledu ne
budu žacali niti velikih žrtava, dočim oni, kojima normalitet
nije ideal pod svaku cijenu i koji razložno uvažuju, da
šuma nije zato tu, da se ona silom i uz cijenu znatnih gospodarstvenih
žrtava akomodira njekom, po uredjivaču zamišlje




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 28 —


Imovna općina je dužna jednim i drugim svojim pravoužitnicima
davati iz svojih šuma istu pripadnost na drvariji.
One iz prigorja, koji su blizu šume, lahko će podmiriti
time, da će n. pr. za svako pravoužitničko selo u njegovoj
blizini i prema veličini pripadnosti, izlučitih jednu manju ili
veću gospodarstvenu jedinicu, u kojoj će njegovu potrebu
moći trajno namiriti.


Uzmimo da joj je nakon toga izlučenja preostalo još
po prilici 8.000 rali već prezrele čiste bukove šume, koju
bi trebalo čim prije pretvoriti u mješovitu i to pretežno
hrastovu šumu, te da ona u cijelosti gravitira u područje
jedne doline, koja teče prema glavnoj željezničkoj pruzi.


Budući imovna općina radi nedozrelosti svojih posavskih
šuma ne može svojim pravoužitnicima u Posavini njihovu
pripadnost doznačiti u tim šumama, prisiljena ih je ušumiti
u svoje prigorske šume, od kojih će u tu svrhu kroz budućih
40 godina trebati oko 5.000 rali,


Ako bi imovna općina svojim Posavcima, koji su od
ote šume udaljeni poprečno 30 kilm. doznačila njihovu pripadnost
u toj šumi na panju, to bi imalo za posljedicu, da
oni radi velike udaljenosli i k tomu loših puteva u samoj
šumi, nebi htjeli ići po ta drva, nego bi ih krali u bližim
im mladim šumama.


Da se stoga prepriječi uništenje mladih hrastovih šuma,
a s druge strane uvaživ, da ovlaštenici u Posavini nisu krivi
što su se u posavskim šumama uz skroz mlada sastojine
nalazili još samo skupocjeni i za sječu već davno dozreli
hrastovi, koje je imovna općina radi toga morala unovčiti,
te za koje je dobila veoma znatne svote, koje uložene kao
šumska glavnica, daju godišnji znatni kamatni prihod, koji
se upotrebljuje u svrhe cijele imovne općine, dakle i
onih pravoužitnika u prigorju, koji i danas, a i u buduće
će drvo dobivati u veoma im blizkim šumama, opravdano
je, da imovna općina nađe put i način, kako će i svojim
posavskim pravoužitnicima moći davati drvo iz svojih pri




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 27 —


učinjeno, to bi imalo za posljedicu, da bi ponajprije žitelji
iz N. morali ići po drva u A. preko sela M. (9 kilom.) a
poslije isto tako oni iz sela M. opet preko sela N. u šumu


B. (11 kilom.) To bi bilo opravdano samo onda, ako u
šumi B. nebi bilo sada još sječivih sastojina. Ako pako ima
takovih sječivih sastojina, to je svakako opravdano, da se
žiteljima iz M. drva doznačuju u bližoj im šumi A. a onima
iz N. u bližoj im šumi B., te tako jednim i drugima prištedi
udaljenost od 5. kilometara. To pako će se moći najbolje
učiniti onda, ako svaku od ovih dviju šuma uredimo kao
samostalnu gospodar, jedinicu, u kojoj će svoje potrebe
na ogrijevu i gradji potrajno namirivati samo ovlaštenici iz
bližega sela.
Ne treba pri tomu napraviti dvije sasvim zasebne gospodarstvene
osnove, nego se ima postupati tako, da se napravi
samo jedan uredjajni zapisnik, u kojem se sve što je za
obje šume zajednički n. pr. u „opisu šuma" fizički, pravni,
gospodarstveni odnošaji i dr. zajednički opiše, a za svaku
jedinicu posebno istakne samo ono, u čem se od druge
jedinice razlikuje. Opis šumskih medja, izkaz površine, opis
sastojine i t. d. se takodjer za svaku gospod, jedinicu ne
sastavlja u posebnom obrazcu, nego u jednom te istom ali
tako, da se doduše svaka jedinica zasebno unaša ali jedna
ispod druge. U tu svrhu služi u svakom obrazcu prva rubrika
za oznaku gosp. jedinice, iz česa se jasno vidi da
može biti više tih gosp. jedinica navedeno u jednoj tiskanici.


