DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1917 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 64 — rata dvaputa do triputa više domaćih radnika stalno zaposliti. Iz takovih poduzeća proističuća poduzetna dobit, ostat će nama. Ne manje i mnogo druga industrijalna i obrtnička poduzeća, koja stoje u svezi s industrijom drva proširiti će svoje djelovanje, pa će tako biti mnogo lakši prelaz iz sadanjeg ratnog stanja u budući mirni rad. U poslednjoj godini prije rata (1913.) izvezlo se drva iz Austrije u iznosu od 250.000 vagona, a iz Ugarske, Hrvatske i Bosne oko 140.000 vagona, u ukupnoj vrijednosti od 250 milijuna kruna. Ako prištednje na zrelim sastojinama za vrijeme rata ispustimo iz vida i uzmemo, da će se poslije rata iz monarhije jednaka količina drva izvažati kao i prije rata, to će, uzevši u obzir sadanje cijene drvu, iznositi vrijednost izvezenog drva najmanje 700 milijuna kruna. Ako se do sada izvezeno drvo u sirovom stanju bude rezalo na domaćim pilanama, to će ta brojka za sjegurno porasti na 1 milijardu kruna. Troškovi sječe, izradbe i izvoza, koji su za vrijeme rata tako osjetljivo u račun ulazili, bit će poslije rata manji, a pogotovo će prema prihodu biti vrlo maleni. Dugo će trebati, da se liječe rane, koje je rat narodima zadao, a pri tomu će drvo imati osobitu važnost, pa za to svaka vlada morati će prodaji i izradbi drva kod kuće osobitu pažnju posvetiti. Smokvin podkornjak i ini štetnici smokve. Prema rukopisu i bilješkama prof. Ant. Korlevića, složio : Dr. Aug. Langhoffer.* Među spisima iza pokojnog prof. Korlevića našao sam i rukopis članka o smokvinom podkornjaku. Pokojnik se ozbiljno bavio pitanjem pogibanja smokve, te je složio iz pri *) Neka bude ovaj članak listak uspomene vrijednom i milom pokojniku, koji si je stekao za naše šumarstvo posebnih zasluga kao prvi profesor zoologije i entomologije na kr. šumarskoj akademiji, a napose tim, što je velikim raerom i trudom uzorno uredio entomološku zbirku naše šumarske akademije. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1917 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 65 — stupne mu literature sve što je važno i nužno znati o tom štetniku. On je tog podkornjaka držao i u Zagrebu na granama smokve, pribilježio podatke pojavljivanja ne samo o ovom nego i u drugim štetnicima smokve, kao što se zanimao i za druge uzroke, radi kojih smokve u našem Primorju propadaju. Uz našu siromašnu literaturu o štetnim kukcima, mislim, da ni ovaj sastavak neće biti na odmet, osobito obzirom na dodane bilješke. Smokvin podkornjak (Hypoborus ficus Er.) veoma je sitan kornjašić, jajolika oblika, 1 — l-4mm. dug. Tijelo mu je valjkasto i na stražnjem kraju zaobljeno; crnkaste boje i fino bjelkasto maljavo. U biču ticala ima 5 članaka, koji su naizmjence deblji i tanji; prvi članak je najduži. Jedra 4 člana kijačica je nerazgovjetno prstenasta i kraća od biča. Oči su cijeloga okrajka. Kukovi se prvoga para nogu dotiču, jer pregrud nema nastavka. Goljenice prednjih nogu su sploštene i nose na vanjskom rubu niz ljuštica, ali nemaju zubaca, a okančaju se na vrhu šiljkom nalik na ostrugu ; goljenice srednjih i stražnjih nogu se prema vršku raširuju i nose na vanjskom rubu niz zubaca, a na nutarnjem čekinjice. Prvi je članak stopala vrlo kratak, a treći najdulji. Pokrilje je dvojinom duže od nadvratnjaka, ali od nadvratnjaka uže i na prednjem rubu zarubljeno, a štičić sakriven. Na plećima se opaža nekoliko čunjastih zubića, od kojih su dva vanjska nešto sploštena. Boje je crne bez sjaja, dugo žutkasto sivo dlakav, sa žutim ticalima