DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1917 str. 10 <-- 10 --> PDF |
- 214 — za razliku od umjetnog, kod kojeg se odvodnjit se imajuća voda mekaničkim načinom u više ležeći odvodni recipijent diže. Ovaj potonji ne dolazi kod odvodnja Šuma gotovo nikada u obzir. Dali postoji naravni otpad ili ne, izpituje se pokusnom nivelacijom. 1. Naravni otpad. Među naravne otpade šuma ubrajamo rijeke, potoke, kanalizacije prvoga reda, razne šumske i međašne grabe, u kojima je voda kadra dalje oticati. Ovamo moramo ubrojiti i takove potoke, međašne ili ine šumske grabe, koje se bez velikih tehničkih poteškoća dadu produbljenjem urediti, da služe za odpad. Postupak kod opredjeljivanja odvodnog recipijenta jest slijedeći : Nivelacijom ustanovi se kota mjesta, koje mislimo upotrijebiti kao odvodni recipijent, kao što i kota najnižeg dijela šume. Nakon toga pribroji se dubini izkopati se imajuceg kanala veličina pada, koji je nužan da voda oticati može. Ta se suma odbije od kote najnižeg dijela šume, pa se time dobije veličina, koja odgovara koti dna izkopati se imajuceg kanala. Nastupi li slučaj, da je kota dna kanala jednaka ili veća od kote mjesta, koje želimo upotrijebiti kao odpad, to naravni odvodni recipijent postoji i odvodnja je moguća. Ako li je pako kota dna kanala manja, onda naravni odvodni recipijent ne postoji i odvodnja je nemoguća. Kada nastupi slučaj, da nam manjka odvodni recipijent, možemo pokušati, ne bi li se moguće voda dala spustiti u niže ležeći vodu vodeći sloj. Nu ta vrst naravnih podzemnih recipijenata ne smije ležati u odveć velikoj dubini, zatim mora taj vodu vodeći sloj posjedovati odgovarajuću debljinu, tako, da je kadar primati u se svu odvodnjiti se imajuću nadzemnu vodu. Osim toga mora taj sloj ležati pod stanovitim kutem, da može voda u njem oticati. Taj sloj nesmije imati primjesa ili taloga od nepropusnog materijala, već mora sastojati iz prilično čistog pijeska ili šljunka. Osobitu |