DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 49 <-- 49 --> PDF |
_ 47 — îiriajueih stabala. Osim toga ističemo i pažnje vrijednu činjenicu, da i šumski trgovci, — koji su dosada malo vodili računa o uzgoju šuma — vide, da taj način prodaje, nije za uzgoj hrastove šume dobar i napredan; Držimo, da je rečena z. z. prebiranjem najboljih hrastova na tako prostranoj površini šume, mnogo izgubila na kvalitativnoj vrijednosti preostalih stabala u šumi, jer će ova i izvozom prodanih stabala biti ozleđivana. Kada bi se na osnovu podataka, sabranih danas u šumi iznio račun u prihodnoj vrijednosti preostalih lošijih stabala (sastojine) u doba njihove buduće sječe, te diskontovanu vrijednost uporedili sa polučenom vrijednosti danas prodanih, kvalitativno boljih stabala, to bi se u pravoj slici pokazao uspjeh prodaje, koji se čini, da je tako dobar i povoljan. Bolja hrastova stabla imaju u sebi daleko veći postotak izabrane prima robe od neizabranih i preostalih stabala u ´šumi. Preostala lošija stabla bit će daleko težje prodati s povoljnim uspjehom, jer je poznata činjenica, da se lošija roba uz bolju robu dade mnogo bolje prodati, nego li sama za sebe. Aprovizacija javnih činovnika u Zagrebu gorivim drvom. Teške prilike, u kojima sada živimo od sviju stališa najteže osje ćaju javni činovnici, koji su upućeni na stalnu svoju mjesečnu plaću, a cijene životnim namirnicama iz dana u dan sve više rastu. „Ud rugi javnih činovnika" bilo je od svih pitanja najteže pitanje opskrbe udružnih članova gorivim drvom. U početku pošlo je „Udrugi " doduše za rukom, da je kod nekih zagrebačkih trgovaca drvom za udružne članove ishodila za 1—2 K po hvatu jeftiniju cijenu, nego što je bila prodajna cijena drvima u gradu. Za mnoge članove bila je to „velika pogodnost", kojom su se izdašno poslu žili, nu neznajući pri tom, da na taj način dobiju drva ne samo sla bije kvalitete, nego manje mjere. Cijena gorivim drvima zadnjih godina rasla je u Zagrebu sve više i više, a uporedo s time umnažao se i broj trgovaca s drvom sve više, što je bio znak, da njihov posao dobro napreduje. Što više trgovci s drvom bili su se kartelirali i udarili tako visoku cijenu drvu, uz koju su činovnici jedva mogli drva nabaviti, te koja je znatno nadmašila kupovnu cijenu drva u šumi i s tim skopčanih troškova izradbe i izvoza drva. Usred takovih prilika, našoj javnosti dobro poznatoj i uvaženoj ličnosti, presvijetlom gospodinu Augustu pl. Pisačiću, kr. gradjevnom nadsavjetniku, pošlo je za rukom, da je u ime kr. zem. vlade sa tr govačkom tvrdkom S. Berger d. d. u Zagrabu sklopio ugovor o kupu 1500—2000 hvati bukovih gorivih drva iz šume Kljuka, vlastništvo nadbiskupije zagrebačke u Farkašiću, kotara sisačkog, uz cijenu od 50 K po hvatu, te uz nadmjeru 30 cm na složajima od 2 m visine, postavljeno na obalu rijeke Kupe kod Farkašića. Od obale Kupe vozila su se drva na zemalj. ladjama, pomoću remorkera „Zagreb" do Siska, a odavle željeznicom u Zagreb. Od kupljene množine drva ustupila je kr. zem. vlada ",Udrugi javnih činovnika" više od 1000 hvati, koja je medju činovnike rardijelila ui |