i hrdjastim nogama. Nadvratnjak mu je gotovo dva puta širi nego duži, na stranama jako zaobljen i prema glavi použen, sitno zrnasto piknjast, sprijeda u sredini sa 6 — 8, katkada nerazgovjetno istaknutih kvržica i gustim prileglim dlačicama porasao kao i čelo. Pokrilca su uža od nadvratnjaka i prema vršku ponešto raširena, smolinasto smeđa (vrana), sa tamnijim rubom, po stranama (a na plojki) sitno ali nerazgovjetno piknjasto ...gava i naizmjence sa dužim uspravljenim i kraćim prileglim, |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1917 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 66 — žutkastosivim čekinjicama u nizovima poraslim. Vršak pokrilca je na sljubnici ponešto istaknut. Taj je potkornjak vrlo običan po južnoj Evropi, sjevernoj Africi i Siriji-- u pokrajinama, u kojima uspjeva smokva, gđe se u bolesnim granama smokve vrlo mnogobrojno, po tri puta na godinu, leže. Liječe (roji se) kao i drugi podkornjaci u doba, kada se u bilju počne sok gibati, t. j . u zemljama oko Sredozemnog i Jadranskog mora u drugoj polovici ožujka, a uz povoljno vrijeme još i prije. Cim proljetno sunce zagrije, probudi se taj sitni nametnik od svoje ukočenosti i nastoji oko rasploda. Potraži si zgodna smokvina stabalca, za koja mu se čini, da im se je životna snaga umanjila, izbuši — obično po noći — ulazni otvor u kori i prodre do sloja lika, gđe izruje malo šire gumance, koje će mu služiti kao razplodna komorica i ujedno kao kotionica za odlaganje jajašaca, jer se po opažanjima A. Barbey-a (Recherches biologiques sur les insectes parasites du figuies - La feuille des jeunes naturalistes, Paris 1906) kopula obavi na kori ili u ulaznom otporu. U komorici ili u kotionici se obično nađu po´dva, rjeđe po tri kornjašića, koji ruju svoje kotionice od komorice u protivnom smjeru. Po opažanjima Barbev-ovim se čini, da && posjećuju i oplode ženke više puta, jer 9 neodlaže jajašca u hrpicama, nego pojedince, postupice, kako već napreduje rov kotionice. Kotionice idu od komorice vodoravno u dva smijera protivna (dvokrake vodoravne kotionice). — Kako je Ševirev (Zagatka korojedov, Petrograd 1905 pg. 66) istaknuo, pokazuje taj potkornjak neku osobitost u načinu odlaganja jajašaca. Ženka naime odlaže jajašca ili kao oni potkornjaci, koji ruju zadružne kotionice (Familiengange), u koje odlažu jajašca u hrpicama ili načine ženke linearne kotionice, u koje odlažu po jedno jajašce u sitne udubke, gđe ih pokriju pilovinom. Hypoborus ficus ima dakle po tom poseban promjenljiv tip kotionica, čemu će po Barbey-evom mnijenju biti razlog u naravi smokvina drva. što odaje vrlo oštru |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1917 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 67 — duhu, koja djeluje otrovno na kukce, što se smokvinim drvom hrane; stoga moraju ovi kukci biti oprezni kod gradnje svojih kotionica, koje prodiru u drvene dijelove (bakulju). Zato raširi taj nametnik svoju kotionicu već na početku i ne prodire daleko od komorice, jer je vrlo vjerojatno, da bi ga inače oštra duha i obilno mlijeko u poslu zapriječilo. (Pretrgnućem lika pretrgnuto je kolanje soka, pa će ličinke moći bez pogibelji od biljevnoga soka, bušiti svoje hodnike). To će valjda biti razlog, da su kotionice raznih porodica tako zbližene, jer taj nametnik pokazuje neku odvratnost od grana i debalca u potpunoj (bujnoj) snazi. Mnogobrojna su pomna opažanja potvrdila, da se H. ficus ne nastani nego u granama i debalcima, koja su na putu da uginu ili osobito u granama, gđe su pupovi bili oštećeni od mraza ili inako ozleđeni. Taj