2.) primjer. Njeka imovna općina koja leži dijelom
u Posavini, a dijelom u prigorju, ima u Posavini veoma
mnogo pravoužitnika, ali razmjerno malo šuma, koje su k
tomu sada u cijelosti mlade i za sječu nedozrele — najstarija
sastojina je sada 80 godina, a naprotiv u prigorju ima
veoma malo pravoužitničkih sela, ali zato veliki kompleks
šuma, u kojima ne ima nikakovih cesta, te koje šume su
od posavačkih sela, koje leže uzduž glavne željezničke pruge,
veoma udaljene.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 40     <-- 40 -->        PDF

— 38 —


nom idealnom sječnom poredku, nastojati će te žrtve stegnuti
na najmanju mjeru. To će pako polučiti onda, kada budu
postupali tako, da uredjenje šume budu prilagodili što većma
samoj šumi i zadovoljili se time, da uzev u obzir sadanje
stanje sastojina i gospodarstvene potrebe šumovlastnika: 1)
razdjelenjem u odjele učine šumu pristupačnom i preglednom,
2) da odrede gdje, kada i koliko će se racionalno imati
sjeći, izbjegavajući pri tomu svaku iole veću i po sebi neopravdanu
gospodarstvenu žrtvu, i 3) da se osjegura redovito
i valjano pomladjenje čistina i sječina, te da se pravodobnim
proredama i čišćenjem sastojine uzgajaju tako, kako
će svojedobno davati najveći prihod. Stoga c. kr. šumar,
nadsavjetnik A. Kubelka u svom djelu: „Die intenzive Bewirtschaftung
der Hochgebirgsforste" od god. 1912. na
str. 46. opravdano veli: »Dagegen kônnen wir uns nicht
damit befreunden, der Hiebsfolge durch Abtrieb junger,
noch zuwachskraftiger Bestande irgendwelche Opfer zu
bringen, falls deren Flache gegen jene des zum Abtriebe
gelangenden Altholzes nicht verschwindent klein ist". (Ne
možemo se sprijateljiti s time, da se sječnom poredku doprinašaju
žrtve sječom mladih, još dobro prirašćujućih sastojina,
izuzam da je njihova površina izčezavajuči malena prema
onoj k sječi dolazećih starih sastojina).


Prema Dr. Judeichu bi sjekored u najjednostavnijem,
aritmetički mišljenom normalnom stanju, morao jedanput sadržavati
toliki broj normalnih sječina, koliko ophodnja ima
godina, tako, da se sječine neprekidno nadovezuju jedna na
drugu i da se sječa može voditi preko cijele dužine tih sjekoreda
t. j . onako, kako to predočuje slika 4.


Budući ovako veliki sjekoredi nisu poželjni iz šumskoogojnih
razloga, to on preporuča više manjih sjekoreda, ali
zato više njih, a pošto ali dobni razredi u naravi redovito
ne zapremaju onu površinu, koju bi normalno trebali imati,
a uz to nisu nikada tako grupirani, odnosno jedan do drugog
onako položeni, kako bi sječe normalno imale sljediti




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 41     <-- 41 -->        PDF

— 39 —


naime ne onako, kako to predočuje slika 4 — to on
preporuča, da se uz trajne osnuju i prelazni sjekoredi.


. slatini SU ilaffttJ-xno-


m «y


"i lit


i . 3 * r 6 f s itd. in m IIS n "r IJđ


Trajni sjekoredi bili bi oni, koje si uredjivač za dotičnu
šumu danas idealno predstavlja, te kako bi ih on kao normalne
želio po vremenu imati u toj šumi, dočim su prelazni
sjekoredi oni, koji pokazuju slijed sječina, kako će se one
obzirom na sadašnji poredjaj dobnih razreda u današnjoj
šumi faktično morati voditi, ako se neće, da se sječom
mnogih nedozrelih sastojina doprinesu prevelike gospodarstvene
žrtve. Pri tomu treba nastojati, da se sječe po momogućnosti
vode što većma onako, kako će se one u što
kraćem razdoblju što više približiti onom sijedu i poredjaju
sječina, kako ga odredjuje trajni sjekored.


U slici 1. gdje je kod sastavljanja sjekoreda pretpostavljeno,
da pogibeljni vjetar dolazi od sjeverozapada, bi


n. pr. jedan trajni sjekored bio odjel 4. i 5., a drugi bi bio
odjel 6. U jednom i drugom mora se obzirom na spomenuti
vjetar, sječa voditi od istoka prema zapadu. U ta dva
sjekoreda bi se sječa morala u pravilu voditi preko cijele
širine sjekoreda t. j . sječine bi morale sezati od puta .^
pa do prosjeke Q Ako bi tako htjeli već sada voditi sječu,
tada bi uz 120 godišnju sastojinu u odsjeku 4/a morali istodobno
sjeći i 60 godišnju sastojinu u 4/e i t, d., a u sje


ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 14     <-- 14 -->        PDF

- 12


Budući ono pod točkom 2) navedeno spada u dužnost
odnosnih oblasti, to se ja s tim ovdje neću pobliže baviti,
nego ću o tomu nješto samo uzput navesti u drugom dijelu
ove moje razprave, koju ne pišem kao sistematsko djelo o
uredjenju šuma, nego I. dio kao uputu za praktično izvadjanje
uredjajnih radnja, II. dio ticati će se njekih preinaka
uredjajnog naputka, a III. dio odnositi će se na reorganizaciju
rada oko sastavka gospodarstvenih osnova.


