DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1916 str. 49 <-- 49 --> PDF |
— 373 - Osobne vijesti. Imenovanja. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije imenovao je apsolventa kr. šumarske akademije zagrebačke Maksu Fischera , privremenim kr. šumarskim vježbenikom sa sustavnom pripomoći, u opsegu kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, a geodetu XI. činovnog razreda Ljudevita Šes t a ka, geodetom u X. činovnom razredu sa sustavnim berivima, obojicu kod gradiške imovne općine. Umro. f Josip Bujan, kot. šumar gradiške imovne općine, upravitelj kot. šumarije u Banovojjarugi, umro je nakon duge i teške bolesti u Zagrebu dne 15. listopada 1916. u 40. godini života, ostaviv iza sebe ožalošćenu suprugu i jedinca sina. Umro f Petar Kovač. Dne 29. rujna 1916. pao je na talijanskom bojnom polju Petar Kovač, kotarski šumar gjurgjevačke imovne općine, upravitelj šumarije u Goli i poručnik u pričuvi. Pokojnik se rodio 1882. u Zamostu kraj Čabra. Pučku školu svršio je u Plešcima, a gimnaziju na Sušaku, gdje je položio i maturu. — Prirodne krasote gorskog kotara bile su sigurno uzrokom, da se je posvetio zelenoj struci, kako bi kroz cijeli svoj život, vršeći dužnosti, mogao uživati, motreći nepregledno blago prirode. — Svršivši kr. šumarsku akademiju u Zagrebu, dne 26. srpnja 1906., stupio je u službu kod gjurgjevačke imovne općine, te je dekretom od 22. srpnja 1907. imenovan šumarskim vježbenikom. — Državni ispit za samostalno vodjenje šumskog gospodarstva položio je dne 29. listopada 1909. — Dekretom od 5. prosinca 1910. imenovan je šumarskim pristavom u XI. činov, raz., a dekretom od 19. ožujka 1912. imenovan je kot. šumarom u X. činov. raz. — Od 1. listopada 1907. do 1. ožujka 1912. bio je dodijeljen taksaciji, gdje je mnogo radio na predradnjama za sastav gospodarstvenih osnova sa podpunim uspjehom. — Naredbom od 1. ožujka 1912. bijaše mu povjerena uprava golske šumarije, za koju se je, koli vanjsku, toli unutarnju upravu, spretnim i vrstnim pokazao. Kad je buknuo rat stupio je Kovač u službu kod 96. pješ. pukovnije, kao kadet u pričuvi. Borio se je na ruskom ratištu skoro godinu dana, gdje je odlikovan velikom srebrnom kolajnom za hrabrost i previšnjim pohvalnim priznanjem, te bio promaknut na čin zastavnika, a poslije poručnika u pričuvi. Čim je navijestila Italija rat našoj monarhiji, bila je premještena 96. pukovnija na talijansko bojno polje, a s njom i Kovač. Tu se je borio vjerno za kralja i domovinu, sve dok ga nije sravnilo neprijateljsko tane sa zemljom. Par dana nakon njegovog pada bio je promaknut na čast nadporučnika. Petar Kovač je bio idealan činovnik, kojemu je najmilije bilo vršiti dužnosti, poštivati starije, sebi jednake i mladje kolege svoje struke, a i ostalih struka, radi česa si je znao svagdje pribaviti prijatelja i štovatelja. Pokojnik je bio otac familije, koju je nada sve ljubio, i u kojoj je nakon izvršenih službenih dužnosti najradje tražio odmora i zabave. Ostavlja iza sebe ožalošćenu suprugu i dva nejaka sina, od kojih jednoga ni vidio nije, jer se je rodio, dok je pokojnik vojevao na bojnome polju. — Slava mu ! P. Škrljac kot. šumar. |