DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 55 <-- 55 --> PDF |
— .183 — nama, upućujemo na ljetopise i izdanja šum. pokusnih-postaja njemačkih, švicarskih,i ugarskih.1 Mislimo, da provedbi osnivanju takovih pokusnih-površina ne će stajati na putu nikakove zapreke. A osoblje rediteljstva obavljalo bi težak i pedantan posao sabiranja podataka sa samosvijesti, da svojim radom udara nove temelje razvoju šumskog gospodarstva, koje je velik faktor u cijelom narodnom gospodarstvu. Stališki naslov inženjer (Ing) za šumare. U svrhu zaštite stališkog naslova „inženjer" u Austriji izdana je carska naredba od 14. ožujka 1917. R. G. BI. broj 130. koja u prevodu glasi : Na uporabu stališkog naslova „inženjer" (Ing.) su ovlašteni : § 1. Svi oni, koji su na jednoj tuzemnoj visokoj školi tehničkog smjera (tehnička visoka škola, rudarska visoka škola, visoka škola za kulturu tla) i to na jednom od takovih stručnih odjela, za koje su najmanje 2 državna ispita propisana, svoje nauke propisno svršili i ove državne ispite, odnosno diplomatske ispite položili ili su doktorat na jednoj od tih visokih škola polučili. Istim pravom smiju se poslužiti i oni, koji su svršili gospodarske nauke na filozofskom fakultetu sveučilišta u Krakovu i propisane konačne ispite položili. Oni časnici, koji su viši mjernički tečaj (Geniekurs) ili časnički inženjerski tečaj apsolvirali i konačne ispite položili, 1 „Mitteilungen aus dem forstlic hen Versuchswesen Ôsterreichs". Ganghofcr „Uas forstliche Versuchswesen" „Mitteilungen der Schweizerischen Centralanstalt fiir das forstliche Versuchswesen". „Erdészeti Kisérletek", 1907., 1908., 1909., 1914. Zatim : „Zentralblatt f. g. Forstwesen 1900." Bôhmerle : Bisherige Erfahrurigen itd. ; ? „Zeitschrift fiir Forst-u. Jagdwesen" 1902. sv. 11. Anleitung zur Ausfiihrung itd. „Zentralblattf. g. Forstwesen" : 1891. Kopecky.„Uber Massenaufnahmen itd", |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 56 <-- 56 --> PDF |
— 184 — nadalje oni časnici i vojni činovnici, koji su na višem topničkom tečaju (Artilleriekus) za topničke inženjere osposobljeni, napokon oni pomorski časnici (zastavnici), koji su na višim tečajevima izobraženi i nakon položenog inženjerskog ispita u stalež pomorskih inženjera premješteni, svi ti su i izvan sveze aktivne vojske (domobranstva), odnosno ratne mornarice, ovlašteni nositi naslov inženjer. § 2. Oni, koji su svoje nauke kao redoviti slušači svršili prema onda postojećim propisime i propisane ispite s uspjekom položili : a) na tehničkoj visokoj školi, prije nego je na snagu stupila ministarska naredba od 12. srpnja 1878. R. G. BI. broj 94, kojom je propisan ispitni red na tehničkim visokim školama ; b) na jednoj od dviju bivših rudarskih akademija u Leobenu u Pribranu, prije uvedenja dvaju državnih ispita na ovim zavodima, naredbom ministarstva za poljodjelstvo od 2. kolovoza 1904. R. G. BI. broj 85; c) na visokoj školi za kulturu tla u Beču, prije nego je stupila na snagu ministarska naredba od 8. prosinca 1881. R. G. BI. broj 1, od 1882., kojom su propisani teoretski državni ispiti za gospodarske i šumarske nauke. Pod istim predpostavkama smiju se tim pravom služiti i oni, koji su svoje studije svršili prije današnje organizacije tehničkih visokih škola, na jednom od postojećih i ravnopravno priznatih tehničkih zavoda, nadalje oni, koji su svoje nauke apsolvirali na c. k. šumarskoj akademiji u Mariabrunnu ili prije postojećem štajerskom rudarskom i talioničarskom učilištu (kašnje štajerskom i c. k. provizornom rudarskom učilištu) u Vordenbergu ili na bivšem c. kr. tehničko- obrtnom inštitutu (c. k. obrtno-tehničkoj akademiji) u Krakovu, ili na prije postojećim c. k. rudarskim učilištima u Leobenu i Pribranu, ili koji su prije godine 1867. apsolvirali rudarsku akademiju u Schemnitzu. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 57 <-- 57 --> PDF |
— 185 — § 3. Apsolventima u § 1. navedenih stručnih odjela koje visoke škole tehničkog smjera, koji su svoje studije kao redoviti slušači svršili prije nastupa na snagu ove carske naredbe, a ispite su samo iz glavnih predmeta dotičnog odjela s uspjehom položili, te mogu dokazati najmanje 6 godišnju praksu na strukovno-tehničkom polju, može ministar za javne radnje, na molbu dotičnika, dozvoliti nošenje inženjerskog naslova. § 4. Apsolviranje tehničkih studija na jednoj inozemnoj visokoj školi ovlaštuje na nošenje stališkog inženjerskog naslova onda, ako ista škola odgovara ovdjašnjim študijama i ispitima. Odluka o tom, u koliko se tiče rudarskih škola, pristoji ministru za javne radnje, a u pogledu ostalih tehničkih študija, ministru za bogoštovlje i nastavu. § 5. Apsolventima graditeljskih škola, nadalje viših obrtnih škola mehaničkog-tehničkog, elektrotehničkog, kemičko tehničkog ili tekstilno-tehničkog smjera ili ovima stručno ravnopravnih zavoda, koji su prije nastupa na snagu