U I. dijelu ću mnogo toga navesti i opširno opisati,
što će se mnogomu činiti samo po sebi razumljivo i stoga
ovdje suvišnim, nu ja sam se uvjerio, da se mnogo toga,
što izgleda naravno i razumljivo, po mnogima izvede upravo
protivno. Tako n. pr. je naravno, da se u nacrtu sve ono,
za što nije izrično odredjeno da se ima izvesti u boji, izvadja
crno (tušem), a ipak sam imao priliku vidjeti gospodarstvenih
nacrta, u kojima su brojevi i slova odsjeka bila
označena crvenom bojom i slične druge stvari.


I.
Prelazim sada na I. dio, naime na komentar k uredjajnom
naputku.
Taj naputak za sastavak gospodarstvenih osnova, napisan
je prema onodobnom, a u bitnosti i sadanjem stanju nauke


o uredjenju šuma kako ga zastupa većina teoretičara i naučatelja
te discipline. Iznimke su učinjene samo ondje, gdje
se je to moralo učiniti obzirom na posebne odredbe spomenutog
zakona od 26. III. 1894.
Tako se je n. pr. obzirom na onu ustanovu toga zakona,
koja propisuje potrajno uživanje šuma, odredilo u naputku
da se prihod u općoj porabnoj osnovi ima izračunati
za 3 decenija unaprijed i t. d.


Budući nauka o uredjenju šuma nije onakova eksaktna
znanost kao n. pr. matematika, mehanika, fizika i dr., nego je
ona više primjenjena znanost (angewandte Wissenschaft), to
su o njezinim temeljnim zasadama postojala prije, postoje i




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 13     <-- 13 -->        PDF

općenito uzevši, možemo za primjereno kratko vrijeme
sposobne uredjajnike načiniti samo onda, ako se:


1) k uredjajnom naputku izda jedan komentar, u kojemu
će se razjasniti iz kojih je razloga pojedina ustanova propisana,
kako se ima shvatiti, i kako se ima praktično provesti
;


2) ako se šum. tehničari u te poslove praktično uvedu; i
3) ako se rad oko gospodarstvenih osnova temeljito i
svrsi shodno reorganizira;


odlučio sam se, da u ovoj raspravi iznesem moja u tom
pogledu učinjena opažanja i iskustva, te da time nješto doprinesem
k sretnom riješenju toli važnoga, ali na žalost kod
nas do sada sasvim zanemarenoga pitanja uredjenja šuma.


*


Praksu u uredjajnim poslovima ne može se na žalost
nikoga naučiti niti pismenim putem, niti predavanjem sa
katedre — ona se može steći samo faktičnim radom u naravi.
Ako ju čovjek mora sam o sebi steći, to će kao kod
svakog samouka, trebati za to mnogo više vremena, nego
ako ju steče uz kojeg tomu već vještog stručnjaka.


U potonjem će slučaju brzo znati razlikovati važno od
sporednoga i suvišnoga, te će mu posao biti brz i svrsi
shodan, dočim će u prvom slučaju potrošiti svu silu vremena
obavljajući teoretskom opširnošću iztraživanja o stvarima,
koje su ili sasvim suvišne, ili se barem dadu za uredjajne
svrhe sasvim dovoljno i kudikamo jednostavnije, brže
i jeftinije izvesti. Uzmimo samo slučaj procjene drvnih zaliha
i prirasta u mladjim sastojinama. Vješti uredjivač, koji
zna u koju svrhu su mu ti podaci potrebni, uzeti će te
podatke jednostavno iz prihodnih skrižaljka, dočim će početnik
izgubiti svu silu vremena na polaganje pokusnih
ploha, njihovo klupiranje, izračunavanje srednjeg stabla, za
njegovo traženje u sastojini, obaranje, sekcioniranje, kubiciranje
i t d.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 12     <-- 12 -->        PDF

- 10


je dakle u pravom smislu riječi tek stvoriti metodu za uredjenje
tih šuma.


Kako sam već spomenuo, nismo imali nikakove prakse
u uredjajnim poslovima, nu bili smo još razmjerno mladi i
puni uvjerenja, da će se na temelju zakona od 21. I., 26.