kornjaš, kao i većina njegovih rođaka, zatornika šumskih stabala, ne napada prvobitno smokvu u njezinim glavnim organima, nego skoro uvijek u koljenca blizu pupa, koji ugiba ili je zakržljao ili u neposrednoj blizini preloma ili rane. Od svih potkornjaka, koji se legu u drvenom bilju, ni jedan ne pokazuje takovu živahnost i ustrajnu radinost kao H. ficus, zato i dokonča svoj posao bušenja i odlaganja jajašaca u stablima, koja imaju u sebi tvari shodnih, da zapriječe njegovo djelo. — Iza parenja ubuši se H. ficus najrađe na dnu izlazećih grana i adventivnih pupova u granu ili debalce smokve, a odabire najrađe oslabljene i ugibajuće, ali ne prezire u nekim prilikama ni posve zdravih grana (Xambeu). -- Kad ženka dovrši svoju kotionicu i odloži jajašca na dvije strane glavnoga hodnika, izvale se po prilici iza 15 dana iz jajašaca ličinke i počnu sada rovati svoje hodnike osovno iznad i ispod kotionice; najprije se izvale ličinke, koje su najbliže ulaznom hodniku. Ličinke ruju svoje hodnike uvijek smijerom osi grane, oni teku uvijek odijeljeno jedan od drugoga, vijugaju se u bakulji i kori i završuju se nešto raširenom zipkom, u kojoj se obave dva posljednja stupnja preobrazbe.. Ličinka se hrani |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1917 str. 22 <-- 22 --> PDF |
- 68 — dijelovima drva i kore. Razvoj je ličinka tako nagao (brz), da se čini, da generacije (legla) slijede bez prestanka za cijela ljetnjeg doba, do u kasnu jesen. Njegova valjkasta ličinka naraste 1*5—2 mm. duga i 1 mm. debela; ona je bijele boje, rijetko hrđasto maljava i u luku svinuta. Njezinu krugljastu glavu dijeli uzdužna pruga na dva lapa, u kojima se pod kožom opažaju po tri blijede pjege. Nadusni joj je štit hrđast, sa uzdužnom žutom prugom po sredini, a kratka gornja usnica je crvenkasta, sa žutom prugom po sredini i na rubovima zaobljena. Dvočlana su joj ticala crvenkasta, a očicama- nema ni traga. Ti i su prsna kolutića dvojinom veća od abdominalnih, koji prema vršku zadka sve manji bivaju. Kukuljica je 2 mm. duga, mliječno bijele boje, sa kojom rijetkom dlačicom porasla, glava joj je prignuta, ticala koso položena, a trouglasta prugava i hrbtičava pokrilca vrlo dobro razvijena i dopiru skoro do zadnjega kolutića zadka, koji se okanča dvozubčastim šiljkom. Trajanje kukuljice zavisi od stupnja toplote. Napokon se ona oslobodi svojih ovoja, a sitan kornjašić hrđaste boje i meke kože izmili. No koža mu skoro otvrdne, poprimi svoju normalnu boju, pa si odrasli kornjašić probuši kroz koru nad kukuljičinom zipkom okruglo sitno leto i izađe iz svoga zatvora. — H. ficus ima po tri legla (generacije) tijekom ljeta, posljednja generacija, koja dozrijeva u listopadu ili studenom, prezimi u kukuljičinoj zipci, pa čim proljetno sunce nešto zagrije, ostavi svoje zimovalište i odmah nastoji oko rasploda i svoga pogubnoga rovanja. U krajevima manje izloženim suncu, bit će možda i kod H. ficus, kao i kod drugih potkornjaka, generacija reda. H. ficus je noćni kukac, što se po tom vidi, jer se često u jutro nađe, da je kora na zaraženim granama i debalcima smokve kao rešeto letima izbušena, gdje se u večer nije moglo opaziti ni traga kakova leta. — Roji se koncem travnja. — H. ficus je dakle vrlo poguban štetnik smokve, toga dragocjenog i dugovjekog stabla, čija je gojidba rasi |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1917 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 69 — rena po svim zemljama oko Sredozemnoga i Jadranskoga mora. Ako i nije skoro nikada prvobitni uzrok da stabalca pogibaju, ipak doprinosi i on vrlo mnogo, da