DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 49     <-- 49 -->        PDF

_ 47 —


îiriajueih stabala. Osim toga ističemo i pažnje vrijednu činjenicu, da
i šumski trgovci, — koji su dosada malo vodili računa o uzgoju šuma —
vide, da taj način prodaje, nije za uzgoj hrastove šume dobar i napredan;


Držimo, da je rečena z. z. prebiranjem najboljih hrastova na
tako prostranoj površini šume, mnogo izgubila na kvalitativnoj vrijednosti
preostalih stabala u šumi, jer će ova i izvozom prodanih
stabala biti ozleđivana.


Kada bi se na osnovu podataka, sabranih danas u šumi iznio
račun u prihodnoj vrijednosti preostalih lošijih stabala (sastojine)
u doba njihove buduće sječe, te diskontovanu vrijednost uporedili
sa polučenom vrijednosti danas prodanih, kvalitativno boljih stabala,
to bi se u pravoj slici pokazao uspjeh prodaje, koji se čini, da je
tako dobar i povoljan.


Bolja hrastova stabla imaju u sebi daleko veći postotak izabrane
prima robe od neizabranih i preostalih stabala u ´šumi. Preostala lošija
stabla bit će daleko težje prodati s povoljnim uspjehom, jer je
poznata činjenica, da se lošija roba uz bolju robu dade mnogo bolje
prodati, nego li sama za sebe.


Aprovizacija javnih činovnika u Zagrebu gorivim drvom.


Teške prilike, u kojima sada živimo od sviju stališa najteže osje


ćaju javni činovnici, koji su upućeni na stalnu svoju mjesečnu plaću,


a cijene životnim namirnicama iz dana u dan sve više rastu.


„Ud rugi javnih činovnika" bilo je od svih pitanja najteže


pitanje opskrbe udružnih članova gorivim drvom. U početku pošlo je


„Udrugi " doduše za rukom, da je kod nekih zagrebačkih trgovaca


drvom za udružne članove ishodila za 1—2 K po hvatu jeftiniju


cijenu, nego što je bila prodajna cijena drvima u gradu. Za mnoge


članove bila je to „velika pogodnost", kojom su se izdašno poslu


žili, nu neznajući pri tom, da na taj način dobiju drva ne samo sla


bije kvalitete, nego manje mjere.


Cijena gorivim drvima zadnjih godina rasla je u Zagrebu sve


više i više, a uporedo s time umnažao se i broj trgovaca s drvom


sve više, što je bio znak, da njihov posao dobro napreduje. Što


više trgovci s drvom bili su se kartelirali i udarili tako visoku cijenu


drvu, uz koju su činovnici jedva mogli drva nabaviti, te koja je


znatno nadmašila kupovnu cijenu drva u šumi i s tim skopčanih


troškova izradbe i izvoza drva.


Usred takovih prilika, našoj javnosti dobro poznatoj i uvaženoj


ličnosti, presvijetlom gospodinu Augustu pl. Pisačiću, kr. gradjevnom


nadsavjetniku, pošlo je za rukom, da je u ime kr. zem. vlade sa tr


govačkom tvrdkom S. Berger d. d. u Zagrabu sklopio ugovor o kupu


1500—2000 hvati bukovih gorivih drva iz šume Kljuka, vlastništvo


nadbiskupije zagrebačke u Farkašiću, kotara sisačkog, uz cijenu od


50 K po hvatu, te uz nadmjeru 30 cm na složajima od 2 m visine,


postavljeno na obalu rijeke Kupe kod Farkašića.


Od obale Kupe vozila su se drva na zemalj. ladjama, pomoću


remorkera „Zagreb" do Siska, a odavle željeznicom u Zagreb. Od


kupljene množine drva ustupila je kr. zem. vlada ",Udrugi javnih


činovnika" više od 1000 hvati, koja je medju činovnike rardijelila ui