III. i 25. IV. od godine 1894. o uredjenju šumarske službe
kod političke uprave, odnosno zakona kojim se uredjuje
stručna uprava i šum. gospodarenje u šumama, koje stoje
pod osobitim javnim nadzorom, odnosno zakona o uredjenju
zemljišnih zajednica, dati idealno gospodariti u tim šumama
— srećom su razočaranja o tim zakonima, a naročito nad
njihovim tumačenjem i provadjanjem, došla mnogo kasnije
— pak stoga smo se svim žarom dali na potražbu shodne
metode. Marljivo se čitalo, iz nova učilo, kombiniralo i
pravili pokusi, te držim da nije nečedno ako navedem, da
je plod toga nastojanja ona metoda, koja je današnjim našim
uredjajnim naputkom propisana za uredjenje prebornih šuma.
Nisam ovo spomenuo u svrhu, da sebi i mojim tadanjim
sudruzima u Gorskom Kotaru prisvojim njeku zaslugu ili
slavu, nego sam to naveo zato, da čitatelji mogu vidjeti,
da su mi iz vlastite prakse poznate sve one muke i napori,
što ih ima onaj šumar, kojemu se naloži, da ima sastaviti
jednu gospodarstvenu osnovu, a nevodi se podjedno briga


o tomu, da se taj šumar praktično uvede u te poslove, ili
da mu se barem dade prilika, da se u te radnje gdjegod
drugdje uvesti može.
Njemačka jedna šumarska poslovica veli: „Grau ist allé
Théorie", što bi po hrvatski značilo od prilike „malo je koristi
od teorije ako ona nije upotpunjena sa dovoljnom
praksom", a ja to iz vlastitog izkustva potpisujem doslovno, i
baš jer sam na sebi iskusio, a iz radnja, nazora i mnijenja
mnogih sudrugova o raznim uredjajnim pitanjima se uvjerio,
da mi ne samo iz naših sadanjih i budućih šumarskih izvjestitelja
kod županijskih i kotarskih oblasti, nego i iz šumara




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— 40 —


koredu u odjelu 6. bi ponajprije uz 60 godišnju sastojinu


./. i 35 godišnju sastojinu u 6/e došao do sječe samo jedan
dio 120 godišnje sastojine u 6/b, a nakon toga bi uz
120 godišnju sastojinu u 6/b morali istodobno sječi i 70
godišnju sastojinu u 6 d.


Time bi se dakako sjeklo veoma mnogo sastojina u
dobi, kada apsolutno još nisu sječive, te time doprinjele
prevelike gospodarstvene žrtve, što nikako ne bi bilo opravdano.
Tomu bi se ponješto, ali uvijek samo u njekoj maloj
mjeri dalo pomoći time, da se u jednom i drugom sjekoredu
još kojih 20—30 godina ne vodi nikakova sječa glavnog
prihoda, a medjutim da se marljivim proredjivanjem
mladjih sastojina podupre njihov prirast u debljinu tako, da
bi one usprkos toga, što u dobi sječe nebi još imale fizičku
starost odabrane ophodnje od 120 godina, bile obzirom na
debljinu stabala ipak približno sječive, te bi ih se tada
moglo sjeći sa susjednim starijim sastojinama, koje bi međutim
ali sječivu dobu već znatno prekoračile.


U tom bi se slučaju vjerojatno približno polučio normalni
slijed sječina, ali bi se s jedne strane gospodarenje
veoma kompliciralo i u svojim dispozicijama veoma skučivalo,
a s druge strane bi se još uvjek doprinasale znatne
gospodarstvene žrtve time, što bi veliki dio sastojina morali
sjeći tek mnogo godina pred ili iza njihove prave sječive
dobe.


Tomu se dade izbjegnuti samo uvadjanjem prelaznih
sjekoreda.


U navedena dva trajna sjekoreda osnovana su po dva
takova prelazna sjekoreda i to onako, kako su u slici označeni
strijelicama. Da se pako razlike u dobi sastojina između
tih prelaznih sjekoreda sukcesivno što većma smanje,
te po vremenu — možda tek nakon druge ili treće ophodnje —
posve nestanu, treba to opću porabnu osnovu sastaviti tako,
da će se mladje sastojine jednog sjekoreda sjeći njekoliko
godina prije 120-te dobe, a starije sastojine drugoga sjeko




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 43     <-- 43 -->        PDF

— 41 —


reda njekoliko godina nad tom dobom — nastojati će se
naime sječu voditi tako, da one sastojine, koje će se uzgajati
na mjesto sadanjih, već budu manje diferirale u dobi,
nego li sadanje sastojine. Tako će se n. pr. u sjekoredu
što ga čini odjel 1., 2. i 3. morati odsjeci 3/a i 3/b sjeći
od prilike onda, kada odsjek 3/a bude 130 godina, a 3/b
istodobno samo 110 godina, a onaj dio odsjeka 3/a, koji
leži nad odsjekom 3/c od prilike onda, kada bude oko 140
do 145 godina, a odsjek 3/c istodobno 100—105 god. star.