se s drugih uzroka oboljele i oslabljene grane i stabalca posuše i povećaju ognjišta rastvaranja. Tim su načinom mnoge smokve iznakažene i malo pomalo izgubi njihova krošnja većinu svojih grana i ogranaka razne debljine. Obrana : Njegove ličinke i kukuljice i odrasli kornjaši budu plijenom Nemosoma elongatum (Trogositida), koji ih revno potražuje u njihovim hodnicima, ne bojeći se oštre duhe smokvina soka, pa je s toga vrlo koristan pomagač u zatiranju H. ficusa. Kao najizdašniju obranu se preporuča, da se sve zaražene grane porezu i spale, da se nekoliko zdravih grana odreže i postavi kao lovne grane na stabalca, koja hoćemo očuvati, pa kad se kornjaš u njima nastani i odloži jajašca, valja ih spaliti. Mogu se u tu svrhu upotrebiti i one grane, što su od vjetra ili za sabiranja ploda ili drugog kojeg uzroka nalomljene i oštećene bile. Otpadke kod odrezivanja stabala valja pomno sabrati i spaliti. To valja više puta, barem 3 puta, opetovati za vrijeme vegetacije. Sinoxylon eha lcographum Punz (sexdentatum Oliv.). Drugi nametnik, koji se vrlo često nađe u granama smokve, koje ugibaju, je također kornjaš iz porodice Bostrihida. On je mnogo veći od H. ficus, 3.3—46 mm. ili čak 6— 8 mm. dug. Tijelo mu je kratko-valjkasto ; glava osovno prignuta i sa gornje strane nevidiva. Nosi ticala od 10 članaka, od kojih su 2 prva članka uzeta zajedno duža od slijedećih 5 ; tročlana kijačica je duga koliko i bič. Nadvratnjak je debeo i kvrgasto sveden, jako zrnast i na prednjoj strani kratkim zubeima proviđen. Pokrilca su duboko, ali nepravilno piknjasta; na strmini izraslo je 6 šiljaka (zubaca), od kojih 2 najjača niču na sredini strmine sa svake strane sljubnice. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1917 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 70 — Goljenice su nazubljene, a stopala produžena; prvi članak stopala je zakržljao, a drugi je tako dug kao 2 slijedeća zajedno. Na strmini su dvije rubne kvržice i šiljci posred strmine u ravnoj crti poredani (kod S. muricatum u luku). Boje je crne, stopala, pipala, ticala i pokrilca crvenosmedja, pokrilca na vršku crnkasta. Gornja je strana kornjaša na rijetko žutkasto sivo dlakava, dolnja strana gusto i prileglo dlakava, glava, prednji rub nadvratnjaka i rubovi pokrilca porasli su dugim stršećim dlačicama. Taj kornjaš živi u više vrsta lisnatih stabala i grmlja. E. Perris ga navodi za vinovu lozu, dud, bagren, pavitinu i smokvu, a M. Boyer de Fonscolombe ga je našao u mrtvom drvu od masline. - Još god. 1839. priopćio je M. Passaerini, na sastanku talijanskih prirodoslovac u Piši svoja opažanja o štetama, što ih je počinio S. 6 dentatum na dudovim stablima, a kasnije ga entomolozi navađaju kao štetnika u vinovoj lozi, smokvi itd. Navaljuje na biljke, koje su već uginule ili znatno oslabile i na putu da skoro poginu. On prodre skoro uvijek u tanje 1—2 cm. debele grane, a ulaz izruje kroz pup, gdje najlaglje ruje. Tu si on, 1—2 mm. izpod kore, izruje prstenasti hodnik, koji teče usporedno sa korom. Taj je prstenasti hodnik obično na 4^-10 mm. pretrgnut, rjeđe teče hodnik okolo na okolo grane, ili, ako je grančica pretanka, izruje si mjesto hodnika stanicu gumance, kojoj je gornja i dolnja stijena usporedna, a tad se dijelovi grane drže samo korom i ono nekoliko drvenih vlakanaca, što je ostavio netaknuto izmed kore i stanice. U tom se hodniku, dotično stanici, obavi sročenje (copula) i ženka odlaže tu svoja jajašca. Perris veli, da ženka ruje smjerom osi grane 5—6 cm. dugi hodnik i tu odloži bijela, eliptična i glatka jajašca. Čim to obavi, izađe ženka