DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 14     <-- 14 -->        PDF

~ I42 —


Ta proreda ima mnogo zlih strana i te su doprinjele,
da se nije ni raširila u praksi. Naravno, da je tome mnogo
doprinjeo i uobičajeni konzervatizam u šumarstvu. Jedna od
najvećih mana bit će svakako tom proredom postignuta kakvoća
debala. Kasnije će još o tom biti govora, kakovo se
drvo dobiva, ako se stabla, izrasla u sjeni, naglo oslobode.
Ipak će biti nekih iznimnih slučajeva, kada će se taj način
prorede, makar i nešto promijenjen, moći s uspjehom provađati.
Tako na pr. onda, kada se imadu osloboditi vrednije
vrsti, kao hrastov i jelov mladik od starije bukve, jasena i
dr., koje ga pritištu i u razvoju priječe.


Jedno se mora svakako priznati Borggreveu, da je naime
sa svojim skrajnostima mnogo doprineo tomu, da jeu šumu
\ ušteno svjetlo, a dogma o očuvanju sklopa potisnuta u
zakutak.´


Dok je Borggreve htio povisiti ophodnju, upravo je
došao u opreku s naukom G. Wagenera2, koji je htio s proredom
postići, da stabla sastojine što prije dosegnu potrebne
dimenzije t. j . da se snizi ophodnja. Borggreve je svoju
teoriju stvorio tako, da je iz specijalnih slučajeva zaključivao
općenita pravila, a u tu je pogrješku zapao još prije
njega i Wagener. Na nekom privatnom posjedu blizu Wurzburga
izkušao je on s uspjehom svoju teoriju, pretvarajući
srednju šumu u visoku. Iz toga je stvorio pravila uzgoja općenite
vrijednosti, što je velika pogrješka. Jer što uspije na


iz smrede i bukve s umetnutim javorom i brijestom i!i iz hrasta kitnjaka i bukve
s drugim vrstima drveća. Tih 30 stabala razdijeljeno je ovako uKraftove razrede.


I. razred broj stabala 6 i 21.
II. „ „ „ 1, 9, 10, 12, 16. 26 i 28.
.. „ „ „ 3, 14, 18, 23, 25 i 30.


IV. a „ „ „4 i 7.
IV. b „ „ »., 15 i 19.
V. a „ „ ., 5, 8, 17, 20, 24 i 27.
V. b „ „ „ 2, 13, 22 i 29.
! Siefert „Die Durchforstung im Lichte der neuesten Forschungen.
G. Wagener „Der Waldbau und seine Fortbildung 1884. Ocjenu toga djela
vidi Š. L. 1885.