U šumi, koja je predočena u slici 1. gdje brojevi 1—16
označuju odjele, slova a, b, c, d, i t. d. odsjeke, a brojevi
30, 50, 70, 85, i t. d. starost dotičnih odsjeka, su uz pretpostavu
120 godišnje ophodnje, te da pogibeljni vjetar dolazi
do sjevero zapada, uz već spomenuta dva, osnovani još
i slijedeći trajni sjekoredi. Odjeli 7, 11. i 16. čine sami
za sebe po jedan sjekored, a zatim su po jedan sjekored
odjeli 1, 2. i 3, odjeli 8, 9. i 10, odjeli 12. i 13, te konačno
odjeli 14. i 15.


Opću porabnu osnovu treba tako sastaviti, da se svaka
iole veća sastojina bude sjekla oko 120. godine, dočim će
se mali odsjeci bez obzira na svoju dobu, u pravilu sjeći
istodobno sa susjednim većim odsjecima, tako n. pr. će se
odsjeci 8/e i 9/f kako je već spomenuto, sjeći istodobno sa
odsjecima 8/d i 9/a i e, zatim odsjek 6 a istodobno sa 6 b,
te konačno 6 e i c istodobno sa 6/d. Naprotiv se ali neće
sjeći odsjeci 9 b, c i d, te 10/a iza odsjeka 9/a i e i prije
odsjeka 10/b, kako bi po sječnom redu imalo biti, a neće
se sječi stoga, što će tada biti premladi za sječu, pa kako
zapremaju znatniju površinu, nebi bilo opravdano, da se
učini tako velika gospodarstvena žrtva.


Stoga će se ti odsjeci prigodom sječe preskočiti. U tom
ali slučaju bi odsjek 10. a nakon posjeka odsjeka 10/b nenadano
bio izvrgnut neposrednom udaru pogibeljnog sjeverozapadnjaka,
koji ako možda i nebi cijeloga izvalio, bi svakako
u njemu napravio velike štete.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 44     <-- 44 -->        PDF

— 42 —


Da se tomu predusretne, treba okolo njega u odsjeku
10/b, učiniti jedan vjetrobrani opsjek (Umhauung, Loshieb)
— u nacrtu označen sa b´) u širini od kakovih 10—20


m. i taj opsjek sada već ili sasvim posjeći, ili još bolje
spočetka samo dobro prorediti a poslije sukcesivno sasvim
posjeći i to u svrhu, da se rubna stabla odsjeka 10/a uslijed
većeg pristupa zraka i svjetla, te većeg prostora što bolje
ukorjene i spuštanjem svoje krošnje da im što niže padne
njihovo težište, te da tim postanu tako odporna proti vjetru,
da im ovaj ne bude mogao naškoditi onda, kada se ispred
njih bude posjekao odsjek 10/b.
Ako se takova vjetrobrana pruga položi uz već postojeći
prosjek, tada se ovaj naziva „vjetrobrani prosjek" —vidi
2a´, 6´a´ i 6/e´.


Što su sastojine mladje, to se sjegurnije postizava svrha
tih vjetrobranih opsjeka i prosjeka, dočim je to teže, u starijim
sastojinama, koje već netjeraju iz spavajućih oka, ili
se u opće ne može polučiti.


Razlika izmedju glavnih i vjetrobranih prosjeka je u
tomu, što su prve trajne, a potonje prolazne naravi, te što
prve ostaju trajno nepošumljene i stoga pretstavljaju trajno
nepošumljeno tlo, a potonje se ili odmah ili barem nakon
njekoliko godina opet pošume sa kojom zasjenu podnosećom
vrsti drva n. pr. jelom za božična drvca, koja se
konačno posjeku istodobno onda, kada ostali glavni dio
odsjeka dodje do sječe, te zajedno s ovim opet ponovno
pošumi.


Sječine u pojedinom sjekoredu, ne moraju se svake
godine nanizati jedna na drugu, nego to može usljedjivati u
intervalima od njekoliko godina, za koje se vrijeme vodi
sječa u kojem drugom sjekoredu.


To se obično i čini kod čiste sječe, gdje se u pravilu
ima nova sječa voditi tek onda, kada je prediduća sječina
potpunoma pomladjena, a to je obično za 4—5 godina. (U
sitnoj, srednjoj i prebornoj šumi se obično sječine nižu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 45     <-- 45 -->        PDF

— 43 —


neprekidno jedna uz drugu). Time, kao i većim brojem sjekoreda,
polučuje se već spomenuta gibko s t u gospodarenju,
koja sastoji u tomu, da se ne mora u započetom sjekoredu
sjeći svake godine dotle, dok ga se potpunoma ne
izcrpi. N. pr. u odjelu 14. je odsjek a sada star 120 godina
i time za sječu dozreo.