kuda je ušla bila, da opet priredi novu zipku svomu pomladku. - Ličinke, koje se doskora izvale iz jajašca, ruju na gore i na dolje svoje uzdužne hodnike, koji teku vrlo blizu jedan do drugoga; često se ličinke, koje ruju od bližnjeg koljenca napadnutog od ženke, križaju |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1917 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 71 na svom putu, a da si ništa ne naškode. Obično ih ima u istoj grani veći broj, pa pretvore naskoro drvo dotične grane u sitan prah. Taj posao obave ličinke za 4 mjeseca, jer ženka leže jajašca u travnju i svibnju, a koncem kolovoza je ličinka svoju preobrazbu već obavila. — Generacija je u zemljama oko Sedozemnog mora jedna, rijetko po dvije na godinu. Jajašce je okruglasto, meko, bijelkasto, 4—5 mm; ličinka je 7—8 mm. duga, meka i u luku svinuta ; glava joj je porasla sitnim hrđastim dlačicama, na dnu bijela, sprijeda sa dvije crvenkaste pježice na dnu čeljustnica, ove su kratke, jake i crne boje; prsje je znatno deblje (2—3 puta) od glave i nosi tri para člankovitih nogu, kolutići su zatka (9) prema vršku sve manji. Ličinka se preobrazi u kukuljicu na vrhu hodnika. Na njoj se vide svi dijelovi odrasla kornjaša. Zipku, gđe se je preobrazio, ostavlja odrasli kornjaš kroz okruglo leto. Oni, koji su izašli u kolovozu ili rujnu, prezimuju bez dvojbe pod korom ili u drugim nepoznatim zakucima, a mnogi i u samim granama, gđe im je bila zipka. Sinoxylon perforans Schk (muricatum Dft. bispinosum Oliv.) je jedar valjkast kornjaš crne boje i prilično gusto žutkastosivo dlakav; ticala, usne česti, pokrilca i noge, osim stegna sve je to smeđe boje. Glava skoro osovno prignuta, prilično svedena, sitno gusto vraskavo piknjasta (namrežurana) ; čelo sa popriječnom hrpticom, urešenom smeđesivim dlačicama. Ticala od 10 članaka ; prvi članak biča je najduži i nješto svinut, zadnja tri članka jesu sploštena i tvore veliku lističavu kijačicu. Nadvratnjak je gotovo četverouglast, na osnovi i po stranama fino guzvasto-piknjast, na prednjoj polovici krupno zrnast, a zrnca su na stranama izrasla u kratke natrag upravljene (5- 6) šiljke; na cijeloj je površini žutkastosivo dlakav. Stitić je vrlo malen i na vrhu zaobljen. Pokrilca su 2 puta duža od nadvratnjaka, valjkasta i na vršku gotovo osovno utisnuta (odrezana), krupno piknjasta i kratko maljava kao i nadvratnjak. Na strmini po |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1917 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 72 krilca strši sa svake strane sljubnice po jedan ravan, nešto na van upravljen šiljak, koji niče bliže sljubnici, nego rubu strmine, na rubu strmine pako ima sa svake strane po 2 (ili 3) kvržice, koje proviruju između jako vraskavih piknjica. Noge su ponešto sploštene, goljenice hrapave sa provirujucim vanjskim uglom na vrhu poput zubca. Boje je hrđaste (crveno smeđe), samo glava i prednji dio nadvratnjaka su crnkasti, dolnja strana tjela, noge, ticala i pipala su crnkasti. Duž. 6—7 mm. šir. 2 % mm. Biologija. Ako u svibnju ili lipnju prelomimo suhe grane vinove loze, nađemo u mnogima ličinke od S. perforans na raznom stupnju razvitka. Za sreću traži on za odlaganje jajašaca već mrtvo drvo ili onakovo, koje je s drugih uzroka počelo venuti i ginuti ; ali napada često puta i posve zdrave loze, koje, ako se u njima razvije više ličinaka, skoro poginu i posve se poruše (Costa). Iza zimskoga sna probudi se i potraži izlazak kojega pupa, češće iznad nego ispod njega i uđe u granu i 1 —2 mmispod kore izruje si valjkast, prstenast hodnik, ili u tanjim grančicama