ove carske naredbe svoje študije svršili, može ministar za javne radnje, na njihovu molbu, dozvoliti naslov inženjer, na temelju dokaza, da su najmanje 8 godina vršili praksu, a upravljaju ili vode samostalno strukovno-tehnički posao. § 6. Uporaba službeno g naslova „inženjer", kao i svih službenih naslova, u kojima riječ „inženjer" u kakovoj svezi dolazi u svrhu označivanju ma kakovog službenog namještenja izvan sveze vojske (domobranstvo), odnosno ratne mornarice nije dozvoljeno. § 7. Neovlašteno primanje stališkog naslova „inženjer" i neodržanje ustanove § 6., u koliko se tim ne radi proti ustanovama općeg kaznenog zakona, kazni se po političkoj oblasti sa nnvčanom globom do 400 kruna, a u ponovljenom slučaju do 4000 kruna ili sa zatvorom do jednog, odnosno do 6 mjeseci. Ova carska naredba stupa na snagu dne 1. svibnja 1917. Ovom carskom naredbom, kaže A, H. u broju 14. 1917, |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 58 <-- 58 --> PDF |
- 186 — Ô. F. u J. Z. riješeno je napokon u Austriji pitanje inženjerskog naslova, te nastavlja. „Austrijski su se tehničari kroz više decenija živahno tim pitanjem bavili, a inženjeri akademičari su se za riješenje istoga krepko zauzeli i borili, dočim su se srednjoškolski tehničari istom revnošću protivili, a svojedobno gotovu zakonsku osnovu u prvobitnom obliku uspješnom agitacijom u parlamentu osujetili, pa je napokon sada u smislu prvih ta stvar povoljno riješena. Od onog vremena kada su se šumari, apsolventi visokih škola, u ispravnom shvaćanju svojih staliških interesa inžinirima pridružili, postalo je to pitanje i za njih od eminentne stališke važnosti. Bilo je i njima do toga, da za sebe zatraže istu zaštitu inženjerskog naslova, od vajkada po tehničarima raznih kvalifikacija zlorabljenog, koji je i često kao oznaka službenog čina nepripadno podijeljen bio. Inženjeri svih na tehničkim visokim školama postojećih raznih smjera, stvorili su jednodušno resoluciju, da je je činovi t a stališka oznaka „ingénieur" najpodesnija. Za naše šumare, znači ova naredba dragocjenu stečevinu. Visokoškolski študij dolazi do jasnog izražaja zakonom zaštićenim naslovom, što opet stališkoj svijesti šumarskog činovnika znatno doprinosi. Jedinstveni zajednički inženjerski naslov dovodi sobom, da i širjoj javnosti izjednačenje naših stručnih nauka, sa onima na tehničkim visokim školama, u oči pasti mora. Uređenje inženjerskog naslova znači za šumare svršetak periode dugotrajne borbe, koja je išla za općenitim priznanjem njegovih akademskih nauka i u praksi. Ponajprije se je moralo — ne samo dalje stojeće općinstvo — već i samoga šumara sa akademskim študijama osvjedočiti, da nastojanje za inžinirskim naslovom ne sadržaje nikakovih pretensija tuđih strukovnih prava. Naziv „ingénieur" nema označiti službeni, nego stališki položaj. Druga je zadaća bila da se akademsko šumarsko sta |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 59 <-- 59 --> PDF |
— 187 — lisko zvanje bliže i uspored dovede sa akademsko-tehničko stališkim zvanjem. Tehničari Austrije imadu taj svoj uspjeh u veliko zahvaliti nedavno preminulom ces. kr. ministar, savjetniku Ferdinand-u pl. Wang-u, komu je ta stališka stvar postala teška, dugotrajna i uspjehom okrunjena zadaća, kojoj je u svu inicijativu, rad i djelovanje posvetio". Ovo je vrlo važna naredba i za hrvatske apsolvente visoke škole za kulturu tla u Beču i bivše šumarke akadedemije u Mariabrunnu, jer prema toj naredbi imadu oni neosporivo pravo, da se naslovom inženjer služe, pa će se oni jamačno tim pravom i poslužiti. Ovom je naredbom došlo podjeljenje naslova inženjer i za apsolvente naše zagrebačke šumarske akademije u zemaljskoj, imovno-općinskoj i privatnoj službi na dnevni red, sa kojega se više do potpunog riješenja skinuti ne smije, jer to medu inim zahtjeva sama čast naše šumarske akademije, koja bi inače izgubila svaki „raison d´ etre". Imali bi inače u Hrvatskoj tri vrsti šumara akademičara. Jedne (zajedničke) sa službenim inženjerskim naslovom, druge sa stališkim inženjerskim naslovom, a treće bez inženjeskog naslova. Nadamo se, da će se i u Hrvatskoj naći takovih muževa, koji će se za naše šumarske akademičare htjeti i znati zauzeti. T. Georgiević kot. šumar gr. i. o. Osobne vijesii. Imenovanja. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmaci imenovao je apsolventa šumarske akademije S te v an a Kolarevića, privremenim šumarskim vježbenikom sa sustavnom pripomoći kod petrovaradinske imovne opčine. (N. N. od 21. travnja 1917.) Kr. ug. ministar, za poljodjelstvo imenovalo je mobiliziranog kr. šumarsko inzinirskog vježbenika Andrij u Koprić a kr. šum. inžinirskim pristavom kod kr. šumarskog ravnateljstva u Zagrebu, uz uvjet, da naknadno položi državni ispit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu imenovala je apsolventa kr. šumarske akademije zagrebačke Vidoju Mihaldžića privrç |