Uzmimo stoga da se u njemu počme odmah sjeći n. pr.
kroz dvije godine i time dodje u njemu do onoga pravca,
gdje će sječina zahvaćati i u odsjek b, koji će tada biti
istom 82 godine star. Jer je taj odsjek još premlad za sječu,
to će se sječa tu obustaviti, te prenijeti u odsjek 8/d u
kojem će onda sastojina biti već 122 godine stara, a zatim
u odsjek 9/a. Nakon toga će se možda radi podmirenja
ovlašteničke drvarije u dva razna pravca, kroz njekoliko
godina voditi sječa na dva razna mjesta, od kojih će jedno
biti preostavši dio odsjeka 14/a te nastavno u 14/b, a drugo
mjesto, odnosno sječina u 4/a, zatim nastaviti u 4/b i t. d.
ili možda u 6 b.


Spomenuto je već, da se pravac sječe mora opredijeliti
obzirom na smjer opasnoga vjetra — naravski, ako
takav izraziti vjetar postoji.


U odjelu su 7. savezno sa 11. dobni razredi tako poredani,
da bi oni u onom slučaju, kada bi se sječa vodila
od sjevera prema jugu, zajedno sačinjavali jedan trajni i to
takav sjekored, u kojem bi dobni razredi bili sada već normalno
poredani. No budući se radi pogibeljnog sjeverozapadnjaka
ne smiju sječe voditi tim pravcem, nego od juga
prema sjeveru, ili od istoka prema zapadu — u konkretnom
slučaju je uzet ovaj potonji pravac, —to se je svaki od
tih odjela morao uzeti kao samostalan sjekored.


Sasvim je isti slučaj i sa odjelom 6, u kojemu su se
radi toga - te jer se radi prevelike razlike u dobi izmedju
odsjeka b i d, ne može zagovarati da se sijeku oba istodobno
— morala osnovati dva prelazna sječna poredka i pri
tomu još učiniti i ta gospodarstvena žrtva, da će se odsjeci




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 46     <-- 46 -->        PDF

— 44 a
i e akoprem su premladi, ipak morati sjeći prije nego
li odsjeci b i d. Kako je već uvodno spomenuto, imali bi
se potonji sjekoredi dijeliti u odjele, te prema tomu medje
sjekoreda uvijek biti podjedno i medje odjela. Kako
se ali iz slučaja u odjelu 6. vidi, može to za
taj odjel vrijediti samo tada, kada se on uzme kao trajni
sjekored, koji se kao takav tek mora stvoriti u budućnosti,
a ne može vrijediti za prelazne sjekorede, kojih u jednom
odjelu može biti više i koji stoga nisu medjusobno razdijeljeni
glavnim prosjecima, kako bi to prema ustanovi alin.


5. toč. 1. § 4. moralo biti. Stoga se ta ustanova proteže
samo na trajne sjekorede.
Već je spomenuto, da se kod ustanovljivanja pravca
sječe i savezno stim kod ustanovljivanja sjekoreda, mora
uzeti obzir na pravac pogibeljnoga vjetra. Ima i kod nas
krajeva, gdje vladaju stanoviti stalni i veoma pogibeljni
vjetrovi, tako n. pr. svi krajevi uz Jadransko more, gdje
vlada veoma jaki sjeveroiztočnjak t z. bura. Izuzev ali te
krajeve, nema kod nas općenito uzeto tako opasnih vjetrova
stalnoga smjera, da bi se na nje morali obazirati kod ustanovljenja
pravca sječe.


Hrvatski su šumari, koji se u glavnom služe njemačkom
stručnom literaturom, baš usljed te literature, u kojoj se
veoma mnogo piše o opasnosti od vjetrova — za crnogoričine
šume u Njemačkoj možda opravdano, — naučeni toj
opasnosti pridavati veću važnost, nego li ju ona faktično
ima. Po mom iskustvu je ta pogibelj za naše krajeve, izuzev
Primorje sa obližnjim predjelima, dosta minimalna, a da ona
niti drugdje — izuzev dakako pojedine krajeve — nije tako
strašna, kako se to do sada uzimalo, dokazuje nam c. kr.
austrijski šumarski natsavjetnik A. Kubelka, koji u svom
već spomenutom djelu piše : „da naročito u visokim bregovima
nije pogibelj od vjetrova tako velika, kako se to
do sada uzimalo, te da vodjenje sječe u pravcu najvećega




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 47     <-- 47 -->        PDF

45


pada ne zagovara, nego je zato, da se sječe (u bregovima)
doduše ne polažu ni horizontalno, nego koso.