središnju stanicu. U taj hodnik, koji je na jednom mjestu prekinut, ili u onu središnju stanicu, odloži ženka svoja okrugljasta, bijela, meka jajašca od 0*5-—0-6 mm. promjera, pa ostavi to mjesto i pođe, da na istoj ili obližnjoj grani svoj posao opetuje. Za malo dana izvale se ličinke, koje stanu bušiti nepravilne vijugave hodnike, obično silazeće, u smjeru osi grane; ti se hodnici ličinka često sastanu jedan s drugim ili sa prstenastim hodnikom, što ga ženka iznova ruje. Hodnici su dijelom prazni, dijelom se napune otpacima i izmetinama bijelim i sitnim kao prah. — Ličinka je duguljasta, prsni predjel joj je gotovo kijačasto nabreknuo, a vršak zadka odsječeno zaobljen. Glava joj je vrlo malena, na gornjoj strani poprijeko nagužvana i rijetko dlakava, boje blatno bijele sa crvenkastom pjegom sa svake strane iza osnove čeljustnica, koje su crne. Duž. 6 mm. Ličinka se prvih dana srpnja u svojem hodniku |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1917 str. 27 <-- 27 --> PDF |
-73 — preobrazi u duguljastu kukuljicu, kojoj je glava prema grudima prignuta, a ticala prilegla uz strane glave. Prvih je dana kukuljica posve bijela, samo su joj oči tamne, onda bude postupice smeđa, a zadnjih 2—3 dana počinju i pokrilca tamniti. Iza 10—12 dnevnoga počinka pretvori se kukuljica u savršena kornjaša, koji svojim jakim čeljustima progrize kroz drvo i koru okruglo leto. — Svake se godine razvije samo jedna generacija — od travnja do kolovoza. Potomci ove generacije, koja se razvije u jeseni, prezime kao ličinke u hodnicima, pa se u travnju pojave kao savršeni kornjaši, koji se u tim hodnicima i pare. No od iste generacije ima često i zakašnjelih individua, koji se razviju u savršena kukca u razno doba ljeta, a neki i prezime još kao ličinke zajedno sa ličinkama normalne generacije, koja je iza njih slijedila. * Toliko po sastavku Korlevićevom. Našao sam uz to podatke o pojavljivanju štetnika iz smokvinih grana, koje je Korlević držao u škatuljama, a te daju zanimiv uvid u život tih štetnika, kao i omjer njihovog broja. Zabilježeni su za god. 1909. Evo i tih podataka. Od 15. VII. 30. VII. Hypoborus u velikoj množini. Od 19. VII.—30. VII. Sinoxylon sexdentatum po 5—6 na dan. Cijeli kolovoz mnogo Hypoborusa. Od 1. VIII.—26. VIII. Sinoxylon sexdentatum po 6—12 na dan. 23. VIII. Sinoxylom bispinosum* 2 komada. 26. VIII. do 20 živih Sinoxylon sexdentatum vrlo živahni, izrovali u poklopcu škatulje 10 rupica. 27. VIII. Pogonocherus živ, već 20. VIII. bio je živ. 28. VIII. Sinoxylon 18 mrtvih, 4 živa. 30. VIII. 18 Sinoxylona, 1 Parmena, 1 Pogonocherus. Hypoborusa vrlo mnogo živih u jučer očišćenim škatuljama. * S. bispinosum = S. perforans. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1917 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 74 — 31. VIII. Sinoxylon 7 mrtvih, obilno živih Hypoboru 1. IX. Sinoxylon 10. 2. IX. „ 7. 3. IX. „ 15. 5. IX. Sinoxylon 2. 7. IX. Sinoxylon bispinosum 1. S. sexdentatum 4. 8. IX. „ 4. 9. IX. „ 8 mrtvih. 10. IX. „ 6 „ 11. IX. „ 2 mrtva, 1 neobojen. 13. IX. „ 8 mrtvih, Hypoborusa mnogo iza čišćenja Škatulja. 14. IX. „ 7 mrtvih. 15. IX. „ 5 mrtvih, Hypoborus manje se pojavljuje. 17. IX. „ 7 „ 5 živih mnogo Hypoborusa izašlo, slabo ruju. (18. IX.— 30. IX. na naučnom putovanju u Italiji). 1. X. Sinoxylon 32 mrtva 7 živih, 1 Pogonocherus živ. 4. X. » 6 . 2 22 živa, Hypoborusa malo živih. 5. X. » 1 „ 4 6. X. » 2 » 3 7. X. 2 „ 4 U 8. X. 4 „ . Hypoborusa malo živih. 11 10. X. 6 „ 2 11 11. X. » 3 „ 7 12. X. 11 2 „ 2 13. X. 11 1 „ 1 16. X. 3 11 n 1 18. X. 0 „ 1 11 20. X. 3 „ o 11 22. X. 2 „ o 11 23. X. 0 „ o oko ,, 1) 25. X. 0 „ 1 11 ii 28. X. 11 1 „ o malo živih. 