Do sada se je naime naučalo, da se na strminama imaju
sječine polagati u pravcu najvećega pada. Držim da niti ovo,
a niti po Kubelki preporučeno koso polaganje sječina ne
može biti pravilom, nego da se sječine u svakom pojedinom
slučaju imaju polagati tako, kako će se iz njih moći drvo
što laglje i sa što manje štete po susjedne sastojine izvesti
na izvozne puteve. Važnije će kod ustanovljenja pravca sječe
biti da se pazi nato, da se drvo ne mora izvažati kroz
prijašnje sječine, te da se obzirom na potrebu paše u šumama
zem. zajednica, sječe vode tako, kako će uporaba
paše u otvorenim dijelovima šume biti što manje smetana.


U smislu ustanove zadnje alineje § 4. ur. nap. ima se
u nacrtu pravac sječe označiti strelicom. Ta ustanova je
za trajne sjekorede provediva samo u onom slučaju, ako u
njima ne ima podjedno i prelaznih sjekoreda. Gdje takovih
ima, tada se ovi potonji u nacrtu označuju strelicom s
razloga, što će se sada, a i u doglednoj budućnosti sječe
voditi faktično prema prelaznim sjekoredima.


U svakom slučaju ima se u uredjajnom zapisniku (§
42, ur. nap.) pod točkom II. (Buduće šumsko gospodarenje)
tamo, gdje bude govora o gospodarstvenom razdjelenju (§


15. ur. nap.) navesti: „Koliko je osnovano trajnih sjekoreda;
iz kojih odjela pojedini sjekoredi sastoje ; s kojih razloga su
tako osnovani ; te konačno kojim načinom se u svakom pojedinom
sjekoredu ima u buduće, radi polučenja što normalnijeg
poredjaja sastojina, voditi sječa — sve to treba podjedno
i motivirati. N. pr. sjekored I., sastavljen je iz odjela
1, 2. i 3. stoga, što je u odijelu 1. prije 25 godina faktično
početo sa sječom, te se ona ima u odabranom pravcu od
istoka prema zapadu nastaviti preko odjela 2. i 3. Ne smeta
pri tome što je u odjelu 1. umjesto 1—25 godišnje sastojine
jednakodobna sastojina od 25 godina (25 godišnja morala
bi biti odmah na početku uz prosjeku 1? a uz pro


ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 48     <-- 48 -->        PDF

— 46 sjeku
* morala bi biti najmladja). Ta razlika u dobi nije
znatna, te će se lahko ispraviti kod budućih sječa. Budući
je ali odsjek 2/a za sada još premlad za sječu (90 god.),
to će se on sječi istom za 20—30 godina, a za to vrijeme
će odjel 1. biti 45—55 godina star. Za njega stoga postoji
bojazan, da bi mu vjetar mogao silnu štetu nanijeti u onom
slučaju, kada bi se on sječom odsjeka 2/a nepripravno
izložio vjetru. Tomu se može izbjeći time, da se u odsjeku
2a sada već uz prosjeku 24 položi jedan vjetrobrani prosjek(â)



postojeći prosjek ? nije u tu svrhu dovoljan, jer je preuzak.
O odjelu 13. je odsjek b star već 80 godina a ipak bi
on po sječnom poredku imao doći k sječi istodobno, odnosno
iza odsjeka c, koji sada ima istom 20 godina.
Po tomu bi on normalno imao stajati još 100 godina,
što je očito preveć. Stoga će tu vjerojatno biti najzgodnije,
da se on sada već posiječe prviput, a na koncu ophodnje
po drugiput zajedno sa odsjekom c. Tu će onda nastupit
slučaj naveden u rubrici 37. opće porabne osnove za visoke
šume čiste sječe (Obrazac 6.) — naime, da će se jedna te ista
sastojina tečajem ophodnje posjeći dva puta.


Odsjek 6/b je sada već potpunoma dozreo, te bi se
mogao sjeći, nu istodobno s njim bi se radi sječnog poredka
morao, a radi male površine i mogao sjeći odsjek a.
To ali za sada nije dopustivo radi odsjeka 5/b., koji bi
time iznenadno bio izvrgnut pogibeljnom sjeverozapadnom
vjetru. Stoga se za sada mora u odsjeku 6 a, a uz prosjeku
2 položiti vjetrobrani prosjek (a´), te istom, kada uslijed toga
bude odsjek 5/b postao potpunoma otporan proti vjetru, smjeti
će se posjeći preostali dio odsjeka a i nastaviti sječom u b.


Isto takav odnošaj nastupiti će izmedju odsjeka 6 d i e,
te odsjeka 5c, pak će se stoga i tu u 6´e položiti vjetrobrani
prosjek i to ili odma ili po vremenu i t. d.


U sjekoredu, koji se sastoji iz odjela 8. 9. i 10., će
se nastavkom sječa na sadanje mlade sastojine u odsjecima




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 49     <-- 49 -->        PDF

u. 47 -**
8/b. i c, dobiti prilično normalni slijed dobnih razreda u


tom sjekoredu.


Ako u uređajnom zapisniku budu na ovakav način
obrazložene dispozicije o sječi, tada će one biti potpunoma
jasne i upravljajućem šumaru, te će ih on i cijeniti i sa
voljom provadjati.


Po alineji 5. toč. 1. §. 4. rastavljaju se sjekoredi medjusobno
glavnim prosjekama. Tu se prije svega mora naglasiti,
da se izraz „glavni prosjek" ne ima uzeti doslovno,
nego prema smislu i svrsi tih prosjeka. Izraz „glavni prosjek"
ima značiti ono, što Nijemci nazivlju „Wirtschaîtsstreifen",
koji nije uvjek prosjek, nego može biti i dovoljno široki
put. Takav je n. pr. u slici 1. put označen sa ".. Ti glavni
prosjeci ne omeđuju sjekorede sa svih strana, nego ih raztavljaju
samo u njihovoj širini — vidi prosjeke c i D, dočim
ih u duljini rastavljaju samo pobočne prosjeke, koje čine
ujedno medje odjela — vidi prosjek ´. izmedju odjela 5.
i 6. gdje je ujedno i medja sjekoreda.


Za širinu sjekoreda veli prof. A. vitez Guttenberg u svojoj
knjizi „Die Forstbetriebseinrichtung, Wien u. Leipzig 1903."
da je u glavnom ovisna o tomu, da se drvlje može do
glavnih prosjeka, koji su redovito izvozni putevi, izvažati
bez prevelikih troškova. Stoga kao dopustivu širinu sjekoreda
zagovara 600—800 m. Austrijska instrukcija za uredjenje
šuma u § 9. odredjuje, da širina sjekoreda (podjedno
duljina odjela) u šumama u bregovima i kod extenzivnog
gospodarenja ne ima biti veća od 1000 m= l kim., a u
prigorju i kod intenzivnog gospodarenja ne više od 800 m.


Te će širine u velikim gospodarstvenim jedinicama odgovarati
i našim prilikama, a svakako će dobro poslužiti
kao njeka direktiva osobito onda, ako su obronci predugi,
te ih treba u vodoravnom smjeru razdjeliti u dva ili tri
sjekoreda.


Uputno je, da se cijela gospodar, jedinica razdijeli u sjekorede
— ne smeta pri tomu, ako se to učini i za mladje sastojine,




ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 50     <-- 50 -->        PDF

- 48


koje će možda tek za 60—100 godina doći k sječi. Sadanja
naime razdioba u sjekorede, makar i u mladjim sastojinama,
ima istu svrhu kao i razvrstavanje mlađih sastojina u općoj
porabnoj osnovi, — naime dati sliku, kako će se prema
sadanjem stanju šume i usvojenim načelima gospodarstva,
imati ne samo sada, nego predvidno i u budućnosti gospodariti.


Kod ustanovljivanja sjekoreda i njihovog smjera, ima
se u prvom redu po mogućnosti uzeti obzir na poredjaj sastojine,
(da starije dodju prije k sječi), zatim na pravac
pogibeljnih vjetrova, nadalje na potrebu izvoza u stanovitom
smjeru ili pravcu (položaj pojedinih sela prema šumi),
zatim na položaj branjevina (da se ne vozi kroz nje, da ne
priječe progon blaga na pašu u otvorene dijelove šume) i t. d.


Racionalno gospodarenje zahtjeva, da se svaka sastojina
siječe onda, kada je to najgospodarstvenije. Stoga nije
opravdano za volju sječnog poredka činiti velike gospodarstvene
žrtve t. j . sjeći još nedozrele sastojine.


(Nastavit će se).


Dohodarinski ratni porez i imovne obćine
bivše Vojne Krajine.


U broju 32, 33 i 34 Narodnih Novina pod naslovom
„Dohodarinski ratni porez" objasnio je sudac kr. ug. upravnog
sudišta Samuel Kocian neke ustanove zak. čl. XLVI. od
godine 1914. zajedničkoga sabora, što me je ponukalo, da
napišem ove redke, jer mi je poznato, da su za godinu 1915.
imovne obćine u bivšoj hrv.-slav. vojnoj Krajini bile znatno
oporezovane i jer držim, da one u opće ne podpadaju pod
udar toga zakona.


Pošto je i za godinu 1916. taj porez raspisan, držim,
da je nuždno već i radi porez taj raspisajućeg povjerenstva
i za valovanje objasniti, da se imovne obćine nisu smjele
niti prošle godine oporezovati, što ću nastojati niže dokazati :


Zakonodavno tijelo je unatoč temeljnog i današnjeg zakona
o ustrojstvu imovnih obćina svrstalo zak. čl. XLVI.