29. X. >} 1 » o |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1917 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 75 1. Pogonocherus. 30. X. Sinoxylon 1 mrt. 0 živa, Hypoborusa malo živih4. XI. 2 „ 2 ,, dosta mrtvih. >> 5, XI. „ 1 „ o >> „ malo živih, 2 Nemosoma. 6. XI. „ 0 „ o ,, vrlo malo živih. n 8. XI. 0 „ o » »? )> )> )) 9. XI. 2 „ 1 >J I) )> . » 11. XI. „ 0 „ 0 )» >> !) )) )) 15. XI. „ 0 „ o J> )> 1) )> )) Nemosona 1 živ. 16. XI. 0 „ o i) . » " " 17. XL —28. XI. 0 „ o )) ,, sve manje živih. 29. XI. 1 ., o „ nema. 1 » Iz ovih se podataka razabire, da je uz Hypoborusa i kod Sinoxylon chalcographum = sexdentatum doba pojavljivanja dosta duga, traje 472 mjeseca i to 3 mjeseca obilnije, a zadnji 1 v-> još nešto Hypoborusa, a samo pojedini Sinoxyloni, uz to kadikad po koji drugi kornjaš, Pogonocherus, koji takodjer ide rado na suhe grane, Nemosoma, koji zatire Hypoborusa}). Iz bilježaka Korlevićevih vidim, da je on pomišljao i na druge štetne kornjaše na smokvi. Korlević je kušao smokve inficirati sa Hypoborusom, ali ne nalazim podataka, možda nije uspio. Korlević se je u svom izvješću na vladu iza puta u Primorje dotaknuo i pitanja, da li su štetni kornjaši uzrokom propadanja smokava u Hrvatskom Primorju, istarskoj obali i kvarnerskim otocima. Smokva u Primorju propada, mjestimice i do 75%, kora bude smçdasta, ispuca, ljušti se. Fitopatolozi pripisuju to žegi i velikoj studeni, nekoji posebnim gljivama, koje se rado nastane na ranama smokve, možda .) Sbhlosser zove u svojoj „Fauna kornjašah" Hypoborus ficus = Striekač maljavi, Sinoxylon sexdentatum = Drvenkar šestozubi, S. bispinosum ==´ D, kostrušavi, Pogonocherus — Brokan, Nemosoma — Hruštar. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1917 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 76 je to Phoma ili koja druga gljiva. Nekoji pripisuju bolest Smokve bakterijama, govore o bakteriozi smokve. I tim se je pitanjem Korlević mnogo bavio što vidim po korešpodenciji i znam po pripovjedanju. Sva je prilika, da kornjaši štetnici smokve navale na smokvu tek onda, kada je bolešću oslabljena, grane se suše, daju dobru zgodu, da se kornjaši tu udome i pomažu propadanje smokve. Armirani beton i njegova uporaba u šumskom gospodarstvu. Napisao : Levin Helsinger, šumar, inženjer I. O. Gj. Nema moguće slične vrsti građevnog materijala, koji bi se mogao bolje upotrijebiti u šumskom gospodarstvu, predpostavljajući, da imade na raspolaganju potrebitoga za to šljunka ili pako kamena tučena, nego armirani beton. Navađamo samo mnoge mostove što ih iziskuju kanalizacije nizinskih šuma, zatim ograde šumskih vrtova, šumarija, lugarnica i t. d., koje se gradnje jošte dan danas izvađaju iz .drva, prem je poznata činjenica, da niti hrastovina, upotrijebljena u konstruktivne svrhe i izvrgnuta atmosferilijskim uplivima i nepogodama, ne traje dulje od 15 godina. Kod svih ovih i sličnih gradnja mogao bi se koristonosno upotrijebiti armirani beton. Ako na oko izgleda, da su gradnje izvedene od drvnog materijala — pogotovo kod šumskog gospodarstva, gđe se građa gotovo uvijek daje besplatno u naravi jeftinije, račun o rentabilitetu dokazuje protivno, jer otpada svako uzdržavanje tih objekata. Osim toga su drveni objekti ležeći u prostranim šumama izvrgnuti velikim oštetama po ljudima iz zlobe ili pako koristoljublja, što je kod radnja iz armiranog betona posve nemoguće. Osobito ova potonja oštećenja igraju znatnu ulogu, jer više puta već u roku od godine dana manjka po koji šaraf |